Puno je bilo novina, kako materijalnih tako i organizacijskih u ovoj školskoj godini u Osnovnoj školi braća Radić Pakrac. Što su one donijele konkretno učiteljima, a što učenicima i roditeljima, ali i o onome što školu tek čeka ovog ljeta kada treba započeti s realizacijom projekta energetske obnove - razgovarali smo s ravnateljicom mr. Sanjom Delač,

Jedna od bitnijih materijalnih novina u ovoj školskoj godini je nova kuhinja. Što ste s njom konkretno dobili?
Dobili smo jako puno. Kuhinja nije ozbiljnije obnavljana od rata, nedostajalo je aparata za pripremu hrane. Sada smo ih dobili: plinske kotlove, konvekcijsku pećnicu, perilicu posuđa. Sve to je olakšalo rad kuharicama, ali i omogućilo pripremu novih jela u odgovarajućim količinama jer u kuhinji se svakodnevno hrani 410 učenika. Sada imamo uvjete za pripremu raznovrsnijeg jelovnika.
Investicija koju je financirala Županija je vrijedna oko 150.000 kuna s tim da smo prije toga promijenili jedan kiper vrijedan 30.000 kuna. Bilo je tu i drugih popratnih aktivnosti. Dio učionica smo opremili novim školskim klupama i stolcima, a opremili smo s pultom i knjižnicu, tako da je Županija iz decentraliziranih sredstava u ovoj školskoj godini u našu opremu uložila oko 230.000 kuna.
Tehničkih novina je bilo i na području nastave informatike?

Puno novina u informatici

Da, ušli smo u projekt Ministarstva za opremanje informatičkih kabineta, među prvih 200 škola u Hrvatskoj tako da imamo novih 10 prijenosnih i 10 stolnih računala za nastavu informatike za više razrede, dok smo sa starim računalima osposobili još jednu učionicu za izvannastavne aktivnosti za učenike nižih razreda i robotičare. S dijelom računala smo opremili učionice u područnim školama tako da nam je, što se tiče nabavke uređaja i opreme, ova školska godina bila vrlo uspješna.
Također učenici šestih razreda, njih 83, su dobili takozvane micro bitove, uređaje koji su prijenosni i koje djeca nose i kući pa ga tamo priključe na svoja računala, a služi za programiranje. Kada završe šesti razred uređaje će učenici vratiti školi, a na jesen će ih dobiti nova generacija učenika šestih razreda. Djeca to jako koriste, učitelji su prošli i edukaciju za rad na njima i već su krenuli neki praktični projekti, primjerice mjerenje vlage u vrtu i slično.


No, najveće i najvažnije ulaganje tek predstoji. To je energetska obnova zgrade matične škole vredne oko pet milijuna kuna. Kada to kreće i što će te time dobiti?
To je projekt s tri izvora financiranja: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Ministarstvo regionalnog razvoja i Županija. U tijeku je priprema natječaj za izvođača radova koji se mora provoditi po principu javne nabave, što je jako zahtjevno i mi se nadamo njegovom uspješnom završetku kako bi s radovima mogli započeti odmah po završetku školske godine, dok u školi nema učenika. Radovi obuhvaćaju promjenu krovišta, novu fasadu i zamjenu dijela stolarije koja je još uvijek drvena, kao i promjenu kotlovnice. Dobit ćemo jako puno, a najviše na troškovima grijanja. Naravno, značajno će biti poboljšan i vanjski izgled škole.
Može li se sve to napraviti za dva i pol mjeseca?
Nadam se da može. Vidjet ćemo kada bude poznat izvođač. Nama je najvažnije da se, dok nema učenika, izvrši promjena krovišta. Sada smo na novi natječaj energetske učinkovitosti prijavili i zgradu područne škole u Badljevini, gdje je očekivano vrijednost 1,2 milijuna kuna.
Što je s e-dnevnicima?
Sada ih još nemamo, ali ćemo ih imati od jeseni. Svi učitelji su opremljeni prijenosnim računalima tako da smo stvorili mogućnost da od iduće školske godine imamo i sustav e-dnevnika. Na edukaciju će još ovaj mjesec najprije nastavnici informatike, a nakon toga i svi ostali.
Mijenja li moderna tehnologija nešto u sustavu komunikacije učitelji-roditelji?
Jako puno, a modeli su različiti, od učitelja do učitelja. Neki su formirali svoje razredne grupe, neki imaju čak i razrednu internet stranicu koju roditelji redovito posjećuju.
Znači li to da roditelji dolaze manje u školu?

Bitan osobni kontakt s roditeljima

Ne bih rekla, osobni kontakt je ostao. Nastojimo roditeljima omogućiti stalnu komunikaciju. Ove godine smo uveli i novinu. Informacije su bile poslije nastave, ali od ove godine smo uveli za one koji rade i mogućnost poslijepodnevne informacije. S uvođenjem e-dnevnika roditelji će imati mogućnost svakodnevnog uvida od kuće. Iskustva škola koje su s tom praksom krenule ranije, kažu da roditelji tada manje dolaze na informacije, mada ja ne bih voljela da to bude tako. Nije samo ocjena ono što roditelj treba znati o djetetu. Roditelj mora imati saznanja i o djetetovom ponašanju u školi, njegovim interesima o onome u čemu je uspješan ili o onome što bi trebao poboljšati. Mnogo toga roditelj može saznati od učitelja o svom djetetu pa ostaje i dalje poziv roditeljima da dolaze, ne samo na informacije, nego i na druge školske aktivnosti.
Imaju li sva djeca mobitele?
Imaju i djeca ga donose u školu i koriste. Neke škole su zabranile mobitele. Mi smo o tome razgovarali na učiteljskom vijeću i zaključili da to nećemo raditi. U svijetu smo informatizacije, neki učitelji koriste ga i u nastavi, primjerice razni kvizovi. Ako ga ne treba na nastavi mobitel mora biti u torbi isključen. Naravno, mi ne možemo biti odgovorni za eventualne nestanke, gubitke, razbijanja i slično.
Osim s mobitelima, djeca danas raspolažu i brojnim drugim uređajima poput računala, igrica video-audio tehnike. Kako ih u takvim uvjetima natjerati van na zrak, na fizičku aktivnost i druženje?
Škola organizira brojne izvannastavne aktivnosti sportskih skupina pri čemu je evidentno da se u njih više uključuju djeca nižih razreda. U petom razredu je to još donekle no u sedmom je taj interes znatno manji. Možda i zbog te sve prisutnije tehnologije. No, imamo razne sportske sekcije poput nogometa, rukometa odbojke. Idu na natjecanja. Tu su i robotičari, vrtlari, projekt „Spretne ruke“, dramska sekcija. Sada u proljeće smo svi u vrtu, uređujemo okoliš škole koji je jako velik. Svaki je razred zadužen za uređenje svog dijela okoliša. Imamo školski vrt s deset tematskih cjelina. Njegujemo rad rukama i unatoč tehnologiji on se ne smije zanemariti.
Evidentno je da su promjene iz godine u godinu velike. Kako se s tim nose učitelji, kakva je njihova starosna struktura?

Mlad kolektiv

Kolektiv je mlad. Pred mirovinom su nam samo dvije učiteljice koje odlaze ove godine. Pratimo sve izazove koji su pred nama i mogu reći da su nam učitelji kreativni, provode brojne aktivnosti. Podijeljeni smo u 12 timova i svaki tim je zadužen za jedno područje. Opredijelili smo se da uz redovan rad još više pažnje posvećujemo učenicima koji mogu i žele više. Stoga smo i oformili tim za darovite učenike i cijele godine provodimo aktivnosti u koje se mogu uključiti takva djeca i pokazati svoje znanje. Konkretno - u jezičnom području te aktivnosti su natjecanje u čitanju na glas, lijepom pisanju, smotri pripovijedanja. Iz matematike smo imali više različitih natjecanja. U području likovnosti smo imali natječaj za najbolju božićnu čestitku. Sada imamo natječaj za najbolju za najbolju fotografiju, sliku ili plakat na temu o ekologiji. Puno radimo na poticanju čitanja. Tako smo imali kviz iz poznavanja lektire. Provodimo projekt „Čitamo svi mi u obitelji“ u kojoj djeca nose kući knjige kako bi ih čitala cijela obitelj.
Pojam darovitosti je dosta rastezljiv. Kako vi odabirete učenike koji su daroviti?

Programi prilagođeni sposobnostima

Prije dvije godine psihologinja je provodila identifikaciju među učenicima četvrtih razreda i tada je odabrano šestero učenika. Nakon toga takvu identifikaciju više nismo provodili, ali smo pratili uspjeh učenika i njihove aktivnosti i možemo reći da sada imamo prepoznatih 50 do 60 učenika koji su potencijalno daroviti. Zato smo se uključili u projekt „Erasmus plus“ posredstvom kojeg upravo sada idemo tjedan dana u Češku, u državnu školu za darovite učenike, kako bismo se tamo upoznali s njihovim iskustvom u radu s darovitim učenicima, kako provode sustavnu identifikaciju darovitih i s njima rade. U ekipi je 13 učiteljica i stručnih suradnika pri čemu su zastupljeni različiti nastavni predmeti i područja Nadamo se da ćemo dio ideja i primjera dobre prakse koje vidimo moći ugraditi u naš školski kurikulum.
Naravno da u populaciji ima, osim darovitih, i onih kojima je program pretežak. Kako raditi s njima?
Da, imamo mi i prilagođene programe koji provodi svaki učitelj i djeca napredaju prema svojim mogućnostima. Jedan od tih programa knjižničarke-defektologinje smo nazvali „Čipi“ koji provodimo cijele godine za djecu koja imaju problem s početnim čitanjem i pisanjem i provodi se u prva dva razreda. Imamo i posebni razredni odjel, to su sada učenici trećeg razreda koji čine tri posebna učenike. Drugih učenika s tjelesnim invaliditetom sada nemamo.
Imate li asistenata u nastavi?
Imamo i to u tom posebnom razredu, kao i asistenta jednoj učenici s Dawnovim sindromom. Sva djeca koja imaju potrebu imaju asistenta u nastavi.
Znači li to da sva pakračka djeca, bez obzira na psiho-fizičko zdravstveno stanje, mogu pohađati osnovnu školu u Pakracu?
Mislim da da.
Ministarstvo je ove zime provodilo među školama akciju izjašnjavanja o dobrovoljnom uključivanje u eksperimentalni nastavani program od jeseni. Kako su reagirali naši roditelji na to? Nisu svi skloni eksperimentiranju.
Nisu. Radi se o prvim trećim i sedmim razredima. Mi smo odradili sve predradnje, preko učiteljskog vijeća, pa vijeća roditelja. Roditelji su bili nesigurni i podijeljeni, dijelom i zbog toga što je bilo malo informacija pa su se bojali te riječi eksperiment. Mi smo im pokušavali objasniti da to neće biti tako velike promjene u programu nego više u pristupu. Na kraju smo dobili njihovu suglasnost. Nismo ušli u program, ali će učitelji biti uključeni u edukacije. Pratit ćemo taj tijek. Bili smo spremni na uključivanje, ali smo zadovoljni i ovim što ćemo dobiti.
Kurikularna reforma je već dvije godine poprilično burna društvena tema. Pokušava se naći adekvatno mjesto za razne društvene sadržaje. Jedan od njih je i nastava vjeronauka. Kako mi stojimo s tim?
Kod nas je veliki broj djece uključen u vjeronauk, vjerojatno više od 90 posto. Imamo i katolički i pravoslavni vjeronauk.
Imamo li nastavu na materinjem jeziku za učenike nacionalnih manjina?
Imamo i za srpsku i za češću nacionalnu manjinu nastavu na njihovom jeziku
Druga nastava stranog jezika?
Izuzetno dobro zastupljena. Engleski je prvi strani jezik za sve učenike, a kao drugi, odnosno izborna nastava se nudi njemački, talijanski i francuski jezik i djeca se uključuju u tu nastavu. Najviše u njemački i nadam se da to nije povezano s trenutnim migracijskim trendom.
Škola je prostorno, naročito sada nakon modernizacije kuhinje, opremljena za produženi boravak učenika u školi o čemu se priča već godinama. Hoće li biti što od toga na jesen?

Na jesen produženi boravak

U tijeku je anketa među roditeljima i poneki od roditelja se raspituju za njega. Od kada sam na čelu škole, a to je već tri godine, pokušavam to uvesti. Grad je pokazao interes ili dobru volju da financira učitelja koji će raditi u produženom boravku. Roditelji moraju shvatiti da produženi boravak nije čuvanje djece već nastavak rada s njima na kreativnim aktivnostima za što je potrebno pedagoško znanje. Kuhinja je u tome bila apsolutno važan preduvjet jer djeca u produženom boravku imaju tri obroka: doručak, užinu i ručak. No preduvjet je bio i taj radnik u kuhinji i uspjela sam ishoditi u Ministarstvu i pola kuharice tako da su riješena obadva zaposlenika neophodna za produženi boravak. No sada nam treba interes i roditelja koji moraju biti svjesni da i oni moraju snositi dio materijalnog troška boravka njihove djece koji se odnosi na dodatne namirnice, režije i slično. U Požegi je to 400 kuna mjesečno za dijete što plaća roditelj. Mi upravo izrađujemo kalkulacije i ja se nadam da ćemo moći stati u iznos od 350 kuna po djetetu. Za uvođenje produženog boravka moralo bi biti minimalno 15 učenika.
Koje to vrijeme podrazumijeva produženi boravak?
Od 8 do 16,30 ili 17 sati ovisno o potrebi roditelja s tim da roditelj može preuzeti dijete i ranije. Uvođenje produženog boravka bi zaista bio još jedan vid obogaćivanja sadržaja naše škole i mislim da bi to puno značilo roditeljima koji ih nemaju gdje ostaviti.
Moderno je sada uniformirati učenike. Da li se u pakračkoj školi razmišljalo o tome?
Nismo o tome puno raspravljali niti s djecom niti s roditeljima. Ta tema je pomalo utihnula u cijeloj Hrvatskoj tako da je to prošlo mimo nas. Za to su također potrebna sredstva. U nekim bogatijim sredinama, kao Zagreb, to je išlo na teret grada. U nekim drugima na teret roditelja. Naša praksa je da prije svake novine pitamo učenike, roditelje žele li to.
U školama, koje su to uvele, kao razlog su isticali smanjivanje socijalnih razlika primjetljivih na odjeći. Vidite li na svojim učenicima tu socijalnu razliku kroz odjeću, mobitele, torbe, ostali pribor?
Kroz garderobu najmanje. Najviše se ističu kroz mobitele, mada niti to ne mora biti pravilo. Sva naša djeca su pristojno obučena i usudila bih se reći - uprosječena, bez značajnijih i čestih iskakanja.
Po graji s hodnika zaključujem da je školski sat završio, ali nije zvonilo?
Od ove godine nemamo više školsko zvono. Učitelji su inicirali nastavu bez zvona. Pitali smo učiteljsko vijeće, razgovarali s roditeljima i učenicima. Najprije smo krenuli s modelom da je zvonilo samo u jutro za početak nastave i na kraju za kraj nastave. Djeca su sam inicirala da zvoni i za kraj velikog odmora jer izađu na igralište pa ne znaju kada se moraju vratiti tako da sada zvonimo tri puta dnevno i svi smo zadovoljni. Puno je opuštenije čemu doprinosi i glazba u holu koju puštamo za vrijeme velikog odmora.

Na jesen bez pada broja učenika

Nedavno je bio zdravstveni pregled i preliminarni upis učenika koji će na jesen krenuti u prvi razred. Imate li povratnih informacija?
Imat ćemo tri razredna odjela kao i do sada. Broj učenika još nije poznat, u Pakracu je bilo 64 kandidata i dvadesetak za područne škole. No moguće je da će neki dobiti odgodu.
Koliko imate osmaša na izlazu?
Njih je 81, dakle pada broja učenika neće biti osim možda u zanemarivom broju.
Vrijeme je kada osmaši i njihovi roditelji razmišljaju o upisu srednje škole. Obilaze li vas potencijalne škole i imaju li roditelji dovoljno informacija?
Naši osmaši idu jedan dan u obilazak pakračke srednje škole, a daruvarske srednje škole se dolaze kod nas predstaviti, nude svoje programe. Lani smo bili u organiziranom obilasku srednjih školi u Požegi, dakle informacija imaju.
Proljeće je istovremeno vrijeme kada se provodi terenska nastava, što podrazumijeva jednodnevne ili višednevne izlete. Da li je to financijski teret roditeljima i ima li zbog te socijalne komponente izostanaka s takve nastave?
Te nastave su financijski teret roditeljima. Uz jednodnevnu nastavu, učenici četvrtih razreda idu na višednevnu školu u prirodi kao i učenici sedmih razreda koji idu uglavnom na more, mada smo jedne godine imali izuzetak kada su učenici išli u Orahovicu. Što se tiče financiranja, ne odu svi, možda odustane jedan učenik po razredu. No tu nastavu u prirodi sufinancira i Grad, mi nastojimo pronaći i neku donaciju tako da roditeljima smanjimo iznos s kojim moraju participirati.
Kada govorimo o petnaestogodišnjacima, u društvu se često kao problem ističe vršnjačko nasilje, ali i eksperimentiranje s alkoholom, cigaretama i drogama. Imate li vi takvih problema?
Nemamo. Ono što se događa nije nasilje već manji nestašluci na koje se odmah reagira. Stava smo da na svaki oblik neprimjerenog ponašanja, kao što je uništavanje imovine i slično, treba reagirati pa smo s toga, osim s roditeljima u kontaktu i s policijom i Centrom za socijalnu skrb. No nije to ništa alarmantno i neuobičajeno.
Sudjeluju li roditelji u takvim prilikama?
Uvijek, najprije s njima i s djecom razgovaramo, a potom i pedagoškim mjerama nastojimo utjecati na promjenu ponašanja.
Je li bilo slučajeva roditeljskog zanemarivanja?
Ne, nije.
Znači li to da sve u svemu imamo jednu poprilično normalnu situaciju?
Da možemo biti zadovoljni, djeca su pristojna. Potvrdu toga dobijemo od osoba koje u našu školu dolaze kao gostujući predavači. Nedavno su nam bili predavači s Učiteljskog fakulteta, hvale našu djecu kao pristojnu koja slušaju, surađuju i možemo s njima biti zadovoljni.
Vi ste više od 20 godina u prosvjeti. Možete li se malo osvrnuti na to razdoblje i reći da li se stvarno puno toga promijenilo?
Sigurno je da je promjena bilo, mada mi koji smo unutra možda i nismo najkompetentniji da to ocjenjujemo. Promjene su se događale postupno pa ih možda nisam sve ni uočila. Ja sam uvijek pokušavala ići ponešto ispred, učiti i pripremati se i na to potičem svoje kolege. Sigurno je da su se promijenila i djeca, promijenila se tehnologija i sve to utječe jedno na drugo, ali uvijek je najvažniji kreativan učitelj.

Hol Osnovne glazbene škole je bio potpuno ispunjen ljubiteljima glazbe koji su došli poslušati glazbenu poslasticu u izvedbi njenih učitelja koji su se jučer navečer „preznojavali“ poput njihovih učenika prošli tjedan na prvom koncertu povodom obilježavanja Dana škole i njenog 22. rođendana.

Nemogućnost održavanja koncerta u gradskoj vijećnici samo je još više doprinijela intimnoj atmosferi koja je prožimala sve one koji su svojom prisutnošću došli pružiti podršku ljudima što svojim marljivim radom prenose glazbeno znanje na mlade polaznike škole koji tom zvonkom radošću obogaćuju svoje živote i živote svojih bližnjih.


Ravnateljica Alfreda Petani Grafina osvrnula se na rad škole u minulom razdoblju i na povratak njenih bivših učenika, sada učitelja, koji će glazbeno odgajati nove generacije Pakračana te je izrazila nadu da će to potaknuti i neke od sadašnjih polaznika na životni put podučavanja glazbe u ovoj školi, što bi u konačnici moglo dovesti i do osnivanja srednje glazbene škole u Pakracu. Također je iskoristila priliku da istakne uspjehe koje su polaznici škole ostvarili početkom tjedna na 5. međunarodnom natjecanju tamburaša u Požegi, na kojem je Stefani Škariot osvojila prvu nagradu u svojoj kategoriji, a drugu nagradu u svojim kategorijama su odnijeli Karlo Zanetti i Karlo Tomić-Bobaš.


Sinoćnji koncert je ujedno bio i oproštaj djelatnika osnovne glazbene škole od tete Brane, kako su od milja zvali školsku spremačicu Branku Čatak, koja je u školi radila od njenog osnutka i koja je svojom osebujnom ličnošću izgradila prisan odnos s njenim djelatnicima, a oni su joj zauzvrat kao prvoj umirovljenici OGŠ Pakrac na samom kraju koncerta pjesmom i glazbom zahvalili na svemu što je u proteklih 22. godine činila za školu.

PROGRAM:
1. Luka Iverac, mag. mus. i Kornelija Boršodi, mag. mus.
L. Boccherini: Menuet
2. Kristina Kačarovski, prof.
J. Atkins: Finding Grace
3. Tea Šimala, uč. i Kristijan Kostić, uč.
G. Faure: Pavane
4.Tea Silađi, prof. i Kristijan Kostić, uč.
E. de Curtis: Non ti scordar di me
5. Martina Faktor, mag. mus., Luka Iverac mag. mus. I Kristijan Kostić, uč.
B. Thompson: Fantasy on „The Augathella Drovers“
6. Tea Šimala, uč., Martina Faktor, mag. mus. i Kornelija Boršodi mag. mus.
J. Quantz: Andante
7. Tea Silađi, prof. i Kristijan Kostić, uč.
N. Rota: Parla piu piano (The Godfather)
8. Kornelija Boršodi, mag. mus. i Aleksandar Gašparović, univ. bacc. paed. mus.
Z. Dvorzak: Peppi czardas
9. Martina Faktor, mag. mus. i Kristijan Kostić, uč.
A. Piazzolla: Bordel 1900
10. Martina Faktor, mag. mus. i Ivan Golub, uč.
J. Fry: The Jolly Rondo
11. Aleksandar Gašparović, univ. Bacc. Paed. mus. i Ivan Golub, uč.
Z. Abreu (obr. Ž. Bradić): Tico-tico
Točka iznenađenja:
A. Piazzolla: Libertango; u izvedbi profesora i učitelja glazbene škole

 

Svečanim koncertom, koji je sinoć u potpunosti ispunio gradsku vijećnicu, Osnovna Glazbena Škola proslavila je svoj 22. rođendan.
Ravnateljica Alfreda Petani Grafina na samom počeku koncerta pozdravila je sve okupljene, učenike, roditelje, profesore i zaljubljenike u glazbu, među kojima su bile i gradonačelnica Anamarija Blažević i ravnateljica OŠ Pakrac Sanja Delač, te se zahvalila roditeljima i profesorima na ustrajnosti i posvećenosti glazbenom odgoju mladih polaznika škole.


Veliki Zbor OGŠ izvedbom školske himne uveo je slušateljstvo u bogat jednosatni program u sklopu kojeg su učenici od prvih do šestih razreda nastupali kao solisti i uz pratnju profesora, a publika je mogla vidjeti i zborske nastupe malog zbora OGŠ „Pakračke zvjezdice“, osmeročlanog Ansambla flauta, kao i nastup vokalne skupine „Pakrački dječaci“ koja je izvedbom pjesme „Moje zlato“ autora Petra Graše slavljenički koncert privela kraju.

 

Sinoćnji koncert prvi je od dva najavljena, drugi će biti koncert učitelja, koji će nastupiti u srijedu 28. dana ovog mjeseca.

Program:
1. Dizdarević: Himna glazbene škole Pakrac
Veliki zbor OGŠ Pakrac
2. Ph. Rameau: Allegro rusticano
Lovro Zednik, 1. razred, tambura
Klavirska pratnja: A. Gašparović
3. Küffner: Arietta
Jakov Švajghart, 2. razred, gitara
4. Newy: Mala suita za harmoniku (II st. Ljuljačka)
Sven Andričić, 2. razred, harmonika
5. Brahms: Uspavanka
Šimun Delišimunović, 1. razred, tambura
6. Carcassi: Valcer
Fran Milek, 2. razred, gitara
7. Glier: Pijetlova polka
Goran Sotonica, 6. razred, harmonika
8. Hrvatska narodna: Vehni, vehni fijolica
Šimun Širac, 2. razred tambura
Klavirska pratnja: A. Gašparović
9. De Visée: Bourée
Stjepan Mateš, 3. razred, gitara
10. Matanović: Prvi koraci male balerine
Sebastijan Sić, 6. razred, harmonika
11.Bruce: Pirates of the Aegean
Patrik Mercluft, 4. razred, klarinet
Klavirska pratnja: K. Boršodi
12. Josip Andrić: Tambura Paje Kolarića
Karlo Tomić Bobaš, 4. razred, tambura
Klavirska pratnja: K. Boršodi
13. Giuliani: Giulianate
Matija Kunce, 5. razred, gitara
14. Schenderjow: Ruski ples
Josip Slijepčević, 6. razred, harmonika
15. Rapp: ABC, die Katze lief im Schnee
Ezra Manavski, 1. razred, klarinet
Patrik Mercluft, 4. razred, klarinet
16. Matanović: Klavir
Zbor predškolskog solfeggia
17. T. Gil: Danza del villano
trioLA
18. Kaplan: Mjesec
Mali zbor OGŠ Pakrac „Pakračke zvjezdice“
19. L. Waters: Scenes from the West – III. Dancing Bee
Ansambl flauta
20. Grašo: Moje zlato
Vokalna skupina „Pakrački dječaci“
Pratnja: Josip Slijepčević, harmonika; Stefani Škariot, udaraljke

Program su pripremili:
Kornelija Boršodi, mag. mus.; Martina Faktor, mag. mus.; Aleksandar Gašparović, univ. bacc. paed. mus.;

Ivan Golug, uč.; Luka Iverac, mag. mus.; Kristijan Kostić, uč.; Tea Šimala, uč.

FOTOGALERIJA: 22. ROĐENDANSKI KONCERT OSNOVNE GLAZBENE ŠKOLE PAKRAC 23. OŽUJKA 2018.

U Gradskoj knjižnici jučer je u večernjim satima Povijesno društvo Pakrac – Lipik pred tridesetak zaljubljenika u povijest predstavilo svoj 10. jubilarni Zbornik, a predstavljen je i najnoviji udžbenik zavičajne povijesti pakračkog kraja za srednje škole autora Branka Križana.

„Povijesnu“ večer otvorila je gradonačelnica Anamarija Blažević sa zahvalom i osvrtom na minuli rad i 15 godina djelovanja društva što je rezultiralo zasluženim dobivanjem javnog priznanja, Zlatna plaketa „Grb Grada Pakraca“, koje im je uručeno na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Pakrac u ožujku prošle godine.


Članica društva i ravnateljica Muzeja Pakrac Jelena Hihlik okupljenima je prezentirala presjek idejnog začetka, nastanka i dosadašnjeg petnaestogodišnjeg djelovanja društva. Od ideje pokojnog profesora povijesti Gojka Bosanca, „dobrog duha“ društva, preko njegovog utemeljenja u kojem je važnu ulogu imao prof. Stjepan Benković, ideje izdavanja zbornika kao glasila društva, pa sve do rezultata njihovog znanstvenog i terenskog rada koje možemo vidjeti u do sada objavljenim člancima objedinjenim u izdanim Zbornicima i na povijesnim lokalitetima u okolici koje su članovi svojim radom uredili poput srednjovjekovne crkve u Tornju.


Predsjednik Povijesnog društva Pakrac – Lipik prof. Stjepan Benković pred okupljenima je prošao kroz jubilarni zbornik, koji je rezultat zajedničkih napora 21 autora, i u kratkim crtama prezentirao 18 novih članaka koji na stručan i zanimljiv način obrađuju teme i ljude te ih tako spašavaju od zaborava. U njemu će čitatelji moći saznati o imenu Grada Pakraca kroz minula stoljeća, tko je bila Baka Roda, o arheološkim istraživanjima u Pakracu, kapeli sv. Ivana Nepomuka, lipičkom lječilištu i perivoju, župi Čaglić, pakračkim Pepeljugama kao i o lipičkom književniku Stjepanu Godiću o čijem će životu i radu autorica Nives Matijević održati predavanje 27. ožujka na predstavljanju zbornika u Lipiku.


Večer je kraju priveo prof. Branko Križan predstavljanjem novog udžbenika zavičajne povijesti za srednje škole koji obrađuje Pakrac u rasponu od ranog do kasnog srednjeg vijeka. Udžbenik je stvaran dvije godine, uz pomoć članova društva kao i mnogih drugih kojima je autor ovim putem želio zahvaliti na pomoći u ostvarenju ovog djela.

„Volim svoj grad“ naziv je kviza na kojem su sudjelovali učenici 5-ih razreda Osnovne škole braće Radić koji je održan 19. ožujka u Gradskom muzeju.
Učenici su u formi televizijskog kviza propitivani o gradskoj povijesti, njegovim istaknutim ličnostima, manifestacijama, gradskim institucijama i istaknutim građevinama.


Dan poslije u holu škole povodom obilježavanja Svjetskog dana pripovijedanja održana je smotra pripovijedanja bajki pri čemu je dvadeset učenica i učenika od 2. do 5. razreda pričalo bajke okupljenim učenicima, roditeljima i nastavnicima. Tijekom dvosatnog trajanja smotre okupljenima je ispričan izbor iz najljepših bajki svijeta kako domaćih tako i stranih, a na repertoaru su bila djela Hansa Christiana Andersena, braće Grimm, Ivane Brlić Mažuranić, Sunčane Škrinjarić i Zvonimira Baloga.


Kasnije istog dana u prostorijama muzeja svi zainteresirani mogli su sudjelovati u radionici rukotvornici pisanica na kojoj su mogli naučiti kako se one ukrašavaju na način koji je specifičan za naše područje, a radi se o tehnikama lijepljenja vunice i zukve kao i o tehnici oslikavanja pisanica voskom.


Ovaj serijal izvannastavnih aktivnosti završava večeras (18 sati) u holu škole manifestacijom nazvanom „Večer naših zvijezda“ na kojoj će se predstaviti talentirani i kreativni učenici čime će biti obilježen Međunarodni dan darovitih učenika.

Nizom edukativnih i promotivnih aktivnosti tijekom veljače i ožujka u Srednjoj školi Pakrac učenici i profesori su proveli akciju „Mjesec hrvatskog jezika“. Ova akcija se provodi u SŠ Pakrac po četvrti put, a završena je simbolično 17. ožujka - na Međunarodni dan materinskoga jezika čime se ujedno obilježava i dan potpisivanja Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskoga jezika kada je u organizaciji profesorica hrvatskog jezika Tanje Španjić i Gorane Vukadinović održano kviz natjecanje između četiri ekipe sastavljene od učenika 1. i 2. razreda medicinskog usmjerenja pri čemu su žiri i voditelji bili učenici 3. razreda gimnazije, a sve to je oplemenjeno pratećom video i računalnom tehnologijom tako da je izgledalo kao televizijski kviz.


Tijekom aktivnosti u sklopu Mjeseca hrvatskog jezika u kojem su sudjelovali skoro svi razredi najviše pozornosti usmjerili su ove godine na leksikografiju, leksičke norme, i barbarizaciji jezika, teme koje su predstavljene na više panoa postavljenih u hodnicima škole kao i na javnim tribinama na kojima su učenici predstavljajući radove s tog područja ujedno vježbali javni nastup.

Profesoricama organizatoricama ove aktivnosti je naročito ostao upamćen lanjski završetak Mjeseca hrvatskog jezika kada naš rođeni Pakračanin prof. dr. Amir Kapetanović, znanstveni savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje održao predavanje na temu „Hrvatski prije Baščanske ploče ili koja je najstarija hrvatska riječ?“ te uručio školi vrijednu donaciju jezičnih i knjižnih izdanja.