Pakrac će u subotu 16. travnja u gradskoj vijećnici kurije Janković s početkom u 12 sati biti domaćin dodjele nagrade za najbolju novu hrvatsku riječ,  Nagrade „Dr. Ivan Šreter“, koju organizira časopis „Jezik“, a suorganizator je Zaklada dr. Ivan Šreter u spomen na 1991. godine otetog ravnatelja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik, domoljuba i prvog predsjednika HDZ-a Pakrac, čija se sudbina ne zna ni danas.

Ove je godine na natječaj prispjelo sedamdesetak riječi, samo je jedna među njima bila toliko dobra da bude nagrađena. Na svečanosti u Pakracu ta će riječ biti jezikoslovno protumačena i nagrada uručena pobjedniku.

Proglašenju najbolje nove hrvatske riječi prisustvovat će Jezikovo stručno povjerenstvo – počasni predsjednik Stjepan Babić, predsjednica Sanda Ham i članovi Jasna Horvat, Hrvoje Hitrec, Mile Mamić, Mario Grčević, Nataša Bašić, Zvonimir Jakobović i Igor Čatić te Hrvoje Juvančić, tajnik Hrvatskih novinara i publicista.

Časopis Jezik i Šreterova zaklada surađuju od 2007., kada je u Pakracu bila i prva svečana dodjela te je nagrađena Ljerka Arar Premužić za riječ uspornik (umjesto ležećega policajca). Posljednje tri godine nagrade nisu dodijeljene. Natječaj je proveden, bilo je dobrih riječi, ali nije bilo toliko dobrih da budu nagrađene.

Zaklada u suradnji s Gradom Pakracom organizira dodjelu, a Zaklada će pobjedniku dodijeliti novčanu nagradu od 5000 kuna i kipić  dr. Ivana Šretera kojeg je izradio kipar Tonko Fabris.

 

Maturanti medicinskog usmjerenja Srednje škola Pakrac jučer su kod ulične knjižnice na dječjem igralištu naselja Jug učenici čitali priče najmlađima što je jedna od aktivnosti Palijativnog  tima „LiPa“ u suradnji s Gradskom knjižnicom Pakrac u sklopu projekta „Gea oprosti“ koje se provode tijekom travnja povodom Dana planeta Zemlje.

2

Pakrački srednjoškolci, kako i priliči povodu kojeg obilježavaju, za najmanje izabrali su eko priče, čitali smiješne zagonetke i edukativne slikovnice  čija je nezaobilazna tema bilo očuvanje okoliša i važnost pravilnog ponašanja prema prirodi.

3

Večer su dodatne začinile grickalice i slatkiši, a nakon čitanja, mališani su na igralištu crtali motive iz priča uz igru pantomime.

Pakrački srednjoškolci svoje priče ispričat će večeras i malim Lipičanima u Multikulturalnom centru u Lipiku s početkom u 18 sati.

 

Pakračko Povečerje - jedna od aktivnosti koje Palijativni tim Lipa provodi u sklopu projekta "Gea oprosti". Od 18 h kod ulične knjižnice na dječjem igralištu naselja Jug učenici Srednje škole Pakrac čitaju najmlađima, a potom ih zabavljaju igrom pantomime...

Austrijski kulturni forum Zagreb i Osnovna glazbena škola Pakrac u sklopu programa „Kalliope Austrija/Žene u društvu, kulturi i znanosti“ organiziraju predavanje „TRI SOPRANA - TRI KRALJICE OPERNIH KUĆA“  muzikologinje Marijane Pintar koje će biti  održano u srijedu, 13. travnja s početkom u 19 sati u dvorani Osnovne glazbene škole Pakrac.

Zinka Kunc rođena je 1906. u Zagrebu. Pjevanje je učila kod poznatog češkog baritona Jana Ouűednika i Marije Kostrenčić, asistentice Milke Trnine. Nakon debuta u Ljubljani 1927. u Verdievu Trubaduru počinje njezin zagrebački, gotovo desetljetni angažman, a od 1936. i inozemni koji ju odvodi u Bečku državnu operu, La Scalu te Metropolitan u kojem ostaje narednih 30 godina. Glas stoljeća, kako su je nazivali, i miljenica publike umire u New Yorku 1989. godine.

Leonie Rysanek rodila se u Beču 1926. godine, a debutom u Wagnerovoj Valkiri opernom zvijezdom postala je gotovo preko noći nakon čega će ju uloga Sieglinde, uz opere Richarda Straussa, pratiti čitavu karijeru. U Bečkoj državnoj operi kojoj se priključuje 1955. ostaje gotovo 40 godina kao i u Metropolitanu u kojem je bila od 1959. kada je zamijenila otpuštenu Mariu Callas. Pjevajući gotovo do pred sam kraj života, umire u Beču 1998. u 71-oj godini.

Sena Jurinac rođena je u Travniku 1921., a kao desetogodišnja djevojčica dolazi u Zagreb  gdje tijekom gimnazijskih dana počinje učiti pjevanje kod Marije Kostrenčić. Nakon prvog nastupa u Beču 1945. postaje s vremenom jedna od najsjajnijih zvijezda Bečke državne opere, no za razliku od druge dvije dive u Metropolitanu nije nastupila jer je odbila pjevati ulogu koju „nije osjećala“. Unatoč tome publika ju je obožavala, a kritika visoko cijenila. Preminula je u Augsburgu 2011. godine.

Ova tri vrhunska soprana povezuje iznimno dugotrajna (oko 30 godina) i zamjetna međunarodna karijera, osobito u dvije operne kuće - Bečkoj državnoj operi i Operi Metropolitan u New Yorku. Leonie Rysanek bila je „kraljica“ u obje te kuće - u Bečkoj državnoj operi nastupala je od 1955. do 1991., a u Metropolitanu od 1959. do 1996.. Najslavnija hrvatska sopranistica 20. stoljeća, Zinka Kunc, nastupala je u Metropolitanu od 1937. do 1966. i među publikom stekla popularnu titulu „la regina della casa“ dok je Sena Jurinac (majka joj je inače bila Bečanka) bila primadona Bečke državne opere od 1945. do 1982. godine.

Daniel Grčević, mladi zaljubljenik u filateliju, inače ekonomist turističkog menadžmenta, izradio je u sklopu obilježavanja 760 godina grada Pakraca poštansku marku koja prikazuje kovanice slavonskog banovca simpatičnog naziva „pepeljuga“, poznatog među filatelistima. Ovaj izraz se koristi za predmet koji nalikuje poštanskoj marci, ali nije izdan za plaćene poštanske potrebe državnih poštanskih institucija.

Naš mladi sugrađanin sam je dizajnirao i napravio markicu, a koji je trud uložen u njenu izradu, govori činjenica da je svaku markicu oblikovao na šivaćoj mašini kako bi dobila prepoznatljiv izgled budući da je njeno tiskanje u malim primjercima dosta skupo.

Prva pakračka „pepeljuga“ napravljena je na visoko kvalitetnom sjajnom negumiranom papiru u četiri boje te nosi prikaz kovanice slavonskoga banovca, kao i nominale 1, 2, 5 i 6. Poredane ove marke zajedno čine 1256. godinu prvog spominjanja imena Pakraca. Marka je izdana s ukrasno rezanom perforacijom te u ograničenom izdanju u malim ukrasnim arcima. Nakon odličnih komentara građana Daniel vjeruje kako je markica ostvarila svoj cilj, a to je promocija bogate pakračke povijesti.

1

Ovakve vrste maraka koje su inače vrlo popularne među kolekcionarima imaju povijest koja se zapravo može vezati uz izdavanje prve poštanske marke u svijetu 1840. godine, a vjerojatno ne postoji država koja ih nije izdala u nekom obliku. „Pepeljuge“ se tako često označavaju i kao lokalne marke te ih ne rijetko izdaju i razne institucije kao i privatne kompanije.

2

Njihova namjena je u većini bila promotivno sredstvo za mjesta, događaje poput velikih sajmova, obljetnice, usluge ili proizvode. U financijskom smislu služile su i kao sredstvo plaćanja usluga kao i prikupljanja novca za razne namjene poput dobrotvornih organizacija ili za pomoć žrtvama rata. Pravila nisu postojala vezano uz njihov oblik i dizajn tako da su često svojim izgledom nadmašivale poštanske marke u regularnoj upotrebi.

5

„Prvi primjerci poslani su na pozivnicama gradskih institucija, a sad i s ponosom možemo reći da je već stotine njih odaslano na razne adrese diljem svijeta, a neke od njih su već završile u albumima kolekcionara gdje možemo reći da je „pepeljuga“ postala „princeza“, rekao je Daniel dodavši kako je Grad Pakrac prepoznao vrijednost ove inicijative i krenuo u proceduru kako bi povodom 765. godine Grada ova markica postala službena poštanska marka.

6

 

 

 

U Muzeju Grada Pakraca 14. travnja s početkom u 19 sati svečano ćemo otvoriti izložbu slika pod nazivom „Radost boja“ renomiranih akademskih slikara Vesne Sokolić i njenog supruga Milana Berbuča.

Vesna Sokolić je u svom kolorističkom izrazu jedna od najsnažnijih slikarica hrvatskog slikarstva, a njezin suprug je osnivač novog vala slovenskog slikarstva ( „Skupina 53“).

Na izložbi prezentiramo dugogodišnju umjetničku preokupaciju i presjek slikarstva umjetnika koji su se, iako stvarajući u zajedničkom prostoru, potpuno usredotočili na vlastit izraz i u tome ostali dosljedni cijeloga života.

Vesna Sokolić rođena je 1924. u Zagrebu gdje je s izuzetnom slikarskom nadarenošću studirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1942. do 1946. godine kod profesora Omera Mujadžića, Krste Hegedušića, Ljube Babića, Vladimira Becića i Marina Tartaglie. Diplomirala je u klasi profesora Vladimira Becića, a zatim se usavršavala kod Marina Tartaglie i Tomislava Krizmana. Iskustvo je stjecala i kao crtačica na Medicinskom fakultetu i profesorica crtanja i povijesti umjetnosti na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Boravila je na studijskim putovanjima u Parizu, Nizozemskoj, Španjolskoj, Italiji i Americi. Skupno je izlagala od 1947. na mnogim izložbama, a samostalno od 1952. priredivši više od šezdesetak izložbi. Djela joj se nalaze u mnogim hrvatskim i svjetskim galerijama te privatnim zbirkama. Suosnivačica je ( 1949.) Udruženja hrvatskih likovnih umjetnika ( LIKUM-a) i članica je od 1948. Hrvatskog društva likovnih umjetnika ( HDL-u). Živi i stvara na obiteljskom imanju u zagrebačkom Vrapču, a za osobit doprinos hrvatskoj kulturi dobila je 1998. odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

 

Milan Berbuč rođen je 1920. u Ljubljani (porijeklom iz sv.Križa u Vipavskoj dolini) gdje je proveo veći dio djetinjstva. Studirao je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu ( 1943.-47.), a zatim se usavršavao kod Gabrijela Stupice na Likovnoj akademiji u Ljubljani ( 1947.-49.). Jedan je od najistaknutijih predstavnika avangardnog novog vala u slovenskom slikarstvu ( „Skupina 53“). Povremeno se pedesetih godina bavio scenografijom. Studijski boravi u Amsterdamu ( 1954./55.), gdje priređuje samostalnu izložbu. Od 1956. umjetnički djeluje u Zagrebu izlažući redovito na izložbama HDL-u i SDU-a. Putovao je po Europi i Americi te izlagao sa suprugom, slikaricom Vesnom Sokolić. Umro je u Zagrebu 1995. godine, njegova retrospektivna izložba organizirana je u Domu HDLU-a 1998. godine u Zagrebu.