- PIŠE: Pakrački List
- 592
Šteta od olujnog nevremena koje je 27. lipnja zahvatilo Pakrac iznosi 837.000 kuna od čega se 744.000 odnosi na štetu na poljoprivrednim usjevima, a 103.000 na građevinama, procijenilo je tijekom srpnja Gradsko povjerenstvo za procjenu šteta od elementarnih nepogoda.
To je druga ovogodišnja proglašena elementarna nepogoda. Prva je bila u noći na 26. travnja kada je od mraza i niskih temperatura šteta na poljoprivrednim usjevima u ovom kraju procijenjena od strane istog povjerenstva na 1.696.000 kuna. Ti podaci proslijeđeni su nadležnim državnim tijelima. Međutim, nepoznato je kada i kakva će biti korist od tih procjena, govore dosadašnja iskustva.
Prošle godine, kada je proglašena elementarna nepogoda zbog dugotrajne intenzivne proljetne suše koja je prema prijavama građana i pravnih osoba te procjeni istog Povjerenstva, registrirana je šteta na poljoprivrednim usjevima od bezmalo 2,5 milijuna kuna.
Ista situacija je i po pitanju proglašenja elementarne nepogode iz 2014. godine kada je u rujnu župan proglasio uslijed tuče i orkanskog nevremena. Tada je u prvostupanjskom lokalnom postupku utvrđena šteta od 537.000 kuna od čega 77.000 na poljoprivrednim kulturama, a 537.000 na građevinskim objektima.
Vlade RH, dvije su od tada završile mandat, odnosno jedna ima još tehnički dio, nisu poduzele ništa, odnosno s te razine još uvijek nema povratnih informacija, a kamoli novaca.
Posljednja šteta od elementarne nepogode koja je bar djelomično isplaćena od strane Vlade RH odnosila se na elementarnu nepogodu od poplave iz svibnja 2014. godine kada je lokalno povjerenstvo procijenilo štetu na poljoprivrednim kulturama i građevinskim objektima, ponajviše na lokalnim prometnicama, na iznos od 2,27 milijuna kuna. Krajem te godine Vlada RH je obeštetila 12 privatnih osoba i jednu pravnu osobu s iznosom od samo 13.543 kune ili manje od jedan posto procjene nadležnog Povjerenstva. Istovremeno je obećana s državne razine djelomična sanacija lokalnih prometnica, ali koja još nije odrađena mada su napravljene djelomične papirnate pripreme.
Tako je prema Vladi RH temeljom procjene štete od elementarne nepogode unazad zadnje tri godine otišao zahtjev za obeštećenje u elementarnim nepogodama u iznosu većem od 5,8 milijuna kuna, a odgovora nema, pri čemu, podsjećamo, je posljednje isplaćeno obeštećenje bilo manje od jedan posto onoga što je procijenilo stručno povjerenstvo.
- PIŠE: Pakrački List
- 575
Danas su započeli radovi na izgradnji nogostupa i biciklističke staze uz sjevernu stanu kolnika u Ulici hrvatske policije iz Domovinskog rata odnosno druga faza modernizacije ove prometnice čije radove izvodi požeška tvrtka Niskogradnja Jurčak.
Uz izgradnju nogostupa i biciklističke staze bit će dovršen i sustav odvodnje oborinskih voda za što će biti utrošeno 600.000 kuna, od čega nešto više od 170.000 financira pakrački gradski proračun, a ostatak, 429.000 kuna, Ministarstvo regionalnog razvoja.
U trećoj fazi ove jeseni bit će postavljena i podzemna instalacija za buduću javnu rasvjetu što sa 170.000 kuna financira Ministarstvo graditeljstva, a završetak radova očekuje se u roku dva mjeseca.
- PIŠE: Pakrački List
- 606
Čak devet od deset Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava s našeg područja razveselio je pozitivan odgovor zahtjeva za Mjeru 6. Ruralnog razvoja za provedbu operacije 6.3.1. „Potpora razvoju malih obiteljskih gospodarstava“ što podrazumijeva ukupan priljev od 1.024.474,50 kuna raspodijeljenih na devet OPG-a, što u konačnici, u općeprihvaćenoj valuti iznosi 15.000 eura po jednom nositelju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. OPG-ovci će sredstva na račun dobiti u dva jednaka dijela na način da uplata prve polovine odobrenih sredstava stiže odmah po priloženom zahtjevu, dok druga polovina novca na račun sjeda po završetku provedbe kandidiranog projekta.
Iako je 90 postotna uspješnost kandidatura respektabilna brojka, ona u načelu i nije konačna jer se i onaj posljednji zahtjev nalazi u završnoj obradi pa do pisanja ovog izvještaja još nismo dobili konačnu ocjenu nadležnih.
Vladimir Gazić, stručni suradnik u Poduzetničkom centru Pakrac, zadovoljan je rezultatima i pojašnjava da su ovo rezultati projekata pisanih još prošle godine i koji su odrađeni zaključno s 31. srpnja 2015. godine pa je ovakva pozitivna povratna informacija ujedno i odlična preporuka malim poljoprivrednicima koji se nisu odlučili u eventualnu investiciju upustiti onda, da to urade već narednih dana jer je sljedeći natječaj za Mjeru 6, dakle potpuno isti, najavljen već za listopad ove godine.
„Poduzetnički centar Pakrac sa svojim stručnim timom stoji na raspolaganju svim zainteresiranima, a posebno apeliram na sve koji se namjeravaju kandidirati za Mjeru 6, da se jave čim prije zbog izrade određene baze zainteresiranih pa da na taj način, što je moguće više, skratimo potrebnu proceduru i put od zahtjeva do realizacije, na najmanju moguću mjeru“, preporučuje Gazić.
Poduzetnički centar Pakrac trenutno radi i na pet projekata za natječaj e-Impuls, koji je namijenjen za mikro i mala poduzeća do 50 zaposlenih. Natječaj je otvoren do kraja rujna, ali je preporuka da se svi zainteresirani jave što prije, ako je moguće već tijekom kolovoza.
- PIŠE: Pakrački List
- 899
Denis Zandona, rođen je u Pakracu prije 28 godina. Međutim,za sada je malo poznat u našim krajevima što ne čudi: ratne 1991. godine s roditeljima, majkom Ankicom i ocem Liviom je otišao u Italiju, u mjesto Longarone, pokrajina Belluno gdje su sigurnost od rata pronašli mnogi stanovnici talijanske narodnosti ovog kraja. Tamo je završio srednju školu za elektrotehničara i stekao prvo radno iskustvo kao kontrolor na proizvodnoj traci koja je proizvodila elektronske sklopove koji se dalje ugrađuju u razne elektroničke proizvode. Prije četiri godine vratio se u zavičaj nakon 21 godina. Zašto?
Uvijek sam se želio vratiti u Hrvatsku, u Pakrac u koji sam tijekom boravka u Italiji, s roditeljima i mlađom sestrom Antonelom, dolazili na godišnji odmor i razne blagdane. Tu mi je uvijek bilo lijepo i čekao sam zgodan trenutak za povratak što je prije svega podrazumijevalo rješavanje pitanja zapošljavanja.
Da li si prije pokretanja tvrtke ICES radio gdje u Hrvatskoj?
Ne, prvo radno mjesto u Hrvatskoj mi je bila tvrtka ICES. Ona je osnovana u studenom 2012. godine i vrlo brzo smo počeli raditi.
U čijem je ona vlasništvu?
Ja sam vlasnik 5 posto, a preostalih 95 je u vlasništvu matične talijanske tvrtke. U slobodnom prijevodu s talijanskog jezika to je skraćenica od Industrija komponenti u elektronici, dakle sam naziv govori s čim se tvrtka bavi i prilikom imenovanja dijela tvrtke koji djeluje u Hrvatskoj nismo htjeli ništa komplicirati već smo imenom naznačili da se radi o tvrci čija izvornost je u Italiji i koja je poslovanjem naslonjena na matičnu tvrtku u Italiji. Pakrački ICES je jedina tvrtka kćer u Hrvatskoj.
Zašto baš u Hrvatskoj i baš u Pakracu?
Prednosti Hrvatske i Pakraca
Puno je razloga za dolazak u Hrvatsku o čemu bi više moglo govoriti poslovodstvo cjelokupnog ICES-a. Sigurno je da je jedan od razloga poslovna politika ICES-a širenja izvan Italije u dijelu gdje je to moguće. Hrvatska je u to vrijeme bila pred ulaskom u Europsku uniju i to je bila gotova stvar što je značilo da će Hrvatska, a time i Pakrac, postati dio jedinstvenog europskog tržišta gdje će uskoro u mnogim segmentima tržišnog poslovanja vrijediti isti ili slični zakoni i pravila. S druge strane, Hrvatska ima u odnosu na Italiju određenih prednosti. Koliko god mi govorili da su u Hrvatskoj veliki porezi i doprinosi na plaće radnika, još uvijek su manji nego u Italiji gdje oni u pravilu iznose više nego što dobije kao plaću sam radnik. I sama ta neto plaća zaposlenika je i tada bila, i danas je, u Hrvatskoj ipak manja jer su plaće manje u cjelokupnom okruženju. Pored toga i neki drugi ulazni troškovi poput električne energije su manji.
Što se tiče izbora baš Pakraca u Hrvatskoj poklopilo se nekoliko drugih sretnih okolnosti. Osim mene kao osobe koja je voljna doći iz Italije i biti u Pakracu taj domaći čovjek talijanskog investitora, tu su i dobra iskustva prethodnih talijanskih ulagača koji su u Pakrac ulagali u sličnim djelatnostima kroz tvrtke D.E.M. i Elekta. Vjerojatno jako bitno, ako ne i presudno, je bilo što smo u suradnji s Poduzetničkim centrom Pakrac u njihovom poduzetničkom inkubatoru mogli odmah riješiti pitanje poslovnog prostora pri čemu nismo morali trošiti dodatno vrijeme na traženju ili izgradnji prostora, ali smo smanjili i troškove početnog ulaganja koji su uvijek u startu veliki pa je ostalo više novaca za ulaganje u strojeve što je omogućilo brže narastanje. Osim toga, kako smo izbjegli početne troškove ulaganja u prostor, tako smo smanjili i rizik jer za razliku od prostora, strojevi se ipak mogu utovariti, odvesti na drugo mjesto, prodati ili s njima manipulirati na druge načine. Pored toga u Poduzetničkom centru Pakrac smo riješili pitanje računovodstva i drugih oblika logističkih potpora što je naročito bitno poduzetniku na počeku projekta jer predstavlja veliku uštedu na vremenu i trudu i ostavlja puno više prostora i vremena da se pokretač poduzetničke ideje bavi bitnijim stvarima, a ne tim neophodnim, ali ipak pratećim aktivnostima.
Da li ste kupovali nove ili polovne strojeve?
Kada je to bilo moguće polovne, dijelom i iz matične tvrtke. No puno je toga novo. Približno pola, pola. No uvijek je to bila suvremena tehnologija od najboljih svjetskih proizvođača.
Kako ste uopće došli u kontakt s poslovodstvom ICES-a, da li je bilo ranijih poznanstava, veza?
Ne, oni su iz Sacile, sjevernije od Belluna. Prvi kontakti su uspostavljeni internetom. Poslao sam im životopis i nešto što bi kolokvijalno mogli zvati pismom namjere. Nakon toga uslijedilo je više osobnih usmenih kontakata, razvila se poduzetnička ideja i krenuli smo u realizaciju.
Spomenuli ste druge dvije talijanske tvrtke koje djeluju u vašem izravnom susjedstvu. Surađujete li s njima s obzirom da se i oni bave proizvodnjom elektronskih komponenti, da li ste međusobno i konkurencija?
Konkurencija nismo jer mi smo orijentirani na proizvodnju komponenti, senzore, koji se ugrađuju u različite mjerne uređaje koji najvećim dijelom kontroliraju protok električne energije. D.E.M. proizvodi komponente najvećim dijelom za kućanske uređaje. Elekta se orijentirala na proizvodnju ormarića potrebnih elektronskoj industriji tako da su nam u konačnosti krajnji kupci posve drugi. Naravno da surađujemo. Meni je, naročito u početku značajna bila pomoć iskusnijeg i starijeg Alena Orzesa iz tvrtke D.E.M. Suradnja traje i danas. Konkretno najviše surađujemo u organizaciji transporta prema Italiji, bilo da je riječ u ulaznim komponentama u jednom pravcu, odnosno prijevozu gotovih proizvoda u drugom za što obojica koristimo domaću prijevozničku operativu. Nastojim što je moguće više ulaznih komponenti osigurati od hrvatskih proizvođača. U principu imamo iste poteškoće i probleme, samo su rješenja često drugačija, ali razmjena iskustva koristi.
Kada ste počinjali da li ste vi i talijanski partneri imali viziju što želite postići i kako se prema tom cilju razvijati?
Da, oni su točno znali kuda žele stići i u kojem roku.
Da li svu proizvodnju u Pakracu otkupljuje matična tvrtka?
Pakrački proizvodi u cijelom svijetu
Da, svi transportiramo u Italiju. Oni to razvrstavaju, povezuju s drugim komponentama i prodaju industriji koja dalje ih ugrađuje u gotove uređaje. Otkako smo ustalili proizvodnju u Pakracu s matičnom talijanskom tvrtkom smo se proširili, uzeli dio tržišta Kinezima i Indijcima tako da proizvodi iz Pakraca su prisutni u elektroničkoj industriji u cijelom svijetu. Očito je da smo postigli, i naši talijanski vlasnici su to prepoznali, kvalitetu i kontinuitet, sigurnost u radu.
Dolaze li gazde iz Italije često u Pakrac?
Gazde ne, možda dva puta godišnje. Približno jednom ili dva puta godišnje ja odlazim u Italiju. Međutim znatno češće, na mjesečnoj razini dolaze šefovi proizvodnje. Educiraju nas, poboljšavaju sustav i slično.
Da li su početna ulaganja bila velika?
To je dosta relativno jer je teško reći gdje završavaju početna ulaganja i u koju fazu spadaju ova današnja. Započeli smo s četiri radnika koji su radili na četiri stroja i jednom montažnom stolu. Svaki stroj je koštao između 15 i 20 tisuća eura tako da možemo reći da su neka početna ulaganja iznosila oko 100.000 eura. Danas, tri godine kasnije imamo 28 zaposlenika koji rade na cijeloj proizvodnoj liniji i naravno da je taj rast osim fizičkim brojem zaposlenika morao biti praćen i s adekvatnim novčanim ulaganjem u strojni park.
Da li ste dobili što u vidu sredstava iz raznih gospodarskih poticaja?
Pokušavali smo i u Impulsu i još na nekoliko mjesta, ali nismo uspijevali. Uvijek je nešto nedostajalo. Pokušat ćemo opet. Teško se razvijati oslanjajući se samo na vlastiti kapital.
Počeli ste raditi prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Sada smo već tri godine unutra. Ima li promjena?
Samo u pogledu granica. Sada kamion ide izravno bez zadržavanja na granici i u tom pogledu veliki je pomak što više nema razne prateće carinske administracije. Mi se žalimo na administraciju. Prema onome što sam čuo u Italiji je još i gore pa se bojim da će dolaskom više Europske unije i kod nas doći njihovi propisi što bi moglo značiti još formulara i još administracije.
Priželjkujete li uvođenje eura?
Ne želim euro
Ni slučajno. To sam prošao 2000. godine u Italiji kada je 2000 lira trebalo biti jedan euro. U praksi se ispostavilo, kada su u pitanju troškovi i cijene, da je 2000 lira postalo dva eura. Stoga ne želim ponovo proživjeti uvođenje eura bez obzira što sve fakture prema kupcima u Italiji ispostavljamo u eurima, tako ih i naplaćujemo nakon čega ih u Hrvatskoj mijenjamo u kune na čemu zbog tečajnih razlika djelom gubimo.
Je li radna snaga bila problem?
Nije bila problem. Znanje, odnosno vještina koja je potrebna za rad u takvoj industriji se nigdje ne uči u školi i školski sustav ne izbacuje kvalificirani kadar za takvu proizvodnju. To se uči u praksi, kroz rad. Potrebno je samo dobra volja i ustrajnost. Za postizanje norme, dakle brzine uz željenu kvalitetu obično je potrebno dva do tri tjedna. Za to vrijeme radnik dobiva plaću kao da ispunjava normu pri čemu neki u tome ne uspiju pa nakon nekog vremena, obično za mjesec dana, slijedi rastanak. Naravno da su s vremenom neki brži, vještiji jer od ulaska početnih komponenti u proizvodnju do pakiranja naših gotovih proizvoda za isporuku prođe samo pet minuta. Proizvodi se povremeno mijenjaju. Međutim sve je to isti postupak i jako je važno pridržavati se rokova. Mi smo dio proizvodnog lanca i naše kašnjenje bi moglo uzrokovati kašnjenje u cijelom sustavu. Našim vlasnicima je stoga pridržavanje rokova jako važno i to sam morao naučiti radnike.
Koliko sam primijetio uglavnom radi mlađa ženske radna snaga. Zašto?
To je bio zahtjev ili zamisao vlasnika iz Italije. Mi dijelom radimo sa žicom debljine vlasi ljudske kose što iziskuje dobar vid i određenu spretnost, upornost, dosljednost koja je urođenija mlađim i ženskim osobama.
Da li je prošlo puno potencijalnih radnika da bi se došlo od četiri do 28?
Da, otprilike ih je prošlo nešto više od 50, dakle svaki drugi je opstao pri čemu treba uzeti u obzir da je tu bilo i podosta trudničkih prekida, mislim da smo ih do sada imali osam, ali i odlazaka iz osobnih razloga koji nisu bili izravno povezani s tvrtkom. S pronalaskom kandita nije bilo poteškoća jer su u velikom broju otpočetka se javljali sami tako da i sada imam na „zalihi“ nekoliko životopisa od kojih ću dio uskoro i aktivirati jer upravo sam u potrazi za još tri zaposlenika. Praksa mi je pokazala da se najbolji radnici, ili oni koji su se najbolje snašli i prilagodili, dolaze iz redova onih koji su mi se sami javili za posao, odnosno u prosjeku su bolji od onih koje sam našao tražeći posredovanje Zavoda za zapošljavanje. Takvih je više ostalo. I sada sam u potražnji za tri radnika koje na Zavodu nisam našao. Uglavnom koristim poznanstva i one spomenute životopise. Naglašavam najvažnija je volja za učenjem i ozbiljnost na poslu. Sve ostalo se nauči.
Imate li nekih radnika da rade u tvrtci od početka?
Da, što pokazuje stupanj određenog zadovoljstva stanjem u tvrtki. Plaće su izuzetno uredne, svakog 15. tog u mjesecu, odnosno dan ranije ako je to nedjelja. Rade za minimalac s tim da se tijekom godine isplaćuju i određene premije. Svi su prijavljeni od prvog dana.
Radi li se u smjenama?
Sada da. Krenuli smo s jednom smjenom sada nam povremeno nije dostatan niti rad u dvije smjene, nego kada se približe rokovi isporuke radimo i ubrzanim ritmom, u noćnim smjenama i subotama. Takvo je tržište, ono nam diktira tempo.
Imate li u godini sezonski karakter?
Neupućenima će to biti čudno, ali imamo. Nismo građevinska niti poljoprivredna ili turistička djelatnost, ali i nama je godišnja špica između svibnja i rujna kada je najveća potražnja za našim proizvodima. No mi posla sigurno imamo do kraja godine, a ne bojim se niti za iduću godinu tako da naši radnici ne moraju za sada strahovati od otkaza zbog nedostatka posla.
Znači li to da kod vas neće biti godišnjeg odmora ovog ljeta?
Ne znači, na odmor će neko vrijeme ići svi oni koji budu htjeli. Odmor je naprosto potreba da se napune baterije za ostatak godine. Kako će ljudi raditi bez toga? Tim više jer posljednje vrijeme radimo sve subote.
Postignuta razina vjerojatno nije kraj razvoja. Kakvi su daljnji planovi?
Rasli i u krizi
Ovo sigurno nije konačno što smo mi željeli i možemo. Naravno da je u dinamici dosadašnjeg razvoja značajnu ulogu odigrala i ekonomska kriza. Mi smo nastajali na njenom vrhuncu i osjećamo da je ona sada manje prisutna, možda čak manje kod nas u Hrvatskoj nego što je to bilo svojevremeno u Italiji kada su u našoj matičnoj tvrci poduzimali niz radnji u smislu smanjivanja troškova proizvodnje. Oni su imali posebno razrađen sustav gdje su zaposlenici, da ne bi dobivali otkaze, radili značajno smanjeno radno vrijeme i imali takve plaće. Unatoč tome mi smo rasli. Sada je i kod njih bolje. Usvajamo nove proizvode, širimo tržište pa vjerujem da ćemo i dalje rasti. Bar su moje informacije takve. No u tome je problem što usvajanje novog proizvoda je vrlo sporo i skupo. Ponekad to traje po dvije ili tri godine. Koliko znam u cijeloj tvrtci već sada postoji dva ili tri proizvoda koja mi u Pakracu još nismo niti počeli proizvoditi.
Uskoro vam ističe zakup prostora u poduzetničkom inkubatoru. Što dalje?
Zakup traje još godinu i pol. Razmišljamo o tome i to je prisutno u našim planovima. Problem nam je bio u ove tri godine što smo stalno imali velika ulaganja u nove strojeve i prateću opremu pa nije bilo financijskog prostora da se bavimo pitanjem radnog prostora.
Nakon trogodišnjih iskustava u poduzetništvu, što bi poručili mladim ljudima?
U početku je uvijek teško. Naročito kada se susretneš s velikom količinom obrazaca koje moraš popuniti i odgovoriti na nevjerojatno količinu pitanja koje ne znaš niti kome niti zašto služe. Ponavlja se to svake godine. Potrebno je puno volje da se to prebrodi, ali kada se jednom posloži i kada posao krene sve se vraća zadovoljstvom koje izaziva učinjeno i postignuto. Kada se osvrneš unazad, vidiš učinjeno i ostvareno, sve biva lakše.
Imate li vi osobno radno vrijeme?
Kao i svi, pišem osmice mada to s osmicama najčešće nema veze. Dolazim ujutro, odlazim najčešće navečer. No, nije uvijek tako i nadam se da će biti bolje i da će biti više vremena za privatni život jer sada je dobro što nemam obitelji.
Da li ste kada zažalili zbog povratka u Pakrac, u Hrvatsku i ulazak u poduzetničke vode?
Bilo je teških trenutaka kada sam se pitao što mi je to sve trebalo. No, oni brzo prerastu u inspiraciju za ići naprijed. Ako ste se uhvatilo toga posla, nema natrag.
- PIŠE: Pakrački List
- 739
Kakvo je stanje na gradilištima u Pakracu čije radove financira Grad i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU htjeli su saznati pomoćnik ministra Davor Huška, gradonačelnica Anamarija Blažević i voditeljica Odsjeka za komunalne poslove i graditeljstvo Marija Čar radi čega su jučer obišli pet gradilišta: modernizaciju matične zgrade dječjeg vrtića, modernizaciju Ulice hrvatske policije iz Domovinskog rata, izgradnju nogostupa u Ulici kneza Domagoja, opločavanje oteretnog kanala u Kragujskom putu, te uređenje pješačke staze u Ulici Ante Starčevića u Prekopakri.
Zabrinutost u odnosu na rokove i plan izaziva samo gradilište na matičnoj zgradi vrtića gdje radove iz programa energetske učinkovitosti izvodi tvrtka „Kala“ Cernik. U vrijednosti od 1,25 milijuna kuna što zajednički financiraju Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (70 posto) i Grad Pakrac (30 posto) mijenja se krov i stolarija, te postavlja nova energetski kvalitetnija fasada. No, nakon otkrivanja krova pala je kiša uslijed čega je nakisla unutrašnjost pa se u više prostorija digao parket te su ostala vidljiva oštećenja na dijelu stropa i zidova što će zahtijevati dodatne radove. Gradsko čelništvo pored toga nije bilo zadovoljno niti do sada učinjenim, ali niti činjenicom da je na gradilištu bilo svega četvero radnika. Stoga je ostala sumnja da će do planiranog roka koji je 1. rujna sve biti gotovo i da će na početku školske godine objekt moći primiti polaznike u vrtić. Stoga već sada treba početi pripremati alternativna rješenja, konstatirao je Huška.
Prometnice u planiranim rokovima
Na ostalim gradilištima stanje je očekivano, a tri su vezana istim izvođačem Niskogradnjom Jurčak iz Požege koja sada završava nogostup u Ulici kneza Domagoja. Radove na izgradnji 597 metara nogostupa s 550.000 kuna financira Nacionalno vijeće za sigurnost cestovnog prometa s tim da je oko 50.000 kuna u izradu projektne dokumentacije ranijih godina uložio Grad Pakrac. Veći dio nogostupa je završen, kao i dio potpornog zida u gornjoj trećini ulice, te je još ostao taj dio za postaviti rubnjake i završni asfaltni sloj.
Po završetku nogostupa mehanizacija i zaposlenici isto tvrtke sele se zapadnije u Prekopakru u Ulicu Ante Starčevića gdje će sanirati cestovni i pješački dio prometnice radi lakšeg ulaza u nekoliko tamošnjih društvenih objekata. Ove radove u vrijednosti 76.000 kuna Niskogradnja Jurčak će obaviti za svega nekoliko dana tako da se njihovo seljenje na gradilište u Ulici hrvatske policije iz Domovinskog rata može očekivati u prvoj polovini kolovoza.
Oni bi tamo do 31. listopada trebali obaviti drugu i treću fazu modernizacije te vrlo frekventne prometnice. Nakon što je lani u dijelu uređen kolnik i dio neophodne uzemljene prateće infrastrukture, ovog ljeta i jeseni tamo će biti uz sjevernu stranu kolnika izgrađen u istoj dužini nogostup, biciklistička staza, te dovršen sustav odvodnje oborinskih voda za što će biti utrošeno 600.000 kuna, od čega nešto više od 170.000 financira gradski proračun. U 3. fazi ove jeseni će biti postavljena podzemna instalacija za buduću javnu rasvjetu što sa 170.000 kuna financira Ministarstvo graditeljstva dok Ministarstvo regionalnog razvoja s 429.000 kuna financira spomenutu izgradnju nogostupa i biciklističke staze.
Radanici daruvarske Vodoprivrede uz financiranje Hrvatskih voda u Kragujskom putu saniraju 200-tinjak metara kanala koji kupi oborinske vode i kojim teče obližnji potok što zajedno u vrijeme većih oborina plave cestu i okolne privatne parcele. Osim poboljšanom funkcionalnošću dovršetkom opločavanja nekoliko okolnih kuća dobit će suvremene betonske kolne ulaze u svoja dvorišta, a sve skupa će znatno doprinijet osim sigurnosti i urbanijem izgledu ovog dijela Pakraca.
Nova gradilišta na jesen
Gradonačelnica Blažević je naglasila da 29. srpnja ide u Hrvatske vode u Zagreb razgovarati o nastavku izgradnje kanalizacije u Badljevini za što je navodno u Vodama u ovoj godini osigurano dva milijuna kuna.
Do kraja godine očekuje se otvaranje još nekoliko manjih gradilišta, između ostalog, na Trgu bana Josipa Jelačića, dovršetak fontane na Trgu dr. Franje Tuđmana, te u Ulici leptirovo brdo uz intenziviranje radova na najvećem pakračkom gradilištu – sanaciji smetlišta na Krndiji.
- PIŠE: Pakrački List
- 1282
Do kraja roka za završetak radova u sklopu projekta poboljšavanja energetske učinkovitosti koji natječajem od lanjskog srpnja provodi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ostalo je oko dva mjeseca. Koliko je točno kuća u projekt ušlo na području Pakraca i Lipika nismo uspjeli saznati, ali zasigurno je riječ o više od 200. To su nam potvrdili Zdenko Tica, direktor tvrtke Ziv - Tica koja je najveći, ali ne i jedini certifikator na ovom području, te ponajveći izvođači radova obrtnik Zlatko Visković i tvrtka 3M.
Kako je rekao Tica, oni su za ovaj natječaj izradili oko 220 projekta, većina na području Pakraca i Lipika, a prihvaćeno im je u Fondu 201. Prema njegovom izračunu to je posao za građevinare u vrijednosti od oko 16 milijuna kuna čime projekt možemo ubrojiti među ponajveće građevinske investicije posljednjih godina na pakračkom i lipičkom području.
Izrađeno oko 200 fasada
Zlatko Visković i Marijan Hihlik, direktor tvrtke 3M, niti ne znaju koliko su u ovih 12 mjeseci izradili fasada, pretpostavljaju svaki 70-tak. Do završetka projekta, u narednih dva mjeseca Viskoviću je ostalo 20-tak, a 3M tridesetak i ističu da će sigurno svi biti gotovi na vrijeme jer ne žele dovesti vlasnike u situaciju da ostanu bez subvencije Fonda koja po ovom natječaju iznosi 80 posto opravdanih troškova, dakle onih troškova koji izravno utječu na uštedu energije u stambenom prostoru ili u grubo izračunato oko 100.000 kuna prosječno. Radi toga su dio ranije ugovorenih obnova kuća prepustili drugim izvođačima koji se lani nisu natjecali na natječaju.
Oba naša građevinara ističu da tijekom ovih 12 mjeseci provođenja projekta do proljetos nije bilo nikakvih problema. No, od proljetos Fond ne plaća izvedene radove u ugovorenom roku te već nekoliko mjeseci nisu dobili niti lipe što je veliki problem jer moraju platiti radnike i nabaviti novi materijal. Do sada su to uspijevali dijelom i zahvaljujući razumijevanju dobavljača materijala, uglavnom pakračkih trgovaca koji ih čekaju s plaćanjem, ali to nije rješenje. Isto tako, u financiranju troškova značajno im je što vlasnici objekta svoj dio, koji je često veći od 20 posto jer paralelno na svojim objektima obavljaju i dodatne radove, plaćaju uredno. Fond za zaštitu okoliša je čak na svojim Internet stranicama postavio ispriku izvođačima radi neplaćanja te najavljuje uskoro podmirenje dugova.
Zaposleno na desetke osoba
Osim energetske učinkovitosti ovaj, od svih sudionika hvaljen projekt, imao je vrlo značajnu gospodarski i socijalni element. Visković, zahvaljujući njemu, unazad godinu dana zapošljava desetak osoba, a 3M i do tridesetak. Da nije bilo projekta radila bi se s dva tri zaposlenika tek po koja fasada. Vjerojatno je bilo dodatnog zapošljavanja i kod certifikatora. Stoga bi bilo šteta da se projekt zaustavi.
Kako smo saznali od glasnogovornice Fonda Anamarije Brstilo, iako je novi natječaj prvobitno najavljen za srpanj njega neće biti najmanje do rujna.
Problem je u novcima koji za tu namjenu trebaju stići iz sličnih fondova Europske unije koja pak ima drugačija pravila državnih potpora. Oni polaze od činjenice da je riječ o privatnim objektima te većinu financiranja prebacuju na njihove vlasnike koji od toga imaju najviše koristi, odnosno sufinanciraju novcima poreznih platiša samo 15 posto opravdanih troškova. U zadnjem natječaju naš Fond je vlasnike sufinancirao s 40, 60 i 80 posto, ovisno o geografskom području i razvijenosti. U dosadašnjim pregovorima postignut je dogovor da u budućem natječaju subvencija bude 40, 45 i 50 posto i ako to postane končano novi natječaj se može očekivati u rujnu. Našim izvođačima takav ritam odgovara jer će do tada dovršiti ugovorene objekte i biti spremni za nova ugovaranja i preuzimanja gradilišta. U suprotnom uslijedit će smanjenje dinamike gradnje, a to će ponovo značiti i otpuštanje sadašnjih zaposlenika.
No, pitanje je koliko će smanjenje sufinanciranja države s 80 posto opravdanih troškova na 50 posto utjecati na interes privatnih vlasnika. Vjerojatno hoće, potvrđuje nam i Zdenko Tica iz konzultantske kuće Ziv - Tica, ali prema njegovom mišljenju ne toliko da bi se projekt ugasio. On smatra da će u slučaju da dođe do tako velikog smanjivanja državnih subvencija doći do korekcije u ponašanju svih čimbenika u projektu: kod kućevlasnika će u projekt ulaziti oni koji za takvim radovima imaju doista potrebu ograničavajući njihov obim na realan i potreban. S druge strane izvođači radova će korigirati cijene na one koji su imali prije pokretanja projekta prije dvije godine kada se cijena četvornog metra takve fasade naplaćivala između 160 i 180 kuna, a ne današnjih 220 do 250.
Prošlo „zlatno doba“
Njegova tvrtka sada ima u predbilježbi oko 900 objekata koji čekaju objavu natječaja da se krene u izradu projektne dokumentacije što nije započeto jer je neizvjesno tko će i hoće li uopće to netko platiti. Objavi li se natječaj u rujnu, prema broju realiziranih projekta za koji je iskazan interes, kao i prema ugovorenim cijenama, dobit ćemo odgovore na ova pitanja, ali i realnu sliku. Po svemu sudeći, „zlatno doba“ ovog projekta za sve njegove sudionike; kućevlasnike, certifikatore i izvođače je prošlo, pri čemu korist u 13 stambenih zgrada u Lipiku i Pakracu čija obnova po najpovoljnijim uvjetima je odobrena u zadnji čas, proljetos i tek treba biti realizirana. Vjerojatno kao zadnji povoljni vlak. Na žalost svih nas u Pakracu i Lipiku jer su koristi od njega imali mnogi.