- PIŠE: Pakrački List
- 600
Po veličini proračunskog prihoda po stanovniku u 2015. godini u konkurenciji 128 hrvatskih gradova Pakrac je bio s proračunskim prihodom od 2.343 kune po glavi stanovnika na 98. mjestu. U istoj godini Grad Lipik je ostvario proračunski prihod od 3.498 kuna po stanovniku i to ga svrstava na 60. mjesto među hrvatskim gradovima, objavio je Hrvatski institut za javne financije u svom povremenom glasilu Newsletter.
Prema toj tablici državni prosjek prihoda jedinica lokalne samouprave po glavi stanovnika je 2015. godine bio 3.876 kuna tako da naša oba susjedna grada zaostaju: Lipik za oko 380 kuna ili 10 posto, a Pakrac za oko 1.500 kuna ili bezmalo 40 posto od prosjeka.
Pridodamo li toj tablici i podatke iz općina, od Pakraca s proračunskim prihodom po glavi stanovnika bogatiji je čak 215, a od Lipika 124 od 428 hrvatskih općina.
No, za Grad Pakrac su puno bolji podaci o rashodima koji su u 2015. godini iznosili 2.199 kuna po stanovniku tako da je pakrački proračun po tom izračunu bio u plusu od 144 kune stanovniku. S druge strane, u Lipiku su proračunski rashodi iznosili 3.521 kunu, pa je njihova potrošnja po stanovniku bila 24 kune viša od prihoda.
Riječ je o sintetiziranim tabelama koje se temelje na bazi podataka Ministarstva financija, a sadrže prihode i rashode te suficit ili deficit po stanovniku i ukupno.
Sami autori Katarina Ott, Mihaela Bronić i Branko Stanić napominju i da pri iščitavanju podataka valja imati na umu da proračun ne odražava uvijek i stvarno financijsko stanje lokalnih jedinica, jer se one ponekad ne zadužuju kroz proračun, nego preko pravnih osoba čiji su većinski vlasnici ili suvlasnici te ustanova kojih su osnivači, a za koje se podaci ne mogu pronaći na jednome mjestu.
Kao i svaka statistička tablica i ova ima metodoloških manjkavosti što je vidljivo već i kroz usporedbu s podacima iz 2014. godinu kada je Pakrac ima proračunski prihod po stanovniku u iznosu od 5.894 kune, a Lipik od 7.009 kuna, a razlog je što je u toj godini oba proračuna knjigovodstveno kao prihod iskazan prijenos vlasništva na dijelu kanalizacijskih i vodovodnih sustava s Hrvatskih voda na gradove.
No, realna je međusobna usporedba jedinica lokalne samouprave pa su tako od gradova u okruženju po proračunskom prihodu u 2015. godini iza Pakraca Daruvar (105. - 2.208 kn), Garešnica (105. – 2208 kn), Pleternica (120. – 1759 kn), Kutjevo (127. – 1415 kn), a ispred Požega (92. – 2572 kn) , Novska (70. – 3072 kn), Kutina ( 68. – 3.180 kn).
Vrlo znakovito tablica potvrđuje uvriježena mišljenja o nejednakoj razvijenosti Hrvatske kada je u pitanju priobalje i kontinentalni dio na štetu Slavonije što potvrđuje riječi ministrice Gabrijele Žalac izrečene prekjučer u Pakracu „da Vlada u kojoj je ministar regionalnog razvoja bio Branko Grčić apsolutno nije uvažavala Slavoniju i na području od Rugvice do Bajakova se ništa nije događalo“.
Tako se iz tablice može iščitati da svih prvih pedeset općina s najvišim prihodom po stanovniku se nalaze u regiji zvanoj Jadranska Hrvatska, a 41 se nalazi uz samo more. Od sto općina s najnižim prihodom po stanovniku, samo pet je u Jadranskoj Hrvatskoj i ni jedna uz more, a oko 30 posto se nalazi se u Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, a niti jedna u Istarskoj, Ličko-senjskoj, Primorsko-goranskoj i Šibensko-kninskoj županiji.
Od prvih dvadeset gradova s najvišim prihodom po stanovniku – od 11.211 kuna (Mali Lošinj) do 6.331 kuna (Biograd na moru), sve osim Vrlike i Zagreba se nalaze uz more, ali ni jedan od gradova s prihodom po stanovniku nižim od 2.000 kuna.
Što se tiče županija, proračun naša s prihodom od 1.090 kn po stanovniku (nije usporedivo s gradskim proračunima) se nalazi na 12. mjestu, dok je posljednja Brodsko-posavska.
Institut za javne financije je javni znanstveni institut, usmjeren na ekonomska, pravna i institucionalna pitanja javnih financija i javnog sektora. U promicanju boljeg i jasnijeg razumijevanja ekonomike javnog sektora, odnosno javnih financija, transparentnosti javnog sektora, odgovornosti vlasti i participacije građana, Institut – pored osnovne znanstvene djelatnosti – redovito objavljuje stručne, nezavisne, popularno pisane analize, stavove i prijedloge kojima ukazuje na neophodne preduvjete za vođenje argumentiranih rasprava pri donošenju ključnih odluka.
- PIŠE: Pakrački List
- 608
Do kraja idućeg tjedna Komunalac, upravitelj svih stambenih zgrada na području Pakraca i Lipika, predat će kompletnu natječajnu dokumentaciju za četiri pakračke zgrade u Ulici Andrije Hebranga na kućnim brojevima 1, 1A, 3 i 5 (zgrade s lijeve strane idući od centra grada prema Billi) na natječaj za energetsku obnovu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je raspisan 17. listopada i traje do 17. siječnja.
Također za ovaj natječaj u pripremi je i kompletna dokumentacija za još 15 stambenih zgrada u Pakracu koje ispunjavaju uvjete legalnosti gradnje, te sedam u Lipiku, rekao je sinoć Zdravko Vostri, direktor Komunalca na sastanku stanara s područja Mjesnog odbora Pakrac-Jug čiji je predsjednik Zvonimir Miler sazvao sastanak na kojem su bili nazočni, osim predstavnika stanara i Komunalca, i Marija Čar iz gradske uprave, Sven Zerdin iz PCP, a pakrački stanari imali su rijetku privilegiju da sastanku prisustvuje Davor Huška, pomoćnik ministrice regionalnog razvoja i fondova EU, koji je vlasnicima stanova nagovijestio mogućost da njegovo Ministarstvo sufinancira 80 posto njihovih novčanih obveza.
Fond za zaštitu okoliša je u suradnji s fondom EU za ovaj natječajni krug osigurao 147 milijuna kuna, te još nešto više od 350 milijuna kuna za natječaj koji će biti raspisan polovinom iduće godine. U odnosu na prošli krug uvjeti su izmijenjeni, pa će se novci dijeliti po redoslijedu pristizanja kandidature što znači da će u program ući one zgrade koje prve dođu s kompletnom ispravnom dokumentacijom pa je ovaj puta brzina vrlo važna jer 147 milijuna kuna nije puno novaca za potrebe energetske obnove cijele Hrvatske. Za preostalih 15 zgrada na pakračkom Jugu naručena je izrada projektne dokumentacije i obećanje projektanta je da će ona biti gotova do Božića što znači da bi još ušle u ovaj natječajni rok.
Moguće sufinanciranje do 92 posto troškova
Što se tiče uvjeta financiranja u odnosu na prošli krug novost je da je Fond svoj udio smanjio na 60 posto, a povećao udio stanara na 40 posto. No, izvijestio je Huška, njegovo Ministarstvo će raspisati natječaj za sufinanciranje investitora iz Hrvatske koji se natječu na natječajima za sredstva fondova EU, što je slučaj s ovim zgradama te postoji mogućnost da se iznos stanara dodatno sufinancira s 80 posto. Prođu li stanari uspješno oba natječaja to bi značilo da od, primjerice, milijun kuna za energetsku obnovu zgrade bi Fond platilo 600.000, Ministarstvo 320.000, a svi stanari zajedno samo 80.000 kuna, pojašnjenje je na sastanku za stanare najpovoljnija varijanta.
Prisutni vlasnici stanova, a bilo ih je 35, su bezrezervno izrazili želju za sudjelovanjem u energetskoj obnovi svojih stanova. No, bilo je puno pitanja i nejasnoća, najviše oko financiranja i kreditiranja obveze stanara, zamjene krovišta koje nije u ovom programu, garažnih vrata, balkona pretvorenih u lođe, izbora izvođača, dimnjaka i slično na što će stanari zbog specifičnosti svake zgrade većinom dobiti odgovore od nadzornog tijela ili kroz sam natječajni proces. Sada je najvažnije da natječajna dokumentacija što prije stigne u Fond, više puta je rečeno na ovom sastanku.
Preostale pakračke stambene zgrade, (oko 15-tak) u Preradovićevoj ulici, Kalvariji i centru grada još uvijek nemaju svu riješenu dokumentaciju po pitanju vlasništva i građevinskih dozvola.
- PIŠE: Pakrački List
- 591
Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju odobrila je Lokalnoj agenciji „Zeleni trokut“ koja pokriva jedinice lokalne samouprave Novske, Pakraca, Lipika, Jasenovca i naselje Janju Lipu 7,35 milijuna kuna za provedbu Lokalne razvojne strategije do 2020. godine. Za projekte poljoprivrednih gospodarstava i razvoj društvene infrastrukture biti će na raspolaganju više od 80 posto odobrenog iznosa.
Sredstva su namijenjena za tri podmjere iz Programa ruralnog razvoja RH. Podmjeri 19.2 „Provedbe operacije unutar CLLD strategije“ namijenjeno je 77 posto ovih sredstava ili 6.247.500 milijuna kuna. To znači, pojasnio nam je Igor Matek, upravitelj LAG-a da će vjerojatno na proljeće, jer se čeka izmjena Pravilnika koju treba napraviti Ministarstvo poljoprivrede, LAG početi raspisivati natječaje za krajnje korisnike, a sredstva će se moći utrošiti u različite projekte koji su pokriveni lokalnom Strategijom ruralnog razvoja koju je lani izradio LAG, a usvojila njegova skupština. Područje potrošnje sredstava je ogromno, a natječaj će raspisati i odabrati upravni odbor LAG-a, uz rigorozni nadzor Agencije za plaćanje u poljoprivredi.
Iz projekta će se financirati i LAG
Oko 4 posto sredstava ili 312.000 kuna će biti utrošeno na mjeru 19.3 koja se odnosi na suradnju LAG-ova, a u Zelenom trokutu namjeravaju u suradnji s mađarskim partnerom koji na tom području ima iskustva provesti brendiranje i certificiranje poljoprivrednih proizvoda iz zapadne Slavonije. Preostala sredstva, oko 1,64 milijuna kuna bit će utrošeno u sklopu podmjere 19.4, a odnosi se na tekuće troškove LAG-a i animaciju korisnika u podmjeri 19.2. Kako nam je pojasnio Matek LAG sada ima mjesečno oko 15.000 kuna troškova za takozvani hladni pogon koji se odnose na njegovu plaću, režijske troškove, prijevoz i slično. Lani u svibnju im je isteklo razdoblje sufinanciranja tih troškova iz IPARD programa predpristupnog fonda EU što je uvjetovalo i planirani raskid radnog odnosa na određeno vrijeme sa stručnom suradnicom koju je financirao IPARD projekt. Od onda on radi sam jer su troškove hladnog pogona LAG-a s 4 tisuće kuna financirali proračuni osnivača jedinica lokalnih samouprava. Ulaskom u ovaj sustav, proračuni će ta obveza, bar do 2020. godine biti oslobođeni, a radi provedbe natječaja i kontrole utrošnje sredstava, te ostalih povećanih administrativno-financijskih poslova, plan je zaposliti jednog suradnika, što će sve biti više godina pokriveno iz podmjere 19.4 jer je rok za provođenje ovog programa 2023. godina.
Inače novce za ovaj projekt, a riječ je o 441 milijun kuna koji će potrošiti 54 LAG-a u Hrvatskoj, u 90-postotnom iznosu je osigurao Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, a 10 posto Ministarstvo iz državnog proračuna. Stoga je nama to sve novo i nemoguće objasniti u jednom novinskom tekstu. Mjere koje će se financirati, kriteriji odabira, prihvatljivi korisnici i procedure opisani su detaljno u Lokalnoj razvojnoj strategiji koja je objavljena na Internet stranici LAG-a i javno je dostupna.
Uglavnom s početkom proljeća vjerojatno će se pojaviti natječaji za korištenje sredstava, a svi zainteresirani, prvenstveno poljoprivredni potrošači, trebaju pratiti natječaje kojima će sigurno ove zime prethoditi i razni edukativni seminari, a bit će korištene i druge informativni kanali kako bi smo polučili što bolji rezultat, iskoristiti ova sredstva koja će uz konačnosti vjerojatno biti i još veća na području ove četiri jedinice samouprave i naselja Janja Lipa. LAG u tome ima i dodatni interes jer o uspješnosti utrošnje sredstava iz Podmjere 19.2 ovisi i količina sredstava koju će iz podmjere 19.4 LAG povući za svoje troškove, rekao nam je Igor Matek, upravitelj LAG-a Zeleni trokut.
- PIŠE: Pakrački List
- 618
„Program ruralnog razvoja i koraci kako doći do bespovratnih sredstava“, tema je okruglog stola, prve ovogodišnje pakračke sajamske manifestacije koja je započela u 11 sati u gradskoj vijećnici.
Ovo je četvrta godina za redom da sajam „Slavonski banovac“ počinje gospodarskim okruglim stolom, a moderator na ovogodišnjem je kao i ranijih godina Igor Matek, upravitelj LAG-a „Zeleni trokut“, koji je uz PCP suorganizator ove tribine koja je ove godine okupila dvadesetak predstavnika lokalnih OPG-ova, a prisustvovali su i Davor Huška, pomoćnik ministra regionalnog razvoja, Katarina Plavček, v.d. direktorica PCP i predstavnici Županije.
U samom nazivu okruglog stola je zapravo predstavljanje pravila iz istoimenog programa Mjere 6.3 „Potpora razvoju malih gospodarstava“ čije provođenje je započelo, a od lanjskih pristiglih više od 1600 kandidatura iz cijele Hrvatske, pozitivno je ovog ljeta ocijenjeno oviše od 1.100 i dio potpora već je isplaćeno. U našoj županiji prošlo je 40-tak projekata, od čega u Pakracu 10 i u realizaciji za svakog od njih je iznos od 15.000 eura nepovratno pri čemu su mogućnosti investiranja što se tiče područja (zemljište, mehanizacija, oprema, objekti, edukacije...) gotovo neograničene, rekao je Igor Matek, naglasivši da je zapravo nepoznat vremenski kraj provođenja ove mjere za koju će se kandidature zaprimati još najmanje do 2020. godine, a provoditi do 2023. Stoga je pozvao sve vidove registriranih gospodarskih čimbenika, kojima je Mjera 6.3 prvenstveno namijenjena, da prate razvoj događaja vezanih uz ovu mjeru. Matek je naglasio da je nemoguće sve prednosti, uvjete i zahtjeve koje Mjera postavlja pred potencijalne korisnike objasniti kroz jedno predavanje i pozvao zainteresirane kandidate na neophodno kontinuirano korištenje konzultanata od kojih im je u Pakracu najbliži Poduzetnički centar Pakrac.
U nastavku okruglog stola Snježana Pešut Pilon iz savjetodavne službe Požeško-slavonske županije pojasnit će metodologiju obračuna raznih novčanih vrijednosti neophodnih u prvom koraku odabira potencijalno kandidiranog projekta.
- PIŠE: Pakrački List
- 621
Fond za zaštitu okoliša i energetsku obnovu jučer je na svojim internetskim stranicama i službeno najavio nastavak sufinanciranja energetske obnove višestambenih zgrada. Uvjeti će u potpunosti biti poznati nakon 17. listopada za kada je najavljeno objavljivanje natječaja od kada počinju teći i rokovi od 90 dana u kojem upravitelji višestambenih zgrada moraju podnijeti natječajnu dokumentaciju.
U odnosu na prethodni program iz kojeg se u Pakracu i Lipiku trenutno radi na 13 zgrada osnovna novina je, kako piše u službenoj najavi, da će Fond sudjelovati na svim područjima u financiranju sa 60 posto ukupne vrijednosti, a stanari s 40 posto što je promjena u odnosu na sadašnji program na štetu stanara jer su u aktualnom programu oni na području Pakraca i Lipika sudjelovali u sufinanciranju s 15 do 20 posto, ovisno o zgradi. Druga velika novina je uvjet da konačni učinak energetske obnove donosi smanjenje potrošnje energenata za grijanje i hlađenje za 50 posto. Ove, kao i neke promjene u natječajnoj dokumentaciji, uvjetovane su pravilima Fonda EU iz kojeg će se po prvi put u Hrvatskoj financirati ovakva aktivnost Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a riječ je o 70 milijuna eura do zaključno s 2020. godinom, odnosno oko 20 milijuna eura na ovom natječaju.
Zdravko Vostri, direktor pakračkog Komunalca, koji upravlja svim stambenim zgradama rekao je da nakon upoznavanja s natječajnim uvjetima Komunalac ima namjeru kandidirati sve preostale zgrade koje udovoljavaju uvjetima.
U Lipiku je to 6 zgrada, a u Pakracu više od 30. No, prije toga kaže Vostri, mora provjeriti što je sa zgradama, posebno preostalih 6 u Lipiku koje su bodovno prošle na prošlom natječaju, ali za koje u tom postupku u Fondu nije bilo novaca. S obzirom na promijenjene uvjete financiranja, o sudjelovanju ili nesudjelovanju na natječaju morat će se tražiti mišljenje i suvlasnika zgrada.
Kako nam je rekao Vostri, neki od izvođača koji su prošlog mjeseca uvedeni u gradilišta na obnovi 11 zgrada u Lipiku i dvije u Pakracu, započeli su s postavljanjem skela na zgrade u Lipiku i jednu u Pakracu. Rok za završetak njihove obnove je svibanj 2017. godine, ali poneki od njih su najavili očekivani završetak svog dijela posla do kraja godine.
- PIŠE: Pakrački List
- 781
Zlatko Recc iz Gornje Obriježi je jedan od najvećih poljoprivrednika na području zapadnog pakračkog bazena. U poljoprivredi je od malena, počeo je kao dijete s ocem uveliko proširivši nekadašnja klasično seljačko imanje. Sada je kroz OPG koji glasi na njega i suprugu Mirjanu specijalizirao klasično ratarstvo i zajedno sa sinovima Daliborom (36 godina) i Josipom (33) obrađuje oko 230 hektara zemlje. Sa svom trojicom smo razgovarali oko sadašnjeg stanja, tražili odgovore može li se i kako dobro živjeti od poljoprivrede, ima li na selu budućnosti za mlade ljude....
Koliko obrađujete zemlje?
Sada obrađujemo oko 220, 230 hektara. Dio toga je naše, dio u najmu, približno pola-pola. Pola zemlje u najmu je državna zemlja što je problem za sebe jer je najam od pet godina prekratak za dugoročna ulaganja, kako u zemlju tako i u prateću mehanizaciju i infrastrukturu poput sušarskih i drugih skladišnih kapaciteta. Nama ratarima bi bilo puno bolje da imamo najam na rok od 20 godina što bi nam omogućivalo kvalitetnije planiranje i ulaganje koje bi se kroz to vrijeme vratilo. Sva ta zemlja još uvijek traži ulaganja u kalcifikaciju, ravnanje, drenažiranje. Ovako je ovo prekratko. Još uvijek i kupujemo zemlju, naravno kada je ima u ponudi. Skoncentrirali smo zemlju na području od Kapetanovog Polja, do Dereze i Badljevine. Da ima zemlje u ponudi, radili bi još i više jer bi postigli bolju zaposlenost raspoložive mehanizacije. Mi smo registrirani kao OPG koji glasi na mene, a supruga, sinovi kao i još jedan radnik su zaposlenici. S više zemlje bi vjerojatno zaposlili još jednog radnika. Ratarstvo je posao gdje se svi radovi moraju odraditi na vrijeme pa bi za puno zaposlenost mehanizacije morali uzeti još jednog čovjeka. Sijemo pšenicu, soju, kukuruz i uljanu repicu, dakle čisto ratarstvo.
Za obrađivati tolike površine što je potrebno od mehanizacije?
Imamo dobru i dovoljno mehanizacije, dva kombajna i šest traktora različite snage, od 80 do 200 konjskih snaga. Naravno, tu su i brojni priključni strojevi. To su velika ulaganja. Danas novog boljeg traktora od 200 konja nema više bez 100.000 eura. Tu su još i priključci, obično od 10.000 eura na više pri čemu stalno izlazi nešto novo, a tehnologija se mora pratiti. Poželjno bi bilo da imamo i razne prilagođene skladišne prostore. Sada s njive izravno isporučujemo kupcima. Tu su i razni garažni prostori. Nama je sada sva mehanizacija pod krovom što je za njenu funkcionalnost i održavanje bitno, a nama olakšava rad. Dok dugoročno ne riješimo pitanja zakupa državne zemlje, prava ulaganja, primjerice 3 ili 4 milijuna kuna u sušaru i vagu, nemaju smisla niti sigurnosti. Primjerice, da ostanem bez pola državne zemlje, ostali bi i bez prihoda i onda nemamo više iz čega vraćati kredit za koji bi se zadužili za takvu investiciju. Zemlja je strašna stvar. Sprdaj se s njom ona će ti vratiti. Poštuj je ona će ti opet vratiti. Ne bojimo se konkurencije. Bojimo se eventualnih stranaca, velikih tvrtki, čudnih programa.
Odakle takav kapital u seljačkim dvorištima s obzirom da poljoprivrednici stalno kukaju kako je teško?
Ja nisam novopečeni poljoprivrednik koji je krenuo od nule. U tom poslu sam naslijedio oca, dakle imao sam neki start i neko zaleđe. Kada smo kupili prvi traktor 1971. godine imao sam 11 godina. Već 1975. godine smo obrađivali 15 hektara svoje zemlje. Od tada sam u pogledu obradive zemlje narastao 15 puta, a u pogledu mehanizacije i više od toga. Drastično su od toga doba otišli i prinosi. U odnosu na 80-te godine prošlog stoljeća, uz dobru tehnologiju, prinosi su narasli 80 do 100 posto pri čemu se uljana repica i soja nije niti sijala, već isključivo standardne kulture pšenica i kukuruz, odnosno za sebe zob, ječam i slično. Naravno značajno je poskupila i mehanizacija. Prije 30 godina nitko u selu nije imao traktor vrijedan 30.000 eura. Danas toliko vrijede priključci.
Uz tu tehnologiju da li je onda danas fizički lakše raditi?
Naradim se manje. Počnimo samo od banalnih stvari: trakori i kombajni su moderniji, klimatizirani. Nekada to nije bilo tako. S polja smo se vraćali prljavi od prašine i iscrpljeni od sunca, upravljanja strojevima bez servo volana, suvremenih kočionih sustava, učestalim popravcima i improvizacijama.
Koliko u ovom zapadnom dijelu Pakraca ima poljoprivrednika vaše veličine?
Teško je reći, ali mislim da su na tolikoj površini ostala, uz nas samo još jedna obitelj. Ostali su ili prestali s razvojem, otišli u mirovinu ili ostali na 15-tak hektara.
Znači li to da otkupljujete ili na neki drugi način preuzimate njihovu zemlju?
Da, kupujem i danas i uvijek nastojim okrupniti svoje parcele kako bi postigao bolju ekonomičnost u obradi. Kupujem i razne zarasle površine pa ih cijele zime, mi seljaci bi rekli „dok se odmaramo“, krčimo, svojim bagerom čupamo panjeve i osposobljavamo ih za oranje i obradu.
Znači nema sezone?
Dobra priprema sezone, pola posla
U poljoprivredi nema sezone, mada ima „lera“, primjerice u kolovozu i tada sinovi s obiteljima idu na more, pravi godišnji odmor. Kada nema nikakvog posla, ako ništa drugo „šarafa“ se po mehanizaciji jer smo svi takve struke, priprema se kako bi bila spremna za intenzivna opterećenja i kako u tim danima ne bi gubili vrijeme na popravke. Ponavljam, u poljoprivredi sve mora biti odrađeno na vrijeme bez obzira koliko te sezone jako padala kiša ili sijalo sunce jer sve sjetve, žetve i berbe se obavljaju na otvorenom. Zato je dobra priprema strojeva prije sezone pola uspjeha. No, priprema strojeva ne ide bez novaca, nekada je to i desetak tisuća kuna za stroj. Tako pripremljen stroj uglavnom ne izda i onda više nije niti bitno što stroj nije novi. Tko od poljoprivrednika sam ne zna osnovne stvari o održavanju mehanizacije i ne zna to sam napraviti nego plaća majstore za svaku sitnicu, tom se u konačnosti po pitanju financijskog rezultata ne piše dobro.
Idete li s traktorom u Pakrac, na zabavu ili neke slične vožnje?
Ma kakvi, za to imamo automobile. Takva su vremena prošla i takve vožnje bi u više pogleda bile preskupe. Na velikom traktoru zadnja guma košta 2000 eura. Naravno da se o tome razmišlja kada se pali traktor i kuda ideš s kojim strojem jer svaki ima svoju namjenu.
Usfali li tijekom sezone što od mehanizacije?
Za sada ne. Za obradu zemlje imamo sve, ali na sajmovima, prezentacije na koje odlazimo učestalo, ili druge načine, uvijek vidimo nešto novo, nešto bolje što bi nam trebalo ili pomoglo. No, sada je toga već toliko da je to jako teško financijski pratiti. Od novih strojeva jedan traktor smo uzeli 2009., jedan 2011., poslije dva polovna. Priključcima pokušavamo pratiti trendove.
Bilo je podosta cestovnih prosvjeda poljoprivrednika. Da li vi sudjelujete u njima?
Bili smo na jednom prosvjedu i poslije toga više nismo.
Poljoprivrednici se žale na cijene svojih proizvoda što mi je i razumljivo ako ja u trgovačkom lancu platim kilogram krumpira 1,70 kuna. Koliko je po tom pitanju danas teže biti poljoprivrednik nego prije pet godina?
Spomenuli ste krumpir. U ovom našem kraju nekada se puno proizvodilo krumpira. Mi smo nekada bili veliki proizvođači krumpira, ali smo odustali. Dolaskom velikih trgovačkih lanaca mi je bilo jasno da mi tu utakmicu ne možemo dobiti. S druge strane smo od čipsare u Hercegovcu daleko jer oni imaju bliže svojih proizvođača i da u nju nećemo moći ući. Tako je velika proizvodnja otpala. S krumpirom je bilo najbolje raditi dok su u dvorište dolazili romski nakupci, otkupljlivali 2-3 tone. I sam sam se po Pakracu i Lipiku navozao i nanosio krumpira. Danas više nitko u jesen ne kupuje 200 kilograma krumpira nego po dvije ili tri kilograma.
Ulaskom u EU cijene pale
S ovim cijenama naravno da je teže, one su definitivno pale ulaskom u Europsku uniju. S druge strane cijene repromaterijale su narasle u pet godina i do 30 posto. Lanjska i ovogodišnja cijena pšenice su katastrofa, tako će izgleda biti i s ovogodišnjim kukuruzom. Soja i uljana repica se još drže.
Što reći kada za 4 kutije cigareta trebate dati sto kilograma pšenice? Mogao sam naći još tih pariteta. Žao mi je stočara kojima sam i sam nekada pripadao kada dobiju za litru mlijeka manje nego za litru vode. Najbolje godine su bile od 2008. do 2011. To ne kažem samo ja, to pokazuje i statistika kupljenih traktora.
Kada smo ušli u EU što je išlo na bolje, što na lošije?
Ja se pitam da li smo mi u Europskoj uniji? Kada suša pogodi velike europske proizvođače hrane poput Poljske onda su i kod nas cijene dobre. Kada je kod njih sve normalno cijene su kod nas male, tada nas uspoređuju ns balkanskim zemljama. Cijene su definitivno manje.
Što je s poticajima?
Poticaji se drže, možda kasne, ali dolaze u obećanom iznosu. Nama je unazad dvije godine sve isplaćeno. Poticaji kvare ljude. Nama bi bolje odgovaralo da za proizvedenu robu dobijemo adekvatnu cijenu.
Što je s kreditiranjem poljoprivrednika od strane banaka?
Ne znamo, ne kreditiramo se. Možda je to zaostalo, ali volim se pokriti s čim imam. Uz tako male cijene, što će ostati od zarade ako ju još budem dijelio i s bankama. Ne kreditiram se niti od strane proizvođača repromaterijala ili konačnog kupca naših proizvoda. Ja njih ne pitam kolika je odgoda plaćanja, nego koliki je popust ako platim prije preuzimanja robe. Uz tako male cijene proizvoda, naprosto nema mjesta za sve, za proizvođača, za banke, za prekupce, za kamate.
Da li ste pokušavali doći do nepovratnog kapitala iz fondova Europske unije?
Razmišljali jesmo, ali nismo nikada pokušavali. Nismo dobili prave informacije. Za nas klasične ratare nema interesa.
Zašto ste vi ostali u klasičnom ratarstvu, na ove četiri kulture koje ste spominjali?
Pokušavali su ljudi promijeniti, pokušavali s bućom, šećernom repom, ali iskustva nisu dobra. Kod šećerne repe mi smo daleko od Virovitice, još dalje od Osijeka. Dok mi za njihov stroj koji će skinuti tu repu s njive dođemo na red, nakon što oni skinu sve njive na području oko Virovitice, već je prosinac. A znamo kakvo je vrijeme u prosincu. Tada se urod može brati samo na asfaltiranoj pisti i kuda ćete s onakvom blatnom i smrznutom repom?
Rekli ste da ste se bavili i stočarstvom. Danas svinje hranite samo za svoje potrebe. Što vas je usmjerilo u čisto ratarstvo?
Odluku sam donosio u vrijeme kada se poljoprivreda modernizirala i okrupnjavala. S deset ili 12 krava više nisi mogao opstati, trebalo je ići na tri puta više ili još više, a to je značilo ulagati u nove modernije farme. Za ulagati u farme i poljoprivrednu mehanizaciju paralelno nisam imao kapitala i odlučio sam se za ratarstvo. Oni koji su probali ni jedno i drugo, danas ih više nema nigdje. Ja sam ratar. Mlijeko kao i vi u gradu kupujem u trgovini. Imam jednu krmaču i godišnje od svinja uhranimo, ali i pojedemo, koliko ona oprasi. Ostala je još navika da uzgojimo piliće, kokoši, krumpira i ostalog povrća koliko treba mojoj obitelj i obitelji moje djece.
Ove četiri kulture koje obrađujete, sijete li za poznatog kupca ili za tržište, pa tko se javi?
Uglavnom za poznatog i najviše za stalne kupce s kojima imamo dobra iskustva. Zadovoljni smo rokovima plaćanja pri čemu je uvijek bila najteža prva godina. Mora postojati vlastiti kapital i kada ga jednom zavrtiš onda je sve lakše. Naravno, pod uvjetom da već nakon prve godine iz njega nisi „odvadio“ i umjesto u slijedeću proizvodnju ga plasirao u neki skupi auto i slično. Za tako što treba se dva puta preračunati. Godišnji troškovi, bilo da je riječ o plaćama, repromaterijalu, održavanjima su poznati i taj iznos se ne smije u ništa drugo dirati, kao da na njima „leži zmija“. Ako se zaletiš, nema ti druge nego u banku po kredit, a to znači i njima ostaviti prostora u cijeni proizvoda. To je sklizak teren kojem nisam sklon.
Radite uglavnom s velikim kupcima. Je li to znači da u vašoj poljoprivrednoj proizvodnji nema više plaćanja gotovinom?
Nema više gotovine i niti mi to nedostaje. Imao sam nedavno državnu reviziju, gledali su mi poslovanje četiri godine unazad. Ništa nisu našli, niti kune. Ne zanima me kako rade drugi. Kod mene nema brljanja s ničim, pa ni s porezom. Prevelika su to ulaganja, od toga još dugo namjeravaju živjeti tri obitelji da bi se igrali s porezom ili s drugim financijskim obvezama. Nije mi žao platiti više poreza jer onda znam da je i meni više ostalo i da mi ne može nitko ništa. To je moje.
Koje su komunalni nedostaci u Obriježi i drugi koji su u nadležnosti lokalne uprave da bi išli i dalje naprijed?
Sama voda i kanalizacija koje nemamo u Obriježi u našem poslu ne znači ništa. Da imamo plin imali bi veće mogućnosti razmišljati o sušari jer na lož ulje je poprilično rizično. Putovi uvijek mogu biti bolji. No, mi u Gornjoj Obriježi od rata do sada nismo niti imali mjesni odbor, sada smo ga tek osnovali i ja sam predsjednik Odbora. Imali smo sastanak s gradskim vlastima i napredak je prisutan, rade nam cestu Omanovac – Gornja Obrijež, kopaju kanale. Do sada sam ga mi održavali našim bagerom.
Što se tiče trgovina, nerealno je očekivati da bi mi svoje količinski ogromne potrebe za repromaterijalom mogli rješavati u selu. No, i za to više ne moramo putovati, naručimo i dovezu nam. Slično je s rezervnim dijelovima za strojeve. Dečki to rješavaju navečer internetom.
Za ovu godinu, bar kada su u pitanju vremenske prilike, netko kaže da je dobra, netko loša. Što vi mislite?
Pšenica je ove godine bila relativno dobra, posebno prinosom. Kvaliteta je druga priča. Uložili smo sve i maksimalno, a oni, kupci, opet kažu treća klasa i ne možeš ništa. Cijena je bila od 90 lipa na niže. S tom cijenom, gdje mi nismo kreditno zaduženi nismo izgubili, ali niti zaradili. Ostao nam je poticaj s kojim ćemo u slijedeću sjetvu.
Kakve će biti jesenske ovogodišnje kulture?
Problem divljač i elementarne nepogode
U tijeku je žetva soje. Ljetos je bila fantastična i trebala je biti nenormalno dobra godina. No došli su vjetrovi, povaljali nam, ne samo nama nego svima, tako da će od idealne godine doći na prosječnu, ili čak i nešto manje, ovisno o sorti.
Kukuruz je jako ove godine dobar, ne samo kod nas nego svima i oni koji su u njega malo uložili. Kukuruz je najkonstantnija kultura, ali kod njega je problem divljač. Unište ga, zgaze, pojedu. Tu dolazimo do novog problema poljoprivrednika. Elementarne nepogode su pojave s kojima se ne možemo boriti i ne možemo utjecati. Preklani smo za tri poplave u Badljevačkom polju na više od 100 hektara, dobili smješnu odštetu.
Za mjesec dana kreće jesenska sjetva. Imate li novaca da sjetvu odradite u obimu i kvalitetu kako ste planirali i kako mislite da to treba?
Imamo i još uvijek duramo, ali na način kako sam to već opisao – nema skretanja novaca izvan proizvodnje osim onog najnužnijeg. Naravno da potreba ima, ali to će biti pravilo koje će vrijediti sve dok ne dođu neka bolja vremena.
U Gornjoj Obriježi imate tri kuće koje se ne bi posramio niti jedna kvart u Pakracu, imate ogroman vozni park, velike prateće gospodarske zgrade, ogromne asfaltne površine na imanju. Živite li dobro, radite li više nego što rade vaši prijatelji?
Sigurno da radimo više, ali više i imamo. Malo nas je ostalo na selu, nama nije žao. Da li nam je bolje, teško je reći.
Ne morate prije sedam proći kroz portu neke tvornice?
Ne moramo, ali smo svako jutro prije sedam u dvorištu i u sedam se svako jutro odlazi na njivu. Mene ne zanima tko je legao u dva ili tri sata, petnaest do sedam se pije kava u sedam odlazi na polje. Da nema takvog reda jedan dan bi išli u devet, jedan možda i ne bi išli na polje, a rekao sam poljoprivreda zahtjeva sve na vrijeme.
Što je bilo ključno u vašem opredjeljenju da ostanete na poljoprivredi i intenzivno se razvijate?
Poljoprivrednik sam postao odmah poslije škole i nikada izvan nje nisam radio mada je bilo ponuda i razmišljanja. Jedno vrijeme sam razmišljao da se počnem baviti kamionskim prijevozom, poslije rata čak i autobusnim, no ipak sam ostao u poljoprivredi.
Jeste li u konačnosti zadovoljni što ste ostali na poljoprivredi?
Kada bih se mogao vratiti 30 godina unazad nisam siguran da bih ponovio ovaj put. Nije bilo loše, nisam nikada oskudijevao, ali ni bahatio se. I sinovi su sada prošli 30-te godine i vjerojatno su i oni „zacementirali“ put kojim će ostati na selu i u poljoprivredi.
Da li je sinovima žao?
Ne, ipak smo sami svoje gazde, držimo se zajedno, šefa nema, dogovaramo se zajedno.
Razmišlja li poljoprivrednik o mirovini?
Za pet godina imat ću 61 godinu starosti i 41 godinu staža i ne vidim zašto kao i svaki drugi radnik ne bih išao u mirovinu. No, to neće značiti i mirovanje. Radit ću koliko mogu i do kada mogu. U poljoprivredi uvijek ima poslova koje može odraditi i fizički slabiji član zajednice.
Predsjednik ste MO, aktivan vatrogasac. Znači da i poljoprivrednik ima slobodnog vremena?
Kako da ne, dan je dugačak. Sada možeš započeti u 6 ujutro i dan traje do 8 na večer. Tu su i nedjelje. To je puno vremena i tko se dobro organizira stigne na sve.