- PIŠE: Pakrački List
- 956
Marija Miličević, urednica i voditeljica „Veterani mira“, emisije o braniteljima koja se emitira na 1. programu Hrvatske radiotelevizije, boravila je u četvrtak u Pakracu gdje je sa svojom ekipom snimila prilog o Pakracu, na temu obilježavanja 26. godišnjice početka Domovinskog rata.
Prilog će biti emitiran u subotu 25. veljače u spomenutoj emisiji koja na 1. programu HTV-a počinje u 12:25 sati.
Uz gradonačelnicu Anamariju Blažević te Miroslava Ivančića, predsjednika Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika i glavnog organizatora obilježavanja, u ovom prilogu izjavu je dao i Ivo Marušić, bivši načelnik Policijske postaje Pakrac, koji je kao pripadnik postrojbe policije za specijalne namjene „Tigar Rakitje“ bio u Pakracu 1. i 2.3.1991. Uz njega izjavu je dao i Požežanin Željko Vidmar, koji je početkom ožujka 1991. u Pakrac došao s postrojbom „Pionirski grad“. On je jedan od trojice pripadnika hrvatskih snaga koji su ranjeni u toj akciji, a Vidmar je ranjen kod današnje zgrade Turističke zajednice.
Obilježavanje početka Domovinskog rata u Pakracu će, osim ovim prilogom, biti najavljeno i gostovanjem u studiju. Uz Miroslava Ivančića, gost emisije će biti i Ivica Jurenec, predsjednik Udruge SJP „Ban“ Koprivnica, koji je 1. i 2.3.1991. u akciji u Pakracu sudjelovao kao pripadnik „Omega“.
- PIŠE: Pakrački List
- 1069
Obnašateljica dužnosti gradonačelnika Anamarija Blažević, pročelnik Tomislav Petrač te profesor i voditelj Muzeja vojne i ratne povijesti u Pakracu Mario Tušek nazočili su ispred Grada Pakraca u utorak, 21. veljače, u Zagrebu, u Uredu Predsjednice Republike Hrvatske. Povod je bio potpisivanje Ugovora o posudbi i primopredaja zastave Predsjednice Republike i prikrivne odore koju je Predsjednica Republike koristila tijekom svog službenog posjeta pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske u NATO vođenoj misiji potpore miru „Resolute Support“ u Afganistanu. Ovi jedinstveni i vrijedni predmeti ustupljeni su Gradu Pakracu radi izlaganja u memorijalnom prostoru Muzeja vojne i ratne povijesti, koji se sada može pohvaliti da uz bogatu zbirku zanimljivih i unikatnih izložaka, jedini u Hrvatskoj posjeduje zastavu i odoru Predsjednice Republike. Time je ova vrijedna muzejska zbirka postala još vrjednija.
IZVOR FOTOGRAFIJA: Ured Predsjednice RH, Tomislav Bušljeta.
- PIŠE: Pakrački List
- 1056
„I ove godine pozivamo sve udruge, pojedince, male i velike da se priključe maskiranoj povorci u Pakracu. Uz dobru zabavu, za vas ćemo pripremiti nezaobilazne krafne i čaj. Budite i vi jedan dan lik iz svoje mašte ili samo dođite vidjeti veselu i šarenu povorku maškara“ poručuje Gabrijela Sabo Seleši iz Turističke zajednice Grada Pakraca i potvrđuje da će sve biti organizirano 28.veljače s početkom u 10 sati za kad je zakazano okupljanje svih zainteresiranih ispred OŠ braće Radić.
- PIŠE: Pakrački List
- 1288
Svjetlana Mišor Čulina, donedavna zaposlenica Doma za stare u Marinom Selu, nova je predsjednica Gradskog Crvenog križa Pakrac odlučili su zastupnici na skupštini što je sinoć održana u prostorijama Društva. Za nju je glasalo 13 od 15 prisutnih zastupnika, a podršku za izbor nije dobila od dvije zaposlenice doma u Marinom Selu. Za zamjenice su izabrane Danijela Kiš i Anita Jurković. Uz njih u Odbor su naredne četiri godine izabrani još Zoran Josipović, Ilija Turković ml., Manuela Marter, Dalibor Viboh, Ivan Puščenik i Igor Sigeti.
U Nadzorni odbor su izabrani Krunoslav Kelemen, Miroslav Vacek i Natalija Borčicki. GD CK Pakrac će u skupštini Hrvatskog Crvenog križa zastupati Anita Jurković, a u skupštini županijskog društva Danijela Balešić, Miroslav Ivančić, Goran Golik i Dubravka Boršodi.
Izbor je obavljen u trećem pokušaju jer su tijekom siječnja u dva navrata radi prigovora dijela članstva izborne aktivnosti poništavane i svaki put je postupak počinjao od početka.
Tijekom sinoćnje sjednice jedina rasprava se je povela pod točkom različito konstatacijom Đurđe Mlinarić da su zaposlenici doma u Marinom Selu razočarani siječanjskim događanjima u Gradskom društvu te zabrinuti za svoja radna mjesta. On je upitala Miroslava Vaceka što znači njegova izjava na kandidacijskom skupu da Crveni križ treba očistiti.
Vacek je negirao da je to rekao nego je izrazio nezadovoljstvo kadrovskom politikom misleći pri tom na zapošljavanje osoba koje su bile pripadnice neprijateljske vojske.
Krunoslav Kelemen je pokušao smiriti strasti s konstatacijom da je svašta ovdje izgovoreno unazad mjesec dana i da to treba zaboraviti. Također je izrazio nadu da su svi došli u CK s dobrom namjerom da se njegov rad poboljša jer je to u interesu, ne sam o izabranima, nego cijelom članstvu.
Miroslav Ivančić je također mišljenja da su nepotrebno dignute tenzije za što je djelomično kriv i Statut koji nije dobar. On je zaposlenice pokušao smiriti konstatacijom da izborom nisu ugrožena niti radna mjesta niti Crveni križ.
Za slijedeću sjednicu Skupštine Odbor će pripremiti kandidate za šest komisija pretežno zadužene za razne oblike nadzora rada upravnih tijela.
- PIŠE: Pakrački List
- 1052
Udruga udovica Pakrac-Lipik održala je danas u 16 sati u ugostiteljskom objektu Hookah redovnu godišnju izvještajnu skupštinu kojoj su između ostalih prisustvovali Marijan Širac, voditelj odsjeka za opće poslove i društvene djelatnosti Grada Pakraca, Slobodan Katunar, dogradonačelnik Lipika te Ana Feltrin kao podupiruća članica Udruge te predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata koji sudjeluju u koordinaciji udruga Pakrac-Lipik.
Izvješće o radu Udruge za 2016. godinu predstavila je predsjednica Dragica Želimorski, a kao najvažnije aktivnosti u protekloj godini navela je sudjelovanje u svim događanjima vezanima za stradanje hrvatskih branitelja na našem području, rad u koordinaciji udruga proizašlih iz Domovinskog rata Pakraca i Lipika te suradnju i druženje s udovicama iz cijele Hrvatske. Članice su hodočastile u svetišta Mariju Bistricu i Voćin.
Sredstva za svoje aktivnosti dobivaju iz proračuna, pa im je tako u prošloj godini Županija osigurala 3.000 kn, Grad Pakrac 4.500 kn, Lipik 5.000 kn, a na istu financijsku potporu računaju i u tekućoj godini.
Plan za ovu godinu je u okvirima aktivnosti koje su se provodile i do sada. Uobičajene aktivnosti se odnose na održavanje spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Pakracu, nastavak rada u koordinaciji udruga proizašlih iz Domovinskog rata, sudjelovanje u obilježavanju obljetnica stradanja branitelja i vojno-redarstvenih akcija na našem području i na području cijele Županije te sudjelovanje u radu i programima udruga udovica RH.
Pozdravljajući prisutne Marijan Širac je uputio čestitke i sve pohvale za rad u prošloj godini, zaželjevši puno uspjeha budućnosti, a istaknuo je kako Udruga može računati na podršku Grada naglasivši da je financiranje neupitno. Dogradonačelnik Lipika Slobodan Katunar je također uputio pohvale za uspješno provedene aktivnosti u 2016. godini naglasivši kako će Grad Lipik i dalje stajati uz Udrugu te da na pomoć mogu i dalje računati jer su udruge proizašle iz Domovinskog rata od posebnog značaja za naše područje.
- PIŠE: Pakrački List
- 1656
Daniel Eraković je Zagrepčanin kojeg je u Pakrac prije osam godina dovela želja da se bavi uzgojem lješnjaka. Pakrac je odabrao radi toga što je ovdje u startu mogao, što kroz kupovinu od privatnih osoba, što kroz zakup državnog zemljišta osigurati dovoljno zemljišta za start, ali što je jednako bitno, i dovoljno veliku parcelu za obradu mehanizacijom. Od samog početka ušao je u posao ozbiljno, jer se nije namjeravao baviti uzgojem lješnjaka kao hobijem, nego kao ozbiljnom gospodarskom djelatnošću s kojom bi osiguravao svojoj obitelji materijalnu egzistenciju.
Od 2009. godine je podigao plantaže lješnjaka na skoro 40-tak hektara državne zemlje koju je kupio te na još 15 hektara zakupljene zemlje, dok na 12 hektara kupljene zemlje planira lješnjake posaditi ove jeseni.
Kupio je značajan dio neophodne mehanizacije, prvenstveno traktor s brojnim specijaliziranim priključcima kao što su prskalica, malčer, usisavač za berbu lješnjaka i slično. Na svom poljoprivrednom obiteljskom imanju zapošljava stalno dvije osobe, a povremeno, naročito u sezoni berbe, i više (uvijek iz najbliže - pakračke okoline).
Posađene lijeske su još u izuzetno mladoj dobi, jer ljeska daje puni urod tek od sedme godine starosti. U dosadašnjim, zbog mladosti ograničenim berbama, s plasmanom ploda nije imao problema jer je našao partnera, tvrtku koja ih plasira u izvoz u Njemačku, što je, s jedne strane, značilo možda manju cijenu od one koju bi eventualno mogao postići na tržištu, ali mu je, s druge strane, smanjilo troškove plasmana vezane uz marketing i izgubljeno vrijeme uz vrlo važnu sigurnost. Kako mu je veći dio lijeski zasađen 2008. i 2009. godine upravo lani su trebale dati prvi puni urod. No osujetio ih je krajem travanja mraz koji je „pobrao“ oko 80 posto planiranog uroda. Unatoč tome, Daniel ne odustaje i postoje ozbiljne namjere za proširivanjem, kako dokupom još jednog traktora i druge mehanizacije, tako i ostalom pratećom logistikom. No, problem je što zemlje u većim parcelama nema, osim u vlasništvu RH i Daniel je u jesen 2014. godine podnio zahtjev za zakup 30 čestica (djelomično fizički povezanih) ukupne površine 36 hektara na području Kusonja i Batinjana, ali već skoro dvije i pol godine državna administracija ne odgovora na njegovu ponudu:.Takav odnos ambicioznog poljoprivrednika ljuti jer mu ne omogućuje proširivanje, a gubitak vremena u uzgoju svakog voća pa i orašastog je zbog neophodno potrebnog protoka vremena do pune berbe veliki problem. Da je administracija reagirala u neko normalno vrijeme, Daniel bi 2015. godine već bio u zakupu i nakon neophodnog uređivanja, prošle jeseni ili ovog proljeća bi sadio na tisuće novih sadnica.
Od šikare do plantaže – puno truda i novaca
Naime, i ova zemlja, za koju je zainteresiran Daniel, je kao i gotovo sva druga zemlja u vlasništvu RH koja nije bila u zakupu, obrasla drvnom masom, koju je najbolje definirati kao šikara koja zahtijeva puno rada i truda da bi se privela mogućnosti sadnje ili sijanja. Prema Danijelovim iskustvima, za uklanjanje tog drvenastog nekontroliranog izraslog bilja, sada već starog 20-ak godina, potrebno je, osim puno ljudskog rada, i angažiranje bagera, traktora i kamiona da bi se dobila površina spremna za prvo oranje. Tako dobivena drvna masa, kako je riječ uglavnom o okruglicama promjera manjim od 15 centimetara, je krš koji nema tržišne vrijednosti, ali ga treba ukloniti. Nakon toga slijedi uklanjanje panjeva, pa tek onda zahtjevno oranje. U njegovom slučaju, kao podloga za plantaže lijeske sije se trava, a slijede i drugi radovi tako da u pripremi do sadnje treba potrošiti oko 15 tisuća kuna po hektaru.
Da je riječ o velikim ulaganjima, Daniel ilustrira i podatkom da se državno zemljište, ovisno o nekoliko čimbenika, prodaje u prosjeku za oko 23.000 kuna po hektaru što strašno opterećuje početna ulaganja u poljoprivredu ili proširivanje proizvodnje.
Kao nekoga tko, ne samo da želi živjeti od poljoprivrede nego i zapošljavati druge, to ljuti posebno zbog na velika zvona proklamirane politike o razvoju poljoprivrede kroz obiteljske poljoprivredna gospodarstva ili neke druge najčešće manje oblike registrirane poljoprivredne proizvodnje Uz to čudi ga i takav odnos administracije tim prije što kvalitetno korištenje zemljišta omogućuje i samoj državi prihode.
Također ne odobrava visoku cijenu bilo zakupa bilo prodaje poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu koji je sada na snazi. Misli da bi država osigurala sebi veći prihod od te zemlje i druge koristi da smanji cijene i omogući poljoprivrednicima razvoj koji bi na taj način uplaćivali u državne kase svih razina i druge razne vrste prihoda kao što su porez na dohodak, porez na dobit, PDV te brojne parafiskalne namete (slivne vode, ceste, šume i slično).
Pored navedenog, a što je i najvažnije, kroz korištenje zemlje porasla bi zaposlenost i spriječilo odlazak mladih iz Hrvatske. U svemu tome, prvi bitan pomak bi bio da državna administracija brže reagira na ponude pristigle od onih koji žele tu zapuštenu zemlju obrađivati.
Danijel i dalje strpljivo čeka svoju priliku da kroz zakup državnog zemljišta širi proizvodnju lješnjaka pokraj Pakraca i zapošljava, kao i do sada, radnu snagu isključivo iz najbliže okoline. Zajedno se nadajmo da će kroz najavljenu ovoproljetnu izmjenu niza zakona koji reguliraju poljoprivrednu proizvodnju dobiti priliku da već ove godine sa državnog zemljišta počne krčiti šikaru i pretvarati je u kultivirano korištenje. Možda na taj način u nekoj budućoj čokoladi „Milka“, ili nekog drugog svjetskog imena, ova slastica bude profilirana lješnjakom uzgojenim u Pakracu.