Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 09. siječnja 2017; 1559

Ni neugodna hladnoća proteklih dana nije spriječila lovce LD Fazan da s gostima i prijateljima odrade još jedan lovački dan. Na lovištu LD Fazan iz Pakraca okupilo se zanimljivo društvo, a kako je bilo kratko nam je rekao ovnik Dalibor Josipović.

„Lov se odvijao u zapadnom dijelu lovišta ( Turkovača ). Nakon prvog uspješnog prigona lovci su se okupili oko lovačke vatre uz pečene kobasice i slaninu, a da bi lovački ugođaj bio nezaboravljen pobrinuli su se tamburaši Bekrija koji su lovačke puške zamijenili tamburama, te u srcu lovišta po hladnom i vjetrovitom vremenu izveli nekoliko pjesama i uveselili okupljene lovce i zagrijali ih za drugi prigon. Vrijedi dodati i da je ovom lovačkom danu u društvu pedesetak lovaca prisutvovao i predsjednik lovačkog saveza Požeško-slavonske Županije Zdravko Vujnović,

Nakon uspješnog lova vratili smo se u Lovački dom u Matkovcu gdje smo uz počast odstrijeljenoj divljači i zahvale predsjednika saveza Zdravka Vujnovića, predsjednika lovačkoga društva Josipa Delorencija i lovnika Dalibora Josipovića nastavili s lovačkim krštenjem dva mlada lovca člana TS "Bekrije" nastavnika tambure u Osnovnoj glazbenoj školi Pakrac Tomislava Galića i Marka Majstorovića. Za treći prigon su se pobrinuli kuhari i tamburaši te nastavili lovačko druženje uz lovački paprikaš i pjesmu.“

: PIŠE: Pakrački List; 07. siječnja 2017; 808

U povodu pravoslavnog Božića, vjernicima koji slave ovaj veliki kršćanski blagdan po julijanskom kalendaru obratio se episkop pakrački i slavonski Jovan.

"Pripremaj se Vitlejeme, otvori se svima Edeme, ukrašavaj se Efrato, jer je u pećini od Djeve procvjetalo Drvo života: Umni raj se pokaza u Njenoj utrobi, a u njemu božanski zasad. Mi koji od njega jedemo živi bićemo, nećemo umrijeti kao Adam. Hristos se rađa, da obnovi pali obraz!"

Ovo je bogoslužbena pjesma - tropar - koja se u pravoslavnim crkvama poje u razdoblju pred Božić, pripremajući nas za praznik Rođenja Hristovog- a to za nas u Pakracu znači u vrijeme između slavljenja Božića po gregorijanskom i julijanskom kalendaru, od 25.12. do 7.1. - koji nam otkriva ono “jedino novo pod Suncem”, a to je da se istiniti Bog, jedan od Svete Trojice, rodio od žene i od nje primio u cjelini i ljudsku prirodu, postavši i istiniti čovjek, a pritom ostajući Bog.

Tako započinje povijest koja će se nastaviti Hristovim izlaskom na svoje poslanje među ljudima - što je bilo krštenjem od Jovana Preteče u Jordanu; Hristovim ulaskom u Jerusalim kada je bio prepoznat od jevrejskog naroda kao Izbavitelj-Mesija, koji je jedini u davnini bio poznao istinitog Boga i kroz Mojsija primio Zakon Božiji; ustanovljivanjem Tajne pričešća Tijelom i Krvlju Gospodnjom na Veliki Četvrtak; odricanjem naroda od svoga Mesije, Hrista, i njegovim raspinjanjem na Veliki Petak; Vaskrsenjem Hristovim rano ujutro “u prvi dan sedmice”, u nedelju; Njegovim vaznesenjem na nebo poslije četrdeset dana; i konačno silaskom Svetog Duha, trećeg lica Svete Trojice, na Njegove učenike nakon deset dana od Vaznesenja, u dan Pedesetnice u Jerusalimu, na Gori Sionu.

Kao što kaže drevna pjesma, sve to Hristos čini da bi obnovio istinski ljudski lik, koja ona naziva obrazom, koristeći staru slavensku riječ. To je bogomdani ljudski lik, načinjen prema Božijem liku, koji je Adam dobio stvaranjem, a koji je narušio prekršivši zapovijest Gospodnju i bio izgnan iz Raja. Na Božić, Bog postaje čovjek da bi svojom božanskom prirodom obnovio čovjeka, i postavši čovjekom, podigao čovjeka u visine božanstva.

Bog koji postaje čovjek - najveće je i najneshvatljivije čudo od svega što se desilo u povijesti kosmosa; zato i pjesmopisac naglašava biblijska mjesta: Efratu, Edem i konačno Vitlejem koji se na jevrejskom jeziku naziva Beyt Lechem, “Dom hljeba” da bi pokazao kako se Hristos, Bogomladenac, rodio na konkretnom mjestu i u konkretno vrijeme, kao i svaki čovjek koji dolazi na svijet.

Jedino tako svaki hram podignut u slavu ovaploćenog Boga može biti Njegov dom i Njegov svjedok, koji se osvećuje time što se u njemu pričešćujemo istinskim Tijelom i Krvlju Gospodnjom. Zato hramovi jesu voljeni, i građeni i ukrašavani s ljubavlju jer su uzdarje Bogu za Njegov dar nama.

Prije nekog vremena, čitao i gledao sam jednu crtanku koju su uradila pakračka djeca. U njoj su bile nacrtane sve značajnije građevine u Pakracu, i uz svaku od njih je bila napisana njena mala povijest. Uz pravoslavnu Sabornu crkvu i Vladikin Dvor pisalo je “Ja eto još nisam onako lijepa kako bih željela i trebalo da budem…” Na ovaj pravoslavni Božić, to dijete može ući i u Sabornu crkvu i u Dvor i vidjeti da oni postaju onako lijepi kako su i nekad bili i kako bi željeli i trebali da budu, a ta ljepota će se uskoro preliti i na njihove spoljne zidove, obnavljajući njihov izvorni lik i ljepotu. Ima li većeg čuda Ovaploćenog Boga i ljepšeg dara Pakracu od Njega koji se prije dvije tisuće i sedamnaest godina rodio od Djeve Marije u Vitlejemu?

: PIŠE: Pakrački List; 05. siječnja 2017; 988

Prosinac i kraj godine je po mnogo čemu specifično razdoblje i izuzme li se blagdanska obilježja, malte ne svatko će koristiti neke druge atribute da ga opiše. Jedno od tih mogućnosti svakako je i činjenica da djeca dolaze više nego u ostatku godine do izražaja. Prvenstveno po darivanju. započinje se već početkom prosinca sa sv. Nikolom koji darove nosi po kućama, crkvi, vrtiću, ali i nizu udruga i drugih javnih prostora. Još se njegovi darovi, ako su u pitanju slatkiši, niti ne potroše, a stigne drugi djeci najomiljeniji djedica Djed Božićnjak ili nekadašnji Djed Mraz mada ga neki i danas tako zovu.

Kraj i početak godine možemo okarakterizirati i kao vrijeme nostalgije. Pripremajući se za doček naredne godine, nerijetko se sjetimo prijašnjih godina i vremena. Povežemo li te dvije teme nameće nam se pitanje kako danas žive djeca u Pakracu i u čemu se taj život razlikuje u odnosu na doba od prije 30 ili 40 godina.

Naravno pri tom treba krenuti i od nekih brojčanih pokazatelja. Govorimo o približno tisuću naših najmlađih stanovnika na području administrativne jedinice Grad Pakrac jer dječji vrtić pohađa 200-tinjak mališana od jedne do šest godina starosti, pri čemu se neka u tom uzrastu ipak izvan ove ustanove, a pakračku osnovnu školsku u dobi od sedam do 15 godina još 664 djece. Naravno kao što je manje njihovih roditelji nego prije 1991. godine, tako je približno i upola manje najmlađih naših stanovnika.

Pitanje razlike u sadržajima djetinjstvima od prije 30-tak godina i danas odmah u prvi plan stavlja sveprisutne mobitele, internet, Play stationi i slična čuda tehnologije. No više nas zanima ona nematerijalna strana kao što su sadržaji društvenog života.

I roditelji i djeca manje kod kuće

Prvi problem je u ritmu života njihovih roditelja. Vremena kada se radilo od 6 do 14 sati pa je nerijetko poslijepodne, a posebice nedjeljom, cijela obitelj bila na okupu su davno iza nas. Danas većina roditelja je znatno zaposlenija, radi se duže, radi se više poslova pa ostajem manje vremena za obitelj. No, i djeca su danas znatno manje kod kuće nego prije nekoliko desetljeća. Za to se pobrinula društvena zajednica koja je kroz različite ustanove, udruge, sportske klub ove i slične segmente organizirala znatno više sadržaja nego što su ih imala djeca u osamdesetim i sedamdesetim godinama. Druga bitna razlika je da su prije 30 ili 40 godina djeca išla za sadržajima za roditeljima tipa obiteljskog ili sindikalnog izleta i slično. Danas u brojnim slučajevima i situacijama roditelji idu za djecom. To je naročito izraženo u sportskim aktivnostima djece gdje su obvezno roditelji ti koji su najvjerniji i najvatreniji navijači svoje djece, a uvijek su prisutni i kod raznih drugih javnih nastupa.

Sport najzastupljenija van nastavna aktivnost

Sport je sigurno danas u Pakracu najzastupljenija vanškolska aktivnost u dobi između pete i 15 godine. Mlađim generacijama će to danas izgledati čudno. No pred samo četrdesetak godina pakrački sportski klubovi nisu radili s djecom. U NK Hajduk, u mlađe kategorije se dolazilo tek po završetku osnovne škole. Ostali nogometni klubovi, izuzevši susjednog NK „Slavonca“ kao i ostali sportski klubovi u to vrijeme još nisu radili s mlađim kategorijama i djeca su sport organizirano upražnjavali tek na nastavi tjelesnog odgoja, odnosno u sportskim školskim sekcijama. Hajduk je početkom osamdesetih godina počeo spuštati dobnu uzrast u kojoj se počelo trenirati, da bi od prije nekoliko godina došao na razinu predškolskog uzrasta koje okuplja u igraonice, te po selekcijama mlađi od 8, mlađi od 10, mlađi od 12, mlađi od 14 godina i juniora. Kroz tih šest kategorija okuplja oko 130 djece mlađih od 15 godina, ali za tu aktivnost je značajno bar polovina njihovih roditelja bez kojih, što u Hajduku u svakoj prigodi naglašavaju, kompletan program ne bi bilo moguće provesti u klubu organiziranom na amaterskoj osnovi. Tu dolazimo do one tvrdnje da su nekada djeca išla za roditeljima, a danas roditelji sadržajno idu za djecom. Hajdukovi mladi nogometaši se natječu u ligama od Bjelovara do Iloka i bez prijevoza roditelja, njihovu materijalnu i organizacijsku pomoć to ne bi bilo moguće. Tako bar 30-tak subota ili nedjelja godišnje na desetke obitelji se značajan dio dana druže u automobilu putujući na utakmice ili na stadionu čime su stvorena i brojna obiteljska prijateljstva. Danas mogućnost organiziranog bavljenja nogometom već imaju i svojim mjesnim klubovima i djeca, ne baš tako mala, ali nakon 12-te godine i u Donjoj Obriježi i Badljevini.

Nakon nogometa rad s djecom počele su i drugi pakrački i lipički sportski klubovi pa danas se djece mogu od prvih školskih dana baviti organizirano rukometom (40-tak djece) stolnim tenisom (15-tak) pa čak i streličarstvom (desetak), šahom.... U biciklizmu zbog napornosti sporta u Pakracu se s djecom ne radi. No ponovo ih ponešto ima u motocrossu s kojima nova klupska generacija ponovo započinje rad u najmlađoj dobi, a prilikom osnivanja Moto kluba Pakrac, sredinom 90-tih godina, upravo su najbrojniji bili mali natjecatelji u dječjim konkurencijama. Interesantna je primjer kuglanja. Pred 30 godina se to smatrala kavanskim sportom u kojem ne da se nije radilo s djecom, nego je djeci dolazak na kuglanu čak i u pratnji roditelja bilo nepoželjno. Unazad par godina KK „Slavonski banovac“ ima školu kuglanja za djecu već u nižim razredima osnovne škole, a od lani djeluje i liga u kojoj se mali Pakračani, njih desetak, natječe s vršnjacima Siska i Novske.

Djeci je vrlo omiljena aktivnost našeg Bujinkan seishin dojo kluba u kojem je aktivo 20-tak djece mlađih od 15 godina koji se u borilačkim vještinama ne natječe, ali učestalo vježbaju. Zbrojimo li sve te brojke uz mogućnost da smo nekog nenamjerno zaboravili dolazimo do više od 200-tinjak djece, ili skoro svakog trećeg osnovca koji se aktivno bavi nekim od sportova za što neki od njih troše i desetak sati tjedne aktivnosti, a nerijetko kada se putuje u Vinkovce (Hajduk) ili Varaždin (rukomet) i više. Naravno, kako smo već istaknuli, nerijetke su tu cijele obitelji ili bar jedan roditelj.

Veoma prisutna i glazba

Sve do sredine 90-tih godina i početka rada Osnovne glazbene škole Pakrac u našem gradu jedinu glazbenu naobrazbu djeca i mladež su dobivali kroz jedan sat tjedne nastave tglazbenog odgoja, a sviranje nekog instrumenta u dječjim godinama se učilo po privatnim kućama bez mogućnosti bilo kakve službene verifikacije te vještine. Pohađanje glazbene škole je bila privilegija djece u velikim gradovima. Danas je skoro stotinu djece, ili skoro svaki šesti polaznik pakračke osnovne škole posije podne angažiran u nastavi u glazbenoj školi. Ta kreativnost nerijetko se kombinira ili nastavlja u udrugama koje se bave glazbom ili folklorom, pa djecu kao male glazbenike ili folkloraše vrlo često srećemo na nastupima Tamburaškog orkestra Pakrac, Češka besede, KUD-a Seljačka sloga. Sve one, kao i KPD „Sloga“ u više kulturnih aktivnosti (sport, dramska) ima cijele sekcije posvećene isključivo osobama mlađim od 15 godina, a nerijetko su podijeljene i u više starosnih kategorija.

Društvima, bilo sportska, bilo iz domene kulture su djeca potrebna iz najmanje tri razloga: treba ih naučiti da zavole sport ili glazbu u najranijoj fazi kako bi dobili s vremenom nove članove seniorskog uzrasta i pri tom ih naučiti toj vještini kako bi se nosili s konkurencijom. Djeca su odličan mamac za privlačenje publike i drugih posjetitelja na manifestacijama, a najbolji pokazatelj toga je činjenica da je tradicionalno ožujska priredba „Poklon mome gradu“ događaj koji najviše napuni u godini pakračku sportsku dvoranu. I treći razlog je, u odnosu na djecu, pomalo sebičan; dječji kategorije su odlično pokriće za rad udruge za koju je najlakše dobiti novce iz proračuna ili donatora te doprinosi njenom imiđu.

Segment društvene aktivnosti koji sve više dolazi do izražaja su udruge koje se bave različitim socijalnim aspektima uključujući u to i različitu skrb za djecu. Najbolji primjer toga je Udruga roditelja i djece sposobnim potrebama „Latica“. I prije tridesetak godina je bilo djece s posebnim potrebama. No sve do pojave „Latice“ na pakračkom području nije bilo udruge koja se o njima skrbila te su ona bila prepuštena isključivo brizi roditelja koja se obavljala unutar vlastitog doma pa su tako i roditelji i djeca boravili kod kuće. No, „Latica“ je posve senzibilirala društvo za takve osobe, oni su postali nezaobilazni dio svake gradske priredbe što je još jedan dobar pokazatelj kako se poredak u društvu mijenja i kako djeca, a da toga nismo niti svjesni, postaju vodiči svojih roditelja i određuju pravac interesa pa tako mnoge majke koje nisu znale tri elementarna nogometna pravila ubrzo nakon uključivanja svog sina u natjecanja postaju eksperti za zaleđa i žute kartone.

Velika socijalna osjetljivost

No socijalna politika prema djeci ne provodi se samo kroz udruge i Centra za socijalnu skrb već na različite institucionalne načine od kojih mnogi nisu bili pred 30 godina poznati ili bar toliko zastupljeni. Posebice to dolazi do izražaja kroz obitelji koji su registrirani korisnici socijalne pomoći pa njihova školska djeca imaju često besplatan školski topli obrok. Svake godine po jedna skupina takve djece boravi o trošku proračuna na Dječjem odmaralištu „Cvrčak“ GD HCK Pakrac na Viru. U razmjeni sa prijateljskim gradovima iz Slovačke već nekoliko godina skupina pakračke i lipičke djece ide na skijanje u Slovačku što je pred i znatno manje od 30-tak godina bilo nezamislivo. Naravno djeca su i srednjoškolci i studenti. nekada su s gradske razine dodjeljivala jedna stipendija godišnje (takozvani Titov fond), te nekoliko kredita za srednjoškolce i studente koji su se kasnije morali vraćati. Danas gradsku stipendiju u Pakracu može dobiti svaki redovni student od druge godine na dalje, a učeničke stipendije nitko niti neće u obliku u kojem su ponuđeni. Pored toga proračun sufinancira razne odlaske na natjecanja, nabavku neophodnih pomagala i slično, a za Dan Grada, mada skromno, novčano se nagrađuju uz učenike koji su postigli dobre rezultate na natjecanjima i njihovi mentori

Kada govorimo o školovanju i tu su drastične razlike. Nekada su postojali ljetni i zimski praznici. Svi ostali dani u školi su bili nastavni i sastojali su se od četiri do šest sati nastave u razredu s izuzetkom jednog dana u godini koji je bio rezerviran za školsku ekskurziju. Danas je školska godina prepuna „Dana otvorenih vrata“, „Dana bez dnevnika“, nastave u prirodi i kako se već sve ne zovu zabavni nenastavni sadržaji koji odmaraju djecu od svakodnevnih aktivnosti.

Nema danas više organizacije u gradu koja djeci ne pridodaje posebnu pažnju u svom radu. Prisutna su i u radu Hrvatskog crvenog križa, a u tom segmentu ne treba zaboraviti Udrugu izviđača „Pakra“ u kojem se desetak odraslih volonterski bavi isključivo radom u interesu 50-tak djece članova, pa planinarsko društvo i mnogi drugi, a nažalost čak i Udruga slijepih.

Naravno sve to košta, i kao što smo već spomenuli najveći finansijer svih tih aktivnosti usmjerenih prema najmlađim našim stanovnicima je gradski proračun. Od nekih 15-tak milijuna kuna koliko proračun Grada Pakraca ima vlastitih prihoda najveći pojedinačni potrošač je Dječji vrtić „Maslačak“ za čije potrebe rada, bez investicija, se godišnje potroši više od 3 milijuna kuna. Tu je još oko milijun kuna za sve udruge pri čemu se najviše tih sredstava opet potroši na djecu; oko 250 tisuća kuna ode na stipendije malo starije djece, ali djeca su prisutna i u svim ostalim stavkama komunalne potrošnje, investicija i slično.

Pred njima zahtjevna cjeloživotna bitka

Ukupno uzevši biti dijete, čak i u razrušenom i ratom osiromašenom Pakracu danas je puno sadržajnije i ljepše nego prije 30-tak godina. Tako i treba biti. Naša djeca kada narastu bit će uslijed konkurencije sve te silne pameti i znanja usvojenih u zahtjevnim školama, stalno uznapredovale tehnologije gdje se nove generacije vrlo pametnih strojeva izbacuju i po više puta godišnje, tržišnoj i političkoj utakmici stavljena u vrlo zahtjevnu cjeloživotnu bitku. Pored toga, sadašnje školske generacije Pakračana, za razliku od stanovnika nekih drugih gradova, kada odrastu još uvijek će morati izgrađivati ono što je u ratu porušeno prije nego su se oni rodili i još uvijek će morati liječiti različite zaostatke materijalnih ratnih rana. Naravno ne smijemo pri tom zaboraviti da će morati vračati i naše kredite s kojima smo ih mi zadužili.

Za sve te zadaće treba ih pripremiti tijekom odrastanja. Upravo zbog toga dok su mali zaslužuju svu našu moguću pažnju. Da uživaju dok ne odrastu. Uvjerite ih da to čine polako. Muke nas odraslih će ih sigurno čekati.

: PIŠE: Pakrački List; 05. siječnja 2017; 818

Proteklih dana na društvenim mrežama i portalima pažnju nam je privukla vijest da je legendarna "Ježeva kućica" autora Branka Ćopića dobila svoj nastavak. Neočekivano, gotovo 70 godina nakon svog prvog objavljivanja jedno od najpoznatijih književnih djela za djecu ponovo je zaživjelo i onim čitateljima koji su s „kućicom“ odrastali i kasnije je prenosili na svoje potomke - ponudilo nastavak priče. Ono što je nama interesantno, autorica je naša Pakračanka Ljiljana Babac. U književnim vodama nije početnik, iza sebe već ima objavljenih materijala, a nekima izdanja tek slijede. O sebi nije htjela previše govoriti, valjda iz razloga da ne preusmjeri pažnju s ovog malog književnog „buma“ koji je izazvala na prostoru dječje književnosti.

Ljiljanu smo kontaktirali i doznali da je nastavak napisala iz poštovanja prema Branku Čopiću i pisanju pjesama za djecu. Žalila je oduvijek, kaže, što „Ježeva kućica“ nema nastavak pa je prionula poslu i rezultat je danas pred nama.

„Koliko vidim i čujem, pjesma je naišla na odobravanje javnosti. Mnogi su me već zvali za razgovor, no držim da u ovoj priči nisam najvažnija ja…mnoga su djela nastala pod pseudonimima i iz pera anonimnih stvaraoca, a ipak smo uživali u njima. Važna je moja pjesma, a meni je dosta i to što vidim kolika je srca razdragala. Svojim Pakračanima koje volim, želim da i oni čitajući moju pjesmu osjete takvu razdraganost., rekla nam je Ljiljana Babac, autorica ovog vrijednog djela.

JEŽEVA KUĆICA 2

SJETNI JEŽ
Ježurka Ježić opet je s nama,
zašto je tako pričat ću vama.
Vremena, eto, puno je prošlo
i nešto ježu na pamet došlo.
Nekoć je bio kod lisice Mice
i slasno jeo iz prepune žlice.
Red je da ponovi njezino djelo:
srdačan doček i ukusno jelo.
Zato on liji napiše pismo:
-Dugo se, sestro, vidjeli nismo!
Dođi kod mene u kuću malu,
dođi što prije, nastranu šalu.
Kućica moja – komadić raja!
Ista adresa :»Na kraju gaja«.
Kreni smjesta da stigneš što prije
jer se na peći večera grije!

SRETNA LISICA
Ježevo pismo, što ima se reći,
stiglo do lije u zekinoj vreći.
Lisica pismo stavlja do srca,
češlja si rep, od sreće puca.
Razmišlja tako, dok pudra njušku:
-Neće mi valjda servirati krušku?
Ma, zna jež dobro što lija voli:
pečenu gusku sa malo soli,
a može proći i divlja patka,
u tom slučaju nek` bude slatka.
Evo me ježu, stižem k'o strijela,
neka je samo prepuna zdjela!

ZIMA
Po šumi goloj sjeverac vije,
zlaćanom suncu oblak se smije.
Mješina tusta pahulje nosi,
inje bljeska u vilinskoj kosi.
Zima stiže!- najavljuju jasno
čupavo krzno i pero masno.
Žmirkaju oči, cvokoću zubi,
anđeo sna na počinak trubi.

SUSRET
Stigla je lisica na ježev prag:
-Uvijek si Ježurka bio mi drag!
Njuškicu tvoju sad ljubim cijelu,
no, dosta cmolje, prinesi zdjelu.
Al' jež ne mrda dalje od praga.
-Slušaj lijo, ti jesi mi draga,
no još mi je draži moj lijepi dom,
pa sve što sad slijedi, bit će po mom.
-Lijepo te molim:-Stoj tu gdje jesi!
Sad hrpu snijega sa krzna stresi.
Ako te još zamoliti mogu;
sagni se dolje i obriši nogu.
Dugo sam redio, do sitnih sati,
u svakoj me bodlji reuma pati,
krečio zidove, namještaj slag'o,
glancao srebro i ostalo blago.
Tkao sam tepihe od suhog lista,
oprao prozore da se sve blista.
Stoga te lijo iskreno molim,
poštuj ono što najviše volim!
Lija u čudu podiže uha:
-O, ježu dragi da sam bar gluha!
Ta tvoja kuća opet me mori,
hvališ ju stalno k'o da su dvori.
Moja je kuća kamenog zida,
pa ni ja zbog nje baš nemam stida.

VJEVERICA
Vjeverica taj razgovor čula.
-Ježu, ta kuća k'o da je kula?!
Njome se šepuriš k'o neki pjetlić.
Ovo je stablo izdubio djetlić.
U njemu spavam i lješnjake brojim,
pa nikakvim zlatom ja ga ne bojim.

SRNA
I plaha srna u prolazu stala:
-Da kuću redim-nisam budala!
Razgrnem lišće gdje zemlja je bolja,
pa protegnem noge kol'ko me volja.
Sklopim oči i bezbrižno drijemam,
nije mi tijesno - zidova nemam.

SOVA
Iz mraka se javi i mudra sova:
-Ja sam od onih što nemaju krova.
Nikakvu kuću ja stvarno ne trebam,
sjedim na grani i lovinu vrebam.
A, redit' kuću - to je preglupo,
ježiću dragi, baš si prolup'o!

JEŽEVO OBRAĆANJE
Ježurka malo naoštri igle:
-Što ste se, lude, na mene digle?!
Pa samo lijenčine ,nosi ih vrag,
neće da očiste vlastiti prag.
Imati kuću, to je baš krasno,
dok shvatite to bit će vam kasno.
Nek' svatko radi što ga je volja,
sretan mu put i široka polja!
Uđi lijo!- sad Ježurka viče- za
njihovu sudbu što nas se tiče!
Lisica se smjesta dade u trk,
cilj joj je, samo, omastiti brk.
Ozbiljno ona shvati zadatak,
primakne patku i otkine batak.
U zdravicu ježić podiže čašu:
-Za predivnu kuću i gozbu našu!
-Ježurka premili, nek' je po tvom,
ti zaista imaš najljepši dom!
I dok oni, tako, po hrani liste,
družba ih gleda kroz prozore čiste.
-Znamo ježa, al' lude li lije,
da joj se cijela šuma sad smije.
Hajdemo odavde! Muka nas hvata
od glupih kuća što imaju vrata.

KRAJ
Što dalje je bilo, svatko se sjeća?!
Družbu je, ludu, napustila sreća.
Našoj je vjevi, jadna ne bila,
srušila stablo motorna pila.
I ubogoj srni, dolje niz brijeg,
mekani ležaj, sav, zatrp'o snijeg.
Nesretnoj sovi, ljute li rane,
pozlilo naglo i pala je s grane.
Sad lutaju šumom- traže si dom,
a Ježurka, sretan, živi u svom.
Dok ledena zima okiva dan,
leži i tone u spokojan san.

: PIŠE: Pakrački List; 05. siječnja 2017; 831

Nakon planirane promjene ravnatelja početkom godine u Gradskom društvu Hrvatskog crvenog križa Pakrac nastavljaju s redovnim izbornim aktivnosti. Tako je za ponedjeljak 9. siječnja sazvan kandidacijski skup članstva. GD HCK Pakrac ima oko 500 članova koji su unazad dvije godine platili članarine ili bar jednom dobrovoljno darivali krv. Za članove koji imaju prebivalište na području Grada Lipika kandidacijski skup za izbor kandidata za skupštinu GD HCK Pakrac sazvan je s početkom u 15,15 sati u pakračkim prostorijama Društva, a za članstvo s prebivalištem na području Grada Pakraca na istom mjestu sat vremena kasnije, rekao nam je Danijel Pavlović, ravnatelj GD HCK Pakrac.

Lipičko članstvo će u Skupštinu Društva izabrati 8 članova, a pakračko 9. Na izbornoj skupštini 12. siječnja oni će između sebe izabrati deveteročlani izvršni odbor koji će Društvo voditi naredne četiri godine.

Akcija dobrovoljnog darivanja krvi

Prva od četiri redove akcije dobrovoljnog darivanja krvi koju organizira HCK u Pakracu i Lipiku će biti održana 16. siječnja. U Pakracu će se krv prikupljati uobičajeno u prostorijama HCK od 8 do 11, a u Lipiku, što je novost, u prostorijama vatrogasnog doma od 12 do 15 sati.

: PIŠE: Pakrački List; 05. siječnja 2017; 926

Prvi četvrtak u godini tradicionalno je najlošiji sajmeni dan na pakračkoj tržnici. Kućne zalihe stvorene uoči blagdana očito još nisu ispražnjene pa mnoge domaćice nisu imale potrebe pohitati u nabavu. Pored toga mirovine nisu isplaćene kao niti većina plaća pa je dio kupovine odgođene za bolja vremena. Uz to niti temperature zraka nisu najpovoljnije za trgovanje. Sve to znaju i prodavači pa su mnogi od njih, kao i brojni zaposlenici u drugim sektorima, spojili blagdanske dane u mali godišnji odmor.

No unatoč tome ipak se trgovalo, mada s brojem prepolovljenih štandova. Zbog niske temperature koja je u Pakracu jutros u 8 sati iznosila -2, dio prodavača na otvorenom je svježe voće i povrće zaštitio dekama.

S druge pak strane, na svoje su došli prodavači toplih čarapa, šalova i rukavica što ovog četvrtka možemo smatrati jedinom sezonskom robom.