- PIŠE: Pakrački List
- 981
Proteklog tjedan radna delegacija Grada Pakraca na čelu s gradonačelnicom Anamarijom Blažević posjetila je Međimurje, točnije grad Prelog gdje su se kroz razgovor s gradonačelnikom Ljubomirom Kolarekom upoznali s razvojnom strategijom grada. Tijekom posjeta Pakračani su u društvu domaćina posjetili poduzetničke zone te razmijenili iskustva na polju strategije razvoja poduzetništva.
Glavni razlog odlasku u Prelog, obzirom da je sanacija budućeg pakračkog odlagališta na Crkvištu u završnoj fazi, bio je posjet tamošnjem komunalnom poduzeću PRE – KOM i reciklažnom dvorištu, sortirnici, kompostani te novouređenom Centru za ponovnu uporabu koji je u pripremi za otvaranje. Budući CPU bi trebao biti na usluzi građanima i omogućiti im da predaju razne rabljene stvari (namještaj, igračke, odjeću i sl.) koje više ne koriste, ali su još uvijek upotrebljive. Dalje bi ih PRE-KOM trebao popraviti i očistiti te ih uz simbolične cijene (pokrivanje troškova popravka i čišćenja) ponovo pustiti u prodaju. Za potrebe daljnje distribucije izrađuju i web aplikaciju za pregled robe te eventualnu web aukciju za istu.
Zgodna ideja koja je u svojoj završnoj fazi, no valja podsjetiti da je Grad Prelog je jedan od vodećih gradova koji već dugo ima uređeno odvojeno skupljanje otpada pa je ovakav posjet pakračke delegacije tom mjestu značajan tim više što su određene stvari koje sutra očekujemo primjenjive i na pakračkom Crkvištu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1232
Talijanska tvrtka „Detas Adria“ d.o.o. početkom veljače započela je s krčenjem šikare na pakračkom jugu u budućoj poduzetničkoj zoni Pakrac 5. To su pripremni radovi za početak izgradnje nove tvornice za koju bi građevinski radovi trebali započeti u ožujku, a useljenje i početak rada je predviđeno za rujan ove godine.
Riječ je o izvorno talijanskoj tvrtki „Deta
s“ SpA s dugogodišnjom tradicijom (osnovana 1896. godine u Puli) koja danas ima sjedište u Bresci, te podružnice, osim u Hrvatskoj („Detas“ d.o.o. sjedište M. Gupca 114, Pakrac i prodajni ured u Svetoj Nedjelji), Francuskoj, SAD-u odakle pokriva regionalna tržišta postavši vodeći svjetski brend u elektroničkoj opremi za industrijsku automatizaciju. Njihovi najpoznatiji brendovi su DPOWER za proizvodnju i prodaju ulične LED rasvjete, sigurnosnih uređaja za raskrižja i bljeskalica za prioritetna vozila; DLEDS za proizvodnju vrhunskih uličnih svjetiljki, svjetiljki za garaže, parkirališta i industriju.
U Pakrac je stigla posredstvom našeg sugrađanina Zdravka Bartoša, dugogodišnjeg uspješnog poduzetnika sa zagrebačkom tvrtkom „Piraex“. Upravo njegovom inicijativom u jesen 2013. godine je od pakračke bolnice kupljena parcela veličine 18.200 četvornih metara s namjenom izgradnje buduće tvornice. Parcela se nalazi s desne strane Bolničke ulice, tik do nekadašnjih zgrada pakračke bolnice.
Direktor cjelokupne talijanske tvrtke Detas Giorgio Durin je u međuvremenu registrirao podružnicu Detas Adria d.o.o. na adresi u Staklanskoj ulici u Lipiku ) s namjerom prebacivanja dijela proizvodnje iz Italije. Za prokuristu (zastupnika s ugovorenim ovlaštenjima i odgovornostima) imenovan je Sebastijan Bartoš, Zdravkov mlađi brat, također rođeni Pakračanin, 26-godišnji elektrotehničar koji je unazad dvije godine 8 mjeseci bio na školovanju u Italiji u matičnoj tvrtki.
Do izgradnje pakračke tvornice tvrtka Detas je zakupila radni prostor u lipičkom inkubatoru, u kojem je 1. prosinca 2015. godine započela s dva radnika s proizvodnjom LED svjetiljki za uličnu rasvjetu, da bi se broj zaposlenih tijekom 2016. godine povećao na 12 i tijekom te godine su proizveli u Lipiku oko 8000 svjetiljki pri čemu je taj broj bio limitiran nedostatkom prostora te se odlučuju aktivirati gradilište kod pakračke bolnice.
Kako nam je rekao Sebastijan Bartoš plan je na njemu do kraja srpnja izgraditi objekt ukupne veličine oko 2000 četvornih metara od čega će oko polovine biti namijenjen proizvodnji. Njegovim otvaranjem zaposlit će ukupno oko 40-tak radnika, pretežno elektrotehničara i elektromehaničara.
U ovoj fazi razvoja iz tvrtke nisu više htjeli govoriti, što je u usporedbi da će Pakrac do jeseni dobiti jednu modernu suvremenu tvornicu s 40-tak radnih mjesta nebitno. Važna su zapošljavanja i bitno je da će njenom izgradnjom napokon oživjeti ideja o poduzetničkoj zoni na pakračkom Jugu Pakrac 5.
Tvrtka Piraex i Zdravko Bartoš
Tvrtka PIRAEX d.o.o. osnovao je Zdravko Bartoš 1993. godine kao društvo s ograničenom odgovornošću. Osnovne djelatnosti tvrtke su proizvodnja crpki i kompresora za sve aktivnosti vezane uz montažu, održavanje i servisiranje ponajprije benzinskih tvrtki. Tvrtka je akreditirano inspekcijsko tijelo za ovjeru mjernih uređaja za istakanje goriva i sva druga mjerenja u svakodnevnom poslovanju benzinskih crpki za što ima ovlaštenja od Državnog zavoda za mjeriteljstvo RH kao i ovlaštenja od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za izvođenje cijevnih i električnih instalacija.
S vremenom je uspostavljena suradnja s tvrtkom Detas na području proizvodnje, prodaje i montaža led rasvjete koja je rezultirala planovima izgradnje tvornice u Pakracu.
O kvaliteti tvrtke govore brojna priznanja koje je dobila: dobitnik je nagrade Prva hrvatska kuna za najviše rezultate u poslovanju za 2003 godinu. Također posjeduje priznanje u izboru za Gazele 2006, 2007 i 2008. kao brzorastuće poduzeće koja transparentnim poslovanjem predstavlja partnera za sigurne poslove
Renomirani proizvođač opreme za benzinske tvrtke Tokheim dodijelio joj je priznanje prema kojem je Piraex zauzeo drugo mjesto po prometu opreme u 1999 godini na tržištu Srednje i Istočne Europe, te treće mjesto po prometu opreme u 200. i 2001. godini na istom tržištu.
Direktor Zdravko Bartoš je dobitnik priznanja " Najuspješniji poduzetnik" u 2005 godini.
- PIŠE: Pakrački List
- 1551
Čak 12 parova iz Pakraca, Siska i Banja Luke nastupilo je na 10. bridge kupu „Za banovac Grada Pakraca“, prvom s međunarodnim karakterom, što je održan 18. veljače u prostorijama pakračkog bridge kluba u Bolničkoj ulici pri čemu su pakrački igrači ostvarili vrlo dobre rezultate.
Pobijedila je pakračko-sisačka kombinacija Vjekoslav Šuperina i Alen Pahić ispred pakračkog para Valentin Senci i Damir Rendić što je vrlo lijep uspjeh za Rendića kojem je to tek drugi službeni turnir. Od ostalih Pakračana Darko Baronica i Ivan Švajghart su bili sedmi, a Goran Nikles i Branko Đaniš dvanaesti.
U skladu s dosadašnjom tradicijom pobjednici su nagrađeni brončanim replikama povijesnog banovca po kojem turnir i nosi ime, te staklenim plaketama, a osvojili su i bodove za službenu hrvatsku rang listu. Na njoj je Vjekoslav Šuperina trenutno 332. No taj rezultat je zbog udaljenosti službenih natjecanja i rijetkog nastupanja nerealan i sigurno je riječ o igraču iz najboljih šezdesetak hrvatskih briđista što pokazuje i činjenica da u paru sa Sencijem ove godine igrajući za Bridge klub „Sisak“ se natječu i u 1. hrvatskoj ligi.
Poslije Siska Pakrac je najveći centar bridga u Hrvatskoj istočno od Zagreba, a članovi kluba žele ga i dalje omasoviti te pozivaju zainteresirane da se uključe u besplatni početni tečaj bridga koji će započeti u ožujku. Informacije i prijave na brojeva mobitela 098 752 292 (Šuperina) ili 091 421 1002 (Senci).
- PIŠE: Pakrački List
- 1244
Robert Androić je novi predsjednik Udruge pčelara Pakrac-Lipik, odlučili su jednoglasno članovi na izbornoj skupštini što je jučer održana u prostorijama Udruge u Pakracu. Za tajnika Udruge je izabran Dejan Dašek, za blagajnika Damir Rendić, a članovi upravnog odbora su još Vinko Saleta, Kruno Štimac, Žarko Stojanović, Boro Tutić, Albert Jirasek i Srećko Šarčević. Za predsjednika Nadzornog odbora izabran je Drago Krivačić. Svi izabrani nisu imali protukandidate i prijedlog su starog Upravnog odbora, pojasnio je Vinko Saleta, koji je dužnost predsjednika obnašao u upravo završenom četverogodišnjem mandatu.
Govoreći o lanjskom radu Saleta je istakao da je to bila za pčelare katastrofalna godina koju je uzrokovao kasnoproljetni mraz koji je spriječio cvjetanje pa mnogi pčelari nisu imali meda niti za zimsku ishranu pčela. U takvoj situaciji priskočili su im u pomoć čelništva obadva grada koji su potpomogli pčelare s 10 kuna po pčelinjoj zajednici pa su pčelari dobili 15.420 kuna iz pakračkog proračuna i 18.760 kuna iz lipičkog.
Uslijed loše godine smanjio se je i broj evidentiranih košnica kojih je sada 3800 ili 400 manje nego prije godinu dana, izvijestio je Tihomir Martinović, povjerenik pašnog reda, pri čemu je broj pčelara u Udruzi ostao isti kao i lani – 68.
Od ostalih problema pčelari su istaknuli da s postojećim oblikom organiziranosti i brojnosti košnica ne mogu kao „opegeovci“ konkurirati na mjeru fondove EU Program ruralnog razvoja. Ostalo je nejasno imaju li pčelari pravo na državni poticaj jer većina nije dobila, a dvojica navodnu jesu.
Od ostalih aktivnosti Udruga se lani najviše bavila edukacijom pa je održano više predavanja, posjećivali su sajmove u Bjelovaru i Vinkovcima, organizirali u sklopu sajma Ruralni razvoj u Pakracu županijsko ocjenjivanje kvalitete meda, pred Božić su svoj djeci u vrtićima i osnovnim školama ovog kraja podijelili paketiće meda, sudjelovali u brojnim manifestacijama u obadva grada, sudjelovali u radu Hrvatskog pčelarskog saveza Za to su potrošili oko 38.000 kuna pri čemu su 4.000 dobili iz pakračkog, 6.500 iz lipičkog, a 2.000 iz županijskog proračuna.
Slične aktivnosti predviđaju i ove godine s tim da će u rujnu obilježiti 50-godišnjicu postojanja društva (osnovano 8. veljače 1967. godine) pri čemu će održati svečanu sjednicu i zahvaliti dugogodišnjim članovima na radu. Također tom prilikom će biti prezentirana i monografija Udruge „50 godina pčelarstva u Pakracu u Lipiku“ koju u suradnji s članovima priprema Duško Kliček. Monografija će imati oko 80 stranica obuhvatit će fotografijama i tekstualno brojne aktivnosti udruge, osnivače i sve današnje članove, najavio je na Skupštini autor.
Pčelare su pozdravili, zahvalili na aktivnostima kojima prate gradske manifestacije i poželjeli im uspješan rad s većim prinosom nego prošle godine lipički gradonačelnik Vinko Kasana te Marijan Širac, voditelj odsjeka za opće poslove i društvene djelatnosti gradske uprave Pakrac. U radu skupštini sudjelovali su i gosti iz identičnih udruga iz Požege, Voćina, Novske, Kutine, Nove Gradiške i Daruvara.
- PIŠE: Pakrački List
- 874
Zimski kup vatrogasne zajednice područja Pakrac i Lipik koji je održan u nedjelju prijepodne u lipičkoj školskoj dvorani okupio je šesnaest ekipa raspoređenih u pet kategorija ili brojčano oko stotinjak vatrogasaca. Svoju su vještinu i borbu s protivnikom i štopericom ovaj put demonstrirali kroz natjecanje u slaganju usisnog voda na vatrogasnoj motornoj štrcaljki. Zimski dvoranski kup je prvo natjecanje ovakve vrste na pakračko lipičkom području, a težnja je da se u budućnosti svake godine u zimskom periodu i svojevrsnoj pauzi od operativnih djelovanja održava u pakračkoj ili lipičkoj dvorani, doznajemo od Zlatka Zerdina, tajnika Vatrogasne zajednice područja Pakrac – Lipik. Osim ekipa s područja VZ Pakrac – Lipik, ovog su puta kao gosti u natjecanje primljeni i članovi DVD Velika i Brestovac.
Pobjednik 1. Zimskog kupa u kategoriji muških A ekipa je DVD Donja Obrijež, ispred Velikog Banovca i Velike. Kod B ekipa (iznad 30 godina) slavili su također Obriježani ispred DVD Lipik i DVD Pakrac. Kod žena su najbolje i jedine bile članice DVD Antunovac, dok je kod mladeži naslov pobjednika 1. Zimskog kupa odnijela ekipa Velikog Banovca ispred kolega iz Prekopakre. Kod ženske mladeži također su bez konkurencije slavile Obriježanke.
Obzirom da se radi o začetku jedne lijepe vatrogasne tradicije premijerno natjecanje su uveličali i ugledni gosti koji su ovom prilikom podržali ovu vatrogasnu ideju.
„Čestitam vam na ideji da kroz ovakvo natjecanje održite spremnost i mobilnost postrojbi. Želim vam zahvaliti u ime građana Lipika i Pakraca na svemu što činite kad je najpotrebnije. Danas je natjecanje pa iako se radi o jednostavnoj vježbi, čuvajte se jer svi znamo da u vatrogastvu ništa nije jednostavno“, rekao je svečano postrojenim vatrogascima Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika. Njegova kolegica Anamarija Blažević iz Pakraca također je podržala novu vatrogasnu dvoransku aktivnost u zimskom periodu „dragi vatrogasci i vatrogaskinje, lijepo je vidjeti vas u ovolikom broju i želim naglasiti da pozdravljam ideju o Zimskom kupu, da ćemo je podržati s pakračke strane, ali i ugostiti vas u našoj dvorani. Želim da se ostvari zajednički naum da u budućnosti ovakvo dvoransko okupljanje postane tradicionalano.“
Prije samog početka natjecanja prisutne su pozdravili i Josip Ugrin, županijski zapovjednik Vatrogasne zajednice te Damir Colosetti predsjednik VZ Pakrac – Lipik.
- PIŠE: Pakrački List
- 1158
U današnje vrijeme kad je posve normalno u mjesečni kućni budžet uračunati trošak na vlastito održavanje ili ljepotu, mala je vjerojatnost da i kod nas u Pakracu postoji osoba, ovdje mislim na ženski rod, koja nije čula za kozmetički salon Bona Dea. Smješten na mjesto gdje se oduvijek radilo na ljepoti, u prostor bivšeg frizerskog salona „Lepka“, danas je na ponudi gotovo sve. Mirela Miletić, vlasnica, kći poznatih pakračkih obrtnika i frizera Slavka i Ivanke Lepka, tamo još 1995. Pakračanima je ponudila do tada u gradu nepostojeću uslugu.
„Nastavila sam tradiciju obrtničke obitelji koju su njegovali moji roditelji koji su ovdje imali muško – ženski frizerski salon. Prije toga su isti imali u Badljevini koji je radio još tamo od 1957. godine sve do 1974. kada posao sele u Pakrac i rade sve do 1995. godine“, započinje svoju priču Mirela podsjećajući na dane kad se na šišanje išlo isključivo „kod Lepke“.
Osnovnu školu završila je u Pakracu, a četiri godine srednje kozmetičarske u Zagrebu. Iako se možda očekivalo da će „mala Lepkinica“ nastaviti obiteljski biznis i u ruke primiti češalj, četku i škare - nije se ostvarilo. „Uh, mogu i danas osjetiti onaj agresivan miris kemikalije iz ženskog frizeraja, jer nekad preparati nisu bili kao danas. Još tada sam znala da ne želim raditi taj posao“. U dogovoru s roditeljima, tada još prijeratnih dana, izučila je za kozmetičarku i išla putem obiteljskog plana koji joj je po završetku školovanja nudio finu perspektivu garantiranu vizijom preuređenja frizerskog salona u kozmetički, nove saune, solarije i na katu modernu teretanu. No, kao i mnogima, planove i snove uništio je rat.
Roditelji su poratnih dana nastavili raditi svoj posao sve do 1995. godine kad se u posao uključuje i Mirela pa proširuju uslugu kroz novi kozmetičko – frizerski salon „Bona Dea“. U ponudi je bilo svega onog što jedna žena treba. Izdvojit ćemo razne tretmane lica, depilacije, masaže ili šminkanja, dok frizerski dio i dalje odrađuje mama. Kako se tada živjelo od nove ponude u gradu? „Iako sam mogla ostati živjeti u Zagrebu, srce je vuklo u Pakrac tako da sam znala što i koliko mogu očekivati. Moglo se, nisu to bili veliki novci, no ljudi su u to vrijeme češće izdvajali novac za sebe. Žena si je mogla priuštiti tretman ljepote bez problema, možda iz razloga što je cjelokupan život bio jeftiniji. Danas je sve skuplje, u živote su nam ušle razne tehnologije i novi prioriteti na koje odu novci pa se to odrazilo i na ženinu brigu o sebi. S te strane promet je slabiji nego prije, s druge pak strane danas dobna granica potencijalne klijentele je znatno snižena. Djevojke se brže razvijaju, naprednije su, ali je i kolektivna svijest takva da se ne libe u ranijoj životnoj dobi posjetiti kozmetički salon i naručiti bilo kakvu vrstu usluge pa kad se sve stavi na vagu ide nekako“.
Iako u salon primi i mlađe djevojke, naručene tretmane odrađuje isključivo uz prisutnost i dopuštenje roditelja. Jer, ako ona neće, hoće konkurencija koja u gradu postoji. Za to ne brine, ima posla za sve, kaže, i dodaje da je ona ipak jedini školovani kozmetičar u gradu koji ima objedinjenu i raznoliku ponudu.
Slobodno vrijeme provodi s obitelji. Kod kuće je čeka suprug Darko s kojim je u braku 19 godina te dvojica sinova, stariji Lovro i mlađi Fran. Lovro je rođen 1999. godine i srednjoškolac je koji polazi daruvarsku agroturističku školu, dok je Fran „sedmaš“ ,već danas odličan u stranim jezicima i za svoje godine vrlo određen što se tiče budućnosti u kojoj si je namijenio kuhaču i poziv kuhara. „Kao pokojni djed…“ kaže Fran.
Za supruga voli reći da je bio suđen. Simpatizirala ga je još od davne 1984. godine i prvih pogleda pa je od statusa simpatije Darko kroz vrijeme „dogurao“ sve do muža. Tako valjda ide kad je suđeno…
Iako je struka i posao koji danas radi uopće ne povezuju sa sportom, upravo je sport ono što ispunjava značajan dio Mirelina života. Da nije kozmetičarka, kaže, probala bi s kineziologijom i na taj način ostala uz sport. „Probala sam ritmiku, košarku i odbojku gdje sam imala i neke zapažene rezultate u osnovnoškolskim danima. Zamisli mene, danas imam 159 cm, a tek onda…ali nije me to omelo da se prijavim u odbojkaški školski tim. Svašta sam isprobala…“
Mada kod kuće u dvorištu ima postavljen koš i stol za stolni tenis, ne krije da joj je najveća strast aerobik pa otkriva kako više od 20 godina neprekidno vježba po tri puta tjedno. Ima svoju žensku ekipu uvijek spremnu za step aerobik, aerobik ili pilates. „Možda se po mom obujmu struka ne bi reklo, jer sam veliki gurman, ali stvarno obožavam vježbati i volim taj osjećaj da sam napravila nešto dobro za sebe i svoje zdravlje. Iako preko 40, osjećam se odlično, jer ako nešto želiš, onda ni godine, a ni nedostatak vremena nisu opravdane isprike“
Posebno izdvaja dane u godini s ekipom iz Palijativnog tima Lipa koji su je angažirali da povodom Dana zdravlja kroz ranojutarnje vježbanje s građanima promovira zdrav način života. „Dan zdravlja se održava u sklopu Dana planeta zemlje i to jutro se u Pakracu na više lokacija odrađuje jedan tip razgibavanja, laganog aerobika. Prije dvije godine sam pred robnom kućom vodila ranojutarnje istezanje s grupom umirovljenika, dok sam prošle godine vodila vježbe u holu pakračke bolnice“.
Iako je aerobik strast, posljednjih godina prihvatila se jednog neobičnog i relativno novog sporta u Pakracu po čemu je danas prepoznaju i oni sugrađani koji ne zalaze u salone za ljepotu. Streličarstvo. „Znala sam da postoji Streličarski klub „Kuna“ Pakrac, ali nisam nikog tada poznavala. Tek sam jednom prisustvovala prezentaciji streličarstva na Omanovcu, probala i zaljubila se. Od tada pa do danas ja sam Kuna“, priča o počecima karijere koja je već sad u obitelj Miletić donijela medalje, pehare i državne naslove.
„Imam dosta uspjeha, posebno sam se bazirala na 3D streličarstvo koje mi dopušta i ogledanje u međunarodnoj konkurenciji. Sudjelujem na jakim turnirima, a kao najvrjednije rezultate izdvojila bih naslov prvaka Hrvatske, pobjedu u hrvatskom kupu te drugo mjesto na vrlo jakom Jadranskom kupu u konkurenciji natjecateljica iz Slovenije i Italije koje su nastupale s puno kvalitetnijom opremom. Bila sam i peta u svojoj kategoriji na SP u Mađarskoj gdje se natjecalo 360 streličara iz 12 zemalja. Za dobre rezultate posebno sam zahvalna kolegi i mentoru iz ekipe Dariju Maroševiću – Masnom koji nosi zasluge za sve što sam naučila“. Koliko ulaže u sebe kao natjecatelja, koliko košta oprem i koliko košta biti „Kuna“? Kotizaciju za natjecanja plaća sama, dvadesetak turnira godišnje po 120 kuna nije malo, od opreme koristi drveni luk pa tu, kaže, prođe najbolje jer je održavanje najjeftinije. „Odabrala sam taj drveni, jer se sjećam da smo još kao klinci izrađivali drvene lukove i strelice, no pokazalo se i kao najjeftiniji za održavanje. Ne košta sve to toliko novca koliko vremena. Sezona traje cijelu godinu, a treniramo tri puta tjedno pa još natjecanje, ako je važan turnir okupljamo se svakodnevno.“ Obitelj je unatoč čestim izostancima podržava i najžešći su Mirelini navijači.
Osim trofeja, naslova, nagrada i putovanja najvrjednije što joj je streličarstvo dalo jesu nova poznanstva i prijateljstva. „Provodimo jako puno vremena zajedno pa smo se dobro skompali, iako smo potpuno različiti - generacijski i po životnim uvjerenjima i karakterno, a opet super funkcioniramo. Toliko dobro da smo se i privatno zbližili pa danas slobodno mogu reći da su „Kune“ moja druga obitelj.
Kad nije na putovanjima zaputi se sa suprugom i sinovima u Šumetlicu, na obiteljsko imanje na početku sela gdje imaju svoj mir. „Suprug je tamo gotovo svakodnevno, ja kad stignem, ali nađemo svoje zajedničke trenutke. Pokušavamo nešto malo i raditi pa smo nedavno dali zemlju na analizu i rezultati su pokazali da je njezina relativna kiselost pogodna za sadnju borovnice. Sad smo u tom filmu i gotovo sigurno ćemo krenuti s određenim brojem sadnica“.
Ništa novo za Miletiće koji, kako se Mirela voli pohvaliti, vole eksperimentirati s voćem i povrćem pa su u Šumetlici već posađeni goji, tomatilo, bamija, peruanske jagode, plavi krumpir i meksički krastavci. Uspije li nešto, bilo bi to jednog dana pravo osvježenje u ponudi tradicionalne pakračke tržnice zatrpane klasičnim sezonskim voćem i povrćem. No, ništa od toga, Mirela kaže da ne planiraju na tržište, niti im je motiv zarada pa ukoliko se zaželite pravih meksičkih krastavaca ili poželite kušati peruansku jagodu, morat ćete potegnuti sve do šumetličke oaze Miletićevih …