- PIŠE: Pakrački List
- 963
Potrošači plina na pakračkom i lipičkom području tijekom prosinca i prva tri tjedna siječnja potrošili su količine plina za oko četvrtinu više nego u istom razdoblju prije godinu dana što je posljedica znatno nižih temperatura nego lani. Tako će povećana potrošnja uvelike „pojesti“ dvadesetak lipa koliko je u siječnju pojeftinio kubik plina u odnosu na prosinac.
U prosincu 2016. godine prema podacima koje nam je dostavio Josip Bišćanin, direktor našeg opskrbljivača Pakrac-plin, pakrački i lipički potrošači potrošili su bezmalo 750.000 kubika plina što je za 165.000 kubika više ili 28,3 posto nego u prosincu 2015. godine. Povećana potrošnja u odnosu na lanjsko razdoblje nastavljena je i u prva tri tjedna siječnja kada je potrošeno bezmalo 590.000 kubika ili 24,8 posto više nego u siječnju 2016. godine.
Očito računi za potrošnju plina koje će nam Komunalac dostaviti u veljači unatoč spomenutom jeftinijem kubiku, osim što će iznenaditi iznosom, potvrdit će znano pravilo da je hladna zima skupa zima.
- PIŠE: Pakrački List
- 961
Tijekom prosinca i siječnja Zavod za javno zdravstvo naše županije prema podacima liječnika obiteljske medicine zabilježio je 120 slučajeva gripe što se ne smatra epidemijom, rekao nam je epidemiolog dr. Ante Vitalija. Svi zabilježeni slučajevi gripe su bili standardne vrste bez ozbiljnijih posljedica po zdravlje pacijenta i potrebe za hospitalizacijom.
Ove zime najintenzivnije razdoblje pojave gripe Zavod bilježi u tjednu od 9. do 15. siječnja kada je evidentirano na županiji 46 slučajeva. Već narednog tjedna taj broj je pao na 16 iz čega se može zaključiti da je njena sporadična pojava čak i u opadanju.
No, znatno je više slučajeva raznih prehlada i viroza što nam je potvrdila i pakračka magistra farmacije Aneta Prohaska Tome koja kaže da je potražnja za lijekovima koji liječe te simptome veća nego u istom razdoblju lani, ali ništa alarmantno.
U Zavodu za javno zdravstvo naše županije od raspoloživih 5040 doza cjepiva još imaju nešto malo zaliha i kako kaže dr. Vitalija još nije kasno cijepiti se protiv gripe jer njena sezona traje „od Božića do Uskrsa“ i naročito preporuča cijepljenje kroničnim bolesnicima.
Niske temperature koje su prisutne već tjednima ne utječu na pojavu širenja gripe jer gripa se ne širi u otvorenim već u zatvorenim prostorima, ističe epidemiolog, naglašavajući da jedno kihanje širi bakterije u udaljenosti od 6 metara te oni koji su u strahu od zaraze trebaju izbjegavati zadržavanje u frekventnim zatvorenim prostorima.
- PIŠE: Pakrački List
- 973
Veterinarska stanica Pakrac 23. siječnja započela je uobičajenu godišnju redovnu akciju cijepljenja pasa protiv bjesnoće, odnosno proces dehelmintizacije (davanje lijekova protiv crijevnih parazita).
Akcija se obavlja ustaljenim godišnjim redoslijedom i potrajat će, ovisno o vremenskim prilikama i broju hitnih intervencija, do početka ožujka, rekao nam je dr. vet. Siniša Horvat, direktor Veterinarske stanice Pakrac.
O točnom terminu cijepljenja u naselju ili ulici veterinari obavještavaju stanovništvo putem plakata. Veterinarima poznati vlasnici pasa koji se ne zateku kod kuće dobit će obavijest o tome kada da se jave radi cijepljenja, a vlasnici psa mogu dovesti na cijepljenje svakog radnog dana u ambulantu u Pakrac od 7 do 15 sati, odnosno u dane vikenda od 8 do 10 sati.
Cijepljenje je zakonom obvezno i košta 150 kuna za čipiranog pasa, odnosno 252 kuna za psa kojeg prethodno treba čipirati.
Kako je rekao dr. Horvat, oni već godinama cijepe godišnje oko dvije tisuće pasa i već godinama nije registrirana pojava bjesnoće na našem području.
- PIŠE: Pakrački List
- 1013
“Stvari su se kroz život odvijale i posložile baš onako kako sam priželjkivala i danas mogu reći da živim svoj san. Jest da je kofer uvijek uz mene, istina je i da većinu radnog vremena provodim na kotačima uz nove i drugačije ljude, no zamislite, ima li išta ljepše u poslu kojim se bavim od uvijek novih i drugačijih buđenja u, birajte, Rimu, Parizu, Budimpešti, Firenzi, Amsterdamu ili Londonu. Za moj avanturistički duh to je vrh“, u dahu razgovor otvara Pakračanka Lana Tessari, koja je za životni poziv odabrala turizam i sve što uz njega ide.
Danas radi kao turistički vodič za jednu australsku turističku agenciju. Iako se „titula“ turističkog vodiča na prvu loptu čini lako dohvatljivom, u Laninom je slučaju ona dobrano potkrijepljenja godinama školovanja u turističkom fahu pa ne treba dvojiti da ovaj kompleksan posao odrađuje po najvišim zadanim standardima.
Mlađe dijete poznatih pakračkih obrtnika Vlade i Jasne Tessari i mlađa sestra brata Tomislava, rođena je na ludi dan, 31. prosinca 1987. Već se po datumu rođenja dalo naslutiti da će oko „male“ uvijek biti veselo i ponešto drugačije. Nemirnog duha kakva je, Pakrac joj je oduvijek bio tijesan, mašta je nudila putovanja, muving, avanturu i svijet. Stoga je redovne škole pozavršavala u Pakracu, srednju gimnazijsku klupu zamijenila je onom fakultetskom zagrebačkom, gdje je diplomirala i postala prvostupnik u turističkom menadžmentu dok je danas magistar poslovnih komunikacija.
Na prvi posao u turizmu nije dugo čekala. „Još dok sam studirala prijateljica Sandra Bunčić, koja danas živi u Amsterdamu i vlasnica je turističke agencije, ponudila mi je da preko ljeta radim s grupom turista koji su u Hrvatsku došli na višetjedni team bilding. Bila sam im pratnja i tu sam doživjela prve kontakte sa stranim turistima, istestirala svoj engleski jezik i shvatila da je upravo to ono što želim raditi u životu. Osim ove hrvatske ture, za Sandru sam honorarno odradila još dva angažmana, a za drugi sam potegnula sve do sjevera i hladnog Islanda. Sve to se događalo od 2011. do 2013. godine“.
Nakon diplomiranja vratila se u Pakrac, iz roditeljskog doma slala prijave, javljala se na razne natječaje, odradila stručno osposobljavanju u PC Pakrac i čekala. Preko zime odluka je pala da na ljeto ode u Dubrovnik gdje se preko njihove Turističke zajednice prijavila za posao. Radila je razne stvari, od iznajmljivanja bicikala ili kajaka pa do vođenja manjih turističkih grupa. Svidjelo joj se, ali svidjela se i ona poslodavcu pa je suradnja dogovorena i za dogodine. No Lana je htjela više. Ono što ju je privlačilo bilo je parkirano u dubrovačkoj luci. Ogromni brodovi za krstarenje – kruzeri, nudili su priliku da se otisne u svijet, napravi krug ili dva i zaradi ozbiljniju lovu. „Na kruzerima se može dobro zaraditi, nišanila sam posao na recepciji. Puno se radi, ali dosta se toga vidi, doživi pa i nauči. Upoznate nove ljude, različitih kultura, otvorenih pogleda, a osim punog džepa, vratite se kući puni saznanja i novih dojmova.“ Nije se uspjela prijaviti. Unatoč tečnom engleskom jeziku koji se u turizmu ipak tretira kao temeljni ili materinji jezik, kao minus je označen nedovoljno znanje stranih jezika. „Snalazim se s talijanskim i španjolskim no nedovoljno, tako da je ta opcija otpala.“
Europski „trip leader“
U Dubrovniku je tijekom posla upoznala ljude iz australskog poduzeća Top Deck koje se bavi turističkom djelatnošću, između ostalog i organiziranjem turističkih tura za svoje poslovne klijente. Prijavila se za posao trip leadera, čovjeka koji je zadužen za grupu ljudi i brine o njima. Posao podrazumijeva brigu oko svega, od organizacije putovanja, hrane, smještaja do dodatnih aktivnosti. Na molbu za posao odgovoreno je pozivom na razgovor u europsku bazu poduzeća koje se nalazi u Londonu.
„Iako sam se školovala, na tom sam razgovoru za posao vidjela koliko škola i diploma ispadaju sporedni u odnosu na urođene vještine, prvenstveno komunikacijske, ali i one javnog govora. Temeljito su me pretresli pitanjima o iskustvima, ambicijama ili međuljudskim odnosima. Škola i moje obrazovanje u eliminacijskim razgovorima vrijedili su jedva 50 posto, ostalo sam morala biti ja, osoba koja ispunjava visoka očekivanja“.
Uspjela je. Krajem 2015. godine stigao je pozitivan odgovor. Uvrštena je na trening, tamo se to tako zove i podrazumijeva sedam tjedana putovanja po Europi i upoznavanja popularnih turističkih destinacija i njihove povijesti koje je startalo travnja 2016. godine. „Kroz trening putovanje Europom koju smo obišli u cijelosti, kandidati su otpadali sistemom eliminacije. Možeš ti sve naučiti, ali ako se ne znaš nositi s ljudima, a ima svakakvih ljudi, sa stresom i situacijom – jednostavno otpadaš. Ima tko može.“ S poslodavcima je poslije komunicirala iz Pakraca, usvojeno gradivo demonstrirala i prezentirala iz rodnog kraja putem laptopa i online konferencije. Konačnu prezentaciju i dodatnu obuku pred posao odradila je u Nizozemskoj.
Sve je to ok, sve super, ali kako preživjeti do prve plaće? Iz priče se vidi da je tu puno ulaganja u sebe i prije prve zarade…
„Sve se radi na principu samozapošljavanja. U Hrvatskoj imam otvoren obrt i sklapam ugovor s poslodavcem. Plaćena sam dok tura traje, dok radim. Ostale dane troškove snosim sama. Mogu reći da sam zadovoljna, iako ljudi imaju krivu predodžbu da se tu vrti velika lova. Možda je velika za naše okvire, ali živjeti u razvijenijoj zapadnoj zemlji s ovim prihodom ne bi bilo lako. Govorim o godišnjoj bazi, jer sezona ne traje cijelu godinu pa ono što se zaradi od travnja do listopada je sve. Mogući su neki zimski angažmani, no to se radi po izboru“, objašnjava Lana i dodaje da u cijeloj priči nije nezanemariv niti roditeljski „poguranac“ bez kojeg ne bi došla u poziciju raditi ono što voli.
Kod kuće u Europi
Ljeto istine je stiglo, prvi posao, kako je to izgledalo? Prva je sezona većinom bila u autobusu. Dobije grupu ljudi pa im u vožnji, kao u filmovima, priča o znamenitostima pojedinog kraja.“ Bilo je super, napravilo se puno kilometara, primjerice u 18 dana više od četiri i pol tisuće, ali to meni nije problem.“ Kao što je ranije rekla, to je tek dio obaveze koje ima prema turistima „na tim putovanjima ja sam im i tata i mama. Za sve se obraćaju meni, od uobičajenih stvari do eventualnih problema s dokumentima ili slično.“ A tu Lana ima dragocjenog iskustva, no o tome par redaka kasnije…
Osmijeh na licu ove mlade osobe odaje da uživa u onom što radi. Ništa čudno kad na kotačima obiđeš pola svijeta, kad si kod kuće u Londonu, pa zaletiš do Firenze, Pariza ili Berlina. I šta sad? Gdje je tu Pakrac i hoće li se ikad više vraćati? Pomalo je smiješno bilo uopće pitati ovako nešto, no ajde.
„Pakrac je uz London moja baza u koju se uvijek vraćam. Za moj grad me veže obitelj i svaki slobodan trenutak koristim da se vratim. Uglavnom je to u dužim pauzama. Za kraće se zadržim u Londonu. U Pakracu imam i prijateljicu od malih nogu, Sendi Štrbac, no tu uglavnom i završava neka moja veća poveznica s gradom. Duža izbivanja čine svoje, život i budućnost ipak vidim negdje drugdje. Gdje? Smije se, „e, puno me pitaš sad!“
Kofer najbolji prijatelj
Momka nema, tako bar kaže, a klasičnu obiteljsku priču ne misli graditi još neko vrijeme. „Za mene je ovo život, ono što sam htjela to živim, a obitelj? Stignem…u budućnosti se prvo želim negdje stacionirati, stvoriti si nekakvu bazu pa onda redom. Jer dok mi je kofer najbolji prijatelj, ostalim stvarima nema mjesta u životu. Bar još četiri godine, pa tek sam krenula kako treba..“
Ok. Što radi u slobodno vrijeme? Putuje. Privlači je oduvijek Jugoistočna Azija, turistima egzotična i zanimljiva destinacija. I jeftina, dakako. „Posjetila sam s frendicom Tajland i Kambodžu, pa u drugom naletu Laos i Vijetnam. Pamtit ću taj posjet do kraja života. Naime, u Vijetnamu su mi ukrali dokumente i ostavili me u bijelom svijetu tek s mobitelom. Kolegice s kojima sam bila su otišle kući, a meni su lopovi, koji su tamo folklor, priuštili desetak dana produženog boravka. Svako zlo za neko dobro, danas barem svojim klijentima bez problema pojasni proceduru ukoliko zagube koji dokument. Ambasada, privremene putovnice i te stvari..“Zna Lana, naučila“, smije se.
Ovu zimu provodi u Pakracu. Odmarat će, kaže, do travnja, a onda na posao. Ambicija ima. Što će i gdje raditi, glavu ne razbija. Neizvjesnost, autobus i nove avanture čekaju. Hoće li danas, sutra autobus zamijeniti nekim uredskim poslom u londonskom sjedištu poslodavca, nije previše izvjesno niti važno. Ionako uživa u ovom svom, kako je više puta naglasila, poslu iz snova. Kad je tako, ne treba previše planirati, samo nastaviti…
- PIŠE: Pakrački List
- 957
Posljednjeg dana prošle godine na pakračkom Zavodu za zapošljavanje je bilo prijavljeno 922 nezaposlene osobe što je porast u odnosu na mjesec dana ranije od 79 osoba ili 9,4 posto. U odnosu na prosinca 2015. godine je to pad od 153 osobe ili 14,2 posto.
Ovaj porast je rezultat 153 novoprijavljene osobe u tom mjesecu dok ih je a zaposleno 56. Istovremeno je iz evidencije brisano 18 osoba. U prosincu na pakračkom Zavodu je 19 njih s VSS, 32 s VŠS, a 517 sa različitim oblicima srednje stručne spreme. Petero novoprijavljenih prosinačkih tražitelja posla ima završeni fakultet, a troje VSS.
Od ukupnog broja nezaposlenih na pakračkom Zavodu 177 je u prosincu ostvarilo pravo na novčanu naknadu koja je prosječno iznosila 2.039 kuna.
Ova brojka prosinačkih evidentiranih nezaposlenih odgovara prosječnom brojnu nezaposlenih osoba kroz 2016. godinu koji je iznosio dnevno prosječno 918 što je za 192 osobe manje nego 2015. godine što je pad od 18,2 posto.
Na cijeloj županiji u prosincu je bilo 4.275 nezaposlenih što je porast u odnosu na studeni za 128 osoba i što je već uobičajeno u ovo doba godine, treći mjesec za redom prisutan je rast nezaposlenosti koja je posljedica kraja sezonskog rada.
Prema podatcima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje krajem prosinca 2016. u
Požeško-slavonskoj županiji bilo je 18.410 osiguranika koji su zajedno s 4.275 nezaposlenih osoba činili aktivno stanovništvo županije. Stopa nezaposlenosti iznosila je 18,8 posto (u RH 14,8).
Krajem 2016. u odnosu na kraj 2015. godine, zaposlenih je više za 550 osoba ili 3 posto,
nezaposlenih je manje za 953 osobe ili 18 posto, a stopa nezaposlenosti je manja za 3,8 postotnih bodova.
U 2016. zaposleno 859 osoba
Tijekom 2016. godine na pakračkom Zavodu 1.048 osoba su bili novoprijavljeni u evidenciju Zavoda. Iz evidencije je privremeno ili stalno zaposleno 859 osoba; najviše u prerađivačkoj djelatnosti 158, potom u ugostiteljstvu i hotelijerstvu 137, administraciji i pomoćnim uslužnim djelatnostima 92, građevinarstvu 74, trgovini 57, javnoj upravi 54, poljoprivredi i šumarstvu 53...
Od 922 nezaposlene osobe u prosincu prebivalište na području Grada Lipika ima 406, a na području Grada Pakraca 516.
U odnosu na prethodni mjesec, u prosincu je nezaposlenih manje u tri, a više u sedam jedinica
lokalne samouprave Požeško-slavonske županije. Najveće smanjenje broja nezaposlenih ostvareno je u Općini Jakšić (3,7 posto), a najveće
povećanje u Lipiku (16 posto). Krajem 2016. u odnosu na kraj 2015. evidentirana je nezaposlenost manja
u svim gradovima i općinama, od 10 posto u Lipiku do 24 posto u općini Kaptol, piše u prosinačkom statističkom biltenu županijskog Zavoda za zapošljavanje. Interesantno je da je jedino u Pakracu nezaposlenih manje žene (45,5 posto) nego muškaraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 1326
Oko 60 centimetara snijega, hladno, ali sunčano vrijeme ovog vikenda je na Omanovac privuklo brojne skijaše i izletnike iz Pakraca, Lipika, a na prepunom parkiralištu koje se jučer poslijepodne protezalo i nekoliko stotina metara od doma mogli su se vidjeti automobili registarskih pločica Kutine, Požege, Sl. Broda, Zagreba, Osijeka. Domar i ugostitelj u planinarskom domu Dejan Nagy nam je potvrdio da je na spavanju imao i grupu iz Varaždina. Kao gosti većinom su bile mlade obitelji koje su na Omanovac došli radi skijanja ili sanjkanja.
Gužva na vučnici
Nakon više godina, na Omanovcu je palo dovoljno snijega praćeno niskim temperaturama pa su članovi Ski kluba mogli ratrakom urediti skijašku stazu i omogućiti skijanje na stazi dugačkoj nešto više od 350 metara te na pomoćnoj pored nje sanjkanje. Problematičan je ovog trenutka kapacitet stare vučnice, pa i u subotu i u nedjelju nije bilo dovoljno ručica za zakačiti se za vučnicu te se na njih čekalo. Naime, sustav je takav da skijaši spuštajući se niz stazu oko vrata stave ručicu kojom se u povratku zakače za žicu koja ih odvuče nazad uz brdo. Uspon traje oko dvije minute, a spust niz stazu, ovisno o umijeću i želji skijaša 30-tak ili nešto više sekundi. Početnici obično koriste donju, manje strmu trećinu ili polovinu staze.
Upotreba vučnice se ne naplaćuje. Međutim skijaši daju po 10 ili 20 kuna dobrovoljnih priloga čime se nakupi novca za kupovinu goriva za ratrak, te djelomično i za plaćanje električne rasvjete jer se skijanje omogućava i kada padne noć. Radnim danom vučnica, o kojoj brinu isključivo članovi ski kluba, radi od 16 do 19 sati, odnosno po željama skijaša i duže, a subotom i nedjeljom od 12 sati pa dok ima zainteresiranih. U subotu je to bilo do 22 sata, a u nedjelju do 19, kaže Goran Nikles, jedan od aktivnijih članova ski kluba. On kaže da su oni u ski klubu svjesni postojećih nedostataka i ograničenja staze. Stoga iz kluba iz okolnih gradova nikoga i nisu zvali na skijanje na Omanovac. No, očigledno se uz današnje mogućnosti komunikacije brzo pročulo.
Sve to ne zadovoljava članove ski kluba, ali u okolnostima potpunog amaterizma ipak nam pruža neko zadovoljstvo skijanja, kaže Nikles žaleći što u funkciji nije veća vučnica koja je fizički prisutna na Omanovcu, ali čije postavljanje i posebice ishodovanje uporabne dozvole iziskuje puno novaca. U tu priču uklapa se i prisutni, ali nekorišteni top za pravljenje umjetnog snijega. Sve to čeka možebitnu realizaciju izgradnje nove skijaške staze koja je u gradskim planovima i projektima za EU fondove.
Skijanje još najmanje dva vikenda
Prema prognostičarima hladno vrijeme će potrajati još najmanje ovaj tjedan tako da će neobično dugo potrajati i ovogodišnja skijaška sezona na Omanovcu, vjerojatno će obuhvatiti najmanje tri vikenda, što znači da ćemo još najmanje dva imati brojne izletnike na Omanovcu iz Slavonije. Sudeći prema jučerašnjem raspoloženju dobre atmosfere neće nedostajati.
Osim skijanja jučer na Omanovcu i stari i mladi je još i češće sanjkalo na saonicama svih vrsta, grudalo se ili jednostavno valjalo u snijegu. Neki su roštiljali, a neki su uživali na osunčanoj terasi na kojoj je oko 15 sati bilo – 5 stupnjeva ili oko 4 stupnja je temperatura bila niža nego u gradu, ali je djelovalo toplije.
U planinarskom domu se osim toplih napitaka moglo kupiti i hot dog, sarma ili paprikaš.
Pristupna cesta od središta Pakraca pa sve do planinarskog doma je bila posve suha. Čak su i bankine solidno očišćene tako da se automobili mogu mimoilaziti bez poteškoća.
