Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 15. ožujka 2017; 781

Ovih dana obilježavamo Dan Grada Pakraca, što već tradicionalno otvara priliku za intervju s prvom osobom grada. Ovaj put, intervju je tim zanimljiviji, jer se navršava godina dana od kada je na tu dužnost stupila Anamarija Blažević. Ujedno je to i zadnji gradski praznik prije svibanjskih lokalnih izbora pa tema za razgovor nije nedostajalo.

Godinu dana ste na čelu Grada. Što je, po Vama, obilježilo to razdoblje?
Kada govorimo o tom razdoblju od godinu dana mislim da ga je prvenstveno obilježilo potpisivanje ugovora za izgradnju akumulacije Šumetlica. Više je razloga za to. Osim, naravno, financijske vrijednosti tog projekta i uporabne vrijednosti koju će dobiti ovaj kraj njegovim završetkom, to je svakako i starost te ideje. Pripreme su počele odmah nakon Domovinskog rata, mada prema nekim informacijama ideja, datira još iz sredine sedamdesetih godina. Dakle, skoro 40 godina, pri čemu su radovi više puta započeti pa obustavljani, obnavljana dokumentacija… sve to naši građani uglavnom znaju.
Kao drugo bitno obilježje istaknula bih akciju uklanjanja ruševina koju smo jesenas proveli uz pomoć inženjerije Hrvatske vojske. I to je dio ratne priče koju sada polako gasimo. Gradili smo nove nogostupe, dakle bilo je materijalnih pomaka. No, mislim da je od svega najvažnije da se u grad pomalo počeo vraćati optimizam.
U odnosu na svog dugogodišnjeg prethodnika Davora Hušku, što ste bitno promijenili u načinu vođenja Grada?
Svakako sam nastavila kontinuitet i nekih velikih promjena nije bilo. Unijela sam dio sebe, provela svoj način rada u razmišljanjima o gradskoj upravi koja tu mora biti zbog stanovnika i njima na usluzi.
Vi ste jedan dio lokalne vlasti. Drugi dio je Gradsko vijeće. Kako u tom razdoblju ocjenjujete suradnju s Gradskim vijećem kojim predsjedava čelnik SDP-a Zoran Krejči?
Suradnja s Gradskim vijećem je stvarno bila korektna. Na lokalnoj razni svima nama koji obnašamo neki segment vlasti cilj mora biti isti – boljitak lokalne zajednice. Zaista sam ponosna što moji prijedlozi, kao i prijedlozi mog prethodnika Davora Huške, kada su u pitanju ključni dokumenti poput proračuna, nisu rušeni i uvijek je bio cilj da zajednički napravimo nešto više, nešto bolje. Od svega, najponosnija sam što u predizbornoj godini, lani 15. prosinca je pohvaljen proračun, ne samo od vladajuće stranke nego i od oporbenih vijećnika. Upravo na takvim stvarima se vidi suradnja koju ne ocjenjujem kao političku već kao suradnju svih ljudi koji ovdje žive.
Ovog mjeseca bi trebali biti nastavljeni radovi na sanaciji smetlišta Crkvište i napokon započeti radovi na akumulaciji Šumetlica. Jesu li Vam izvođači Radnik iz Križevaca i Viadukt iz Zagreba najavili skori dolazak na ta radilišta?

Ovog proljeća radovi u Šumetlici i na Krndiji

Za koji dan završava zimsko razdoblje i počet će nam građevinska sezona. Na Crkvištu je u tijeku preprojektiranje ukupne investicije koje je nužno, jer je izvorni projekt napravljen prije 10 godina kada smo baratali posve drugim podacima u pogledu količine smeća koje treba zbrinuti. Kroz tih deset godina svakodnevno smo na Crkvište dovozili nove količine kućnog otpada i to više nisu iste količine. Čim vremenski uvjeti dozvole, radovi na njemu se nastavljaju.
Po pitanju Šumetlice čekamo da nadležni uvedu izvođače, Viadukt i partnere u gradilište, nakon čega će doći mehanizacija. Očekujem da će do kraja ožujka biti pokrenuto.
Lani je značajno uznapredovala i modernizacija Ulice hrvatske policije iz Domovinskog rata. Hoće li ona ove godine biti dovršena?

Da, projekt je prijavljen u Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije i očekujem da ćemo financijsku konstrukciju za to zatvoriti po principu 80 posto Ministarstvo, 20 posto Grad. Sigurno je da će biti dovršena rasvjeta, dakle, postavljena rasvjetna tijela kojih sada nema. Nadam se završetku i onog dijela koji je ostao nedovršen koji zajedno s raskrižjem pripada toj ulici i nadam se spajanju nogostupa koji je sada izgrađen do pred kraj Ulice Andrije Hebranga. Konkretan početak radova očekujem do kraja svibnja jer moramo provesti postupak javne nabave.
Najavljene su aktivnosti oko proširenja poduzetničke zone koje su započele lanjskom kupovinom nove parcele unutar nekadašnjeg Papukovog industrijskog dvorišta. Hoće li se u ovoj godini što tamo konkretno događati?
Hoće, napokon pripremamo projekt infrastrukture, od prometnice do ostaloga. To je najnezahvalniji dio svake investicije jer se ne vidi ništa golim okom, ali nam u gradskoj upravi uzima puno vremena. Treba u potpunosti komunalno opremiti parcelu veću od 18.000 četvornih metara. U kontaktu smo s potencijalnim investitorima i tijekom toga bismo trebali definirati broj i veličinu potencijalnih parcela. Svakako planiramo ostaviti jedan dio za još jedan gradski inkubator, jer su dosadašnja iskustva s njim dobra i pokazuje se potreba za novim. Mislim da ima prostora za tri parcele.
Privatni poduzetnik je prošlog mjeseca započeo pripremne radove za izgradnju nove tvornice na jugu grada u takozvanoj Poduzetničkoj zoni 5. Planira li i Grad na tom području neke svoje aktivnosti?
Da, u ovoj godini nam je cilj i tom dijelu Bolničke ulice izgraditi pješačku i biciklističku stazu čime bismo spojili do sada izgrađene s onom na petlji. Uklonit ćemo granje i dovesti u primjereno stanje koje bi bilo poticajno i za potencijalne investitore. S nekim od njih smo u kontaktu i želimo tamo stvoriti poduzetničku zonu za uslužne djelatnosti.
Koja su naša konkretna očekivanja ove godine od fondova Europske unije s obzirom na pripremljene projekte?
Stvarno svakodnevno pratimo najave i sve informacije koje mjerodavni plasiraju putem svojih mrežnih stranica ili na druge načine i stvarno su nam velika očekivanja. Tu prvenstveno mislim na uređenje središnjeg gradskog trga i za 18. travnja je najavljeno objavljivanje javnog poziva za mjeru 7.4. Koju od tih faza planiramo ovisit će o sadržaju javnog poziva, odnosno dostupnim sredstvima po pojedinom projektu, ali nadam se da će to biti dovoljno za uređenje planirane pješačke zone i zelene površine, dakle našeg parka. Ukoliko arheologija bude dozvoljavala, onda i parkiralište iza zgrade „općine“.
Koje još kapitalne investicije očekujete započeti u ovoj godini od onih 15 projekata s kojima se barata već godinama?
Ima ih i više od 15 i nije točno da se s njima samo barata već godinama. Njih sedam ili osam je u nekoj od faza realizacije, a šest ili sedam je, recimo to, nigdje, ili u nekoj od najava.

Inventura projekata

Projekt odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u Badljevini ove će godine biti završen. Projekt aglomeracije Lipik-Pakrac, dakle, opet odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, je u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa i to je 80 posto odrađen posao. U kontaktu smo s Hrvatskim vodama i očekujemo početak njegove realizacije. Projekt vodoopskrbe 11 naselja sjeverozapadnog dijela Pakraca smo aplicirali i prema našim saznanjima to je u visokoj fazi pripreme. Projekte poput akumulacije Šumetlica i Crkvište smo već objasnili i doista očekujem da će Crkvište najesen biti sanirano i da će na njemu ostati za iduću godinu izgradnja reciklažnog dvorišta. Projekt modernizacije Ulice aleja kestenova je također apliciran na jedan od natječaja. Projekt Ulice kneza Domagoja je završen, nogostup u Ulici Ivana Gundulića je završen. Ostaje nam odvodnja otpadnih voda u dijelu Bolničke ulice za što vjerujem da ćemo iznaći ove godine sredstva. Nogostup u Ulici Ivana Gorana Kovačića u Pakracu ćemo nastojati prijaviti ove godine na neki od natječaja. Nogostup u Ulici Kalvarija smo prijavili na projekte našeg LAG-a i očekujem da će ove godine biti bar započet. Ostaje nam rekonstrukcija i produžetak Bolničke ulice u Pakracu s kružnim tokom pored buduće poduzetničke zone, kako sam rekla, očekujem ove godine bar nogostup. Spahijski podrum je pripremljen i u jesen ga planiramo prijaviti. Očekujemo natječaj za kulturnu baštinu u rujnu i za taj natječaj već postojeći projekt prilagođavamo potrebama potencijalnih budućih korisnika. Projekt za zgradu s 8 stanova u Radničkom naselju mi je upravo na stolu jer očekujem razgovor s državnim tajnikom Mažarom u Ministarstvu, projekt za zgradu za starački dom u Prekopakri je pripremljen, zapravo već i kandidiran, ali i o tome je još prerano govoriti jer ako ne uspijemo na tom mjestu, u proljeće 2018. ide na drugi natječaj.
Koliko u ovim najavama ima predizbornog materijala?
Nisam veliki političar i u ovome nema predizbornog materijala. Na ovim projektima se radilo godinama i oni su svi kvalitetno pripremljeni. Oni su svi bazirani na realnim najavama.
U odnosu na „Huškino razdoblje“ da li ste odustali od nekih projekata, odnosno pripremili nove?
Svi ovih 15 projekata su još iz „Huškinog razdoblja“, dakle od njih se nije odustalo. Ima u pripremi i novih projekta, ali o njima još ne govorim, da ne bi bilo da su to predizborni materijali.
Imamo li u gradskoj upravi i PCP sposobnu ekipu da prati domaće i međunarodne natječaje, kako po pitanju osmišljanja projekata i njihove kandidature, tako i realizacije?

Potrebno kadrovsko ojačanje

Ima, mada smatram da treba još i dodatne snage. Moramo ojačati još razvojni odjel Poduzetničkog centra Pakrac i to mi je stalno na umu. Radi toga smo išli u reorganizaciju PCP. Ukidanjem knjigovodstvenog odjela usmjerili smo svu snagu na ojačanje razvojnog odjela.
Lani je uz pomoć HV provedena velika akcija uklanjanja ruševina, što je jako dobro prihvaćeno kod građana. Hoće li ona biti ovog proljeća nastavljena?
Da, najave ima. Prvo idu u Lipik i nakon toga se vraćaju u Pakrac. Mi smo, što ranije, što tijekom zime, pripremili tridesetak novih valjanih rješenja tako da ovog proljeća očekujem nastavak te akcije.
Odlazak mladih ljudi iz Pakraca nije tako jako izražen kao u istočnoj Slavoniji. No, povratak mladih ljudi sa školovanja iz većih sredina je slab. Kako to promijeniti?
To je pitanje koje si i sama često postavljam. Primarno je stvoriti uvjete da se prvenstveno mladi sami žele vratiti. Nikakva sila tu ne pomaže. Mislim da imamo osnovnu društvenu infrastrukturu za ugodan život. Blizu smo Zagreba, priroda nam je prekrasna i nezagađena. Imamo bolnicu, škole, muzej, knjižnicu, vrtić za svu djecu, visoko obrazovanje... Dakle, sve preduvjete koji su potrebni mladim ljudima posjedujemo. Ono na čemu moramo poraditi su radna mjesta za visokoobrazovane. Takvih na našem Zavodu za zapošljavanje skoro pa niti nema i u tom pogledu smo deficitarni. Posebno u pogledu njihovog napredovanja i na tome moramo poraditi. Prvi korak je vratiti optimizam u ovaj grad jer u depresivnoj sredini nije lako živjeti i mislim da je to ključni faktor koji odbija mlade ljude od povratka.
Sve je manje učenika u pakračkoj srednjoj školi. Razmišlja li se o promjeni obrazovnih usmjerenja u pravcu njihove modernizacije i usklađivanja s potrebama lokalnog tržišta rada?
I o tome često raspravljamo na Gradskom vijeću. Članovi Školskog odbora su i na svojim sjednicama postavljali to pitanje ravnatelju. Poznajem sustav obrazovanja i znam da u ukupnoj hrvatskoj školskoj mreži nije lako doći do novog zanimanja. No Srednja škola mora na tome početi raditi. Ići u korak s vremenom, s potrebama tržišta rada i u gradskoj upravi u tim nastojanjima će sigurno imati partnera i sve ćemo poduzeti da im pomognemo. Tu prvenstveno mislim na lobiranje u Zagrebu i drugu logistiku. No, nužno je da taj prvi korak odrade unutar škole i mislim da imaju kadrova koji to mogu odraditi. Samo treba više volje nego što je dosad pokazano.
Može li se na to utjecati promjenom sadašnje politike stipendiranja učenika i studenata?
Nisam sigurna. Grad Pakrac sredstvima proračuna potiče studiranje. Stipendiramo sve redovne studente druge godine, stipendiramo po socijalnom kriteriju kao i po deficitarnom. Od lani stipendiramo i srednjoškolce. Ako netko misli da možemo bolje i to mi dokaže, spremna sam odmah pristupiti izmjeni postojećih pravilnika kojima je regulirano to područje.
Možemo li prihvatiti da stipendiramo studente medicine s područja okolnih gradova, prvenstveno Lipika, Daruvara i Novske, ako su spremni prihvatiti zaposlenje u Pakracu?
Možemo, ja sam otvorena za takve prijedloge mada smatram da i na tom području imamo pomaka na bolje. Ne bih htjela govoriti u ime Bolnice, ali mi je u kontaktu s njima poznato da ima zainteresiranih liječnika za dolazak na posao u Pakrac. Liječnici će uvijek, ne samo u Pakracu nego u cijeloj Hrvatskoj, biti problem, da sada ne ponavljam sva ona migracijska kretanja koja su nam omogućena ulaskom u Europsku uniju. Nama ništa drugo ne preostaje nego se za mlade liječnike boriti zajedno s cijelim hrvatskim društvom. Uvijek sam optimist i mislim da imamo uvjete i u Hrvatskoj i u Pakracu za rad i život, dakle i za opstanak tog kadra.
Koji nam točno srednjoškolski i visokoobrazovani kadar nedostaje ili će nam biti brzo deficitaran?

Deficitarna građevinska struka

To su svakako sve građevinske struke, od zidara i fasadera do diplomiranih inženjera građevine. To nam je sada najkritičnije. Nažalost već godinama nemamo nikoga na građevinskom fakultetu. Pritom prvenstveno mislim na naše stipendiste.
Ima li Grad slobodnih kadrovskih stanova kojima bi mogao privući neophodan kadar za čim, kroz najavljene investicije raste potreba?
Imamo i sada nekoliko praznih gradskih stanova. Naravno da nismo mogli desetke tih stanova držati godinama prazne, ako smo imali socijalne potrebe. Stoga smo namjenu nekih od tih stanova, govorim o stanovima na Jugu 2, privremeno prenamijenili u socijalne potrebe. No, svi korisnici imaju ugovore do 31. kolovoza. Do tada ćemo napraviti pravilnik o dodjeljivanju gradskih stanova i sigurno je da će uz sve ostale kriterije poput statusa branitelja i drugog, biti i kadrovske potrebe, odnosno deficitarna zanimanja.
Događanja u pakračkoj Bolnici su za grad uvijek važna. Vode li se razgovori o povratku njene pravne osobnosti, ali i funkcionalnom povezivanju s drugim bolnicama?
Naravno da da, posebice otkada je Bolnica vraćena na upravljanje našem osnivaču, Županiji. U zadnje vrijeme su razgovori oko povratka pravne osobnosti našoj Bolnici sve češći. No, u tome treba prvenstveno razmišljati razumom, a onda srcem. Da je obrnuto, pravna osobnost Bolnice već bi bila vraćena. I sami ste kao problem prepoznali nedostatak liječnika. Stoga u tom postupku nije dovoljno zalagati se samo za pravnu osobnost već i za sadržaj koji će u toj pravnoj osobi biti. Zato zagovaramo funkcionalno povezivanje, ne samo s Bolnicom u Požegi nego i s ostalima u okruženju i na tom polju sigurno i pakračka bolnica ima što ponuditi drugima.
Od 1. siječnja su na snazi brojne izmjene u sustavu oporezivanja poreznih obveznika. Kako se to dosad odrazilo na gradski proračun i što očekujete do kraja godine?
Proračun je stabilan i puni se očekivano. Ministar Marić je kroz te izmjene najavio kompenzacijske mjere i one u dosadašnjem dijelu godine funkcioniraju. Konkretno - to znači da svakog 15. u mjesecu iz državnog proračuna u naš uplaćuju onu razliku koja je ostvarena u porezu na dohodak u odnosu na isti mjesec lani. U siječnju je ta razlika bila nešto veća od 60.000 kuna i nama je to uplaćeno 15. veljače. Očekujemo da će se to nastaviti kroz cijelu godinu i da ćemo planirani proračun iz prosinca u potpunosti realizirati, dakle na razini 2016. godine.
Hoće li u svemu tome biti prostora za povećanje plaća zaposlenicima koje na bilo koji način ovise o proračunu s obzirom da je sustav od 2008. godine doživio nekoliko izmjena na teret plaća zaposlenika, pri čemu je obećano njihovo povećanje kada prođe ekonomska kriza?

Samo veći proračun im omogućuje povećanje plaća

Gradski proračun pune obveznici poreza na dohodak i drugim poreznim obvezama. Taj novac isključivo dolazi iz gospodarstva, bilo izravno ili neizravno, kroz plaće zaposlenika. Bez povećanja u tom segmentu ne možemo govoriti niti o povećanju vlastitih proračunskih prihoda. Kada se oni povećaju svakako ćemo razmišljati o povećanju plaća korisnicima proračuna, dakle i u gradskoj upravi i svim ostalima kojima su kroz ekonomsku recesiju godinama unazad plaće višekratno smanjivane. Porezne reforme se nastavljaju od 1. siječnja iduće godine kroz porez na imovinu. Vidjet ćemo kako će se to odraziti na punjenje proračuna. Ako se pokaže povećanje prihoda, realno je razmišljati i o povećanju plaća. Tim više jer smo i kroz ovaj razgovor najavili da tijekom godine očekujemo, pomoću svih ovih investicija, bum u gospodarstvu što bi se trebalo odraziti i na povećanje proračunskih prihoda.
Dakle, ne bježim od povećanja plaća jer smatram da svi trebaju biti primjereno plaćeni za svoj rad i svoje obrazovanje. No, bez povećanja u gospodarstvu nerealno je očekivati da će se lokalnim službenicima povećavati plaće.
Život u Pakracu i Lipiku se stalno prožima kako kroz dijeljenja zajedničkih institucija tako i kroz brojne obostrane dnevne migracije građana oba grada. Kakva je suradnja s lipičkim čelništvom?
Suradnja je dobra i korektna. Kolega Vinko Kasana i ja često smo u kontaktu. I dalje imamo velikih zajedničkih projekata. Jedan od najvećih je brza cesta i izlazak na autoput kod Lipovljana. U pripremu dokumentacije smo zajednički uložili sredstva oba grada i sigurno je da ćemo dijeliti napore i aktivnosti da se taj projekt ostvari.
Kako ste doživjeli nedavni posjet predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović?
Posjetom predsjednice RH, Pakrac - grad heroj i hrvatski branitelji koji su u Pakracu obranili Republiku Hrvatsku od velikosrpske ideje, dobili su priznanje. Zaslužili smo biti na karti na kojoj su ucrtana sva važnija bojišta iz Domovinskog rata. Prilika je bila i da se mediji nekoliko sati posvete Pakracu, jer medijska blokada je bila zadnjih godina očita.
Iskoristila sam susret i druženje s predsjednicom kako bih joj ukazala na goruće probleme, od prometne izoliranosti do povratka mladih. Naravno da ona nema čarobni štapić, ali svojim dolaskom je pokazala da ima želju pomoći našem gradu i na tome njoj i njezinim suradnicima zavaljujem.
Najavili ste očekivanu kandidaturu za gradonačelnicu. Tu se izborna ambicija podrazumijeva. No kakva su očekivanja HDZ-a u pogledu sastava gradskog vijeća?
Mislim da je za HDZ realno očekivati da će imati većinu u vijeću, recimo čak 9 od 15 vijećnika
Očekujete li nezavisne kandidate za gradonačelnika, kao i nezavisne liste za vijeće, odnosno koje još stranačke liste očekujete osim HDZ-a i SDP-a?
O lokanim izborima još uvijek ne razmišljam U posljednje vrijeme je bilo puno posla na pripremi obilježavanja 1. ožujka, dolaska predsjednice, a slijedi i obilježavanje Dana grada. Kada to razdoblje prođe počet ću razmišljati o izborima. Ne vidim nekoga konkretnog tko bi mogao izaći na izbore. No demokracija je, i ja se nadam da će biti kandidata.
Kakvu kampanju očekujete?
Korektnu, i to najviše zbog naših građana. Pobornik sam da kandidati iznose svoje programe, svoja razmišljanja o razvoju grada. Moji suparnici od mene mogu očekivati takav predizborni nastup i takvu konkretnu borbu.
Mislite li da je moguć nastavak postojeće suradnje i u novom sazivu Gradskog vijeća?
Ako mislite na takozvanu suradnju HDZ-a i SDP-a mislim da ona, ali i druge suradnje, trebaju biti usmjerene za dobrobit grada i građana, mada ne vjerujem da će sastav biti kao prošlih mandata. Rekla sam da očekujem da će HDZ u vijeću ostvariti većinu i time pravo da ima svog predsjednika vijeća. Međutim, otvorena sam za suradnju sa svima koji su dobronamjerni perma gradu i građanima.
Što biste još poručili za kraj ovog razgovora?
Želim se zahvaliti svim sugrađanima, svima koji su mi davali podršku za rad unazad godinu dana. Želim se zahvaliti Davoru Huški koji mi je omogućio da radim posao kojem se nisam nadala, a koji volim.
Naravno da svim Pakračankama i Pakračanima čestitam Dan Grada i blagdan sv. Josipa, našeg nebeskog zaštitnika i pozivam ih da se uključe u brojne manifestacije koje smo pripremili tih dana. Bez njihove uključenosti u obilježavanje, naš grad neće dostojno proslaviti svoj dan, a to je zaslužio. Ne samo tog dana, nego želim da i nakon toga iskazujemo zajedništvo i ljubav prema gradu i građanima što je preduvjet za napredak.

: PIŠE: Pakrački List; 15. ožujka 2017; 838

Na području svih zemalja Europske unije svaki mjesec u trajanju od sedam dana provode se akcije s naglaskom na određenu prometnu problematiku kao što su nadzor teretnih automobila i autobusa, korištenje sigurnosnog pojasa i nepropisne uporabe mobitela, nadzor vozača pod utjecajem alkohola ili droga i slično.

U skladu s tom akcijom tijekom ovog tjedna, u razdoblju od 13. do 19. ožujka policija će u Hrvatskoj provodit preventivno-represivna akcija usmjerena prvenstveno na nadzor korištenja sigurnosnog pojasa u vozilima. Policijski službenici će 17. ožujka pojačano provoditi nadzor korištenja sigurnosnog pojasa na području PU požeško-slavonske.

Sudionike u prometu iz PU Požeško-slavonske upozoravaju da su obvezni koristiti sigurnosne pojaseve na svim sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi.

Kazna za neupotrebu pojasa je 500 kuna, odnosno upola manje ako se plati na licu mjesta.

: PIŠE: Pakrački List; 15. ožujka 2017; 816

U sklopu obilježavanja Dana Grada Pakraca sutra (četvrtak) je izrazito sadržajan dan u kojem će se održavati po jedna gospodarska, sportska i znanstveno-povijesna manifestacija.

S početkom u 10 sati u konferencijskoj dvorani Poduzetničkog centra Pakrac ova potporna institucija organizira tradicionalni Dan gospodarstva, a ovogodišnja tema je poljoprivreda. Igor Matek, upravitelj LAG-a Zeleni trokut održat će uvodno predavanje na temu „Pametni i održivi lanci opskrbe hranom i pićem – izazovi EU“. Nakon toga, a prije rasprave, Elvira Mirković, viša savjetnica za poljoprivredu i poduzetništvo u upravnom odijelu Požeško-slavonske županije, govorit će o aktualnim županijskim potporama u poljoprivredi.

U hotelu „Pakrac“ s početkom u 17 sati okupit će se sportaši i sportski djelatnici, a razlog je uručivanje nogometašu Hajduka Robertu Zanettiju priznanje za najboljeg sportaša Grada Pakraca u 2016. godine, koje su tijekom veljače proveli zajedno Pakrački list i Sportska zajednica Grada Pakraca.

U sklopu svečanosti će biti održan i okrugli stol na temu mogućnost i potrebe Grada Pakraca za modernizacijom i izgradnjom sportskih objekata iz fondova Europske unije, a uvodničari su Denis Relota, tajnik Sportske zajednice i Vladimir Gazić, stručni zaposlenik PCP.

Knjiga o evakuaciji psihijatrije

S početkom u 18 sati u Srednjoj školi Pakrac bit će održana promocija knjige „Pouke o čovječnosti“ koja obrađuje najhumaniju akciju hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu – evakuaciju pakračke psihijatrije krajem rujna 1991. godine.

Autori knjige su dr. Veljko Đorđević, dr. Marija Braš, dr. Jadranka Pavić, novinar Vlado Čutura i Josip Huška – Gonzo, sudionik same akcije.

Knjiga na 140 stranica u boji temeljito obrađuju pripremu i samo provođenje ove vrlo zahtjevne i složene akcije, a posebno vrijedni zapisi su svjedočanstva neposrednih sudionika.

Izdavači su Zagrebački institut za kulturu zdravlja i Grad Pakrac, a o važnosti ove akcije govori i podatak da će knjiga biti i dio redovne literature na studijima psihijatrije i psihološke medicine. U cilju što bolje promocije same akcije, knjiga „Pouke o čovječnosti“ će uskoro biti prevedena i na engleski jezik.

Predgovore knjizi su napisali Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica RH, brigadni general Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, dr. sc. Milan Kujundžić, ministar zdravlja te Anamarija Blažević, gradonačelnica Pakraca.

: PIŠE: Pakrački List; 14. ožujka 2017; 1120

„Ovom izložbom želimo naglasiti kako je slavonski banovac, novac kovan u pakračkoj kovnici u 13. stoljeću dao naziv današnjoj moneti, hrvatskoj kuni, i ovom prilikom prvi put izlažemo originalni primjerak novčića slavonskog banovca. Sama činjenica da je Pakrac u srednjem vijeku imao kovnicu novca, puno govori o značaju grada, a naša utvrda koja, nažalost, nije preživjela do danas, u ono je vrijeme predstavljala važno središte koje smo mi uspjeli do temelja razrušiti”, riječi su kojima je večeras ravnateljica Muzeja grada Pakraca, Jelena Hihlik, uvela posjetitelje u bogatu pakračku povijest i tematiku izložbe „Od banovca do kune”. S ravnateljicom se složila i gradonačelnica Anamarija Blažević koja je svečano otvorila izložbu, pritom se osvrnuvši na zasad nedovoljno istraženu povijest Pakraca koja bi zasigurno, uz sve dosadašnje nepobitne činjenice o pakračkoj povijesti, ostavila bez daha.

„Drago mi je da je ova izložba ugledala svjetlo dana nakon dugih priprema. Danas ovdje možemo biti ponosni na naš grad, na našu povijest i veselim se budućnosti koja je povezana s tom našom poviješću te pozivam sve sugrađane da dođu vidjeti sve ono što smo imali”, rekla je gradonačelnica prilikom svečanog otvorenja izložbe u sklopu proslave Dana grada Pakraca.

Akustični ugođaj su upotpunili učenici Osnovne glazbene škole Pakrac, Lovro Olivier, Maja Berlančić, Ida Jirasek i Nikita Sofijanac, izvedbama skladbi na flauti i klaviru, a vizualni srednjovjekovna dama, templar i kovač. Posjetitelji su imali priliku zasladiti se paprenjacima pečenim u kalupima oblika slavonskog banovca te kušati pivo iz domaće proizvodnje Marka Svjetličića koje na sebi nosi etiketu s otisnutim novčićem.

: PIŠE: Pakrački List; 14. ožujka 2017; 926

Stečaj u nekadašnjoj pakračkoj građevinskoj tvrtki „Maniva“ započet u travnju 2015. godine je pri kraju, izvijestio nas je stečajni upravitelj Milan Nakić. Imovina je rasprodana. Za različite pokretnine koje su se sastojale od alata, opreme, vozila na više dražbi je utrženo oko 120.00 kuna. Od dvije nekretnine prodaja je završena na lokaciji u Gundulićevoj ulici gdje se nalazila radione, garaže i skladišta. Novi vlasnik je temeljom javnog nadmetanja postala pakračka tvrtka „Metalco“ koja je tu nekretninu kupila za 452.000 kuna. Pred završetkom prodaje, također javnim nadmetanjem, je i poludovršen objekt unutar pakračke poduzetničke zone izvorno namijenjen gljivari. Od strane sudskog vještaka objekt je procijenjen na 3,3 milijuna kuna. Početna cijena na prvoj dražbi je bila ¾ te vrijednosti, ali bez ponuđača kao i na drugoj za ½ procijenjene početne vrijednosti, odnosno na trećoj za ¼.

Nedavno je održana i četvrta dražba kada je početan cijena bila u skladu s onim što nalaže zakon - jedna kunu. Kako nam je rekao stečajni upravitelj bilo je tri ili četiri ponude, ali Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, gdje se vodu stečajni postupak, službeno još nije okončao ovo nadmetanje pa nam je kupac još nepoznat. Neslužbeno doznajemo da je objekt s pripadajućim zemljištem prodan za 32.000 kuna.

U stečajnom postupku je uz prodaju imovine ostvaren i prohod od naplate ranijih potraživanja u iznosu od 420.000 kuna čime je ukupno ostvaren prihod od oko milijun kuna s čim je podmireno oko jedne petine ukupno prijavljenih potraživanja od strane vjerovnika. U cijelost s bruto iznosom od 120.000 kuna su tim novcem namirena i dvojica zaposlenika zatečene u Manivi u trenutku pokretanja stečajnog postupka.

Iza završenog stečaja će vjerojatno ostati još nedovršen sudsku spor kojim je Maniva ranije tužila državu za iznos od 3,4 milijuna kuna radi osporenih potraživanja koje je ova tvrtka imala prilikom velike investicije izgradnje zgrade fizikalne terapije u Bolnici Lipik. Spor je već tri godine na Viskom trgovačkom sudu u Zagrebu i u slučaju pozitivnog rješenja s tako dobivenim novcima bi bila podmirena i veći dio preostalih potraživanja Manivinih vjerovnika, uglavnom banke i nešto manje kooperanti.

Zdenko Ružićka, vlasnik i direktor tvrtke Metalco nam je rekao da će novokupljeni prostor u Gundulićevoj ulici do jeseni preurediti u trgovinu građevinskim materijalom i željeznom galanterijom.

: PIŠE: Pakrački List; 14. ožujka 2017; 1380

Rođen 1973. godine u malom njemačkom mjestu Rhede, Željko Babojelić se Njemačke praktički niti ne sjeća budući da su okolnosti uzrokovane očevom prometnom nesrećom odredile da već dvije godine kasnije majka Ana i otac Juro s petogodišnjom kćerkom Renatom i tri godine mlađim Željkom napuste njemački komfor, kupe kuću i nasele se u malo mjesto u srcu Slavonije - Pakrac.
Danas, četrdeset i koju godinu kasnije, kad sve zbroji i oduzme Željko zbog takvog raspleta situacije i nije previše požalio. Mada je mogao... Unatoč tome što su mu Pakrac i novi roditeljski dom podarili ugodno i bezbrižno djetinjstvo koje je sve do pred kraj osamdesetih doista takvo i bilo - pred prve srednjoškolske dane na svojoj je koži, ni kriv ni dužan, osjetio nepravdu političke naravi.

Dječačku želju da jednog dana obuče plavu policijsku odoru onemogućila je nepodobnost njemačkih predaka provjerenih od ondašnjih sigurnosnih službi. Baka „Švabica“ sa stažom iz partizanskih logora i djed hrvatski domobran bili su u očima „jugo - sigurnjaka“ prevelik teret za budućeg „mladog milicionara“ pa je Željko morao odabrati nešto drugo iz relativno mršave ponude pakračkog srednjoškolskog obrazovanja. Izbor je pao na građevinsku školu koju je pohađao dvije godine. Ubrzo potom, početkom devedesetih i promjenom smjera političkih vjetrova, svi Željkovi minusi postaju plusevi pa nakon provjere hrvatskih sigurnosnih službi Željko postaje savršen kandidat za policijsku školu u zagrebačkoj Šimunskoj gdje nastavlja obrazovanje. „Nije bilo jednostavno u početku, dan se sastojao od prijepodnevne redovne nastave, poslijepodne razlika strukovnih predmeta koju sam morao nadoknaditi, a predvečer borilačke vještine“. Iako korpulentnije građe, kaže, da je prvih dana redovito „gubio“ na tim i takvim meč - vježbama pa ga je majka, vidjevši ga često s modricama, umalo ispisala iz policijske škole.
Vrijeme treće i četvrte godine obrazovanja poklopilo se s početkom ratnih djelovanja na području Hrvatske. Kao kadeti, radne zadatke su odrađivali na osiguranjima netom preuzetih zagrebačkih vojarni, nešto na Brijunima, nešto u Puli… U Pakracu je za ratnih dana oku lokalnih pobunjenika kuća Babojelićevih bila naročito interesantna jer su znali za mladog MUP-ovca, no srećom, kad su došli po njega nalazio se u Zagrebu pa je ceh platio šogor kojeg su zabunom priveli pa, srećom, pustili. Pravi rat, kaže, doživio je od 1. srpnja 1992. godine kad su on i školski mu kolega Dalibor Plavček ukazom ministra dobili raspored rada u matičnu postaju Pakrac.
Osim školovanja u Šimunskoj, na diplomu i zvanje mlađeg policajca, ponosan je i na svoju 17. klasu polaznika koja je ujedno iznjedrila i prvu generaciju školovanih policajaca u Republici Hrvatskoj, kao i na to što je zajedno s Pakračaninom Darkom Majorom bio prvi policajac iz Hrvatske koji je sudjelovao u jednoj međunarodnoj mirovnoj misiji. Bilo je to u Mostaru 1996. godine za što je ispred MUP-a i pohvaljen.
Radni dani u Pakracu odvijali su se redovnim putem. „tih je dana u Pakracu, govorim o razdoblju od 92.-95. godine još bio vojni režim i već se onda znalo glasno priupitati „gdje si bio 91.?!“ pa mi školska diploma i četverogodišnja naobrazba nisu predstavljali osjetniju prednost nad tromjesečnim tečajem položenim od strane ostalih djelatnika. No, gledajući iz današnje perspektive koristilo je utoliko što sam prošao sve faze policijskog posla.
Danas je policijski narednik na poslovima kriminalističke tehnike. Upravo do toga je došao obavljajući poslove pozornika, vođe temeljne ophodnje, vođe očevidne ekipe pa preventive sve do poziva u krim policiju gdje je nakon završenog tečaja za krim tehničara i danas.

„Volim svoj posao, kolege su mi druga obitelj, a postaja druga kuća. Bolestan sam kad iz nekog razloga ne mogu do njih nekoliko dana.“ Posao kao posao je, kaže, uzbudljiv, od slučajeva raznih razbojništava do teških prometnih nesreća. Ljuti ga, kao i njegove kolege, što ih ljudi uspoređuju s kriminalističkom serijom CSI. „Nije to baš tako. Tamo riješe slučaj za 45 minuta pa ljudi steknu pogrešan dojam da je posao takvog karaktera. Ne znaju koliko je mukotrpno doći i pronaći bilo kakav vidljiv trag dovoljan samo za prijavu Državnom odvjetništvu, a da ne govorim o temeljitim argumentima neoborivim pred sudom“, zaključuje Željko onaj radni dio priče.
Pričati o slobodnom vremenu s njim je lako. Razloga je više. Osim što je tu brojna obitelj „ na rođendanima se okupi po tridesetak, četrdeset ljudi – mali svatovi“, Željko je i dugogodišnji sportaš i sportski djelatnik pa uzimajući u obzir njegov po prirodi vedar duh – slobodno vrijeme je nakrcano druženjima. „Mogu slobodno reći da mi je privilegija u ovom, relativno malom gradu, imati toliko prijatelja. Najbolje sam to mogao primijetiti nedavno, za jedne od radnih akcija na zanavljanju krovne konstrukcije na kući. Krov načičkan ljudima, prijateljima iz kluba, s posla - iz života. Većeg bogatstva nema, jer znam da su došli pomoći, a ne radi bogate zakuske „poslije“ u nadstrešnici pored nove pecare“, hvali se Željko ili Babac, što mu je sportski nadimak s malonogometnih turnira gdje je, onako stasit, bio izuzetno pokretljiv i respektabilan vratar - posljednja i često nesavladiva prepreka mnogim malonogometnim majstorima.

„Šteta što mi se sportska golmanska karijera dogodila u vrijeme poznatih pakračkih golmana Tugomira Sudara i Saše Komljenovića jer bih možda branio u kojoj od njihovih ekipa pa ionako bogatu riznicu priznanja i pehara još malo podebljao“. Danas više ne brani aktivno, vratnice i reflektore „Partizana“ i ostalih futsal arena prepustio je mlađima. Sebi je za dušu ostavio rekreativno nadmetanje u svojoj veteranskoj kategoriji gdje dvaput tjedno s prijateljima igra u lipičkoj dvorani. „Daleko je to od rekreacije, rivalitet je ogroman pa je takozvana rekreacija često na rubu incidenta, ali svi smo prijatelji pa se suzdržimo i zadržimo u sportskim okvirima, no nerijetko naše dvoboje prate i gledatelji koji vole pravi natjecateljski duh, a razmišljali smo i o mogućnosti da prikupimo nešto novca i platimo si suca. Sve to kasnije „poravnamo“ uz piće kod „Nade“, dodaje Babac.
Kad skine golmanski dres za sport ga vežu nogomet i - NK Hajduk. Osim što je isprva na stadion došao kao roditelj uz sina Svena, igrača Hajdukovog podmlatka, Željko je danas aktivan i u upravi kluba pa ne može zamisliti vikend da se ne spusti do nogometnog stadiona smještenog svega dvjestotinjak metara od kuće. Ne žali vlastitog vremena: „Sve to potiče iz ljubavi prema gradu. Možemo sami napraviti puno, ali trebamo žrtvovati svoje vrijeme. Volontiram u klubu, jer kad vidiš stotinjak djece i entuzijazam roditelja zapitam se što bi bilo da toga nema, a ne bi bilo bez ljudi koji su spremni nešto odraditi bez naknade. Ima nas četiri, pet aktivnih, sada smo se kadrovski pojačali. Uskoro je stota godišnjica kluba. Nadam se da slijedi još boljih sto godina.“
Osim nogometa Babac je pripomogao kod pokretanja rukometa u Pakracu, jer je upravo on stao na gol u prvoj sezoni RK “Pakrac” člana tadašnje 1. ŽRL Bjelovar. Uz prijatelje Sikija, Renca, Jeru, Ostrmana i druge, rukomet je igrao nekoliko sezona, a posljednju je čak preselio u polje gdje je razgrtao protivničke obrane kao stasiti pivotmen.
Idu mu i sportovi bez lopte. Član je SKI kluba Omanovac, doduše nikad nije stao na skije, no u logistici se uvijek nađe posla…

Nakon svega, kad sve obaveze odradi, vraća su kući gdje ga već dvadesetak godina čeka supruga Danijela kojoj je prsten stavio još tamo 1997. godine . Rezultat sklada su djeca – Sven, rođen 2002. godine i dvije godine mlađa kćerka Nina. Za sina kaže da je njegova kopija. Sve pomalo, onako - polako. Danas je nogometaš Hajduka i primjeran učenik, a jednog će dana biti medicinar, tako bar danas tvrdi. Kćer je druga priča. Iz nje kipti talent. Već danas je prava mlada dramska umjetnica s nekoliko javnih nastupa iza sebe. Talentu u prilog, spretna je i u obiteljskim objašnjavanjima s ocem koji, kao iskusan kriminalista, na trenutke nije siguran stoji li pred njim kćer ili glumica.

Kad sabere stvari, Željko ili Babac, pa podvuče crtu - životom mora biti zadovoljan, a zadovoljni smo i mi jer je sudbina još tamo 1975. ovako postavila stvari i umjesto dalekog njemačkog sjevera - ovakvim momkom nagradila nas.