Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 28. ožujka 2017; 984

Radi što bolje informiranosti poduzetnika s područja Pakraca i Lipika o novostima u kreditnim programima s povoljnijim uvjetima koje provodi Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR), u sklopu 61.radnog sastanaka ponedjeljkom koji će biti održan 3.travnja 2017. u Poduzetničkom centru Pakrac u organizaciji Grada Pakraca i uz podršku Hrvatske banke za obnovu i razvitak i HGK ŽK Požega organizira se INFO DAN HBOR-a s početkom u 11 sati. Tom prilikom će voditelj Područnog ureda HBOR-a za Slavoniju i Baranju Boris Čagalj održati kratku prezentaciju kreditnih programa za obiteljska poljoprivredna gospodarstva, obrtnike i mikro/male/srednje poduzetnike, te će nakon prezentacije održati individualne razgovore s poduzetnicima koji su zainteresirani za korištenje kreditnih programa HBOR-a. Ujedno predstavnik HGK ŽK Požega će ukratko predstaviti aktivnosti HGK i znakove Hrvatske kvalitete i Izvorno Hrvatsko te Online katalog hrvatskih proizvoda.

S obzirom na to da individualni razgovori zahtijevaju definiranje termina za svakog sudionika, zbog ograničenog trajanja Info-dana HBOR-a molimo zainteresirane da se za poslovne razgovore s predstavnikom HBOR-a što prije prijave na telefonski broj 034/273-260 ili na e-adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

Podsjećamo, HBOR je razvojna i izvozna banka čija je osnovna zadaća poticanje razvitka hrvatskoga gospodarstva. Poduzetnicima nudi vrlo povoljne kredite s povoljnijom kamatom, osiguranje izvoza (od političkih i komercijalnih rizika) i garancije. Više informacija na poveznici www.hbor.hr

: PIŠE: Pakrački List; 28. ožujka 2017; 996

Knjige Vladimira Šeksa „1991. moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat“ promovirana je sinoć u pakračkoj gradskoj vijećnici.

Govoreći o knjizi Ivica Miškulin, profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, je istaknuo da je riječ o dvije opsežne knjige (svaka 450 stranica) koje sadrže sve najvažnije o procesu uspostave hrvatske države. Koncept knjige u 12 poglavlja od kojih svako obrađuje po jedan mjesec 1991., najvažnije godine za uspostavu novije hrvatske državnosti, kronološki i tematski poslagane tako da omogućuju čitatelju vrlo lako snalaženje, prateći pri tom događanja u Saboru i na terenu s osobnim komentarima i komentarima svjetskog tiska. Tematski Miškulin građu dijeli na analizu djelovanja kontraobavještajne službe JNA, odnos središta (Zagreb) i provincije (teren), osobnost dr. Franje Tuđmana, optužbe na račun Šeksa iz redova JNA i HDZ-a s naglaskom na dramatičnost raspleta od 8. listopada i osobnu Šeksovu pobjedu u tim obračunima pri čemu tekst ima dodatnu vrijednost u autorovoj objektivnosti i dokumentarnosti koju omogućuju izvorni dokumenti, neki objavljen po prvi put.

Drugi sinoćnji recenzent prof. Dinko Čutura govoreći o autoru istaknuo je da je riječ o jednom od najznačajnijih sudionika nastajanja samostalne Hrvatske, među ostalim tada potpredsjednikom Sabora i HDZ-a, koji je time i najpozvaniji da svjedoči o tim događajima postavljajući ih 25 godina poslije u povijesni kontekst čime pomaže da se razumiju okolnosti nastanka Hrvatske.

Sam autor, Vladimir Šeks istaknuo je da to nije priča o njemu nego o najsudbonosnijoj hrvatskoj godini u kojoj se sručila dugo planirana agresija na Hrvatsku iz Beograda. On je istaknuo da obje knjiga predstavlja borbu protiv kovača laži, krivotvorina i neistina koji uporno usipavaju otrov hrvatskom narodu o tome koji su pravni temelji hrvatske neovisnosti koje on vidi u Domovinskim, a ne 2. svjetskom ratu. Knjiga je istovremeno borba protiv laži koje dolaze iz Beograda, ali su prisutne i kod nekih hrvatskih novinara, propagandista i izdajnika da je genocidni hrvatski narod napao Srbe, kaže Šeks.

Gost promocije je bio i Vice Vukojević koji je ispričao svoja sjećanja kada je kao pomoćnik ministra MUP-a dolazi u Pakrac početkom ožujka 1991. godine kao i na dr. Ivana Šretera za čiju sudbinu je okrivio Veljka Đakulu.

Goste je pozdravila gradonačelnica Anamarija Blažević podsjećajući gdje je počeo Domovinski rat te pakračku doprinos i žrtvu u njemu.

Ispred pakračkog HDZ-a gostima je ugodan boravak u Pakracu poželio njegov predsjednik Davor Huška, podsjećajući na njihov ranije dolaske u Pakrac izrazivši zadovoljstvo saznanjem da će ove dvije knjige uskoro dobiti svoj nastavak od istog autora.

Dodatni svečani tom promociji dali se svojim glazbenim nastupom tamburaši sastav „Gazdarice“.

: PIŠE: Pakrački List; 27. ožujka 2017; 1025

Dok nas u posljednje vrijeme s naslovnica nacionalnih dnevnika ili tjednika - bilo u tiskanom, bilo u digitalnom obliku – svakodnevno bombardiraju vijesti o krahu i dubiozama najveće privatne kompanije u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, kad kroz iste sve glasnije i sve opširnije dolazimo do detalja i slušamo priču o tome kako se gube konci i postaje žrtva vlastite megalomanije sve dok ti neumjerenost u kratkom vremenu konačno uništi brižno njegovani status kulaka ili gazde, mi smo u našem Pakracu godinama svjedoci jedne posve drugačije priče - priče o umjerenosti i planskom razvijanju.
Iako ne skrbi o tisućama pa ni o stotinama radnika - na plaći ih ima desetoricu – Silvano Ajhner danas je primjer kako godinama ostati i opstati u gospodarskoj utakmici u malom gradu kakav je Pakrac, u sredini koja nudi ograničenu kupovnu moć na malom prostoru gdje su dvojica s istom ponudom - previše. Sad već tridesetak godina usluge Ajhnerovih, najprije kroz obrt pokrenut od oca Domenika, poznatog pakračkog majstora i trgovca te kasnije i poduzeće „Termo – metal“, svjedoči o umjerenosti i pravilno tempiranim, postavljenim, ali i ostvarenim ciljevima koji su vremenom iznjedrili stabilnu tvrtku.

Silvano je rođen 1980. godine u Pakracu kao mlađe dijete oca Domenika i majke Mare te brat Sylvie. Obitelj Ajhner živjela je u to doba u rodnoj kući u Filipovcu iz čije je garaže otac Domenik ili Meno, kako ga stariji poznaju, 1988. godine pokrenuo bravarski obrt. Kroz godine poslovanja kod Pakračana je prepoznat kao vrstan majstor za usluge servisiranja i održavanja centralnog grijanja, što je i bio odličan temelj za prve poslijeratne dane kad 1992. godine otvara trgovinu vodovodnog materijala. Već 1995. godine kupuju kuću pakračke obitelji Križ, smještenu na samom ulazu u pakračku Veneciju, koju sami i uz pomoć tadašnjih djelatnika obnavljaju i useljavaju u suvremenu trgovinu.
„Kao i svaki klinac, tih godina još nisam bio načisto što želim raditi u životu. Živio sam srednjoškolske dane i nisam gubio previše vremena u razmišljanjima o budućnosti. Jasno da sam bio svjestan da je jedna od mogućnosti raditi i stasati uz oca pa jednog dana i preuzeti posao“, priča nam Silvano i dodaje kako ipak nije odolio mogućnosti da se nakon gimnazijske svjedodžbe 1999. godine oproba i na fakultetu. Izabrao je - pravo. Da je odabrao krivo pokazalo se već na samom startu kad je sam sebi ubrzo priznao da nema niti previše volje niti ambicije stvar izgurati do kraja. Uštedjevši roditeljske živce, ali i novce vratio se u Pakrac.

Nekako u isto vrijeme u Silvanov život ulazi i buduća supruga Vesna s kojom se iste godine i ženi i postaje otac kćerkice Ive. Zajedno sa suprugom uključuje se aktivnije u rad već uhodane trgovine i 2000. godine, u dogovoru s ocem, od bivše pakračke tvrtke „Budućnost“ kupuje zgradu starijima znanu kao „salon namještaja“ – nekadašnju ljepoticu u staklu, samo pedesetak koraka udaljenu od trgovine, koju oprema i priprema za daljnji najam.

„Taj poslovni potez se u startu pokazao kao dobar, no nakon izlaska „Presofleksa“, koji je bio prvi najmoprimac, više nije bilo kvalitetnih ugovora pa smo se tog objekta odlučili riješiti za kvalitetne novce“, priča uz smiješak i dodaje kako je tada kod formiranja cijene bio naivan kao i većina Pakračana koja prodaje svoje nekretnine. „Svi mi zaboravljamo gdje živimo i jako cijenimo ono što prodajemo, tako da sam i ja morao nekoliko puta korigirati cijenu ove zgrade“. Zgradu je uspio prodati tek nedavno, kaže da je otišla za relativno male pare, ali ne žali. Pakračanin je i veliki lokal-patriot pa ga raduje što je zgradu kupila mlada i poduzetna obitelj koja je u tom prostoru otvorila novi sadržaj što će malo osvježiti i oplemeniti ovaj dio grada.
Otac Domenik se 2003. godine potpuno povukao iz posla, barem službeno, a tad već potpuno osposobljeni Silvano preuzima vođenje tvrtke. „Kroz godine smo se isprofilirali kao prava trgovina za dom, a 2007. godine smo kupili i stari pakrački mlin poviše KTC-a i tamo otvorili trgovinu građevinskim materijalom, zaposlili nešto ljudi i polako radimo. Oca uvijek imam uz sebe da savjetom i dragocjenim iskustvom pomogne kad zatreba“.
Vremenom je iz ponude uklonio uslugu servisa, „bolje se snalazim u trgovini“, a izgubljene prihode koje bi eventualno donosio servis nadoknadio je proširenjem postojećeg asortimana. Često naglašava kako je zadovoljan i da se nema namjeru širiti dalje. „Ne tražim kruha preko pogače, a da sam htio više otišao bih iz Pakraca na more ili već negdje. Mogućnosti sam imao, ali ja sam odabrao svoj grad“.
O zaposlenicima priča kao jednako vrijednim, svjestan da bez kvalitetnog, vrijednog i pouzdanog radnika sveukupni rezultati ne bi bili ovakvi. „Usuđujem se reći da imamo obiteljski odnos unutar firme, zasnovan na obostranom uvažavanju i povjerenju. Godinama je to tako i nadam se da će tako biti uvijek“. Dodaje da po gradskim kuloarima i kafićima, u kojima voli popiti jutarnju kavu, zna čuti priču kako nije poželjan poslodavac naročito kod mlađe populacije jer inzistira na redu i radu. „Praktikanti koje sam znao imati godinama – više ne dolaze. „Kod njega se mora raditi“, čujem da se žale.“ Radi se, kaže, ali i pristojno zaradi. Ilustracije radi, radnici kod Silvana imaju prosjek plaće preko četiri tisuće kuna.

Kad zaključa firmu, sjeda u svoj BMW što je i jedini statusni simbol kojim se možda izdvaja od prosječnog Pakračanina. „Vraga bi vozio da mi prvi BMW nije poklonio otac. Dalje je onda išlo… Ali uživam u dobrom autu, to priznajem“. Osim što voli otići u ribičiju, u posljednje vrijeme pažnju su mu zaokupili stari auti – oldtimeri. Iako tvrdi da nije neki strastveni kolekcionar, ne krije da voli posjedovati pa je danas vlasnik tri BMW iz 1968. godine koje sređuje i po kojima šarafa s prijateljem Lipušićem „više on, manje ja“. Osim njih „ergelu“ mu čine i dva VW kombija, a po treći najvrjedniji – model T2 - spreman je potegnuti sve do 2400 kilometara udaljene Švedske. Tamo ga je, naime, našao preko oglasnika i pogodio.

Obitelj se godinama proširila, osim kćerke Ive, na svijet su došla i dva sina – Dominik se rodio 2003. godine, a Gabrijel deset godina kasnije. „Živimo prosječnim životom. Pronađe se ljeti tjedan dana za more, ali to je to, ništa drugo“. Djecu odgaja onako kako je otac odgajao njega. Sin Dominik sa svojih četrnaest godina već polako pomaže u trgovini i ispisuje kandidaturu za nasljednika, dok je kćerka Iva odlična gimnazijalka koja će budućnost, barem onu bližu, realizirati van Pakraca.

On neće. Unatoč mogućnostima nema namjeru otići iz Pakraca. Vječni je optimist i uvjeren je da za Pakrac, ali i Slavoniju, dolaze bolji dani. Čaša mu je uvijek dopola puna, u svemu pa tako i u gledanju na budućnost. „Mogu to potvrditi iz vlastitog primjera, jer mi trgovina unazad pet godina bilježi pozitivnu bilancu i rast prihoda. I to je jedan od pokazatelja da se nešto pokreće i budi“. Kao trgovca građevinskim materijalom raduje ga nedavni program energetske obnove pročelja kuća i stambenih zgrada, ali i izgradnja Vodozahvata Šumetlica i obećanje izvođača radova da će se materijalom snabdijevati iz domaćih resursa.
Za svoju budućnost, ali i budućnost poduzeća u Pakracu ne mora brinuti, a nama ostalima ostaje za vjerovati, željeti i nadati se da mu ova priča o optimizmu i boljim danima drži vodu.

: PIŠE: Pakrački List; 27. ožujka 2017; 951

Proteklog vikenda nastavljeno je natjecanje u sve tri Županijske nogometne lige. Nama je najzanimljivije natjecanje u 2. ŽNL gdje imamo tri predstavnika koji se u konkurenciji deset klubova nalaze na dnu ili pri samom dnu ljestvice. Trenutno najbolje kotira Dobrovac, momčad trenera Marijana Gurdona. Jesen su završili na sedmom mjestu s deset osvojenih bodova, a u proljeće kreću s dva neugodna gostovanja. Prvo su već apsolvirali, gostovali su u Čaglinu gdje su teško stradali i izgubili sa 6:0. Naredno kolo putuju u Rajsavac, a bolje dane trener Gurdon najavljuje od trećeg kola.

Na samom dnu ljestvice na poziciji 9 i 10 nalaze se badljevački Dinamo i Croatia iz Donje Obriježi. Badljevčani su unatoč dobrom startu prema kraju jeseni padali i zaustavili su se tu gdje jesu. U zimskoj pauzi klub je napustio i trener Sanjin Romozi i podosta igrača prve momčadi pa je novim trenerom imenovan bivši igrač Dinama Krešimir Kačer koji je okupio mladi igrački kadar većinom domaćih igrača s kojima će pokušati sačuvati drugoligaški status. Nekoliko prijateljskih utakmica tijekom priprema daju mu za pravo nadati se povoljnom ishodu. Nije krenulo najbolje, ove nedjelje ugostili su Rajsavčane i upisali prvi proljetni domaći poraz. Gosti su pobijedili 4:1, a pogodak za domaće postigao je Petar Ivandić. Iduće kolo Badljevčani putuju u goste nezgodnim Sulkovčanima.

Najveće razočaranje prvenstva svakako je momčad Croatije iz Donje Obriježi. Jesen su završili kao posljednji sa samo sedam osvojenih bodova što je popriličan podbačaj pa je momčad u prijelaznom roku osnažena Marinom Sićem iz prekopakranske Slavonije, Ivanom i Antonijom Koči dosadašnjim igračima Ribara iz Končanice te Darkom Kovačićem, bivšim kapetanom pakračkog Hajduka. Ovaj posljednji bi svojom kvalitetom ali i igračkim iskustvom trebao značajno pomoći treneru Dariju Škariotu i njegovim momcima u borbi za opstanak. Prvi ispit Obriježani su imali u nedjelju pred svojim navijačima i u čudnom susretu upisali tek remi s Hrvatskim dragovoljcom iz Drenovca. Gosti su, naime, izjednačujući pogodak postigli u 99. minuti susreta. Narednog vikenda Obriježani su ponovo domaćini, ovog puta Čaglinu i imat će priliku popraviti dojam pa uz eventualne bodove krenuti prema sigurnijoj zoni.

Kod trećeligaša trenutno vodeća Slavonija iz Prekopakre je ovog vikenda bila slobodna, a narednog gostuje u Ovčarama. U susjedskom derbiju Poljana i Jovača podijelili su bodove, bilo je 3:3.

: PIŠE: Pakrački List; 27. ožujka 2017; 1402

Obrt „Jezični kutak“, vlasnice Martine Terranove, već skoro godinu i pol dana je zakupoprimac hotela „Pakrac“. Kakva su im u tom poslu iskustva, može li se od toga živjeti, što planiraju ubuduće, pitali smo supruga Stefana Terranovu, voditelja hotela, ali i kuhara, konobara, kućnog majstora...

Hotel Pakrac je s 20 ležaja u 10 soba relativno mali. Čuli smo da takvi hoteli u Austriji i Švicarskoj funkcioniraju na principu obiteljskog angažmana. Kako je to kod vas, što vi konkretno radite?
Radim apsolutno sve, što god treba. Od recepcije, kuhinje, noćnih smjena, sitnih popravaka, stalno smo ovdje na raspolaganju. Ovo je vrlo velik objekt s malim smještajnim i restoranskim kapacitetom pa je iznimno teško osigurati njegovo funkcioniranje na dohodovnom principu. To zahtjeva puno umijeća i angažmana.
Hotel pod vašim upravljanjem funkcionira sada oko 18 mjeseci. Kakva su vaša dosadašnja iskustva? Kakva je struktura gostiju, odakle dolaze i koliko borave u hotelu?
Iskustva su zasad vrlo pozitivna. Uspjeli smo ponovo pridobiti goste koje su neki naši prethodnici pomalo zanemarili. Naravno da nas njihov dolazak veseli. Laganim korakom stječemo ime i imidž. To su uglavnom gosti koji dolaze u Pakrac raznim poslovima u poduzetničkim zonama Pakraca i Lipika, najčešće inozemni poslovni partneri i vlasnici tvrtki. Većina ih je iz Italije i Njemačke, uglavnom investitori. Njihov boravak u većini slučajeva traje od jednog do desetak noćenja u kontinuitetu. Vraćaju nam se konstantno. Ponajbolji primjer je Lipik glas gdje su njihovi Talijani jedni od naših češćih gostiju. Ostaju i po desetak dana. Nama su oni i dodatno interesantni jer kad ostaju duže od 4 ili 5 dana najčešće uzimaju puni pansion.
Jesu li gosti zahtjevni? Ima li posebnih prohtjeva u vezi hrane?
U našem poslu ima svega, ali mi smo ovdje zbog gostiju, da ispunjavamo njihove želje, tako da nam je to sve normalno. Talijani su specifični gosti, teško im je udovoljiti u pogledu hrane jer žele najčešće svoju tradicionalnu talijansku kuhinju. Ne žele našu izvornu domaću hranu s kojom smo ih pokušali pridobiti.
Uobičajeno je razmišljanje da ovaj kraj posjećuje puno lovaca. Osjećate li to u hotelu?
Lovci su nam gosti tijekom studenog i prosinca, obično tri vikenda. Dolaze uglavnom iz Austrije posredstvom turističkih agencija i u suradnji s našim lokalnim lovačkim društvima. Konzumiraju našu hranu i njima možemo ponuditi lokalne specijalitete. Nemaju posebnih zahtjeva, mada jelovnik dogovaramo s njima, nastojeći ga proširiti da se nađe hrane za svačiji ukus. Prema povratnim informacijama odlaze zadovoljni što potvrđuje i činjenica da nam se vraćaju.
Obično se smatra da je jedini hotel u ne odviše turističkom kraju izlog za lokalnu hranu i pića. Je li to točno?

Pozitivne recenzije

Ne znam je li to tako, ali nadamo se da je. Dosadašnje recenzije su pozitivne, pogotovo od strane inozemnih posjetitelja. Posebno nam je drago kada nas pohvale turisti za koje znamo da mnogo putuju, da često mijenjaju lokacije i hotele i da svašta prođu i vide, pa nam takve pozitivne kritike puno znače.

Promovirate li se putem interneta?
Da. Imamo otvoren profil na Booking.com, što nam je vrlo bitno u našem poslovanju. Dodatni marketing bi nam eventualno trebao za šire domaće područje. Relativno smo kratkotrajno u ovom poslu. Za konkretniji i širi marketing neophodno je povećati kapacitete i to će nam biti prva veća sljedeća investicija. To je sigurno prvi korak jer njime ćemo stvoriti prostor za proširivanje i unapređenje svih segmenata rada i poslovanja.
S obzirom da trenutno imate smještajni kapacitet od 10 soba i 20 ležaja, je li problem što ne možete ugostiti autobus s 45 ljudi?
Naravno da je problem i to veliki. Zbog toga ne možemo ići na ozbiljnu reklamu i ozbiljni marketing. Limitirani smo u odnosu na ono što agencije traže i kao takvi nismo konkurentni. To je problem smještaja. No jednako tako je problem male kapacitiranosti prisutan i u restoranu. U njemu je objektivno u ovako razmještenim stolovima mjesta za dvadesetak gostiju. Kada je u pitanju grupa, imamo mogućnost taj kapacitet povećati na 40 do 45 gostiju, što ne zadovoljava za veća okupljanja tipa svatova i slično. Stoga smo osuđeni na manje grupe koje primamo kada su u pitanju rođendani, vjenčanja, krizme ili slično. Već sada za svibanj imamo rezervirane tri proslave Prve pričesti.
Koliko trenutno imate zaposlenih ljudi, što su po struci?
Trenutno je zaposleno šestero ljudi, tri konobara, koji ujedno rade i na recepciji, dva kuhara i jedna čistačica. Recepcija i sobe rade svih 24 sata dnevno tako da gost može uvijek doći i otići. Šank radi do 22 sata, nešto dulje vikendom, a kuhinja do 21 sat svaki dan.
Postoji vrlo prostrano i kvalitetno potkrovlje hotela. Razmišljate li o renoviranju i njegovom dovođenju u smještajnu funkciju s obzirom da ste u zakupu i za to bi trebala suglasnost Grada? Koja su vaša konkretna razmišljanja o proširenju i što je na prvom mjestu?
U zakupu smo na rok od 10 godina, dakle još 8,5. Za bilo kakvo građevinsko proširivanje ili ozbiljnije preinake nam treba suglasnost vlasnika, Grada. No to nije sve. O bilo kakvim građevinskim proširivanjima objekta suglasnost moraju dati i konzervatori s obzirom da se hotel nalazi u zaštićenoj povijesnoj jezgri. Naravno da su u svemu ipak na prvom mjestu troškovi koje iziskuje takav pothvat povezan s činjenicom da smo u vremenski ograničenom zakupu koji bi se u slučaju većih investicija morao produljiti. No, novac je manji problem, jer i sve do sada smo investirali iz vlastitih sredstava. U ovom trenutku veći su nam problemi imovinsko-pravni odnosi.
Inače, arhitektonsko-građevinski propust je što se o stavljanju potkrovlja u smještajnu funkciju nije razmišljalo prilikom njegove temeljite obnove kada bi to bilo moguće napraviti jeftinije i bez smetanja funkcije ostatka zgrade. No, i obnova je vjerojatno išla iz tuđih, vjerojatno ograničenih sredstava, pa imam za to donekle razumijevanja. Ima još podosta arhitektonskih promašaja. Prostor je previše rascjepkan, ne omogućuje preglednost niti sa šanka niti s recepcije, što je uobičajeno u modernom hotelu. No razni video i dojavni sustavi su danas poprilično dostupni pa smo dio tih barijera premostili pomoću njih.
Država i EU daju visoke potpore za projekte obnove radi podizanja energetske učinkovitosti. Jeste li razmišljali na tu temu?

Želja dodatnih 14 soba

Naravno da i o tome razmišljamo, ali u dogledno vrijeme, jer nam je sada prioritet investiranje u sobe i restoran, dakle, nadogradnju kapaciteta. Želja nam je dodatnih 14 soba i velika restoranska sala u dvorišnom dijelu. Nadograđeni kapaciteti bi trebali stvoriti financijska sredstva za sljedeću fazu, energetsku učinkovitost
Jeste li razmišljali o ustakljivanju terase poluzatvorenog tipa?
Jesmo o zimskom vrtu veličine 120 četvornih metara što je investicija koja košta 350 do 400 tisuća kuna. Tada u pitanje dolazi isplativost te investicije u Pakracu. Mi to možemo financijski pratiti, ali je upitna isplativost. Za takvo što kompletna infrastruktura ovog grada bi trebala porasti, trebalo bi poraditi na turizmu da bi naša investicija imala smisla.
Izmjene u poreznom sustavu od ove godine negativno su se odrazile na ugostiteljstvo kroz povećanje PDV-a. Odnosi li se to i na vas ili ste prošli mimo toga?
Nismo baš prošli mimo toga. Porezne promjene imaju i pozitivnih i negativnih strana. PDV od 13 posto nam je ostao na smještaj i konzumiranje hrane u smještaju, tako da mi nismo toliko jako zahvaćeni ovim izmjenama.
Što je u ovom trenutku dohodovnije, restoranski ili smještajni dio?
Dominira smještaj, što je i prirodno da jedan hotel živi od noćenja. U 2016. godini smo ostvarili u 10 soba i 20 ležaja 2201 noćenje, 52 posto su strani gosti na čelu s Talijanima koje prate Nijemci i Austrijanci. Što se tiče cijene, tu smo vrlo konkurentni jer smo u regionalnom okruženju najjeftiniji. Mi još nemamo u hotelijerstvu poznate zvjezdice kojima se kategorizira kvaliteta smještaja, još uvijek smo registrirani kao prenoćište i caffe bar, ali radimo na tome i očekujemo da ćemo to imati u rujnu.
Kako se to postiže?
Išli smo na EU natječaj pod nazivom “IKT tehnologija za zadovoljnog gosta”, a u okviru poboljšanja konkurentnosti i učinkovitosti MSP u područjima s razvojnim posebnostima kroz informacijske i komunikacijske tehnologije kojeg provodi Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta i HAMAG. Mi smo u suradnji s Poduzetničkim centrom Pakrac i njihovom direktoricom Ivanom Orban išli na natječaj i prošli. Projekt je vrijedan nešto više od 180.000 kuna od koji 87 posto dobivamo nepovratno. Projekt moramo završiti do rujna, a rezultat bi trebao biti kategorizacija hotela s tri zvjezdice. Sami moramo sve prvo isfinancirati i ako zadovoljimo dobit ćemo 87 posto natrag. Prvi uvjet nam je uvesti telefone u sobama, potom te sobe trebaju imati status „pametne“, pri čemu je naglasak na štednji energije. To su svi oni sustavi koji, kada se zaključa soba, gase svjetlo, grijanje, odnosno pali se s ulaskom i slično. Obvezna nam je klima u sobama. Internet u svim prostorima ima i sada. Potrebno je uvesti informatičku platformu za središnje upravljanje smještajem i slično.
Ima li uvijek pokoja prazna soba, ako nekome iznenada ustreba?
U devedeset posto slučajeva da. Problem može biti poneki vikend kada nam organizirano dolaze veće grupe.
Jedini ste hotel u gradu, ali niste jedini koji nudite smještaj. Imate li kontakte i suradnju s ostalim pakračkim registriranim iznajmljivačima?
Da, surađujemo. Kada netko nema dovoljno kapaciteta, šaljemo jedni drugima. To nije sporno.
Gdje je u tome Turistička zajednica Grada?
Mislimo da bi oni trebali više poraditi na turističkim sadržajima kako bi gosti imali razloga posjetiti ovaj kraj, dakle bez „poslovnjaka“, i ostati više od jednog dana. Za to su potrebni sadržaji, a ovaj kraj, Pakrac i Lipik, ima u tome kapaciteta, ima što ponuditi, ali se treba na tome raditi i osmišljavati tu ponudu.
Imamo dobru suradnju s Turističkom agencijom Omanovac. Oni organiziraju off road vožnje, (vožnja terenskim automobilima na zahtjevnim terenima), a glavni gosti su im Talijani i Nizozemci. Lani smo imali tri grupe od po 10 do 15 ljudi što je nama odlično. Povedu i pse jer mi primamo kućne ljubimce. To su gosti dobre platežne moći koji baš vole ovako manje hotele. Za ovu godinu imamo najavljene tri, a očekujemo pet grupa. Pred Uskrs dolaze Belgijanci.

Pakrac bez turističke sezone

Ima li Pakrac turističku sezonu?
Ne. Nama je promet najjači u vrijeme gradskih događanja, prvenstveno Multipaka koji je apsolutno vodeći i u vrijeme njegovog održavanja bi sigurno prodali da imamo još 20 dodatnih soba. To je pokazatelj koliko su te gradske manifestacije značajne i njih ne samo da bi trebalo čuvati nego i nadograđivati. Mislim da bi se tu Grad trebao još više angažirati.
Bavite li se cateringom?
Da definitivno. Ponosni smo što smo imali priliku nedavno na ručku ugostiti predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Inače primjećujem da Grad pokušava ugostiteljski posao raspodijeliti među svim svojim poreznim obveznicima što smatram korektnim.
U objektu u kojem se puno radi uvijek ima i kvarova. Ima li Pakrac dobru servisnu mrežu koja brzo i kvalitetno rješava kvarove koji su vama hitni za otklanjanje?
I ima i nema. Naš objekt je poprilično zahtjevan i uglavnom se u otklanjanju tih kvarova moramo oslanjati na vanjske službe. To je često sporo i skupo jer moramo platiti njihov dolazak. Imali smo lani veliki problem prilikom jednog kvara na vodovodu kada je cijeli grad ostao bez vode. Mi smo baš tu noć bili puni i gosti su negodovali. Bojim se da smo zbog toga ostali bez nekoliko njih i bez jedne nama značajne agencije. Nadamo se kvalitetnijoj infrastrukturi jer je nerealno očekivati da jedan mali hotel u Pakracu može biti infrastrukturalno neovisan od okruženja.
Imate li problema s radnom snagom na što se žale hotelijeri na Jadranu?
Ne, imamo probranu ekipu koja većinom radi od prvog dana. Nama je svaki gost značajan i stoga si ne smijemo priuštiti grešku.
Čuo sam da ste jako dobar kuhar. Imate li neki svoj recept, loklani specijalitet?
Lokalni nemam i lokalna jela su namijenjena za neke domaće grupne posjete. Ovo ala carte je standardna ponuda koja je prilagođena očekivanjima i zahtjevima naših gostiju. Već sam spominjao Talijane kao naše najčešće goste koji očekuju da će prilikom višednevne posjete ovdje zateći jela koja poznaju. Naravno mi ćemo se prilagoditi zahtjevu gostiju u pogledu izbora jela i nije problem da prilagodimo menije njihovim očekivanjima.
Kada radite ponudu za neku veću obiteljsku svečanost u vašem restoranu razmišljate li prilikom izrade ponude o platežnoj sposobnosti lokalnih potrošača?
Imamo standardnu ponudu, a onda se u razgovoru za takve prilike prilagođavamo zahtjevima kupca. Nastojim naći neki kompromis jer je razumljivo da nisu svi kupci iste platežne sposobnosti.
Što bi se s vašim cijenama dogodilo da takav hotel imate u Zagrebu?
To ću zadržati za sebe. No i u Zagrebu postoji klijentela različite platežne sposobnosti.
A što bi se dogodilo da je ovaj hotel primjerice u Vodicama ili Makarskoj?
Radio bih šest mjeseci i šest mjeseci bih se odmarao. Ovdje je cjelogodišnja borba. No svagdje se za poslovni uspjeh treba truditi. Odlučili smo ovdje ostati i ovdje se boriti. Najlakše je otići.
Razlika je ogromna. U Vodicama ove zime nije bilo – 15 stupnjeva Celzijusa. A i da je bilo, oni su zimi zatvoreni. Mi smo bili zatvoreni od 23. prosinca do 2. siječnja zbog prvog kruga renoviranja prizemlja i praktički do 20. siječnja nismo imali goste, ali je račun za plin iznosio 10.000 kuna jer nismo mogli dozvoliti da se sve smrzne. Osim toga, sobe za goste uvijek moraju biti spremne za prihvat, znači i zagrijane. Pitali ste me imali li Pakrac turističku sezonu. S obzirom da su naši najčešći gosti poslovni ljudi, Pakrac ima dva puta u godini po nekoliko tjedana apsolutno mrtvu sezonu. To su tjedni oko Božića i Uskrsa kada nema poslovnih ljudi. Mi smo upravo to vrijeme lani iskoristili za neka sitnija renoviranja. Ovaj objekt troši podjednako i u punom i u praznom pogonu.
Jeste li to sve znali kada ste prije godinu i pol ulazili u ovaj posao?
Jesam, 14 godina sam radio na poslovima humanitarnog razminiranja i obišao sam sve hotele od Iloka do Dubrovnika, a školovani sam kuhar s iskustvom rada u hotelima i restoranima u Italiji tako da tu struku dobro poznam. U krugu od 20-30 kilometara nemamo konkurenciju jer hotela nema niti u susjednim gradovima. Grad sigurno ima potrebu za jednim ovakvim smještajnim objektom. Očekujem da će se poduzetništvo dalje razvijati pa će rasti i potreba za našim uslugama. Zato i razmišljamo o nadogradnji.
Nama konkurencija nisu niti ostali smještajni kapaciteti u Pakracu jer naša klijentela želi pod istim krovom, osim spavati, i doručkovati i ručati i večerati. Jednako tako mi nismo konkurencija niti ostalim pakračkim kafićima jer nam je taj segment samo logička nadopuna smještaja. Ne razmišljamo da poput većine kafića organiziramo partije, ali dovodimo neke dodatne programe. Naša razmišljanja idu za nečim poput saksofona ili večeri francuske šansone kakvu imamo ovu subotu. Naši gosti dođu doslovno u papučama iz sobe popiti kavu ili piće i trebaju se osjećati kao kod kuće. Naravno da sadašnji mali kapacitet ima svojih velikih financijskih minusa, ali i organizacijskih pluseva. Većinu gostiju poznamo, s nekima se prilikom ponovnog dolaska ili na rastancima grlimo, znamo njihove potrebe. Ugovorimo im masažu u našoj relax sobi ili kupanje u bolnici Lipik, odvezemo ih ako gdje treba i slično. Naši gosti to vole i zbog toga se osjećaju ugodno. Znamo koju sobu želi, koliki broj jastuka treba, što voli jesti. Nama gost nije broj i zato imamo dobre recenzije. Nas 10 soba može prehraniti, ali se od toga ne može živjeti i zato želimo proširenje.
Prije Domovinskog rata je pakrački hotel je bio specifičan ugostiteljski objekt gdje su se nedjeljom dopodne okupljali ljudi, pili kavu, čitali novine, igrali šah. Da li se to vratilo?
Nastojimo vratiti tu staru priču i naviku, samo što su se vremena promijenila pa sad i tome treba udovoljiti. Ovdje je bila jako poznata bašča, kako su građani nazivali vrtnu terasu u kojoj je ljeti hlad osiguravalo ogromno drveće kestenja. Drveća kestena više nema, odnosno još će godine proći dok ne naraste ovo nedavno zasađeno. Mi smo sada ljeti na ovoj terasi primorani hlad osiguravati suncobranima što nije isto, tako da tražimo dugotrajno rješenje za opće zadovoljstvo i sigurnost gostiju. Ne želimo ovisiti o vremenu. Inače, u ovaj objekt želimo vratiti taj urbani štih da se ljudi opet mogu opustiti na našoj terasi uz kavu i kolač i radimo na tome da stvorimo bolje uvjete. Iskopali smo podatak da je ovaj hotel utemeljen 1871. godine. Želimo stvoriti imidž i kvalitetu u skladu s takvom tradicijom.

: PIŠE: Pakrački List; 26. ožujka 2017; 1367

Dubravka Laučan novoizabrana je predsjednica udruge „Hrvatska žena“ iz Prekopakre, a dopredsjednice su Snježana Nožarić i Maja Turković, odlučeno je na skupštini Udruge održanoj 25. ožujka u Prekopakri.

Laučan je na mjestu predsjednice naslijedila Anitu Skalnik, dugogodišnju čelnu osobu Udruge koja je u uvodnom dijelu skupštine, pred sedamdesetak prisutnih članova i prijatelja, podnijela izvješće o radu u 2016. godini. Iz brojnih aktivnosti Udruge koja broji 134 člana izdvojene su one po kojima je „Hrvatska žena“ već prepoznatljiva, a to su organizacija zabave za Valentinovo, kao i sudjelovanje na svim važnijim gradskim događanjima poput Uskršnjeg i Božićnog sajma ili pak najveće izložbene priredbe - sajma Slavonski banovac koji se održava krajem godine. Ustrajnost i kvalitetu Prekopakranki prepoznali i čelni ljudi grada kao i građani Pakraca pa je „Hrvatska žena“ u 2016. godini, povodom Dana Grada Pakraca, nagrađena Pečatom Grada Pakraca za područje društvenih djelatnosti.

Iako se Udruga temelji na ženskoj ruci Skalnik u svom izvješću nije zaboravila pohvaliti niti pomoć muževa i muškaraca bez čije pomoći, rekla je, sve urađeno i odrađeno ne bi bilo na željenoj razini.

Financijsko izvješće podnijela je Ivana Martinović, a iz njega smo doznali da su prihode u 2016. godini od 44.500 kuna poravnali otprilike toliki rashodi pa Udruga i dalje na žiro računu raspolaže sa sredstvima prenesenim iz prijašnjeg razdoblja. Iz plana i programa rada za tekuće razdoblje vidljivo je da većih odstupanja u radu neće biti, Udruga će i dalje biti prisutna u društvenom životu grada, a kao prva značajnija manifestacija u organizaciji „žena“ istaknut je Uskršnji sajam najavljen za 8. travnja u Prekopakri.

Nakon formalizma razrješenja i imenovanja novog vodstva, novoimenovana predsjednica Dubravka Laučan zahvalila je na povjerenju i pozvala članstvo da nastavi u dosadašnjem ritmu te da zajedničkim radom uljepšaju i obogate događanja u svom kraju.

Okupljene je pozdravila i gradonačelnica Anamarija Blažević, čestitala na dosadašnjem radu, a novu garnituru pozvala na nastavak odlične suradnje. „Potvrda vašem radu je i prošlogodišnje priznanje povodom Dana grada, a ja vam osobno zahvaljujem na trudu koji ulažete u očuvanje naše baštine i tradicije koju provlačite kroz svoje aktivnosti“, pohvalila je Blažević te izvijestila da je situacija oko budućeg zajedničkog doma svih prekopakranskih udruga obećavajuća, da su projektna dokumentacija i građevinska dozvola spremni te da se čekaju najavljeni natječaji Europskih fondova za sredstva.

Gabrijela Sabo Seleši iz pakračke Turističke zajednice također je zahvalila na dosadašnjoj suradnji očekujući u budućnosti od novog vodstva barem jednak entuzijazam i kvalitetnu suradnju.

U opuštenoj atmosferi, kratku i sadržajnu skupštinu obogatili su i prijatelji iz ostalih prekopakranskih udruga pa su dosadašnji rad pozdravili Dubravka Arland iz „Seljačke sloge“, Antun Novak iz „Češke besede“ koji je novoj predsjednici tom prilikom uručio nedavno promoviranu monografiju posvećenu stogodišnjici Češke besede. Pohvele su također uputili Edo Bahnik, predsjednik NK Slavonija iz Prekopakre te Vlado Eck, predsjednik MO Prekopakra.