- PIŠE: Pakrački List
- 1078
Prepuni dojmova, umorni, ali zadovoljni vratili su ovogodišnji maturanti pakračke gimnazije iz posjeta europarlamentu u Strasbuorgu gdje su boravili kao nagrada za sudjelovanje na video-natječaju Euroscola 2017 koji provodi Ured Europskoga parlamenta u Hrvatskoj na kojem su u konkurenciji 50-tak hrvatskih srednjih škola osvojili 3. mjesto. U nizu novih iskustava najvažnije im je saznanje, kažu sami maturanti, da je Europa nevjerojatno raznolika što je po oblačenju, ponašanju i mnogo čemu još bilo vidljivo u njihovom radnom danu u parlamentu. Ni u čemu, kažu maturanti, nisu zaostajali za drugima. Čak što više u mnogo čemu su i prednjačili.
U četverodnevnom putovanju čija osnovne troškove sa 7000 eura pokrio Europski parlament najvažniji im je dan bio 16. veljača koji su najveći dio proveli u parlamentu u društvu sličnih izaslanstava vršnjaka iz preostalih 27 članica EU ili oko 700 sudionika.
Nakon pripremnih radnji u 10 sati su u glavnoj vijećnici Europskog parlamenta počeli s plenarnom sjednicom na kojoj se predstavilo svako izaslanstvo. Naše su predstavljali pozdravom Mihovil Šimić, te uvodnim govorom Barbara Krejči koji u prijevodu objavljujemo na kraju teksta, a može se video pogledati na internetu http://bit.ly/2E1J7lh . Iako je bio nešto duži od protokolom predviđenog, kažu maturanti, bio je jedan do najboljih koji su toga dana čuli u vijećnici.
Nakon toga su se podijelili sa svim ostalim učesnicima u šest tematskih radionica, a Barbara je predsjedavala radionicom s predstavnicima svih zemalja koja se bavila temom kakva će biti budućnost Europe.
Nakon zaključaka po radionicama vratili su se na plenarnu sjednicu gdje su oni prezentirani, a na njihova pitanje je odgovarao potpredsjednik parlamenta EU. Nažalost naša Melita Klaić nije došla na red da postavi svoje pripremljeno pitanje: zašto proizvodi proizvedeni u drugim zemljama EU koji se u Hrvatskoj nisu iste kvalitete kao u zapadnim i sjevernim zemljama EU.
U poslijepodnevnom programu svi sudionici su odgovarali na test od 15 pitanja o Europskoj uniji i kulturi članica s ponuđenim odgovorima pri čemu je svatko od pitanja i odgovora bilo napisano na jednom od 15 službenih jezika EU tako da su morali tražiti prevoditelja iz pripadajuće zemlje, a upravo ta komunikacija s mladim ljudima iz različitih zemalja je bila osnovna zamisao organizatora njihovog boravka.
Ponovo je kao i cijelog dana, kažu njene razredne kolege i profesorice Vesna Ančić i Zvjezdanom Šteković koje su im bile pratilje, briljirala Barbara koja se plasirala na završni kviz od 16 sudionika koji su raspoređeni u 4 mješovite ekipe. Barbarina je osvojila drugo mjesto s bodom manje od pobjednika te je dobila za uspomenu duksericu i šiltericu s amblemima EU.
Večer ranije su razgledali Starsbourg, u dolasku se zadržavali u Ulmu gdje su razgledali poznatu katedralu, a u povratku su u Muenchenu posjetili pivnicu.
Dio ostvarenih kontakata s mladim ljudima iz cijele Europe u europarlamentu već je nastavljen na društvenim mrežama. No ostala su i vrijedna druga iskustva, mnoštvo toga je novog doživljeno pa će im ovaj posjet Europskom parlamentu ostati nezaboravan za cijeli život. Vrijedilo se je u prosincu potruditi prilikom izrade video-filma u trajanju od 90 sekundi, pa se neizmjerno zahvalni profesorici Ančić koja je sve to inicirala. Mlađim kolegama poručuju da dogodine slijede njihov put.
BARBARA KREJČI: Hrvatska puna života
Mi dolazimo iz Hrvatske, zemlje tisuću otoka, zlatnih slavonskih polja, čudesnih nacionalnih parkova i dugotrajne tradicije koja seže do sedmog stoljeća. Vjerojatno ste čuli za Hrvatsku kao jedno od najposjećenijih turističkih odredišta, kako ljeti, zahvaljujući znamenitostima jadranskih obalnih gradova na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine koje oduzimaju dah, uključujući stari dio grada Dubrovnika kao najbolje poznatu od njih, tako i tijekom zimskih mjeseci za koje je dovoljno reći da je naš glavni grad, Zagreb, proglašen najboljim adventskim odredištem u Europi triput zaredom, pa se čini da je naš trenutni međunarodni slogan „Hrvatska, puna života“ opravdan. Naša naširoko prepoznata gostoljubivost kao i svjetski visoko rangirani uspjesi u sportu, znanosti i tehnologiji glavni su razlozi za opis Hrvatske kao „male zemlje s velikim ljudima“. Isto tako, ne treba zaboraviti da je kravata, ključni dio odjevne kombinacije svakog europarlamentarca, izvorno dizajnirana u Hrvatskoj. Nadalje, grad u kojem živimo i pohađamo srednju školu zove se Pakrac i smješten je u kontinentalnom dijelu Hrvatske, 120 km od Zagreba. Mi smo polikulturalna zajednica već stoljećima, ali ta je multietničnost, nažalost, bila naglašena i tijekom teških vremena Domovinskog rata kroz koji je Pakrac prolazio od 1991. do 1995. Međutim, ranija povijest našeg rodnog grada, s prvim spomenom u 13. stoljeću, obilježena je zanimljivom činjenicom – upravo se u Pakracu nalazila najstarija kovnica novca u Hrvatskoj i izrađivao se prvi hrvatski novac. Naposljetku, srednja je škola u koju idemo Srednja škola Pakrac koja ima otprilike 500 učenika koji pohađaju ili gimnaziju ili strukovne škole i mi smo, kao ovogodišnji maturanti, počašćeni i zahvalni Euroscoli što nam je omogućila da sudjelujemo u ovom izvanrednom projektu, da se i naš glas čuje te da ujedinimo vlastite prijedloge s idejama ovih mladih obrazovanih ljudi da bismo zadovoljili definiciju unije, poručila je na engleskom jeziku vršnjacima ispred pakračkih maturanata Barbara Krejči na otvaranju plenarne sjednice u euro-parlamentu.
- PIŠE: Pakrački List
- 957
Dječji vrtić maslačak provodi anketu među roditeljima, sadašnjim kosnicima vrtića o potrebi produljenja radnog vremena u poslijepodnevnim satima.
Kako nam je rekla Višnja Klobučar, ravnateljica Vrtića, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava najavilo je da su iz Europskog socijalnog fonda osigurana sredstva za provedbu produljenja rada dječjih vrtića u iznosu od 300 milijuna kuna kojima se u slijedeće dvije godine mogu financirati u Hrvatskoj plaće 700 dodatnih odgajatelja, kuhara, i čistača, dio troškova prehrane djece, dodatna oprema za vrtiće i edukacije.
U Pakracu, kaže ravnateljica interes za produživanjem radnog vremena već otprije postoji, prvenstveno za raniji početak rada vrtića radi čega je od 1. ožujka najavljeno novo radno vrijeme. Trenutno vrtić radi 10 sati dnevno, od 6.30 do 16.30 sati, što je ujedno zakonski maksimum dnevnog vremena koje dijete smije provesti u ustanovi ovog tipa. Radno vrijeme će se najprije produžiti na 12 sati dnevno i to od 5.30 do 17.30 sati i odnosi se samo na matičnu zgradu u Ulici Matice hrvatske, ne i na područne vrtiće u Prekopakri, Badljevini i Obriježi. Postojeći kadar će biti sasvim dostatan za novi režim rada i neće biti zapošljavanja dodatne radne snage, a cijena vrtića za korisnike ostaje nepromijenjena .
Novi režim rada i anketa koja je podijeljena roditeljima mehanizmi su kojima će se utvrditi postoji li i koliki je interes za dodatnim produljenjem radnog vremena do eventualno 21 ili 22 sata imajući u vidu roditelje koji rade u tvrtkama koje u Pakracu i njegovoj okolici zapošljavaju i rade u smjenskom režimu rada. Ukoliko se pokaže da interes postoji, ovisno o njegovoj količini, pristupit će se natječaju i probati posegnuti za navedenim sredstvima EU fondova. Sukladno tome će se i zaposliti dodatna radna snaga u vidu odgojnog, prehrambenog i sanitarnog kadra. Stvaranu potrebu pokazat će anketa.
- PIŠE: Pakrački List
- 979
Novi način naplate odvoza smeće, koji će stupiti na snagu od prvog dana idućeg mjeseca izazvao je popriličan interes građanstva, a time i puno rasprave na facebooku. Otvorio ju je na nedjeljnoj sjednici gradskog vijeća SDP-ov vijećnik Zoran Krejči tvrdnjom da će nove cijene poskupiti ovu komunalnu uslugu građanstvu za 30 do 45 posto, ovisno od broju predanih kanti. S tom konstatacijom se nije složila gradonačelnica Anamarija Blažević, ali smo kroz raspravu ostali zakinuti za konkretne brojke. Razlog tome nije samo što su lokalni političari „bili lijeni“ pripremiti brojčane argumente, nego u šarolikosti cjenika i načina pražnjenja smeća koji se razlikuje od obitelji do obitelji. Pokušali smo u tu zbrku unijeti malo brojčanog reda tražeći pomoć onoga tko se time bavi i naplaćuje svoje usluge pa bi trebali imati i konkretne pokazatelje, dakle Komunalca, ali i interneta.
Kako su nam rekli u Komunalcu četveročlano domaćinstvo je kantu veličine 120 litara miješanog komunalnog otpada do sada plaćalo 46,33 kune mjesečno (41 kn +5,33 PDV) bez obzira na neobavezno sortiranje.
Od 1. ožujka, kada krene sustav naplate prema broju mjesečnih pražnjenja samo zelenih kanti, domaćinstvo će plaćati bez obzira na broj članova i veličinu stambene površine mjesečni paušal od 12 kuna, te najmanje jedno pražnjene zelene kante od osam kuna uvećanih za 13 posto PDV-a. To znači da će domaćinstvo koje se sortiranjem ograniči na dvije kante mjesečno plaćati odvoz 31,64 kune (12 kuna paušal+8+8 za kante+3,64 PDV), odnosno 49,72 kune za četiri mjesečna pražnjenja (12 kn paušal+32 kune kante+5,72 PDV). Pražnjenje kante za papir (smeđe) i dalje je besplatno.
Cjenik kontejnera za stambene zgrade i za usluge gospodarstvu je zbog različitih veličina i sustava kompliciran, ovisi o veličini kontejnera, broju stanova u zgradi i broju stanara u svakom stanu (vidi cjenik na stranicama Komunalca) pa je nemoguće doći do nekih univerzalnih pokazatelja, ali prema tvrdnjama iz Komunalca on će ostati na dosadašnjoj razni, odnosno povećat će se po obitelji približno 10 kuna kada se uvede dodatno pražnjenje kontejnera namijenjenih isključivo bio-otpadu.
Cijene u drugim gradovima
Pokušali smo putem interneta naše cijene usporediti s gradovima u okruženju, a i šire, što se ponovo zbog raznolikosti sustava nije pokazalo uvijek moguće. Dodatni je problem što u promatranim gradovima su objavljeni još uvijek cjenici po starom sustavu (broja članova domaćinstva i broj tjednog pražnjenja), osim za Prelog u kojem je prvo pražnjenje kante košta 50,17 kuna, a svaka slijedeća dodatnih 8,47 kuna. Cijene u drugim gradovima su izražene po starom modelu jer mnogi od njih tek čipiraju kante ili naručuju dodatnu nephodnu opremu, kažu u Komunalcu. No vratimo se i takvim cijenama.
Na području Pakraca i Lipika, prema tvrdnjama Komunalca, domaćinstva su do sada plaćala prosječno odvožnju smeća mjesečno 28 kuna (ovisno o broju članova domaćinstva).
Prema onome što smo pronašli po modelu jednog pražnjenja tjedno kante veličine 120 litara i cijene bazirane na tom modelu, (uključivo PDV za sve) do sada je Novska takav model naplaćivala - 34,25 kuna mjesečno; Daruvar 36,97; Našice 40,35; Sisak 46,85; Karlovac na bazi četiri osobe u domaćinstvu 47,22; Požega 47,84; Zadar (8 mjesečnih odvoza) 50,57; Garešnica 50,81; Križevci 54,24 i najskuplja u promatranoj skupini Kutina 74,34 kune.
Napominjemo da, a to je i slučaj u većini analiziranih gradova, pod „gratis“ domaćinstvima su bili besplatan komposter, odvožnja jedanput godišnje krupnog otpada, jednom mjesečno izdvojenog papirnatog otpada, a uskoro vjerojatno i plastičnog, kao i mogućnost besplatnog odlaganja na zelenim otocima još nekih potencijalnih sirovina poput stakla i tekstila što sve skupa treba pridonijeti discipliniranima smanjivanje potrebe broja mjesečnih pražnjenja zelenih kanti. U raspravama građanstvo se pita nije li taj prihod Komunalcu dovoljan da pokrije bar dio cijene zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada iz domaćinstva.
Sa sekundarnim sirovinama u minusu
Upitani na tu temu s naše strane u Komunalca su najprije demantiraju glasine da odvojeno sakupljeni otpad i onako završi na istom mjestu. Tvrde da tako prikupljeni otpad predaju isključivo ovlaštenim sakupljačima za što imaju dokaze.
Što se tiče zarade od istoga, oni tvrde da jedino papir i karton „se vrti“ troškovima i prihodima oko nule. Odvojeno zbrinjavanje stakla po zelenim otocima godišnje košta Komunalac oko 47.000 kuna, dok plastike nešto manje jer dio se uspije predati bez dodatne naknade sakupljačima, kao i tekstil čije sakupljanje od strane sakupljača je za sada besplatno, ali su prisutni troškovi prikupljanja, prešanje i odvoza.
Svakome bi trebalo biti jasno da razvrstavanje otpada, njegova selektivna odvožnja dijelom izvan Pakraca ne može koštati jednako kao njegovo bacanje u dumaču na Krndiji kako smo to radili desetljećima. A to netko mora platiti; proračun ili potrošači. Trećeg nema.
- PIŠE: Pakrački List
- 825
Sudar s domaćim i divljim životinjama nije rijetka pojava na lokalnim promtnicama. Statistički gledano, glavobolju vozačima češće zadaje divljač nego domaća životinja, što se može iščitati iz policijskog priopćenja za medije od 14. veljače u kojem piše da se "od početka ove godine na području Policijske uprave požeško-slavonske, dogodio se 21 sudar vozila sa životinjom na cesti. Zabilježeni su naleti vozila na divlju svinju i psa, dok se najveći broj ovih događaja, njih čak 19 odnosio na nalet vozila na srneću divljač. Tijekom prošle godine zabilježeno je 162 naleta vozila na životinje, od čega se najveći dio odnosi na divlje životinje (po jedan jastreb i fazan, tri zeca, četiri jazavca, 11 lisica, 15 divljih svinja, 20 pasa i najviše srneće divljači njih 107).
Odgovornost vlasnika domaće životinje
Za razliku od divljih životinja, za štetu nastalu od naleta na domaće životinje, pod uvjetom da je vozač prilagodio brzinu kretanja uvjetima na kolniku tako da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, odgovoran je vlasnik životinje kojemu slijedi i prijava zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a tijekom prošle godine takvih smo imali devet slučajeva.
Gledajući županijsko područje, najveći broj ovih događaja zabilježen je na prostoru u nadležnosti Policijske postaje Pleternica njih 56, zatim na području Policijske postaje Požega 55, dok je na području Policijske postaje Pakrac zabilježen 51 nalet vozila na životinje. Istovremeno, promatrano prema cestama na kojima su se ovi događaji dogodili, najveći broj ih je zabilježen na cesti Brestovac-Pakrac i to na relaciji Brestovac-Kusonje njih 22, zatim na cesti Pakrac-Daruvar, relaciji Pakrac-Omanovac-Badljevina 10, i njih 9 na cesti Požega-Pleternica, na relaciji Vidovci-Pleternica. Ostali naleti vozila na divlje životinje uglavnom su zabilježeni na cestama koje prolaze nenaseljenim dijelovima naše županije, dok se naleti na pse uglavnom bilježe u naseljima, stoji u priopćenju.
Promatrano prema vremenu događanja, najveći broj ovih događaja zabilježen je u 2017., u mjesecu prosincu i to njih 24, zatim u rujnu 22, listopadu 16, travnju 15, srpnju 14, te po 13 u siječnju i ožujku. Istovremeno, promatrano prema satima događanja najveći broj naleta vozila na životinje zabilježen je u vremenu od 18 do 20 sati i to njih 33, zatim u vremenu od 20 do 22 sata 30, 6 do 8 sati 18, 16 do 18 sati 17. Najmanji broj naleta vozila na životinje zabilježen je u vremenskom razdoblju od 14 do 16 sati.
- PIŠE: Pakrački List
- 1024
Nema tome predugo, sumnjičavo smo vrtjeli glavom na teoriju upućenijih o danu kad će tamo neki "pomaknuti" lik u Kini, Južnoj Koreji ili možda Americi osmisliti takav stroj koji će putem nekakvog printera, pritiskom na tipku (možda isto Ctrl+P) umjesto papira izbaciti trodimenzionalni predmet. Hoće li to biti žlica, pedala, ležaj, blatobran, šaraf ili možda funkcionalni ljudski implantat - nismo išli u dubinu iz prostog razloga što tada to nije izgledalo pretjerano realno, pogotovo u bližoj perspektivi. Makar, zvučalo je zanimljivo.
Nije, kako rekoh, prošlo tome dugo, a takav jedan strojčić, osvanuo je i u Pakracu. Dobro, preskočili smo ovdje i jače desetljeće priče tijekom koje se 3D tehnologija razvijala (konkretno prvi 3D printer je patentiran u SAD-u u MIT-u - Massachusetts Institute of Technology), probijala i infiltrirala u realan život, ali da smo previše lagali - nismo.
Ovdje nećemo pričati o 3D printanju u osnovi - tko želi saznati više, široko mu internetsko polje, informacija ima napretek. Nama je „u žiži“ Pakračanin Goran Arbanas koji je, koliko nam je poznato, prvi u gradu kupio printer takve vrste.
Kupljen na Ebay-u
„Nabavio sam ga putem Ebay-a, nakon što sam ga detaljno profiltrirao iz mora različitih kvalitativnih i platnih razreda, jer takav proizvod možete kupiti za 1.500, ali i za 5.000 američkih dolara pa na više. Uzeo sam onaj koji koristi FDM (spojeni taložni materijal) tehnologiju jer je cijenom, performansama, a ujedno kvalitetnim ispisom najpristupačniji kako nama hobistima, tako i profesionalcima.“
Ono što zanima prosječnog korisnika su dodirne točke s običnim printerom. „Osim što se zove printer nema previše stvarnih poveznica. Iako i on u konačnici printa proizvod – ono što je printeru papir, to je ovom stroju (Wanhao Duplicator i3) predmet u naravi“, pojašnjava Goran. Opisujući ga, kaže kako je nešto veći od klasičnog printera, sastoji se od glavnog dijela i kontrolera i nije fizički vezan za kompjutor. Podatke prenosi putem MicroSD kartice s kojih printer učitava zadatak. Za sam print (izradu) koristi filament namotan u kilogramski kolut, debljine 1,75 mm. Montira se na 3D printer s kojeg se on sam poslužuje. Koriste se plastični i fleksibilni materijali koji u sebi imaju karbona i staklenih vlakana što printanom predmetu daje čvrstoću. „Ponajveća razlika u odnosu na klasično printanje je priprema za print, tj. u izradi predloška za print, odnosno modela. Uz to što je potreban jedan od CAD programa za crtanje, nužan je i znalac za računalom koji će umjeti izmodelirati predmet do sitnih detalja kako bi izrada ili kopija predmeta bila precizna i točna. Goran je tu „kod kuće“ s obzirom na to da je ranije završio tečajeve u info-školi za AutoCAD (2D i 3D) i 3ds Max (program za modeliranje, produkciju, animacije…)
„Kad u CAD-u dovršim model, ide u određeni međuprogram koji ga razreže u horizontalne slojeve debljine 0,1 mm jer printer predmet izrađuje slojevito, „kružno odozdo prema gore“. Trajanje jednog printa ovisi o više parametara: kolika će biti ispuna predmeta (što uvjetuje njegovu čvrstoću, ali i povećava trajanje printanja) te finoća printanja i sama funkcionalnost predmeta.“ Primjerice, ukrasnu pletenu božićnu kuglicu, koju je donio kao uzorak, printao je 15 sati.
Iz svega rečenog lako je zaključiti da 3D printeri najviše služe za izradu serijskih tvorničkih proizvoda u malim količinama. Pokvari li vam se, recimo, ručica na mjenjaču sportskog bicikla, izmodelirate je, pustite u print i zamijenite. Ništa lakše. Naravno, ako znate opslužiti sve ranije navedene predradnje.
Samo nebo granica
„Zgodno je što je samo nebo granica. Imaš li mašte, malo znanja, napraviti se može gotovo sve. Zamislite samo da vam na vašem BMW-u ili drugom skupom automobilu, pukne komadić plastike. Ja ću ga izmodelirati i isprintati u realnom obliku, a bit ću višestruko jeftiniji….“ Dok smo dirnuli ovu temu, od ljubaznog konobara smo posluženi omiljenim politrenim osvježenjem pa ćemo sjaj u očima nakon ove rečenice Goranu pripisati ipak hladnoj tekućini, a ne eventualno poduzetničkoj ideji koja mu se već neko vrijeme, priznat će i sam, vrti po glavi. „Nije realno još, danas je ovo samo strast i hobi, ali u budućnosti, tko zna..“
Potencijala svakako ima, no isplativost ovakvog printera danas Goranu nije u prvom planu. Koristi ga za razonodu, brusi vještinu, a testira ju na raznim web natječajima za 3D dizajnere. Trenutno je u natjecanju s nekoliko modela, a princip je takav da na stranicu „uploadaš“ svoj rad, opišeš ga i pojasniš princip izrade do detalja te se nađeš u konkurenciji stotinjak sličnih, gdje na svakih pedeset jedan biva nagrađen. Goran je, primjerice, na temu „Rezervni dijelovi“ poslao izrađeno postolje za stolnu lampu, kotačić zadnjeg mjenjača za MTB bicikl i start prekidač za quad. Nagrade su vrijedne jer dobitni model može odnijet skupocjeni 3D printer ili čak novčanu nagradu.
„Siguran sam da je u 3D printanju budućnost. Naravno, neizbježno je i ovdje povući paralelu o uloženom i vraćenom, ali siguran sam da su mogućnosti ogromne. U Hrvatskoj je ova djelatnost još u povojima. Ljudi još nisu prepoznali potencijal, ali nije daleko vrijeme kad hoće….“
Do tad Goranu preostaje da modelira i printa za svoj gušt i međunarodne web challenge, možda ga baš tamo pogodi i glavna nagrada u vidu kakvog ozbiljnog stroja, koji će u njemu isprovocirati i na površinu istjerati, sada još zatomljeni poduzetnički duh.
- PIŠE: Pakrački List
- 894
Veliko mi je zadovoljstvo i čast uputiti ovu javnu čestitku za trud i znanje kao rezultat rada i zajedništva kojima su učenici naše Srednje škole Pakrac, postigavši treće mjesto na video natječaju EUROSCOLA 2017. u konkurenciji s još 50-ak škola, nagrađeni putovanjem u Strasbourg i sudjelovanjem na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta.
Zahvalna sam kao gradonačelnica našeg Pakraca, što su naši učenici i njihove profesorice mentorice svojim video uratkom, ali i izlaganjem aktualnih tema na plenarnoj sjednici, pronijeli ime našeg Pakraca dokazujući time da i ovako mali grad živi dugu zajedničku europsku povijest te dijeli civilizacijske stečevine zajedništva, što dokazuju i naslovom svog video uratka, kao i činjenicom da su na svoje putovanje poveli i one učenike koji u natjecanju nisu sudjelovali.
Zajedništvo nasuprot slabosti čovjeka, društva i bilo kakve zajednice koja ne može prerasti okvire svoje ograničenosti.
Gradonačelnica Anamarija Blažević
