„Trnci i bolovi u rukama – uzroci, dijagnostika, liječenje“, bila je tema sinoćnjeg predavanja  u pakračkoj gradskoj knjižnici koje je održao  prim. Viktor Vidović, specijalist  neurologije u lipičkoj bolnici.  On je pri tom naglasio da je kod osoba starijih od 45 godina vrlo česta pojava bolova i trnaca u predjelu lakata i zglobova što je jasan signal da je potrebno otići liječniku. No građani ne rijetko na to ne reagiraju što nije dobro jer može dovesti do većih oštećenja.

Ovo je bilo četvrto predavanje  u nizu ovog stručnjaka na kojima građanima stručne zdravstvene probleme pokušava pojasniti na popularan način. Jučerašnje koje su organizirali Gradska knjižnica i Grad Pakrac je poslušalo 30-tak osoba.

"Trnci i bolovi u rukama - uzroci, dijagnostika, liječenje" tema je predavanja primarijusa dr. Viktora Vidovića, specijaliste neurologije, koje će biti održano 4. travnja (četvrtak) u Gradskoj knjižnici Pakrac s početkom u 18 sati. 

U organizaciji Aurora kluba mladih i Udruge djece branitelja Domovinskog rata Pakrac-Lipik koji su i začetnici ove ideje od 9. do 22. travnja bit će održana višednevna radionica ulične umjetnosti (street art radionica).

Na ovoj će radionici polaznici učiti o povijesti grafita i street arta, prebacivanju ideja na papir te o osnovama dizajniranja street arta, ali isto tako i o tome kako pripremiti zid za oslikavanje i naučiti što je sve potrebno i kako izgleda proces oslikavanja uličnog zida, rekla je Nikolina Zanetti, magistra edukacije likovne kulture, koja će biti voditeljica radionica.

Radionice su predviđene za osobe od 15 do 25 godina te se mladi mogu prijaviti na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., putem poruke na Facebook stranici ili na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

 

Iz pakračkog Komunalca javljaju da ovaj tjedan nastavljaju s odvozom papira i kartona na području Grada Pakraca. Donosimo točan raspored.

3.04. srijeda - naselje Kraguj + Grad Pakrac i to ulice:

Križnog puta, M.Krleže, Šeovački put, Kragujski put, Sedlar, Slavonska, Bijeli put, Veberov sokak, Vukovarska, Osječka, K.Branimira, N.Oršanića, Pepe Polaka, 103. i 105. Brigade, Vinogradska, Bljesak, 30.Svibnja, trg bana J.J.Jelačića, B.Radića, S.Grabrića, A.Hebranga, M.Hrvatske, Bolnička, Prolaz baruna Trenka, Prilaz na Mali most, Hrv.velikana, G.Šuška, Obala P.Krešimira IV,trg 76. Bataljuna,  A.Cesarca, V.Lisinskog, LJ.Gaja, K.Tomislava, J.J. Strossmayera, Kalvarija (dio ulice)

4.04. četvrtak - naselje Klisa +Prekopakra + Grad Pakrac i to ulice:

M.Gupca, V.Rehaka, I.G. Kovačića, K.Domagoja, A.Stepinca, A.Cesarca, Aleja Kestenova, Frankopanska, Z.N.G, Basaričekova, M.Držića, N.Tesle, T.Ujevića, Zvonimirova, N.Š.Zrinskog, M.Lovraka, Grigora Viteza, R.Boškovića, Krndija, Marinkovac, I.Meštrovića, Pilanski put, R.Sindikata, Kranjčevićeva, Radničko naselje, Leptirovo brdo, I.B.Mažuranić

5.04. petak  naselja Omanovac, Novi i Stari Majur,  Kusonje, Španovica, Dragović, Grahovljani, Šumetlica + Grad Pakrac i to ulice: 

I.Gundulića, Psunjska, J.Žiške, Sv.Roka.

Sve po rasporedu iz kalendara  iz podijeljenih letaka.

Emotivno i radosno bilo je protekle nedjelje na proslavi 50. godišnjice braka Božice i Stojana - Baće Milakovića održane u nazočnosti članova šire obitelji i prijatelja u pakračkoj pizzeriji Neapolitano…

Davne 1963. godine tada osnovnoškolci Božica i Baćo nisu niti slutili da će priča školskog novogodišnjeg dočeka 62./63., iz koje su sutradan izašli kao par, doživjeti proljeće 2019. godine i proslavu 50 godina braka zasnovanog pet godina kasnije - 29. ožujka 1969. godine.

Skromni kakvi jesu nisu željeli nešto pretjerivati sa slavljem…“Htjeli smo sami nešto organizirati, no sin Zoran i kćerka Snježana su pronašli valjda tisuću razloga zašto to nije dobra ideja i na kraju nas uvjerili da zlatni pir obilježimo tek skromnim zajedničkim ručkom u pakračkoj pizzeriji“, otkriva nam Božica.

Nasuprot tome, naravno u režiji Snježane i Zorana, na licu mjesta dočekala ih je poveća grupa najdražih gostiju, većinom članova obitelji, pripadnika četiri generacije na čelu petomjesečnom praunukom Eneom Špelić koji su im došli čestitati na ovako visokim brojkama.

„Što reći osim da smo bili šokirani, pozitivno naravno“, kaže Božica i dodaje kako ih je, uz sve čestitare, posebno oduševio obiteljski album koji su dobili na dar. Album obuhvaća dvjestotinjak kronološki poredanih fotografija i svojevrsni je presjek pola stoljeća zajedničkog života. Vrjedniji utoliko, jer je obiteljska arhiva Milakovićevih uništena i nestala još za ratnih dana, a za izradu je poslužila ona Božičinog brata Zdravka Babića, danas umirovljenog pakračkog učitelja.

Do službene 50. su dogurali lako. Božica je 44 godine radnog vijeka od prvog do zadnjeg dana odradila u katastru dok je Baćo svoj proveo u pakračkoj trgovini obuće „Planika“ te u „Konstruktoru“. Brak im je donio kćer Snježanu i sina Zorana, oni im u suradnji sa zetom Davorom i snahom Dajanom podarili unučad Gordana i Gabrielu te Tina i Franka, dok je Gordan otvorio i četvrti naraštaj spomenutom, tek rođenom Eneom.

„Slobodno mogu reći da živimo za djecu i imamo sreću da smo cijelo vrijeme njima okruženi. Znaš, vole se vlastita djeca, tu nema govora, no unučad se voli drugačije. Oni nas danas drže na životu“, objašnjava Baćo sve onako vjerno pokazujući kako izgleda kad ih dvoje postavi u krilo i začuje „deda moj“. Osim doze terapije te vrste, o zdravlju brinu i kroz zajedničke šetnje, iako je šetnja možda prelagana riječ za pješačke pohode na Omanovac (put kroz šumu – oko 15 kilometara) pa ture do Lipika i po Lipiku (11 km) koji nude respektabilne numeričke vrijednosti za ljude u osmom desetljeću života.

U šetnju kreću iz svog doma u Tomislavovoj ulici koji im je treća zajednička lokacija. Ranije su živjeli u Bolničkoj ulici, nakon koje su preselili u kuću u Kraguju iz koje su se sredinom devedesetih ponovo spustili u grad na današnju adresu. Ovdje su dovoljno blizu svojima da se s vremena na vrijeme sastanu, proslave kakav rođendan ili samo poljube unučad, a opet dovoljno udaljeni od svih da sami uživaju u komadiću intime onako kako najbolje vole i znaju.

A sve ove zajedničke godine svjedoče da znaju…

U skladu s Ustavom i nizom zakona, kao i s ustaljenom praksom u godini u kojoj ćemo imati čak četiri izlaska na birališta, prvi će pred biračke kutije mogućnost izlaska imati pripadnici nacionalnih manjina. Kao što smo izvijestili u petak, oni će 5. svibnja birati svoje vijeće nacionalnih manjina, odnosno predstavnike na razini grada i županije. Tako će pripadnici srpske, češke i talijanske manjine iz svojih redova izabrati po 15 članova vijeća svoje nacionalne manjine Grada Pakraca.

Kao i sve izbore i ove provode zakonom propisana tijela: na razini grada gradsko izborno povjerenstvo, na razini biračkog mjesta birački odbor. Tijela čine ljudi, a ljudi za svoj rad trebaju biti plaćeni, to je valjda svima jasno. Plaća ih gradski proračun, a tarife (naknade) po kojem će biti plaćeni određuje Vlada. Iz njene odluke sa zadnje sjednice proizlazi da će naknada za rad u gradskom izbornom povjerenstvu svakom članu iznositi 4.500 kuna. U neto,  što za proračun znači troška od oko 8.500 kuna. Naknada predsjedniku biračkog odbora je 400 kuna, a članu 300. U netu, što za proračun znači trošak od 600 do 700 kuna. Tako će gradski proračun gradsko izborno povjerenstvo u sastavu od šest članova koštati oko 51.000 kuna, a birački odbor za pet biračkih mjesta koliko ih je bilo prije četiri godine još dodatnih oko 18.000 kuna. Naravno tu troškovima niti približno nije kraj. Svaki izabrani član vijeća nacionalne manjine, dakle njih 45 dobiva 500 kuna iz gradskog proračuna za naknadu za promidžbene troškove imao ih ili ne imao. To je novi trošak za proračun od 22.500 kuna čime smo došli do troškova ovih izbora  više od 80.000 kuna. Naravno još nije gotovo. Treba tiskati glasačke listiće, plakate na biračkim mjestima, kupiti razne obrasce za popunjavanje izvješća, kemijske olovke, selotejp, ispisati popise birača, benzin i sto drugih administrativnih čuda i materijala. Tako dolazimo do podatka da će nas ovi izbori koštati oko 120.000 kuna.

Demokracija košta, to nije sporno. I nije problem u tih 120.000 kuna, koji usput rečeno uopće nisu planirani u ovogodišnjem pakračkom proračunu. Problem je u njihovom učinku.

Kao prvo, da na ulici zaustavimo prvih pet Srba, Čeha, ili Talijana na koje naiđemo i pitamo ih tko im je predsjednik gradskog vijeća njihove nacionalne manjine sumnjam da bi i jedan to znao.

Kao drugo, na istim izborima održanim u svibnju 2015. godine Srbi i Talijani su birali 15 kandidata između dvije liste od 15 kandidata, dakle svakog drugog, a Česi su birali između 15 kandidata 15, dakle svi kandidirani su unaprijed izabrani. Kod Srba je na izbore izašlo 169 glasača ili 9,7 posto upisanih. Kod Talijana je izašlo točno stotinu ili 23,7 posto upisanih. Kod Čeha 22, vjerojatno niti svi kandidati sa liste, ili u postotku 10,3 posto. Dakle za manje od 300 birača potrošit ćemo oko 120.000 kuna ili 400 kuna po biraču. Bolje da smo im iz proračuna kupili cipele i majicu. Ili cijelu obitelj tog 5. svibnja odveli na nedjeljni, malo bolji, ručak.   Imali bi više koristi. I oni i mi, odnosno bar naši obrtnici.

No, niti tu nije kraj apsurda. Za rad svako gradsko vijeće nacionalnih manjina iz proračuna godišnje dobije 5000 kuna što je godišnja proračunska stavka od 15.000 kuna, odnosno u četverogodišnjem mandatu 60.000 kuna. Ako netko još nije shvatio, da bi ih izabrali potrošiti ćemo120.000 kuna, a onda će oni u četiri godine dobiti da nešto rade za dobro svoje zajednice upola manje te svote!

Zar ne bi bilo pametnije da tih 120.000 kuna kad već trošimo na nacionalne manjine, umjesto na rad koje kakvihpovjerenstava i odbora, listića i plakata, damo njihovim predstavnicima primjerice KUD-u „Češka beseda“, KUD-u „Prosvjeta“ ili Zajednici Talijana Liberta.

Apsurdistan time nije završen. Koliko je Vlada bila iz tuđih novaca (gradskog proračuna) darežljiva kada su u pitanju njihovi koalicijski partneri, što manjinski zastupnici u Saboru jesu, vidljivo je iz jednog drugog podatka: za rad u gradskom izbornom povjerenstvu za izbor zastupnika u europarlament koji će se održavati tri tjedna poslije manjinskih, naknada, koju plaća državni proračun iznosi neto 1.700 kuna ili 38 posto u odnosu na nevažne i kao što brojke pokazuju nikome interesantne manjinske izbore. Tko je tu lud?