Godišnji odmori su debelo uzeli maha, odaju to i poluprazne gradske ulice na kojima ćete susresti uglavnom one koji se još nisu zaputili put Jadrana ili su se s njega već vratili. Ozbiljan postotak sugrađana čine i oni koji mora neće vidjeti iz raznoraznih razloga. Zlobnici će se ovdje nakačiti i dodati da nam se ulice čine praznjikavim iz drugih razloga, dobacit će sigurno realne, ali i pomalo otrcane argumente o opustošenoj Slavoniji, no mi ćemo danas pogledati kroz ružičaste naočale i povesti se idejom da su ljudi uspjeli „skucati“ nešto novca i povezati nekoliko dana - možda tjedan ili dva - na lijepom plavom Jadranu. Upravo onako kako su to činili prije desetak, dvadeset godina kad je na ovom prostoru meda i mlijeka teklo više nego danas.

Famozni Ferragosto je tu kao znak da je pola vremena predviđenog za ljetno baškarenje iza nas. Predstoji kolovoz, a jesmo li i kako iskoristili tople lipanjske i srpanjske dane i zbrisali put Jadrana, odnosno koliko nas je uopće moglo okusiti ljetnu priču, prijeći prag i izdvojiti minimalno pedesetak eura na više po noćenju (koliko danas stoji iz godine u godinu sve skuplje noćenje u prosječno opremljenim apartmanima), provjerili smo nasumičnim odabirom kod nekolicine naših sugrađana.

Radi lakšeg računanja dodajmo i to da obitelj s dvoje djece, prema sindikatima, za jedno osrednje ljetovanje treba izdvojiti jaču prosječnu hrvatsku plaću (u 2018. godini ona je iznosila 6.262 kune netto) kako bi mogla provesti sedam dana na Jadranu, u nekom apartmanu s brojem zvjezdica manjim od broja prstiju na ruci te si priuštiti samo osnovne stvari koje idu uz jedan takav aranžman.

Jadransko ili Panonsko more?

Hoćete li pod šator ili ćete u apartman? Možda hotel? Ili ćete, poput mnogih, ove godine ljetovati na Panonskom moru…

ĐURO ŠMIT, djelatnik je Hrvatskih pošta i kaže – ništa!  Ove će godine zaobići Jadransku obalu. Iako je po tradiciji sklon ljetovanju i Vir mu je bio česta destinacija, ljeto će odraditi kod kuće. No kaže…firma je dobra, stabilna, a plaća redovna i pojačana nedavnim regresom, no more se ovog ljeta jednostavno ne uklapa u Đurine planove.

Kod STJEPANA MAĐAROŠIJA, vlasnika obrta za čišćenje i održavanje „Misk“ situacija nije bitno drugačija. „Išao sam ranijih godina na more sve dok nije došlo do financijskih poteškoća. Punica i mama su bile u domu kod Miše, košta i to, a uz današnji standard teško je nehajno potrošiti na moru određen novac, a da se to ne osjeti kasnije. Išli smo ranije obiteljski na Krk, ali kažem…“, rekao je pa već na odlasku dopunio izjavu: „Znaš, neću ići na more i deset dana guliti šunku i paradajz. Ako je postao problem priuštiti si barem nekakve lignje, onda bolje neću ići! A o cijenama na Jadranu svi čitamo u posljednje vrijeme“.

SAŠA KOMLJENOVIĆ, vlasnik pizzerije Hookah, more si s obitelji priušti svake dvije godine. Razlog nije novac, već nešto drugo. „Idemo u Biograd svake druge godine po četiri, pet dana i to je sve. Posao vlasnika ugostiteljskog obrta je takav da ne trpi prevelika odsustva pa supruga i ja gledamo da što manje vremena izostajemo. Ljetujemo obiteljski s dvoje djece i ne preferiramo nikakav poseban luksuz već odsjedamo u apartmanu".

SANELA TROHA radi u Javnim radovima Grada Pakraca. Iako plaća nije „ludilo“ ove godine će se Sanela možda i okupati u moru. Još se premišlja, ali vjerojatno će kod sestrične u Pulu gdje je išla i ranijih godina i znala ostati po desetak dana. Recept je ok pa će ga ponoviti, naravno, ako se uopće odluči zaputiti prema obali.

Iako je firma u kojoj radi svojim djelatnicima isplatila regres od 1500 kuna, DAMIR LEŠ, novi djelatnik kioska Tiska, na more neće ići. Iako njega osobno regres nije zadesio (još nema pravo, ali dobro je znati za ubuduće), novac u ovakvoj odluci nije bio presudan. „Imam na moru neke rodbine, mogao bih tamo, ali neću ići nigdje. Niti sam više lud za morem, niti su djeca više mala pa da idemo zbog njih. Oni danas imaju svoj program, a ja ću sa suprugom ljetovati kod kuće“, kaže Damir i dodaje da je i supruga Vesna zadovoljna njegovim odabirom ljetne destinacije.

VANJA RAŽOV je kao stručni suradnik zaposlena u Poduzetničkom centru Pakrac i ona je već na moru. Odsjela je u roditeljskom apartmanu u Malinskoj na Krku gdje će boraviti desetak dana. Njena firma, nakon više godina, svojim zaposlenicima nije isplaćivala regres.

Vojni umirovljenik i naš vatrogasac JOSIP DUMANČIĆ će kod sestre koja posjeduje kamp kućicu u sklopu jednog auto-kampa u Rovinju. „Bit ću desetak dana, ne plaćam ništa, a ostali izdaci su minimalni pa ću vjerojatno sa sinom malo uživati u ljetu, a desetak dana boravka van Pakraca mi je u vrh glave“.

Djelatnica Adriatic osiguranja MELITA CALVI će na Vir: „Pola Pakraca je tamo pa i nije neki odmak od istih lica, ali dovoljno je promijeniti sredinu. Imam tamo vlastitu vikendicu pa nema puno biranja. Budem u komadu gotovo mjesec dana, odlično se odmorim i taj način korištenja godišnjeg odmora prakticiram svake godine. Regres smo dobili kroz pojačanu plaću od nekih tisućinjak kuna“, zadovoljna je Melita.

Naš kolega i obrtnik MARIO BARAĆ ljetovat će tijekom kolovoza u Bilicama kod Šibenika. „Tamo idemo svake godine, klinci su već domaći i od njihovog rođenja nije prošla godina bez ljetovanja na Jadranu. Nego, problem je supruga koja radi u, reći ću, robovlasničkoj firmi, (Kofola Lipik) i ne može dobiti više od sedam dana godišnjeg u komadu. Što se para tiče, ja sam svoj regres kao privatnik zaradio preko godine i koliko nam dolje treba u novčaniku uvijek ima“, kaže nam uvijek dobro raspoložen Mario.

DEAN NAGY, sportski djelatnik, djelatnik obrta Zeleni vrh ili po zanimanju jednostavno Deki, ove će godine ljetne vrućine tažiti na Omanovcu. A i kamo će drugdje, kad mu niti ostatak familije - supruga Dalija i sin Lovro - neće dalje već će zajedno biti na usluzi brojnim turistima koje na Omanovcu očekuju tijekom kolovoza. Ovo je četvrta godina kako ne idu na more, a ranije su ljetovali u Dubrovniku kod obitelji.

Aktualni predsjednik SZGP i djelatnik Voda Lipik SADMIR DELIHODŽIĆ ljetovao je u Biogradu gdje je boravio pet dana. „Smještaj sam našao na internetu preko Ponude dana i ostvario popust od 50%. Nazvao sam u subotu, a već sam u ponedjeljak bio na moru. Od firme sam dobio regres 800 kuna čime sam platio apartman koji je koštao 740 kuna, a ukupno sam na moru potrošio oko 2000 kuna. Još ću jednom ponoviti isto tijekom kolovoza, kaže nam Skejo.

MIRA MERCLUFT iz Pakraca, trenutno nezaposlena, ali i s poslom na vidiku, ove će godine, kao i svake, otići na more. Sa suprugom Darkom koji je vojni umirovljenik, lokacije na Jadranu uvijek mijenja, a ove godine će se zaputiti na Korčulu.  „Od četvero djece vodimo dvoje najmlađih. Bit ćemo osam dana u apartmanu koji smo preko interneta rezervirali još u siječnju i tako ostvarili 20% popusta. Tako smo i lani ljetovali u Biogradu, rezervacija preko iste stranice i na isti način.

MARKO PUŠĆENIK, godišnji je odmor ovog ljeta trošio u Švicarskoj gdje je s obitelji boravio desetak dana u blizini Zuricha. Osim toga Jadran je posjetio u Povljani gdje mu roditelji imaju apartmane tako da troška te vrste nije imao. „Planiramo tijekom kolovoza još jednom  do Povljane, ali i do kumova u Uskoplje u Bosni i Hercegovini i to bi bilo to za ovo ljeto“.

To bi bilo to i za ovu blic anketu, kojom smo na malom uzorku građana (13) pokušali doznati kako dišemo po pitanju ljetovanja, preciznije - kako nam diše novčanik. Zaključak nudi i određenu sliku da ljetovanje na Jadranu polako prerasta u luksuz koji će u budućnosti biti rezerviran samo za one dubljeg džepa ili one koji imaju sreću da na obali imaju kakvu rodbinu, prijatelja ili kuma…Ostali će se snalaziti po internetima, akcijama i last-minute ponudama, jer cijene smještaja i ostalih usluga rastu od sezone do sezone, svakodnevno o njima slušamo i čitamo, i one obećavaju upravo takav scenarij.

Zato ljudi, trošite ljeto kao da vam je posljednje!