Ako se nas pita, onda je izrada čokolada vrlo vjerojatno najslađi posao na svijetu. Pored domaćih piva i domaćeg kruha, čokolada je također našla svoje mjesto u pakračkoj ponudi, za sada samo u krugu prijatelja i obitelji Pakračana Steve Nagyja i Dijane Pijuko.
Iako se Stevo i Dijana bave poslovima koji nemaju nikakve veze sa kulinarstvom, izrada čokolade za Stevu i Dijanu isprva je bila znatiželja, ali i želja konzumirati zdravu, kvalitetnu namirnicu kontroliranog porijekla, da bi danas prerasla u ljubav prema ovoj, za mnoge, najdivnijoj slastici na svijetu. A kako su rekli, jednostavno vole slatko, pa onda neka bude i zdravo.
Čokoladna radionica u vlastitoj kuhinji
Tako su svoje prve čokoladne uratke „sebično“ radili za sebe u vlastitoj kuhinji po raznim recepturama, da bi kasnije svoje čokolade donosili i obitelji, ali i svojim planinarima, budući da su Stevo i Dijana aktivni članovi PD „Psunj“, pa su nerijetko Stevine i Dijanine čokolade bile izvor kvalitetne okrijepe na različitim planinarskim pohodima i uvijek izmamile osmijehe kolega kada su ih nestrpljivo otvarali znajući da ih čeka prava poslastica.
„Jednostavno sam htio probati sam napraviti pravu čokoladu pa sam kod kuće smiksao kakaov prah i obični maslac, onako iz znatiželje, no to naravno nije bila prava kombinacija, ali od tog prvog neuspjeha su krenula ta naša čokoladna „nakuhavanja“. Surfajući po internetu i istraživajući kako se zapravo radi prava čokolada, jesenas smo uspjeli napraviti svoju prvu čokoladu miješajući kakakov prah i kakakov maslac, a da ju zasladimo koristili smo med našeg pakračkog pčelara“, rekao nam je Stevo.
Ovu vrste čokolade s medom su savladali, od omjera namirnica, kuhanja i potrebne temperature, pa ju već dosta dugo proizvode za svoj gušt, a po potrebi dodaju i drugo sušeno i orašasto voće koje nabavljaju isključivo iz bio trgovina. Već je poznato da konzumiranje tamne čokolade ima mnoge zdravstvene prednosti, a da to i dokažu Stevo je svoju prvu čokoladu dao testirati u jednom ovlaštenom zagrebačkom laboratoriju koja je pokazala odlične rezultate, od hranjivih tvari i zdravih masnoća do visokog udjela prirodnih minerala željeza, magnezija i cinka. Zadovoljno su se smješkali Stevo i Dijana, i s pravom, pričajući nam svoje početke, jer to je ipak pokazatelj da idu u pravom smjeru.
Sada su se posvetili pravljenju one prave craft čokolade. Zapravo one čokolade u koje ljudi ulažu mnogo mašte i posvećenosti.
Pakračka bean to bar čokolada
Bean to bar čokolada se ne proizvodi industrijski nego isključivo od prirodnih sastojaka i ima autorski pečat, odnosno proizvodi se iz sirovog zrna kakaa. Ljudi koji prave ovakve čokolade sami biraju kakao, način njegove obrade, začine koje dodaju. Za takvu vrstu čokolade Stevo se opskrbio i melanžerom, uređajem za preradu kakaa, ali i pravim zrnima kakaa različitog porijekla. Ove vrijedne namirnice Stevo je imao prilike nabaviti proteklog vikenda u Njemačkoj u gradu Lunzenau gdje se održavao festival čokolade i gdje se okupljaju proizvođači isključivo bean to bar čokolada iz cijelog svijeta. Tako će se u Stevinom melanžeru uskoro mljeti i zrna kakaa iz Ekvadora, Perua, Tanzanije, a kako nam kaže Stevo, to će izroditi i različitom okusima čokolade budući da su zrna iz svake zemlje drugačijeg okusa, neka imaju kisele i voćne okuse dok druga imaju prepoznatljiv tamni čokoladni okus, stoga se proizvođaču tu ostavlja mjesta kreativnosti i individualnosti. Stevo nam kaže da izrada takve čokolade nije jednostavna, to nije postupak u kojem se neko zrno samo negdje ubaci, malo skuha i izlije. Izrada bean to bar čokolade traje dugo, od prženja zrna, čišćenja od ljuske i dugotrajnog mljevenja da bi se dobila kompaktna čokoladna masa, a tu posao ne staje. Treba znati mjeru dodavanja različitih sastojaka i začina koje će dodavati čokoladi. Iako su Stevo i Dijana već napravili nekoliko primjeraka bean to bar čokolade, predstoji im vrijeme isprobavanja najboljih kombinacija zrna i prirodnih dodataka.
I sama novinarka koja je radila ovu priču, imala je prilike probati neke od naizgled nespojivih okusa raznih vrsta čokolada koje je Stevo prikupio u Njemačkoj, pa su se u ustima koja inače ne biraju kada je čokolada u pitanju, našli okusi papra, kave, narančinog ulja, čak i češnjaka i soli, spojenih u najboljima okusima crne čokolade. Oduševljeni isprobanim, a istovremeno pomalo razočarani jer vam čokolada koja se trenutno nalazi u vašoj ladici kod kuće neće ponuditi isti doživljaj, otvorili su nam druge vidike. Kada probate takvu čokoladu osjetite poštovanje prema onome što ljudi rade.
Ambicija i planova ne nedostaje
Imaju Stevo i Dijana u svojoj „čokoladnoj“ priči puno planova. Oboje redovito posjećuju festivale čokolade u Hrvatskoj, bili su i u Sloveniji na sličnom događanju gdje je zajednica proizvođača čokolade dosta jaka i ostvarili mnoge kontakte. Stevo je imao prilike iz prve ruke vidjeti kako proizvodi čokoladu Stiv Kahlina, jedan od najboljih hrvatskih čokolatijera, a koji je, ne biste vjerovali, podrijetlom Pakračanin.
Za sada su osmislili ime svoje slatke radionice -„Amaris chocolate“. Odabir je pao na kombinaciji prijevoda više jezika koji znači gorak i božanstven, što im je bilo logično jer žele ponuditi upravo to, prirodno gorku i božanstvenu čokoladu, a za sad će se fokusirati na izradu pet različitih okusa čokolade koje će prvo na kušanje ponuditi prijateljima i obitelji.
„Želja nam je otvoriti obrt, ali se ne žurimo, nego želimo krajnji proizvod dovesti do one mjere kada možemo biti zadovoljni napravljenim i to ponuditi kupcima. To prati i financijska sredstva koja treba namaknuti jer bismo trebali urediti i mjesto gdje bismo čokoladu izrađivali po zakonskim i higijenskim mjerilima koje traži serijska proizvodnja. Planova imamo i tom smjeru gledamo. Nama je misao vodilja ponuditi zdravu čokoladu i od toga ne odustajemo“, kaže nam Dijana. Oboje ističu da se u inozemstvu za oko 80 do 100 grama takve čokolade cijene kreću od 5 do 8 eura, no takve proizvode kupuju oni koji prepoznaju i uživaju u kvalitetnoj namirnici. Dijana i Stevo kažu da je takva čokolada kao dobra čaša vina, sjedneš, polako ju jedeš i uživaš u okusu.
Što nakon ove priče treba poželjeti našim dragim i simpatičnim sugrađanima? Da svoje planove ostvare što prije kako bismo i mi Pakračani na dohvat ruke što prije okusili, kako drugačije nego kao što i samo ime male pakračke domaće čokolaterije glasi, božanstveni okus vrhunske namirnice bez imalo grižnje savjesti.