- PIŠE: Pakrački List
- 1371
“Poznajete me kao sportaša koji uvijek traži, ali i pruža maksimum, a takvo shvaćanje sporta nastojim kroz svoje sportsko djelovanje prenijeti i na mlađe generacije“, rekao je Siniša Karačić - Siki u ožujku ove godine, prilikom primanja priznanja za najboljeg sportskog djelatnika u 2018. godini, na svečanosti proglašenja održanoj u Hotelu Pakrac. Da je nagrada stigla u prave ruke sumnje nema, međutim… „iako cijenim i poštujem ovaj izbor, kao dugogodišnjem pakračkom sportašu, sve ove godine neostvarenom mi je ostala želja da budem proglašen sportašom grada“, rekao je tada ne zamjerajući nikome i ništa.
Nekoliko mjeseci potom, radeći tekst koji upravo čitate, uvjerili smo se da su očekivanja imala prilično čvrsto uporište.
Rođen je 1965. godine kao pilansko dijete oca Branimira i majke Jagode koji su uz Sinišu imali i kćerke Branku i Ljiljanu. Školsku naobrazbu stekao je u Pakracu izašavši iz srednjoškolskih klupa kao završeni elektroinstalater. Stjecajem okolnosti struja i instalacije, umjesto egzistencijalne, imale su tek epizodnu ulogu u životu čovjeka kojeg je obilježio - sport.
Još jedan „pilanski“ izdanak
A on, sport, osvojio ga je već sa šest godina… Prva sjećanja sežu do Stovarišta (dio Pilanskog naselja), gdje je živjela obitelj Karačić, i odlaska na obližnju svečanost otvorenja kuglane u podnožju Leptirovog brda, koju je, recimo i to, svojom nazočnošću uveličao svjetski boksački prvak Mate Parlov. „Kao svako pilansko dijete, i ja sam tada želio postati kuglač...“.
No, na skali sportskih ljubavi, budućnost će tako pokazati, kuglanje će biti samo prvo do…
Prvi susret s rukometnom loptom dogodio se na satu tjelesnog odgoja učiteljice Blanke Erjavec. Neobavezan školski sat u trenutku je utabao sportski put ovog jedanaestgodišnjaka prema tada vrlo popularnom lokalnom RK Jedinstvo. „Kod trenera Vlade Bosića upravo se okupljala nešto mlađa ekipa jer su uz mene u seniorskom timu trenirali Ivica Osmak i malo stariji Renato Marinić. Kako su mlađi pristizali, da bi brže napredovali, oformljena je druga momčad, Jedinstvo 2, s Brkljačićem, Kufnerom, Milićem, Zečevićem, Juštom, Tererom i Kečkešom u sastavu, a natjecala se u Međuregionalnoj ligi mladih Kc/Bj/Vt. Treniralo se i igralo na betonu. „Bili smo strašna generacija, prvu sezonu smo se uhodavali, ali druge smo razbijali sve s 10,15 pogodaka razlike. Izuzetak nije bio niti tada odlični bjelovarski Partizan“, prisjeća se Siki. Takvi rezultati nisu donijeli gotovo nikakve materijalne koristi i ne govorimo ovdje o novcu… Nužnu sportsku opremu su kupovali roditelji sukladno mogućnostima, klub je osiguravao tek dresove za utakmicu i prijevoz. I tako godinama, sve dok Siki, najbolji igrač kluba u tadašnjoj republičkoj ligi, nije bojkotirao važnu utakmicu u Prelogu zbog - sendviča! „Založio sam se za ekipu tako da nam na gostovanjima barem osiguraju obrok, sendvič ili nešto… i nisam htio putovati u Prelog, ako nam to ne obećaju. Nisu pa nisam išao. Utakmicu smo izgubili, ali već nakon sljedećeg gostovanja čekala nas je večera u restoranu, što je kasnije i (p)ostala klupska praksa“. Osiguranje gableca ipak su skupo platili, jer se na kraju prvenstva ispostavilo da ih je ispadanja iz lige koštao upravo taj varaždinski poraz…
Da, dobar je bio Siki. Od ubojite desnice ljevokrilnog napadača strahovali su golmani diljem regije, a jedno prisjećanje otkrilo nam je i kako je loptu dvaput proturio iza leđa jednog od najboljih svjetskih golmana svih vremena Mirka Bašića. „Igrao sam za reprezentaciju Regije Bjelovar protiv Metaloplastike, tadašnjeg prvaka Europe, i zaletio sam se s krila, „zafrkao“ Mirku Bašiću i pogodio. Kasnije mi je prišao, zagrlio i prišapnuo: „Jel` mali, kako je ona ušla?“ „Niti sam ne znam“, priznao je Bašku.
Iako mu je rukomet odnosio mnogo vremena, za kuglanje ga je uvijek pronašao. Višak talenta činio ga je dobrim u svemu pa je i na kuglačkim stazama nizao zavidne rezultate. „Dvaput sam bio pojedinačni juniorski prvak Općine Pakrac, u paru s Darkom Kirom prvak Općine i Regije Bjelovar, a ekipno s „Papukom“ treći u Hrvatskoj na Republičkom prvenstvu“, nabraja samo velike rezultate, koje je ostvarivao „s pol gasa“, jer vremena za kuglačke treninge gotovo da i nije bilo.
Kao već afirimirani sportaš Siniša je lako došao do posla. Elektroinstalatersko umijeće stečeno za školovanja najprije je demonstrirao u Jedinstvu, potom u Drvno-industrijskom kombinatu „Papuk“ koji je u to vrijeme zapošljavao tisuću i pol ljudi. Sve je išlo svojim tokom, kockice su se polako slagale na sportskom i privatnom planu, no….samo do kolovoza 1991. godine kad je život, ne samo Sikiju, odlučio pomrsiti račune.
Prvi punkt u obrani Pakraca
Rat je dočekao na Pilani, odakle se ubrzo prebacio u Prekopakru. „Ponosan sam što danas mogu reći da sam zajedno s desetak mojih prijatelja brzo sišao s Prekopakre i osnovao prvi punkt u tadašnjoj Osnovnoj školi „Pero Prodanović“. 20. kolovoza smo Grgić, Verhaz, Jurinović, Kovač, Picek, Pupak i ekipa tako započeli organiziranu obranu grada“. Boravak na prvoj liniji uzeo je i svoj danak. Siniša je ranjen ukupno četiri puta. „Na spomenutom punktu sam ranjen dvaput. U desnu natkoljenicu, potom po desnoj ruci i leđima. Na sljedećem punktu kod zgrade dječjeg vrtića ponovo je stradala desna podlaktica u kojoj i danas nosim više gelera. Posljednji put ranjen sam kao jedini policajac prilikom polaganja vijenaca u Kusonju na kućnom broju 55“, kratak je presjek Sikijevog burnog ratnog puta.
Nakon oporavka, ali i tijela punog gelera, od sporta ne odustaje. Iako bi desnica puna željeznih krhotina nekome poslužila za ishođenje trajnog invaliditeta i trenutnog, dobro plaćenog umirovljenja, Siniša je svoju dodatno zaposlio i opteretio već 1992. godine i to na lijevom krilu daruvarskog rukometnog tima.
“Zajedno s Rencom (Renato Marinić) i Tonijem (Antunom Hertzom), otišao sam u RK Daruvar (Pakrac tada nije imao rukometni klub) gdje sam tijekom sedam igračkih godina postao najbolji strijelac u povijesti kluba s prosjekom od 10,74 gola po utakmici“, počeo je poslijeratnu priču.
Van terena nastavio je raditi kao voditelj sektora PP Pakrac do 1996. godine kad prelazi u Požegu gdje boravi do 1999., nakon čega se vraća u Pakrac u policiju gdje ostaje do mirovine u koju odlazi 2007. godine.
Povratak u pakrački rukomet
Nakon sjajnog daruvarskog razdoblja 1999. godine vraća se u Pakrac i vlastitim sredstvima pokreće RK „Pakrac“. „Pozvao sam ljude koji nisu imali previše veze s rukometom, samo da se krene, da klub zaživi. Bili su tu Barać, Nagy, Lopar, Turković ml., Ostrman, Babojelić, Škondro ml., Kapetanović, Ibrajić, Raguž, Štor (Mifa), Jeftinić, Marinić, Hertz i ja. Natjecali smo se u Međužupanijskoj ligi Bjelovar-Koprivnica-Virovitica. Rekao sam im da ću igrati rukomet dok se u Pakracu ne izgradi dvorana. To se dogodilo 2003. godine i ja sam nakon dvije dvoranske utakmice aktivnom igranju rekao zauvijek zbogom“.
Uvijek KK “Papuk”
Sportska mirovina nije dugo trajala. 2005. godine vraća se staroj ljubavi i aktivira se u Kuglačkom klubu Papuk. „Uvijek i jedino „Papuk“, s ponosom naglašava, „sve ove godine nisam mijenjao klupske boje niti ću ih mijenjati, iako je vremenom osnovano više klubova na našem području. Stalni sam prvotimac s najboljim prosjekom i imam zapažene uspjehe na pojedinačnim županijskim i regionalnim natjecanjima“.
A i dobro je društvo, zašto ne spomenuti…
Primjerice, godinama njeguju odličan odnos s Croatiom Traunreut (Njemačka) što sa sobom nosi i uzajamna trodnevna posjećivanja na godišnjoj bazi. „Ma samo nek` potraje i da zdravlje posluži“, želi si, ne bez razloga, jer je određenih problema imao sa srcem kad je 2013. godine za vrijeme utakmice na stazi doživio srčani infarkt. Sve je riješio jedan stent, a Siniša je nastavio sa sportom. Takvi problemi kalendarskog karaktera iziskuju mrvicu manje stresa, a takav je ambijent pronašao na rukometnoj klupi mlađih uzrasnih kategorija gdje se aktivirao 2011. godine kad mu je najmlađi sin Ivano počeo trenirati. Da ima što pokazati klincima koji sanjaju rukometni san, dokazao je kroz godine rada. Danas uz taj posao obavlja i onaj glavnog trenera u Ženskom rukometnom klubu „LiPa“, a u muškom najjačem sastavu RK „LiPe“ koja igra 3. HRL Istok pomoćni je trener Vladimiru Pipalu.
Odmor i mir na Ramincu
Nešto drugačiji mir pronalazi na Ramincu gdje se od sportskih natjecanja i treninga odmara uz ribički štap i probrano društvo. „Renac, Špacir i ja imamo kolibu gdje smo stacionirani većinu vremena. Većinom vikendom, a preko ljeta i češće. Udicu zabacimo oko 5, a vratimo se kući oko 12 sati“. U ovu vrstu odmora planiraju uključiti i bolje polovice, a kako kaže, pregovori su u tijeku.
Sikijeva supruga Mihaela je viši fizioterapeut u Bolnici Lipik. Rodila mu je sina Ivana, danas 13-godišnjaka, trećeg Sinišinog sina nakon Arijana (25) i Kristijana (23) iz prvog braka. Ivano je, kako tata kaže, odličan učenik, redovan sudionik školskih natjecanja iz matematike i geografije, a sportsku crtu je također naslijedio pa će u budućnosti prezime Karačić zasigurno biti zastupljeno u gradskim sportskim rubrikama. Stariji momci, Arijan i Kristijan, danas kruh zarađuju u Njemačkoj.
54 godine su „za vratom“, svega je tu bilo, možda i za više od obične novinarske priče. Ali Siki je i dalje u sedlu. Uz redovan sistematski pregled, nadamo se da će još godinama ispisivati nove sportske priče i podučavati djecu ili će samo u miru s ekipom vaditi šarane iz raminačkog jezera. Što god odluči, zaslužio je…
- PIŠE: Pakrački List
- 991
Manje pasa i mačaka lutalica na javnim površinama ima za cilj akcija prikupljanja podataka od građana/vlasnika o njihovim ljubimcima koju temeljom obveza i prava iz Zakona o zaštiti životinja i Komunalnog reda Grada Pakraca od 20. svibnja provodi Tomislav Luksetić, komunalni redar Grada Pakraca o čemu ste nekidan mogli čitati na našem portalu, a javni poziv je objavljen i na gradskoj službenoj stranici.
Svi vlasnici kućnih ljubimaca (pasa i mačaka) s područja Grada Pakraca imaju obvezu do 15. srpnja popunjavanjem kontakt obrasca objavljenog na gradskim stranicama dostaviti podatke o svom kućnom ljubimcu kao što su ime vlasnika s OIB-om i kontakt adresom te podacima o životinji (broj mikročipa, datum zadnjeg cijepljenja, podaci o eventualnoj kastraciji i slično), a sve to treba pokriti i preslikom odgovarajućih stranica iz pseće ili mačje putovnice. Osim internetom, obrasci se mogu popuniti i u zgradi gradske uprave, soba 120 (svaki utorak od 8 do 10,30 sati).
U prvih osam dana, dakle do jučer, pozivu se odazvalo 27 vlasnika pasa i dva vlasnika mačaka, rekao je Luksetić, što za početak akcije i nije loš odaziv. Inače, Veterinarska stanica Pakrac posljednjih godina pocijepi na području Pakraca i Lipika godišnje oko 2000 pasa od kojih oko 250 u svom Skloništu za životinje na Bučju.
Akcija će se provoditi u tri faze: do 15. srpnja u ured komunalnog redara vlasnik treba prijaviti životinju, nakon toga će on uskladiti prijave s evidencijom iz veterinarske stanice i Veterinarske uprave Ministarstva poljoprivrede. U trećoj fazi slijedi obilazak terena i provjera stanja. Vlasnici pasa koji budu pronađeni bez čipova ili necijepljeni dobit će rok od nekoliko dana da to odrade, a ako to ne učine nakon nove provjere mogu biti kažnjeni i do 6.000 kuna uz ostanak obveze čipiranja i cijepljenja. Luksetić računa da bi do kraja godine mogao imati sređeni registar pasa i mačaka što će omogućiti daljnju kontrolu i posebice uvođenja više reda kada je u pitanju kretanje pasa i mačaka po javnim površinama, bilo kao lutalice, bilo bez kontrole od strane vlasnika, ali i što je najvažnije, smanjiti nekontrolirano razmnožavanje.
Uginulu ili odseljenu životinju vlasnik će morati odjaviti iz registra.
Osim što je izrada registra zakonska obveza, ona predstavlja nastavak akcije uklanjanja pasa lutalica s javnih površina radi čega je proljetos Grad pokrenuo mjeru stimulira udomljavanja iz skloništa, a s tom namjerom izgrađen je kod vatrogasnog doma i park za pse.
- PIŠE: Pakrački List
- 1057
Zbog strojarskih radova koje obavlja operator transportnog sustava Plinacro d.o.o. na plinovodu Dobrovac – Omanovac – Daruvar, iz poduzeća Pakrac plin d.o.o. obavještavaju potrošače plina da će u utorak, 28. svibnja od 6 do 24 sata doći do prekida isporuke plina.
U navedenom vremenskom razdoblju plina neće biti u Lipiku, Dobrovcu, Filipovcu, Donjem Čagliću, Klisi i Badljevini.
- PIŠE: Pakrački List
- 1251
U kongresnoj sali Quella Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik danas se održava 9. Balneološki skup „Dr. Ivan Šreter“ čiji su organizatori, uz Bolnicu, i Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Hrvatski liječnički zbor, a sve pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva.
Skup je otvorio ravnatelj Bolnice Darko Kelemen podsjećajući se na 2011. godinu i prvi balneološki skup koji je održan sa samo četiri predavača, ali je bio izraz želje da se stručnim skupom oda počast dr. Ivanu Šreteru, predratnom ravnatelju Bolnice, otetom u četničkoj zasjedi Kukunjevcu u kolovozu 1991. godine nakon čega je njegova sudbina i danas nepoznata. Pored toga željelo se pokazati da Bolnica ima što reći i u pogledu struke, naglasio je Kelemen povezujući pri tom jednu od stručnih tema koja glasi „310 godina balneologije u Hrvatskoj“ i povijest lipičkog lječilišta čime je ukazao da je Lipik od početak prisutan u hrvatskoj balneološkoj povijesti.
U pozdravnom obraćanju domaćina lipički dogradonačelnik Slobodan Katunar je povezao tragičnu sudbinu Lipika i dr. Šretera u barbarskom činu iz Domovinskog rata te je govorio o naporima Lipika i toplica za vraćanjem starog sjaja. Dožupan Vedran Neferović je pohvalio napore ljudi iz toplica i Lipika da se oporave od tih tragičnih događaja ukazujući da zahvaljujući upravo njima Lipik ponovo postaje „kontinentalna Opatija“.
U ime strukovne organizacije Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu kolege je pozdravio prof. Tonko Vlak.
Memorijalni dio svečanosti otvaranja skupa je bio posvećen natječaju za najbolju novu hrvatsku riječ „Dr. Ivan Šreter“ o čemu je govorila dr. sc. Sanda Ham, glavna urednica časopisa „Jezik“ koji od 1992. godine provodi ovaj natječaj, a koji do 2007. godine nosi u nazivu ime dr. Šretera. Ona je povezala dvije „naizgled nepovezive struke“ ističući da im nije cilj nametanja novih riječi nego obogaćivanje jezika.
Voditeljica skupa prim. Senka Slivar Rendulić je istaknula da je skup kroz ovih devet godina prerastao u veliku stručnu manifestaciju druženja kolega i promicanja zdravlja.
Svečanost otvorenja je uveličao Gradski pjevački zbor Lipik.
U nastavku skupa bit će održano 17 stručnih pojedinačnih ili skupnih predavanja koje će realizirati 24 predavača, a među njima i više stručnjaka iz lipičke bolnice: Ivan Žilić, Danijela Babojelić, Maja Juraić, Oto Kraml, Senka Rendulić Slivar, Robert Rendulić, Mateja Visković, Snježana Kligl, Dunjica Karniš te pakračka psihologinja Nataša Major.
- PIŠE: Pakrački List
- 1267
Danas poslijepodne na našim prodajnim mjestima u Pakracu i Lipiku možete kupiti novi 564. broj Pakračkog lista u kojem možete pročitati:
PRIČA S NASLOVNE STRANE: EUROPSKI NOVCI U PAKRAČKIM UDRUGAMA
Prilika volonterima za višestruko uvećavanje proračuna i sadržaja
Veliki uspjeh koji je kod pakračke publike postigla izvedba mjuzikla „Tko pjeva zlo ne misli“ KPD „Sloge“ kroz projekt financiran s 590.000 kuna sredstvima Europske unije ostvario je višestruku korist: pakračka kazališna publika dobila je vrhunsku predstavu koju je kroz dosadašnje dvije izvedbe, a bit će ih još, vidjelo više od 600 gledatelja ili maksimalni kapacitet Hrvatskog doma. Pokazalo je da se i u ovakvim malim sredinama bez neke osobite umjetničke tradicije može pripremiti vrhunski scenski događaj. No od toga možda je važnije što su mnoge neprofitne udruge i ustanove shvatile da s dobrom idejom mogu iz europskih fondova pronaći sredstva za financiranje svojih programa i želja o kojima su zbog siromaštva do lani mogli samo sanjati. Piše Darko Baronica
INTERVJU: MARIJAN PROHASKA, PREDSJEDNIK NK „HAJDUK“ PAKRAC
Pobjedimo svaki put kada okupimo djecu i mladež
Nogometni klub Hajduk Pakrac polovinom lipnja obilježit će sto godina rada. Obilježavanje ove obljetnice najstarije pakračke sportske udruge zapravo traje na različite načine već cijelo proljeće, a što nosi nastavak, kakvo je danas stanje u Hajduku, kakvi su planovi razgovarali smo Marijanom Prohaskom, čelnim čovjekom kluba još od 2008. godine.
LJUDI I ŽIVOT: SINIŠA KARAČIĆ - SIKI IZ PAKRACA
Rukama punih gelera pisao rukometnu povijest
“Poznajete me kao sportaša koji uvijek traži, ali i pruža maksimum, a takvo shvaćanje sporta nastojim kroz svoje sportsko djelovanje prenijeti i na mlađe generacije“, rekao je Siniša Karačić - Siki u ožujku ove godine, prilikom primanja priznanja za najboljeg sportskog djelatnika u 2018. godini, na svečanosti proglašenja održanoj u Hotelu Pakrac. Da je nagrada stigla u prave ruke sumnje nema, međutim… „iako cijenim i poštujem ovaj izbor, kao dugogodišnjem pakračkom sportašu, sve ove godine neostvarenom mi je ostala želja da budem proglašen sportašem grada“, rekao je tada ne zamjerajući nikome i ništa naš poznati sportski radnik, umirovljeni policajac, ratni invalid, dijete Pilane…Piše: Dinko Kliček
BOLNICA PAKRAC: Potpisan ugovor o energetskoj obnovi
DOBRA VIJEST ZA VOZAČE: Do jeseni nova stanica za tehnički pregled vozila
NOVI NOVCI IZ MINISTARSTVA REGIONALNOG RAZVOJA: Za dva projekta 640.000 kuna
PAKRACU NOVI POVLAŠTENI STATUS: Ispravljena nepravda iz 2014. godine
KATASTARSKA IZMJERA: Vlasnici upoznati s prijedlogom rješenja
NOVOOTVORENA ORDINACIJA DENTALNE MEDICINE: Ortopantomogram od sad i u Pakracu!
IZBORI ZA EUROPSKI PARLAMENT: Pakračani na 22 biračka mjesta
STRANAČKI SKUPOVI: Predstavili se HDZ i SDP
MANJINSKI IZBORI: Izlaznost manja od 10 posto
GRAD PAKRAC: Udrugama i ustanovama iz proračuna oko 1,1 milijun kuna
PRESELJENA SPOMEN KOSTURNICA: Novo počivalište na Gavrinici
PREDSTAVLJEN MJUZIKL KPD „SLOGA“: Prvorazredni pakrački kulturni događaj
8. MULTIPAK: Sedam dana multi - uživancije
SKLONIŠTE ZA ŽIVOTINJE: Gradska mjera potaknula udomljavanje pasa
ZAVRŠEN KUGLAČKI KUP „BLJESAK“: Pobjednici Branko Manev i organizator
18. OLIMPIJSKI FESTIVAL DJEČJIH VRTIĆA: Pakrac ugostio 400 mališana
Sve to pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas na sljedećim lokacijama: MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Strossmayerova, Matije Gupca, Prekopakra), KTC, TO KRNDIJA.
- PIŠE: Pakrački List
- 938
Kako napreduju radovi i pojašnjenje kako su utrošena donirana sredstva bio je razlog današnjeg obilaska gradilišta budućeg doma obrtnika na raskrižju pakračkih ulica Vatroslava Lisinskog i Kralja Tomislava lipičkog gradonačelnika Vinka Kasane i pakračke gradonačelnice Anamarije Blažević gdje su ih dočekali Davor Lepka, predsjednik i Robert Ružička, dopredsjednik Udruženja obrtnika Pakraca i Lipika.
Grad Lipik je donirao 5.000 kuna s kojima je kupljeno 80 četvornih metara betonskih opločnika. Autoprijevoznik Vlado Amić je toliko novca dao za preostali materijal, a kao majstorski ispit opločnike je postavio obrtnik Ivica Tutić. Grad Pakrac je lani donirao 7.200 kuna, a ove još dvije s kojima je postavljena stolarija. Hrvatska obrtnička komora je donirala 25.000 kuna s kojima je postavljena instalacija centralnog grijanja te kupljeni radijatori. Vlastitim radom i sredstvima lani su obrtnici sami postavili sve ostale podne i zidne instalacije te ožbukali unutarnje zidove što je omogućilo da se upravo ovih dana postavlja završni betonski sloj na podovima. Nakon toga trebat će još postaviti podne i zidne keramičke pločice, stropne obloge, sanitariju i odraditi još neke manje završne radove i, kao je rekao Lepka, očekuju da će iduće godine prostor biti stavljen u funkciju što će omogućiti da se Udruženje iz Preradovićeve ulice preseli u ovaj prostor pri čemu će ostati mogućnost da se lokal do ulice iznajmi nekom od obrtnika.
No do potpunog završetka zgrade ostat će neriješen najveći problem - fasada za koju po predračunu treba oko 250.000 kuna. Naravno da su gradonačelnici pozdravili napredak radova poželjevši da ovaj značajan gospodarski čimbenik za oba grada dobije primjereniji prostor od postojećeg.
Pakračko-lipičko udruženje obrtnika je 2007. godine uz pomoć Hrvatske obrtničke komore za 150.000 kuna kupilo od Grada ruševnu zgradu veličine 13,5 x 14,5 metara u i pri čemu je 100.000 donirao HOK, a 50.000 je platilo Udruženje. Obnova je započela nekoliko godina poslije, a napreduju sporo jer materijal Udruženje kupuje uglavnom doniranim sredstvima i ugrađuju ga dobrovoljnim radom svojih članova. Stoga je nemoguće izraziti koliko su do sada ukupno novaca uložili u adaptaciju i obnovu.