- PIŠE: Pakrački List
- 1066
U Požeško-slavonskoj županiji trenutno su aktivna 483 slučaja zaraze koronavirusom, 412 osoba nalazi se u kućnoj izolaciji, a 71 osoba je hospitalizirana. U samoizolaciji se nalaze 1282 osobe. Na posljednjem testiranju obrađena su 333 uzorka, od kojih je 75 pozitivnih, izvijestio je županijski Stožer CZ. Od ovih 483 aktivnih, 85 je s područja Pakraca i Lipika, rekao je epidemiolog dr. Ante Vitalia.
Prema podacima portala Indexa.hr od početka epidemije u našoj županiji je umrlo 29 osoba, odnosno 12 unazad osam dana prosinca.
Na covid odijelu pakračke bolnice se nalazi 18 pacijenata, rekla nam ravnateljica Marina Major i potvrdio dr. Vitalia. Pored toga, 25 zaposlenika je u izolaciji ili samoizolaciji tako da i dalje rade samo nužne i hitne obrade, a dijagnostika usporenije u odnosu na normalna vremena. Međutim, sve te brojke mijenjaju se iz sata u sat, upozorava ravnateljica.
SUTRA za naš portal epidemiolog dr. Ante Vitalia opširno komentira trenutnu epidemiološku situaciju i najavljuje početak cijepljenja u siječnju i u našoj županiji.
- PIŠE: Pakrački List
- 1237
Iako je Nacionalni stožer civilne zaštite zabranio rad ugostiteljskim objektima, koji su tako morali staviti ključ u bravu barem do 21. prosinca, u Pakracu se kava i topli napici „za van“ ipak mogu popiti na nekoliko lokacija u centru gradu.
Hotel Pakrac nudi piće za van koje se može naručiti i preuzeti na prozorčiću do glavne prometnice, Trga dr. Ivana Šretera. „Budući da smo zbog epidemioloških mjera morali zatvoriti kafić i restoran hotela za goste koji nisu smješteni u samom objektu, na ovaj način smo odlučili unijeti sugrađanima i malo božićne atmosfere u ovo neobično razdoblje“, rekla je voditeljica hotela Martina Terranova i dodala da su dojmovi pozitivni, ljudi većinom uzmu narudžbu u šetnji, željni druženja i svježeg zraka, no odaziv je ipak mali. U ponudi imaju kavu po cijeni od 7 do 9 kuna, čaj 8 kuna, te vruću čokoladu i kuhano vino, koji su i najpopularniji, po cijeni od 10 kuna.
Iako se više baziraju na hrani, „prava“ kava, iz kafe aparata, također se može uzeti za van i u „Zdravljaku“ u Bolničkoj ulici po cijeni od 7 do 8 kuna, capuccino je 9 kuna isto kao i čaj, a vruća čokolada 10 kuna, rekao je Selim Demiri, koji zajedno sa obitelji vodi ovaj lokal. „Ne može se usporediti promet prije ovih mjera i sada, no raditi se mora“, poručuje.
Najviše gužve ipak smo primijetili ispred kioska Tiska u Ulici Gojka Šuška, koji nudi tople napitke iz samoposlužnog aparata po cijeni od 5 kuna za kavu, 6 za capuccino, koliko dođe i kakao. Zaposlenik na kiosku, Damir Leš, kaže da se znatno povećala prodaja od kad su zatvoreni ugostiteljski objekti jer se prije prodavalo oko tridesetak napitaka dnevno, a sad stotinjak. „Nije kava kao iz kafića, ali može se popiti“, zaključuju okupljeni oko kioska koji osim na kavu, svrate svakodnevno i na čašicu razgovora o aktualnim gradskim temama.
Ovo su tri mjesta koje smo obišli. No njih u gradu zacijelo ima još, primjerice benzinske crpke. Očito je vrijeme za neke nove navike.
- PIŠE: Pakrački List
- 1020
Posljednjeg dana studenog bio je 281. dan izvođenja radova na projektu aglomeracije Pakrac-Lipik od 851 ugovorenog. To je točno trećina i za to vrijeme je izvedeno radova u vrijednosti 44 milijuna kuna od ugovorenih 147 (bez PDV-a) ili 30 posto, izvijestio je Marijan Pierobon, direktor Voda Lipik, formalnog investitora.
Što se tiče vodoopskrbe, ukupno je odrađeno točno polovina posla, dok je odvodnja na četvrtini ukupno planiranih zamijenjenih cijevi u ovom projektu.
U samom naselju Pakrac postotak odrađenih radova je i bolji jer je odrađeno 66 posto radova na kanalizaciji i 52 posto radova na vodoopskrbi. Za povratak ulica u normalno stanje dobra je vijest da je izvođač radova Gorenjska gradbena družba Kranj jutros počeo s postavljanjem ivičnjaka između kolnika i nogostupa na križanju Bolničke i Ulice Matice hrvatske što znači da je na tom dijelu napokon kopanje završeno. U Ulici Kalvarija danas i naredna dva dana u tijeku je prespajanje vodovoda sa starog na novi cjevovod radi čega će dijelovi ulica u ta tri dana biti po nekoliko sati bez vodoopskrbe. Izvođač radova je također najavio i da će ovog tjedna početi s asfaltiranjem ulica u dijelu Lipika. 
- PIŠE: Pakrački List
- 1425
Tijekom jeseni bez pompe Mario Tušek je Muzej vojne i ratne povijesti, koji se nalazio na 50-ak četvornih metara zgrade takozvane stare gradske vijećnice, preselio u zgradu bivšeg suda, s druge strane trga u odnosu na dotadašnju lokaciju. Muzej nije završen. Grad Pakrac je osigurao potrebne materijale za bojanje i druge manje popravke, dok su neophodne radove besplatno izveli Mario i prijatelji, najviše članovi Kluba ratničkih vještina unutar kojeg je muzej i registriran.
Na katu „suda“, na oko 220 četvornih metara u četiri prostorije i hodniku, izloženi su kronološki i tematski (predratna razdoblja, Prvi, Drugi, Domovinski rat) brojni eksponati, njih nekoliko tisuća, ponajviše bojne, radne i svečane odore ili dijelovi odora najviše HV-a i MUP-a, ali i drugih povijesno starijih vojski, razna oružja i eksplozivna sredstva, oružja svakodnevne upotrebe iz starije pakračke povijesti, razne fotografije, plakati i slično. Tu su i tri televizijska monitora na kojima se prikazuju filmovi ratne i vojne tematike, kao i brojne knjige.
Prizemlje još nije u funkciji, a u njemu će se nalaziti knjižnica i čitaonica s oko 800 knjiga i tisuću časopisa, razni ratni originalni dokumenti pojedinaca i postrojbi, suvenirnica kao i učiona za predavanje i depo za neobrađene izloške.
Prvi posjetitelj u novom muzejskom prostoru, tada još u radu, bio je 6. listopada ministar i general Tomo Medved sa suradnicima i pakračkim domaćinima, a kasnije su bili pakrački srednjoškolci i polaznici časničke i dočasničke škole Hrvatskog vojnog učilišta dr. Franjo Tuđman, koji su Mariju zbog uspješne suradnje prošlog mjeseca uručili i posebnu zahvalnicu.
Prednjače školski izleti
„Posjetitelji su razne skupine, ali zadnjih godina ipak prednjače školski izleti. Prije nekoliko godina, učenike su nam počele dovoditi braniteljske udruge iz Bjelovara, Koprivničko – križevačke županije, iz Orahovice, znači većina udruga koje su za vrijeme Domovinskog rata i bile na pakračko – lipičkom ratištu. Od prije dvije godine ušli smo u projekt Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar u sklopu kojeg su nas posjećivali osmi razredi pet slavonskih županija. Osim učenika, redovito nas posjećuju korisnici Doma hrvatskih veterana u Lipiku, razne braniteljske udruge i izletnici Slavonije. Broj posjetitelja se svake godine povećava, tako da smo prošlu godinu završili s više od 8000 posjeta, ali i 8312 pratitelja na Facebook stranici“, kaže Mario.
Grad za muzej osigurava prostor i režije, a u nabavljanju muzejske građe pomažu brojne institucije kao što su MORH, MUP, Hrvatski memorijalni centar Domovinskog rata, MCDR Vukovar, Ministarstvo hrvatskih branitelja i braniteljske udruge .
Središnje mjesto u muzeju zauzima Domovinski rat, zbog same važnosti Pakraca za to razdoblje. No, eksponatima nije obrađen samo Domovinski rat u Pakracu nego općenito u Hrvatskoj pa se u muzeju mogu vidjeti eksponati koji se odnose na ustroj, opremanje i aktivnosti brojnih postrojbi HV i MUP-a iz cijele Hrvatska, ali i odore kako pakračkih branitelja tako i drugih pa čak i nekih generala koji su muzeju donirali takve predmete.
„Muzeološki stručnjaci će reći da izložba nije postavljena po kriterijima struke, nego više kolekcionarski što je točno. No nedostaje mi pravih muzejskih vitrina i prostora, a žao mi je poneke izloške koji se možda dupliciraju, poput odora pakračkih branitelja iz Domovinskog rata, ne izložiti jer sam svjedok da upravo oni ponosno ističu posjetiteljima kako je to upravo njihova ratna odora, a i puno su mi pomogli u početku stvaranja ove kolekcije“, kaže Mario.
Posjet uz najavu
Dio eksponata se može vidjeti na muzejskoj Facebook i Instagram stranici koju svakodnevno popunjavamo. Mario također od 2018. godine piše za časopis Vojna povijest u kojoj u svakom broju na šest do deset stranica predstavlja eksponate iz muzeja vezano za neku cjelinu. U broju za lipanj, obradio je temu o časopisima, novinama i biltenima u Domovinskom ratu gdje je svoje mjesto našao i prvi broj „Pakračkog lista“ iz 1992. godine.
Muzej nema radno vrijeme, već se otvara po najavi. To vrijedi i za jednu osobu, samo je potrebno najmanje dan ranije nazvati ili poslati poruku, poručuje Mario potencijalnim posjetiteljima iz Pakraca.
Planovi u najbližoj budućnosti okrenuti su uređenju dvorišta iza zgrade koji gleda na Kalvariju. U njoj uz pomoć MORH-a namjerava postaviti velike vanjske izloške kao što su razna borbena i transportna vozila. Ambiciozne planove ima i za prizemlje u kojem priželjkuje računalni simulator borbenog aviona i druge video igrice kojima bi privukao mlade posjetitelje.
Djeluje pomalo preambiciozno. No, malo je bilo i onih koji su vjerovali da će 2012. godine kada je sve započelo, moći postići iole ozbiljniju razinu. A došao je do ove, veoma respektabilne.
- PIŠE: Pakrački List
- 1137
Zbog prespajanja kućnih priključaka na nove vodovodne cijevi u Ulici Kalvarija, od sutra će povremeno bez vode ostajati stanari ove ulice, javljaju iz Gorenjske gradbene družbe, izvođača radova na projektu „Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije Pakrac-Lipik“.
Bez vode će u vremenu od 7 do 16 sati ostajati dijelovi ulice po sljedećem rasporedu:
8. prosinca kućni brojevi 6-34
9. prosinca kućni brojevi 7-27,
10. prosinca kućni brojevi 40-68, i
11. prosinca kućni brojevi 37-63.
Mole se potrošači za strpljenje i razumijevanje.
- PIŠE: Pakrački List
- 1738
Krajem listopada saznali smo da je, po tko zna koji put, postojala namjera od strane Hrvatskih željeznica Putnički promet da se reducira broj vlakova na pruzi Banova Jaruga – Virovitica, dakle i kroz Pakrac i Lipik, ali su na razgovoru s čelnicima Pakraca, Lipika, Daruvara i Sirača, članovi Uprave HŽPP-a pokazali razumijevanje te će i dogodine na ovoj relaciji, unatoč malom broju putnika, zadržati dosadašnji broj linija, što znači četiri u svakom pravcu radnim danom, odnosno jedan manje nedjeljom. Da bi se uvjerili tko putuje, kojim povodom i što misle o zadržavanju ovih linija provozali smo se vlakom od Pakraca do Banove Jaruge i natrag, i popričali sa nekoliko rijetkih putnika i kondukterom.
Prohladno jutro, ponedjeljak, „stara stanica“ ispod Praulje zjapi sablasno prazna. Društvo nam pravi jedino pakračka „parna ljepotica“, lokomotiva koja je nažalost, iako vrijedan spomenik tehničke baštine, prepuštena zaboravu. Kroz zvukove bagera koji dopiru sa obližnjih radova na aglomeraciji, probija se glasna truba vlaka koji dolazi iz smjera Virovitice točno na vrijeme, baš onako kao što piše u redu vožnje.
U vlaku već na stepenicama putnike čeka mnoštvo uputa i upozorenja o nošenju maski i držanju distance, kao i tekućina za dezinfekciju ruku. Sva su mjesta slobodna, putnika nema, tek strojovođa i kondukter. Pomalo nezainteresiran za razgovor, kondukter (koji je želio ostati anoniman) naplaćuje kartu i govori kako preko tjedna prevezu relativno malo ljudi. Najpopunjeniji je direktni vlak Virovitica-Zagreb koji vozi nedjeljom i 90 posto ga čine studenti. Nema tvornica, nema ljudi…, žali se. Nekad je Pakrac imao drvnu i tekstilnu industriju, a lipička staklana je zapošljavala mnogo više ljudi nego danas. Putnički promet se zbog toga znatno smanjio od prijeratnih vremena, dok teretnoga gotovo više ni nema, navodi kondukter koji ovaj posao obavlja 25 godina, a prije toga je radio kao vozni vlakovođa. Iako mu posao nije težak, kaže da broji vrijeme do zaslužene mirovine pa neka se problemima željeznice bavi netko drugi.
Na „novoj“ stanici u Pakracu ušle su dvije putnice, Marija i Tajana, majka i kćer iz Brezina koje su bile u kupovini u pakračkom trgovačkom centru. Kažu da nisu zadovoljne redom vožnje, pogotovo što je ukinuta linija kojom su ljudi mogli putovati ujutro na posao. Priznaju također da im je bio draži autobus, jer je stajao ispred njihove kuće, no ipak im ostanak vlaka na ovoj relaciji puno znači jer nemaju drugog prijevoza.
Ne može se ništa prigovoriti samom vlaku. Iako 40-godišnjak, pristojno se drži i redovito održava, čisti, dezinficira. Grijanje je radilo i više nego dovoljno, dok su utičnice za struju i besplatan wi-fi nešto što je ipak nerealno za očekivati u vlakovima ovog ranga i na ovoj pruzi. Ukratko, kakva pruga - takvi vlakovi. Treba navesti i da osim željezničke stanice u Pakracu, niti jedna kolodvorska zgrada do Banove Jaruge više nema blagajnu, odnosno nije niti u funkciji, tako da se karte mogu kupiti direktno u vlaku ili online, pri čemu je dovoljno pokazati ju kondukteru na pametnom telefonu.
Put do Banove Jaruge, koji je dug 30 kilometara, trajao je 46 minuta i prošao je relativno brzo uz pogled kroz prozor na obrađena polja, zelene livade, pokojeg fazana i krdo srna. Prije desetak godina je ovaj put trajao 6-7 minuta kraće, ali nećemo sitničariti, jer stižemo na vrijeme. No, da se ipak vozimo Hrvatskim željeznicama shvatili smo na povratku, kad nas je, čekajući da krenemo, ugodni glas s razglasa obavijestio kako će vlak prema Virovitici kasniti u polasku nekoliko minuta. Uobičajeno, rekli bismo.
U vlaku samo dva putnika
Ponovo je u vlaku bilo samo dvoje putnika. Profesorica klavira Kristina koja trenutno živi u Pakracu, dvaput mjesečno putuje kući u Križevce pri čemu izmjeni tri vlaka, a putovanje joj zbog puno čekanja traje i po 6 sati. Iako su ukinuti neki popusti koje je prije koristila, zadovoljna je cijenom karte i komocijom vlaka, no red vožnje bi svakako mijenjala. Vrijeme na putu uglavnom iskoristi za čitanje knjiga ili surfanje na mobitelu. Umirovljenica Francika iz Daruvara koja je putovala iz Zagreba, rekla je da se ne vozi često vlakom, tek nekoliko puta godišnje, ali smatra da je potrebna ova linija i njeno gašenje bi itekako falilo, pogotovo starijim ljudima.
Na ranije spomenutom sastanku predstavnika Uprave HŽPP i navedenih gradova dogovoreno je kako će ove jedinice lokalne samouprave sufinancirati troškove željezničkog prijevoza za svoje umirovljenike čije je polazište ili odredište na pruzi Banova Jaruga - Virovitica. Kako smo čuli od konduktera, umirovljenici Bjelovarsko-bilogorske županije su od ranije imali ove povlastice i u znatnoj mjeri su ih koristili, čak i za odlaske na more u Rijeku ili Split te u posjete udaljenijoj rodbini. Zašto i ne bi, kad već imaju priliku?
Za studente i učenike prijevoz besplatan
Osim umirovljenika, kako bi popularizirali željeznicu i zainteresirali mlade na putovanje vlakom, redovnim studentima i učenicima srednjih škola s prebivalištem na području Požeško-slavonske županije čije je polazište ili odredište na ovoj pruzi i ove je akademske godine također osiguran besplatan prijevoz vlakom, s tim da cijene karte sufinanciraju Županija i HŽ Putnički prijevoz. Za ostvarivanje besplatnog prijevoza učenici i studenti moraju imati izrađenu pametnu karticu s odgovarajućim profilom K-18 i K-33x, rekla nam je zaposlenica HŽ-a na blagajni pakračke stanice Ankica Špehar. Ova subvencija je s rokom važenja do kraja mjeseca studenog, no za očekivati je da će se produžiti u istom obliku i za narednu godinu. U studenom su na ovoj stanici prodali 13 ovakvih karata studentima, no to je samo ono što je prodano na blagajni, vjerojatno je nešto karata prodano i u samom vlaku, govori gospođa Špehar i dodaje da zbog korone i studenti manje putuju ili se snalaze na druge načine. Popularne su Facebook grupe kojima se studenti koji posjeduju automobil često koriste kako bi ponudili slobodno mjesto i time sa suputnicima podijelili troškove prijevoza do mjesta studiranja ili pri povratku kući.
Ako pogledamo red vožnje prema Daruvaru, kao mjestu kojem najviše gravitiramo, možemo zaključiti da se Pakračani slabo mogu služiti ovom linijom na svakodnevnoj bazi. Uglavnom ju mogu koristiti učenici i radnici koji iz smjera Daruvara (vlak kreće u 6.09 sati) dolaze u Pakrac u školu ili na posao (stiže u 6.58). No, isto ne vrijedi u obratnom smjeru, jer vlaka iz Pakraca za Daruvar nema sve do 8.32 sati, što je prekasno i jednima i drugima. To nam potvrđuje i A. Špehar koja kaže da učenici uglavnom ne putuju vlakom, jer je za njih puno bolja veza organizirana autobusom. U prilog ovoj vezi Pakrac-Daruvar sigurno ne ide i dužina putovanja od skoro sat vremena. Razlog tome je, saznajemo, što je prosječna brzina vlaka od oko 50km/h, zbog radova na relaciji od Badljevine do Sirača smanjena na samo 25km/h.
Neadekvatni red vožnje
Da je nužno napraviti izmjene u voznom redu smatra i drugi kondukter iz našeg vlaka koji je zamijenio onog jutarnjeg, kojemu je istekla smjena i napustio nas je na polovici putovanja. Ima ljudi i bilo bi ih još više kad bi se vozni red pravio u skladu s potrebama putnika, kaže i dodaje da je nekad po 50-ak ljudi išlo na posao vlakom jer su imali vezu. Sad se nas, koji smo u kontaktu s putnicima, ništa ne pita već se sve određuje na nekim višim razinama, ogorčen je kondukter, koji se kao i prijašnji nije želio predstaviti niti fotografirati.
Evidentan je i manjak putnika sad u vrijeme korone pa putuju samo oni koji moraju, primjećuju svi naši sugovornici iz vlaka. Nekad se u Pakrac barem putovalo na naručene preglede kod liječnika, odnosno na pretrage u bolnicu, ali sad je i to svedeno na najmanju moguću mjeru pa se većina toga rješava telefonom i mailom. Da se vrate ponovo stara vremena kad se tražilo u vlaku mjesto više, želja je i putnika i konduktera, jer je dobra prometna povezanost važna ne samo da bi se zadržalo stanovništvo na ovim prostorima već i kako bi se smanjila izoliranost ruralnih mjesta između Virovitice i Banove Jaruge.
Na kraju našeg putovanja zaključujemo da su potrebna znatna ulaganja u željezničku infrastrukturu na liniji Banova Jaruga- Daruvar - Virovitica, kako bi se povećala brzina prometovanja i time skratila duljina putovanja, a potom i usklađivanje reda vožnje sa stvarnim potrebama, jer bi u protivnom ovaj vlak mogao doživjeti sudbinu one lokomotive s početka priče i završiti kao muzejski primjerak na sporednom peronu neke zaboravljene željezničke stanice.
