- PIŠE: Pakrački List
- 1187
Nitko od Pakračana nije potražio pomoć vatrogasaca nakon razornog potresa koji je u 12,20 minuta pogodio u Hrvatskoj, s epicentrom u okolini Petrinje, a koja se jako osjetila i u Pakracu.
Potvrdio nam je to Ilija Turković stariji, predsjednik DVD-a Pakrac, dežurni u vatrogasnom domu, ali i gradonačelnica Anamarija Blažević.
U kratkoj vožnji kroz središte Pakraca nisu vidljive nikakav štete, a nakratko su bile prekinute telefonske fiksne i mobilne veze koje su uspostavljene nakon 20-tak minuta.
- PIŠE: Pakrački List
- 1192
Polaganjem vijenaca i paljenjem lampiona, skromno i dostojanstveno, u nazočnosti suboraca, predstavnika pakračke UHVIDR-e kao i gradskih izaslanstava Pakraca i Lipika danas je kod braniteljskog spomenika u ulici sv. Roka, obilježena 29. godišnjica pogibije Marijana Kulhavija – Foke zamjenika zapovjednika 76. samostalnog bataljuna te šestorice pripadnika protudiverzantske satnije iz Bjelovara – Ivana Bedekovića, Ante Ćurića, Franje Gašpara, Dražena Hudeca, Željka Novosela i Darka Peroša, poginulih tijekom oslobodilačke akcije „Alfa“.
Zbog ograničavajućih mjera inače jednom od najposjećenijih komemorativnih skupova nisu mogli nazočiti predstavnici bjelovarskih braniteljskih udruga te tamošnji gradski i županijski predstavnici. Stoga se oko spomen obilježja u pakračkim vinogradima danas okupilo dvadesetak Fokinih najbližih prijatelja, suboraca, a u njihovo se ime tragičnog dana prisjetio sudionik ratne akcije Zdenko Hudorović. Vrativši film u ratne dane, detaljno je podsjetio na strahote i herojstvo branitelja, uzdižući pritom lik i djelo Marijana Kulhavija te poginulih Bjelovarčana. Završivši, još jednom je svima zahvalio na ustrajnosti prisjećanja na ovaj herojski čin. Službeni dio komemoracije završen je zajedničkom molitvom.
Netom prije službenog dijela komemoracije Foki su lampion zapalili i oni branitelji i sugrađani koji su ovaj dan sjećanja iskoristili za tradicionalni planinarski pohod na Omanovac u sklopu 25. braniteljske „Fokine staze“.
20. memorijalna utrka Fokinom stazom 1991.
Već 20 godina, u sklopu obilježavanja stradanja hrvatskih branitelja u pakračkim vinogradima, trči se i Memorijalna utrka „Fokinom stazom 1991“ koju je inicirao Pakračanima dobro znani Duško Štrbac. Start utrke je ispred obiteljske kuće Marijana Kulhavija u Prekopakri, a ove godine memorijal je osiromašen nedolaskom brojnih trkača zbog ograničenog međužupanijskog kretanja. Podsjetimo, prošle je godine sa startne točke u Prekopakri krenulo preko pedeset sudionika. Ove je startalo 7 trkača, a istrčat će 10 kilometara dugačku stazu do cilja ispred Planinarskog doma na Omanovcu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1401
Pakračani i Lipičani unazad par godina putovali su u brojne države na svih šest kontinenata, ali i po Lijepoj našoj. Na putovanja su išli službeno, u privatnim aranžmanima i organizaciji turističkih agencija, planinara i drugih udruga, u društvu obitelji ili prijatelja, pri tom koristili, automobile, motore, bicikle, avione, brodove, ali i pješačili. Neki više vole zimske, neki ljetne destinacije, neki svjetske metropole, neki nedirnutu prirodu. Sve to proizlazi iz našeg foto natječaja „Pakračani svjetski putnici“ pokrenutog lani u božićnom broju Lista o kojem smo u četiri navrata ove godine pisali i na našem portalu.
Podsjećamo: tribine o putovanjima po stranim državama koje povremeno organizira Gradska knjižnica Pakrac predstavljajući knjige-putopise i njihove autore, s obzirom na broj posjetitelja, izaziva poprilično interesa. Stoga je Pakrački list pokrenuo akciju „Pakračani svjetski putnici“ koja, da bi bila uspješna, treba biti prihvaćena od naših sugrađana. Poanta je vrlo jednostavna – zašto bi nam samo drugi pričali o svojim putovanjima, kada i naši sugrađani putuju po svijetu. Stoga smo vas pozvali da e-mailom na adresu našeg uredništva pošaljete fotografije s vaših putovanja s kratkim opisom mjesta gdje ste putovali. Želja nam je bila da stručno povjerenstvo izabere dvadesetak fotografija koje su tehnički i sadržajno kvalitetne, interesantne po lokaciji ili motivaciji putovanja i da od njih napravimo, u tjednu kada obilježavamo Dan Grada, izložbu i simbolično nagradimo najuspješnije i objavimo ih na našem portalu i u novinama. No, onda se umiješala epidemija, okupljanja i takve manifestacije nisu bile preporučljive, ili čak zabranjene. Sve smo odgodili za „bolja“ vremena, u dane božićnih blagdana. No ona, po pitanju okupljanja, u ovoj kalendarskoj godini nisu došla i kako više nema smisla čekati, uvažavajući vaš trud i volju za suradnju, kroz ovaj broj Lista i narednih dana na portalu odradit ćemo bar dio tih planiranih aktivnosti, dakle objaviti radove koji su došli na naš natječaj.
16 prijavljenih i više od stotinu fotografija
Dakle prijavilo vas se je 16, a poslali ste više od stotinu fotografija na kojima s više ili manje uspjeha pokušavate dočarati ambijent u kojem ste boravili, na kojima ste pojedinačno ili u društvu. Objavljujemo vaše prijave s po jednom fotografijom redom kako su pristizale.
Kako je riječ o velikom broju doista lijepih fotografija i doživljaja iskustva naših sugrađana objavit ćemo na našem portalu u dva nastavka, danas i sutra.
Branka Ećimović iz Pakraca poslala nam je dvije fotografije sa svojih planinarskih pohoda, jednu iz zimskog ambijenta južnog Velebita i jednu ljetnu s planine Osorčica s otoka Lastova, bez konkretnih dodatnih pojašnjenja.
I Antun Ciglenečki putuje kao planinar, a poslao nam je tri fotografije snimljene tijekom tri putovanja 2019. godine po različitim visoravnima Alpi: iz austrijskog istočnog Tirola, slovenskih Julijskih Alpi te visoravni Monte Rosa na granici Švicarske i Austrije.
Anđelka Gajšak Špančić setom od 24 fotografije nam je pokušala dočarati svoje putovanje s turističkom agencijom u tursku pokrajinu Kapadokiju u koju je stigla avionom na relaciji Zagreb-Antalija pa 600 km autobusom u unutrašnjost Turske gdje im je glavna atrakcija bila vožnja košarom pričvršćenom na balonu. „Na mojim brojnim putovanjima uživala sam u raznim turističkim atrakcijama uključujući slapove Niagare, pogled s Eiffelovog tornja te vožnja brodom kroz Messinski tjesnac. No naći se među stotinama balona koji se u različitim intervalima dižu u zrak za mene je najimpresivniji doživljaj“, piše dr. Špančić.
„Moje najbolje putovanje u posljednjih pet godina je putovanje na Kanarske otoke“, ističe Greta Špančić, podsjećajući da je riječ o otočju u Atlantskom oceanu koji pripadaju Španjolskoj gdje je boravila unutar školskog projekta Erasmus+ pri čemu je pored ostalog obišla vulkan El Teida, Siam park i tamošnje znamenite plaže.
Ivana Andričević nam je poslala šest fotografija s različitih destinacija snimljenih na Malti gdje je boravila osam dana lanjskog rujna, a odabrali smo ovu iz Valette.
Ivana Brkić nam je poslala pet fotografija s obiteljskih izleta iz bližeg nam dijela Europe: Festetic (Mađarska) Salzburg, Muenchen i Novi Sad koje je posjetila unazad tri godine. Odabrali smo ovu iz Muenchena.
Lana Tessari nam je poslala sedam fotografija sa svojih privatnih dalekih putovanja na tri kontinenta: Viktorijini slapovi (Zambija, Zimbabve 2019), Barcelona (2018), Havana, Petra („izgubljeni grad“ u Jordanu – 2018. godine) te s ovogodišnje južnoameričke turneje iz Kolumbije, Nikaragve i Meksika s koje se nakon 70 dana vratila u prvim danima pandemije.
Marija Andričević iz Badljevine je poslala čak 11 fotografija snimljenih lani u prosincu na Zanzibaru, otoku pod teritorijalnom vlašću Tanzanije. „Nakon mnogo putovanja po Europi, napokon smo se odlučili i za egzotično putovanje i nisam požalili, te Zanzibar toplo preporučujem svima koji žele uživati u prekrasnim pješčanim plažama i tirkiznom moru. Za Zanzibar mnogi kažu da je sinonim za raj što definitivno mogu potvrditi“, pojašnjava Marija svoje fotografije.
NASTAVAK SUTRA.
- PIŠE: Pakrački List
- 1937
Pedijatar dr. Nenad Peić prvi je zaposlenik pakračke bolnice, a možda i uopće Pakračanin cijepljen protiv koronavirusa. Njega je danas oko 13 sati, niti sat vremena nakon dolaska prvih doza iz Požege, cijepio uz nadzor liječnika specijalist magistar sestrinstva Tihomir Jovanović, a tom činu su prisustvovali i ravnateljica Marina Major te glavna sestra bolnice Đurđica Stokić.
Kako je rekao dr. Peić želio se je javno cijepiti kako bi kao zdravstveni stručnjak poslao svima poruku o nužnosti cijepljenja, ali i svojim kolegama koji nisu bili na covid odjelu i stoga su u dilemi o nužnosti toga čina u borbi protiv ovog zla.
Svaka cijepljenja osoba dobiva karton s osobnim podacima s kojim će za tri tjedna doći po drugu dozu. Razmak između cijepljenja dvije osobe je 15 minuta za koje vrijeme cijepljena osoba ostaje pod nadzorom liječnika.
U to vrijeme se pred ambulantom u prizemlju zgrade bolnice nakupilo drugih zaposlenika različitih profila, ponajviše s covid odjela koji čekaju na redu za cijepljenje, tako da danas i sutra će biti potrošeno svih 40 doza cjepiva protiv Covida-19 tvrtki Pfizer i BioNTech koji su došli iz Požege. Prema najavi, sutra bi trebalo biti cijepljeno i 10 zaposlenika pakračkog dijela Zavoda za hitnu medicinu Požeško-slavonske županije.
Na covid odjelu pakračke bolnice danas je 18 pacijenata ili šest manje od prošlotjednih rekordnih 24. U Požeško-slavonskoj županiji trenutno su aktivna 483 slučaja zaraze korona virusom, 446 osoba nalazi se u kućnoj izolaciji, a 37 osoba je hospitalizirano.
- PIŠE: Pakrački List
- 1370
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pakračkih branitelja i predstavnika gradova Pakraca i Lipika prijepodne je kod spomenika u Šeovici komemoracijom obilježena 29. obljetnica akcije „Alfa“ koja je trajala od 24. do 29. prosinca 1991. godine.
Akcije se prisjetio Stipo Hodak, tadašnji zapovjednik 3. satnije 76. bataljuna koji je i sam teško ranjen, rekavši kako je u ovoj akciji poginulo 36 branitelja, a 64 ih je ranjeno.
Okupljene je pozdravio dogradonačelnik Pakraca Marijan Širac i zahvalio svima na dolasku i obilježavanju ove važne akcije unatoč epidemiološkim mjerama i zabrani okupljanja većeg broja ljudi. Lipički gradonačelnik Vinko Kasana istaknuo je kako je dužnost i čast prisjetiti se svih poginulih i obilježiti žrtvu koju su dali te kako ovakvim obilježavanjima nikada neće biti zaboravljeni.
Komemoraciji ove godine nisu prisustvovali predstavnici 104. brigade iz Varaždina, kao i drugi prijatelji branitelja iz sjeverozapadne Hrvatske koji svake godine dolaze odati počast poginulima u ovoj akciji. Hodak je rekao da je čak bio planiran njihov organizirani dolazak vlakom, koji se zbog svima znane situacije nije mogao realizirati, ali želja je da se sljedeće godine opet svi okupe i dostojanstveno obilježe 30. godišnjicu.
Idući prema Šeovici, pakrački branitelji su paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca kod spomenika u Kragujskom putu odali počast poginulim braniteljima 104. varaždinske brigade, te na Gavrinici, kod spomenika „Golubica“ ubijenim civilima.
- PIŠE: Pakrački List
- 1179
Što vam se lijepo dogodilo u ovoj godini, pitali smo naše sugrađane i šokirali ih s obzirom na okolnosti u kojima živimo u doba pandemije. Stoga i ne čudi da ih je podosta odbilo sudjelovati. No unatoč svemu kod onih koji su pristali, uvijek se nađe ponešto dobro što ljude čini sretnima, makar činjenica da nitko u obitelji nije bio bolestan, ili da se proslavio dječji rođendan, ponajviše unučadi. No bilo je i kupovina kuća, neki su pronašli idealan grad za življenje, a svi jedva čekaju povratak na „staro normalno“. Kako je riječ o većem tekstu, koji je već objavljen u našem tiskanom izdanju, na portalu smo jučer objavili prvi dio, a danas drugi.
Dubravka Arland, medicinska sestra
Kao i svima, i meni je ova godina prošla u znaku korone, straha i strepnje za najbliže i teških trenutaka na poslu – na liniji obrane. Kao posljedica su izostale i aktivnosti koje su inače trošile velik dio mog slobodnog vremena, one u KUD-u Seljačka sloga. Ipak, predah od korone, taman u ljetnim mjesecima kad se činilo da je malo i popustila, donio je naš Roko, moje peto unuče, a prvo dijete moje najstarije kćeri Andreje. To nam je donijelo neopisivu sreću i radost jer već 12 godina nismo imali malu bebu u užoj obitelji, a unuče od moje „prve“ sam nestrpljivo čekala. Roko mi je došao kao melem na ranu jer sam veći dio godine razdvojena od ostalih četvero koji žive u Njemačkoj, a zbog korone su ove godine manje dolazili baki u posjet. S Rokom se sve ovo čini kao da je još u Kini daleko od nas i ti trenuci su oni koje želim pamtiti iz ove godine. Željno iščekujem povratak na staro normalno, odlazak na večernje probe Seljačke sloge, razmišljanje o dobrim starim problemima gdje naći novce za sve ideje i događaje koje imamo u planu, plesanje u kolu, a ne držanje razmaka… Jedva čekam vidjeti mojih pet zlata: Niku, Leu, Dinu, Luku i Roka zajedno, da ih ljubim i grlim do mile volje bez straha.
Marino Kop, ekonomist
Najvažnija stvar po kojoj ću pamtiti ovu godinu je da smo kupili kuću, u koju planiramo preseliti možda do ljeta, tako da sad svaki slobodni trenutak provodimo u njenom uređenju i to nas jako veseli. Također, promijenio sam posao i ne mogu se požaliti. Jako sam zadovoljan i poslom, ali i radnom atmosferom i kolegama. Djeca su do sad bila odlični učenici i nadam se da će tako nastaviti i da neće biti nastave na daljinu za osnovnu školu kao proljetos jer ih je to demotiviralo u obavljaju školskih obaveza i dosta toga je bilo prepušteno roditeljima na brigu. Ono što nam trenutno nedostaje su druženja s prijateljima i što djeca ne mogu na treninge, no nabavili smo ove godine psa tako da nas on aktivira svojom nepresušnom energijom i željom za igrom.
Alfreda Petani Grafina, profesorica
Čudna 2020.godina je napokon iza nas. Što mi se u njoj lijepo dogodilo? Unučica Antea je proslavila svoj prvi rođendan, uz obiteljsko okupljanje. Viđali smo se skoro svakodnevno zahvaljujući modernoj tehnologiji, mi iz Pakraca, a sin Matej sa suprugom Mijom i Anteom iz Josipovca nedaleko Osijeka. Ono najvažnije, zdravlje je služilo mene i moje ukućane, supruga Gorana i sina Alena skoro cijelu godinu. Novu bolest koja nam je u ovoj godini toliko izmijenila život sam nedavno preboljela, srećom samo s blagim simptomima i sad sam, bar se nadam, što se nje tiče, mirna barem tri mjeseca.
Poslovno sam zadovoljna načinom na koji su se učitelji i učenici naše glazbene škole prilagodili zahtjevnom učenju sviranja i pjevanja u nastavi na daljinu. Uspješno smo organizirali i nekoliko online koncerata. Nadam se zdravoj i sretnoj 2021.godini koju želim svima!
Ante Jozić, ugostitelj
Iza nas ugostitelja je doista poslovno izuzetno teška godina. Proljetos smo zbog epidemioloških mjera bili skoro dva mjeseca zatvoreni, a sada opet, pri čemu nitko ne zna do kada. Kako nesreća nikada ne dolazi sama, između ta dva zatvaranja ispred mog lokala su gotovo stalno trajali radovi na aglomeraciji što je uvelike smanjilo dolazak gostiju jer smo puno vremena za automobile bili nedostupni, a zbog buke i prašine gosti nisu voljeli sjediti na terasi. Pored toga često je nestajalo vode, a onda nema niti glavnog artikla – kave. No u svom tom zlu bilo je ipak i dobrih stvari. Puno je pomogla država osiguravši za mene i moja dva zaposlenika, u vrijeme dok smo bili zatvoreni, plaće. Da se preživi, pomogle su i gradske mjere kojima smo bili oslobođeni plaćanja komunalnog doprinosa i najamnine za terase. Moram istaknuti da i najmodavac nije naplatio ugovorenu najamninu i u svemu tome je pomogao i knjigovodstveni servis pravovremeno riješivši svu potrebnu papirologiju za realizaciju spomenutih pomoći. Ako treba tražiti utjehu, za vrijeme zatvaranja sam i kod kuće i u kafiću odradio neke stvari na održavanju koje inače ne stignem.
Lijepo je i što se nitko u obitelji nije razbolio i što je u toj neugodnoj situaciji supruga Ivana cijelo vrijeme radilo skoro normalno, a kćeri školarke su veći dio godine ipak išle na normalnu nastavu. Dakle, cijela obitelj se prilagodila. Nadamo se dogodine svi boljoj godini jer teško je vjerovati da se ovakve teškoće mogu ponoviti.
