Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 08. rujna 2020; 806

Zbog mladih naraštaja važno je prisjećati se prošlosti i stradavanja hrvatskih branitelja kako se to nikad ne bi ponovilo, a njihova žrtva trajno nas obvezuje na očuvanje i promicanje povijesne istine i na izgradnju države za kakvu su se zajedno borili, uz nužno otkrivanje zločinaca i njihovo privođenje pravdi, zajednička je misao govornika na komemoraciji koja je danas održana kod kapele Male Gospe u Kusonjama u povodu obilježavanja 29. i 27. obljetnice stradavanja bjelovarskih branitelja.

Milanović: „Više kuća nego ljudi“

Komemoraciji je prisustvovao predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, koji je naglasio kako je Hrvatska nakon rata pokazala velikodušnost, jer je „velikodušno oprostiti i donijeti zakon o amnestiji, o nekažnjavanju svih onih koji su sudjelovali u pobuni protiv Republike Hrvatske, a nisu počinili ratne zločine.“Osvrnuo se također na činjenicu kako u ovom kraju, ali i u drugim krajevima gdje je prošao rat, ima više kuća nego ljudi. „U Kusonjama je živjelo mnogo Srba, danas nema skoro nikoga i to je cijena koje je političko ludilo platilo i dovelo taj narod do socijalnog uništenja. Hrvati su također platili veliku cijenu, jer je također puno kuća a premalo ljudi. Toga, da nije bilo rata i agresije na Hrvatsku, ne bi bilo.“Predsjednik Milanović je naglasio kako ova zemlja duguje svoju slobodu malom broju hrabrih ljudi i kako se nada da će jednog dana pravda biti zadovoljena iako je prošlo puno godina i neke je stvari vrlo teško, gotovo nemoguće utvrditi.

Pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević istaknula je kako današnjim danom započinju komemoracije na našem području, i ulazimo u jesen sjećajući se svake žrtve i svakog branitelja koji je bio u Pakracu kada je trebalo braniti domovinu. „Zbog svakog poginulog, ranjenog ili nestalog, trebamo prenositi istinu o Domovinskom ratu. Pričajte vašoj djeci, ne kako bi nekoga zamrzili nego kako bi znali cijeniti hrvatske branitelje, našu današnju slobodu i domovinu i kako se `91. godina i rat više ne bi ponovili. Svaka žrtva ima svoje ime i prezime, ali isto tako i počinitelj nedjela ima ime i prezime“, rekla je gradonačelnica i navela kako će početkom listopada u centru Pakraca biti završeno spomen obilježje svih poginulih branitelja na našem području, kojih je više od 300.

Bjelovarski-bilogorski župan Damir Bajs naglasio je kako je ovo mjesto od posebnog pijeteta za njegovu županiju. „Oni koji su išli u rat, išli su sa srcem i htjenjem očuvanja hrvatske države. Nitko nije mislio da će se događati takvi zločini kao što su dogodili ovdje u Kusonjama, nad ranjenim hrvatskim braniteljima“, rekao je Bajs i dodao da do sada još nije utvrđeno tko je krivac za taj zločin, ali da se to mora utvrditi i u konačnici kazniti.

Ante Deur „Najveći je grijeh zaborav“

Okupljene je pozdravio i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ante Deur rekavši da je najveći grijeh zaborav i da ne treba dopustiti da nas taj grijeh obuzme. „Mi nosimo svjedočanstvo vremena i moramo biti predvodnici istine o Domovinskom ratu. Budimo ponosni na sve poginule i ne dopustimo da nam netko to okalja.“

Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja i izaslanik predsjednika Vlade RH, odao je priznanje obiteljima poginulih i zahvalio svim braniteljima na slobodi koju danas živimo i za koju su nažalost mnogi dali svoje živote rekavši da smo u Domovinskom ratu platili veliku cijenu, ali danas imamo svoju državu, čime smo ostvarili san svojih predaka i predstoji nam stvoriti temelje za bolju budućnost i bolji život naše djece. „Danas nam treba ono isto zajedništvo kakvo smo imali u Domovinskom ratu, a hrvatski branitelji u mnogočemu trebaju biti uzor cijelom našem društvu kako se voli domovina, jer domoljublje po žrtvi se mjeri.“

U uvodnom dijelu komemoracije, u ime Udruge specijalne jedinice policije Omege i svih branitelja obratio se Žarko Čanađija koji je sve okupljene podsjetio na početak rata u Hrvatskoj i u Pakracu, naglasivši da su branitelji u ratu pokazali što znači zajedništvo, sloga i hrabrost. Međutim, kritički se osvrnuo i na preveliki broj braniteljskih udruga koji su branitelji osnovali nakon rata, a zbog čega su danas razjedinjeni u svom djelovanju. Pozvao je također na kažnjavanje krivaca uz riječi „Nismo za progone i zatvaranja, jer svatko može pogriješiti i odabrati pogrešnu stranu, ali na tom putu može biti dostojanstven i častan. Svi koji su počinili ovaj zločin trebaju biti osuđeni, jer to nije bilo slučajno.“

Mimohod i sveta misa

Ovogodišnja komemoracija započela je već tradicionalno okupljanjem kod spomen obilježja Rakov Potok odakle je krenuo Mimohod istine prema kapelici Male Gospe gdje su zapaljene svijeće i položeni vijenci u znak sjećanja i poštovanja 23 poginulih.

Nakon komemoracije svetu misu zadušnicu predvodio je Bjelovarsko-križevački biskup msgr.dr. Vjekoslav Huzjak, a svečani ton komemoraciji dali su članovi policijske klape „Sveti Matej“ iz Bjelovara.

: PIŠE: Pakrački List; 08. rujna 2020; 792

Od jučer testiranih 139 uzoraka na Požeško-slavonskoj županiji pozitivno je čak 17 što je drugi najlošiji rezultat, od početka epidemije koronavirusa, nakon što je krajem lipnja u jednom danu bilo 25 pozitivnih. No niti jedan jučerašnji pozitivan nalaz se ne odnosi na područje Pakraca i Lipika, potvrdio je jutros epidemiolog dr. Ante Vitalia.

U županiji je sada aktivno 104 slučaja zaraze korona virusom (COVID-19), a 10 osoba se nalazi u bolnici; sedmero u Požegi, jedan u Zagrebu i dvije u Osijeku. Tek dvije osobe su starije dok su preostale mlađe i među njima ima i težih kliničkih slika, ali nitko nije na respiratoru. U samoizolaciji se nalazi 241 osoba. Razlog velikog broja jučer pozitivnih u odnosu na ukupno testiranih (12 posto) dr. Vitalia pripisuje ciljanom testiranju osoba sa simptomima ili epidemiološkim kontaktima s oboljelim.

Dr. Vitalia ističe da trenutno ne postoji jedno žarište već su pozitivne osobe došle s različitih okupljanja, bilo obiteljskih, vjerskih ili sportskih, ali i iz inozemstva. On upozorava da se više ne radi u uvezenim slučajevima već o lokalnoj epidemiji te poziva građanstvo na pridržavanje mjera, posebno oko masovnih okupljanja koje treba izbjegavati kada god je to moguće te pridržavati se ostalih mjera.

Među 104 aktivna slučaja ima i onih iz jednog privatnog staračkog doma s Požeštine, ali njima vrijeme inkubacije izlazi ovih dana, te nekoliko slučaja oboljenja zdravstvenih radnika požeške bolnice. Tijekom dana će se nastaviti s testiranjem kontakata zaraženih osoba kao i svih suspektnih osoba.

: PIŠE: Pakrački List; 08. rujna 2020; 832

Povodom nadolazećih dana sjećanja i komemoracija na pakračkom području od Kusonja, Batinjana i Gornje Obriježi, Šeovice do Bučja, u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđman u srijedu 9. rujna s početkom u 19 sati, bit će prikazan film „Glavu dole, ruke na leđa“ o događanjima u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata s naglaskom na sam pad grada, predaju i odvođenje hrvatskih branitelja i civila u srpske koncentracijske logore.

Predstavljanju ovog 85-minutnog dokumentarno-igranog filma, kojeg organiziraju Grad Pakrac i Društvo medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata HUMS-a, nazočit će autor filma Stipe Majić Pipe koji ujedno potpisuje scenarij, režiju i produkciju te Predrag Mišić Peđa (obojica vukovarski branitelji).

Ulaz je slobodan uz obvezno pridržavanje epidemioloških mjera: dezinfekcija ruku na ulazu i nošenje maske u dvorani, te evidenciju posjetitelja.

: PIŠE: Pakrački List; 08. rujna 2020; 1806

„Davna želja za vlastitom cvjećarnicom ostvarila mi se 2003. godine kad sam sigurnost ranijeg posla u pakračkoj Bolnici zamijenila izazovom i neizvjesnošću. Iako su u Pakracu već radile četiri cvjećarnice, odlučila sam otvoriti petu i izboriti svoje mjesto u toj branši“, započinje razgovor Radojka Mejaški iz Pakraca, vlasnica cvjećarnice Bonsai, smještene u Bolničkoj ulici.
Ljubav prema cvijeću traje od mladosti, a Rada je početkom osamdesetih bila jedna od polaznika prve generacije srednje poljoprivredne škole u Pakracu. „To je bio onaj Šuvarov model, a nastavu smo pohađali u pakračkom ŠUP – Škola učenika u privredi. Poljoprivredni smjer trajao je samo dvije generacije, a pokrenut je na inicijativu tadašnjih lipičkih Staklenika zbog popunjavanja kadra“, objašnjava Rada koja je tako stekla zvanje vrtlara 4. stupnja.
Do rata, međutim, nije radila u struci nego u pakračkoj bolnici kao nemedicinski kadar, isto kao i suprug Ivica Mejaški za kojeg se i udala 1984. godine te mu iste godine rodila i kćerkicu Ivanu. Uslijedila su ratna vremena tijekom kojih radi u kutinskom Crvenom križu. Nažalost, crnih devedesetih stječe i status civilne žrtve Domovinskog rata zbog teškog ranjavanja uslijed granatiranja Tomislavove ulice u Pakracu.

I to bi bilo otprilike sve iz „onog“ života što je Rada željela izdvojiti.
Dalje ćemo o cvjećarni. „Nisam baš naišla na neku ludu podršku prilikom iznošenja svoje poslovne budućnosti pred supruga. Razumljivo, brinula ga je neizvjesnost, ali i činjenica da u to vrijeme već postoje cvjećarnice „Čičak“, „Janoš“, „Orhideja“, ali i ona na RKT groblju gdje je bio kiosk i ljudi su tamo, doduše, sezonski radili, ali su uzimali svoj dio kolača“, priča Rada i dodaje da ustraje u svojoj odluci i svejedno otvara cvjećarnu neobičnog naziva – Bonsai. Zašto Bonsai?

Bonsai - simbol snage i karaktera

„Ime simbolizira karakter i snagu. Volim se smatrati takvom osobom, a snage je trebalo za proživjeti vrijeme pozicioniranja na tržištu“, objašnjava i posebno ističe ulogu tada mladog Poduzetničkog centra Pakrac čiji su joj djelatnici izradili studiju poslovanja s ispitivanjem tržišta, dobavljača te izradili čitav poslovni plan. „Tada nije bilo financijskih potpora i to je bila ogromna pomoć i vjetar u leđa friškom obrtniku tako da sam i danas zahvalna tadašnjoj direktorici Mihaeli Hajić i njenom timu što su mi ispočetka pomogli“.
Danas ne žali za odlukom za koju je trebalo malo ludosti i puno hrabrosti. Tvrdi da od cvijeća može pristojno živjeti. Konkurencija se također smanjila i danas u Pakracu rade dvije cvjećarnice. U trgovini osim cvjetnog asortimana ima i poklon galanteriju, a od svega ponajviše posla donose organizirani programi poput svadbi, sahrana, rođendana, ali i sve više prisutan online način poslovanja o kojem će kasnije više govoriti.

„Svatove radim od prvih dana, ispočetka sam imala i dvije djelatnice, ali kratko. Svatovi podrazumijevaju izradu vjenčanog buketa, ukrašavanje automobila, sale za goste i slično. Nekad je to bilo drugačije, jednostavnije, danas nešto kompliciranije i zahtjevnije… Mladi su puni ideja s Instagrama i Pinteresta pa dođu s konkretnim narudžbama. Neke nije jednostavno pratiti i izraditi ih, no na kraju se sve ipak završi na obostrano zadovoljstvo. Volim pogledati na internetu što se „fura“ danas, pa malo prilagodim opremanje, no nikad ne „prepisujem“ tuđe radove“, priča i odmah dodaje da su iz perspektive cvjećarke svatovi nešto kompliciraniji za odraditi nego recimo organizacija sahrane u smislu izrade vijenaca i buketa. „Kod pogreba je opet drugi problem, jer traži i noćni rad tijekom kojeg odradim pripremu vijenaca, a završim ih onda prijepodne na dan sahrane, kako bi cvijeće ostalo svježe. Treći je problem ako u danu bude više sahrana, kao što sam nedavno imala slučaj od tri pokopa u razmaku od dva sata. Tada u pomoć priskače obitelj na koju se u kriznim situacijama uvijek mogu osloniti.

Kavalirstvo nije nestalo

Tako recimo bude za Valentinovo, Dan žena, Sisveta, Uskrs, Božić…“Ne spominji mi Uskrs…Ovaj ću pamtiti po koronavirusu, onim ograničenjima okupljanja na svatovima i sahranama, i po tome što sam zbog protuepidemioloških mjera morala zatvoriti trgovinu, a svu sam uskršnju narudžbu preuzela – naravno i platila. Svježe cvijeće sam podijelila ljudima, a ja gotovo dva mjeseca sa zatvorenim vratima ostala bez prihoda“, opisuje nepredviđene okolnosti koje je pomagala i država mjerama za ugrozu poslovanja koje je Rada, stjecajem raznih okolnosti, konzumirala tek posljednja dva mjeseca.

Cvjećarnica danas opet radi normalno. Što se promijenilo u odnosu na njene početke, u čemu je razlika i zašto ovo vrijeme ne bi mijenjala za ono?
„Znaš, sjećam se prvih dana kad smo se suprug i ja dizali u tri ujutro i išli na zagrebački Žitnjak po cvijeće pa nazad da sve bude ujutro spremno. I tako tri puta tjedno. Danas cvijeće, porijeklom iz Nizozemske naručim online putem, dostava doveze iz Zagreba, a ja pritom ne gubim vrijeme“, samo je jedna od prednosti tehnološkog napretka koji je i malu cvjećarnicu rasteretio ovakvih briga, ali je i učinio konkurentnom na jednoj drugoj razini. O čemu se točno radi?

Suradnja s Internet cvjećarnom

„Zahvaljujući internetu ostvarila sam i međunarodnu suradnju, a posebno ću istaknuti partnerski odnos s Internet cvjećarnom buket.hr koja vrši dostavu cvijeća i cvjetnih aranžmana diljem Hrvatske. Prosljeđuju mi narudžbe iz Hrvatske, ali i europskih zemalja za lokacije koje pokrivam u krugu od tridesetak kilometara. Izrađujem ih potom i dostavljam na adrese, a udio takvog poslovanja u ukupnom je oko 50 posto“, kaže te dodaje da je aktualna koronakriza dodatno pospješila ovakav indirektan način trgovanja.
Hoće li to ubiti kavalirštinu, neće li muškarci umjesto s mirišljavim cvijetom iz Radine cvjećarnice, pažnju dragoj poklanjati putem dostavne službe? „Neće, neće, muški su još uvijek kavaliri, vole doći u Bonsai i potrošiti na cvijeće, naročito za Valentinovo i Dan žena. Iznenadio bi se…“, smije se i kaže da za najskuplji cvijet, oni malo više zaljubljeni trebaju izdvojiti 75 kuna, a ime mu je Rajska ptica ili Strelicija. Kad smo kod cijena izdvojimo i početnu cijena pogrebnog vijenca od 200 kuna, buketa koji su od 150, dok su ruže, margarite, ljiljani i ostalo „rezano cvijeće“ od 10 kuna na više. Mušterije su uslugom u pravilu zadovoljne, reklamacija bilo kojeg tipa nije imala. Oni zadovoljni često znaju biti i galantni, a Rada pamti jednog stranca, koji je nakon majčinog pogreba, zadovoljan uslugom cvjećarnice, još suznih očiju podmirio račun, ali i nagradu u vidu visoke napojnice.
Zaradom općenito je zadovoljna, iako je posao ponekad naporan. S druge strane nema radnog vremena pa si ga može sama organizirati, što je u posljednje vrijeme postalo nešto zahtjevnije, jer je prije tri godine stekla i status bake. Kćerka Ivana postala je majka blizanaca Karla i Marka pa su oni sada bakin svijet i prioritet. Možda niti jedan od njih neće biti školovani vrtlar ili voditi vlastitu cvjećarnicu, ali će kroz vrijeme pored bake živjeti priču s porukom o vjeri u sebe, karakteru i snazi. A jednom će valjda i upitati – bako, što znači Bonsai?

: PIŠE: Pakrački List; 07. rujna 2020; 989

Nakon pola godine, kao i u ostatku Hrvatske, pakrački učenici su se jutros vratili u svoje školske klupe. Nova školska godina je počela u ambijentu bitno drugačijem nego prijašnjih godina. Izostali su zajednički prvi satovi. I u srednjoj i u osnovnoj školi učenike su pred školom dočekali njihovi razrednici i drugo školsko osoblje te ih nakon obveznog mjerenja temperature i dezinfekcije odveli izravno u svoje učionice. Kontakti među učenicima u zajedničkim prostorima koji ne idu u iste razrede su svedeni na minimum.

U Srednjoj školi Pakrac je ovaj neuobičajeni početak školske godine prošao u izuzetno velikoj disciplini učenika, ističe Ljiljana Rupena Kelemen, zamjenica ravnatelja. Svi su došli u školu s maskama, mjere su shvatili ozbiljno i nastava je započela bez ikakvih problema.

Kako je više nego svaki treći polaznik Srednje škole Pakrac ujedno i korisnik učeničkog doma i u njemu su protekli tjedan proveli cijeli niz priprema za poprilično drugačiji način organizacije. Tijekom nedjelje i ponedjeljka prijepodne od 156 korisnika doma, izostao je samo jedan koji će zbog samoizolacije doći naknadno. Ostali su u sobama razmješteni na način da su „cimeri“ iz istog razreda. Prostor blagovaonice je povećan i na neke druge prostore tako da je postignuta distanca. U zajedničkim prostorima je dozvoljeno samo neophodno zadržavanje uz obvezu nošenje maski, rekla je Livija Grubišić, voditeljica doma.

U Osnovnu školu braće Radić došli su skoro svi od 615 učenika. I njih su pred školom dočekali razrednici koji su ih odveli u učionice. Ponovnim angažiranjem učeničkih stolova koji su lani zamijenjeni novima, osiguran je dovoljan broj klupa da svako dijete sjedi samo i na distanci te u učionicama nisu potrebne maske mada ih neka djeca, kao i učitelji, nose, rekla je ravnateljica Sanja Delač. Maske su obvezne u zajedničkim prostorima. Školskog zvona niti odmora među satovima nema tako da neće biti među učenicima međurazrednih kontakata.

Roditeljima koji su danas po prvi put u školu doveli djecu polaznike prvog razreda je omogućen ulazak u školu jednog roditelja po djetetu na zajednički sastanak. No već od sutra roditelji će djecu moći dopratiti samo do ulaza u školu. Mada su okolnosti drugačije nego inače, prvi dan protječe bez poteškoća i neuobičajeno velikoj tišini, kaže S. Delač. Roditeljskim sastankom s roditeljima polaznika 1. razreda poslijepodne će započeti školska godina i u osnovnoj glazbenoj školi Pakrac, a tijekom tjedna na isti način i za polaznike glazbenog vrtića. U ovom tjednu bit će održavana samo individualna nastava, a termine za pojedine učenike će učitelji dogovarati na daljinu. Detalji oko održavanja skupne nastave bit će dogovoreni naknadno, rekla je ravnateljica Alfreda Petani Grafina.

: PIŠE: Pakrački List; 05. rujna 2020; 1602

Prošlo je oko devet mjeseci otkako je u Pakracu proradila posve nova stanica za tehnički pregled vozila. Što je ona donijela vozačima, a što zaposlenicima, da li su tehnički pregledi sada strožiji, ali i koliko je starost pakračko-lipičkog voznog parka, raste li on, pitali smo Vladimira Bakarića, voditelja Stanice za tehnički pregled vozila.

Je li sada lakše raditi?

Naravno da je lakše i nama i našim korisnicima već iz činjenice da je manja gužva jer imamo dvije odvojene linije. Jedna je za osobna vozila, druga za teretna, no ako na liniji nema osobnih vozila na njoj se može raditi i kamionski program. To je sigurno najveća novina u novoj stanici. No, nova je i oprema. Stanica je opremljena suvremenim tehničkim pomagalima tako da je sada lakše raditi. Više se ne moramo kao nekada pomagati s „pajserima“ što nije bilo lijepo i bilo nam je čak i pomalo neugodno. Pored toga sada raspolažemo dizalicom, razvlačilicom i drugim pomoćnim uređajima. Sve to doprinosi poboljšanju tehničkog pregleda, dakle i sigurnosti vozila kojeg puštamo u promet, ali doprinosi sigurnosti i nas zaposlenika.

Vjerojatno je sada za sedam vaših zaposlenika ljepše raditi u ovom ambijentu nego u starom?

Puno ljepše. Mi sada u radnom prostoru imamo klimu, grijanje, bolji usis ispušnih plinova tako da ih više ne osjetimo. Sve je to veliki napredak.

Novi vlasnik „Papuk trgovine“, Centar za vozila Hrvatske si je dao truda i novaca i ovaj dio grada doista uredio. Umjesto ružnog starog objekta stanice koji je u potpunosti urušen, sagrađen je novi objekt, srušen je objekt bivše Hajdukove svlačionice, napravljena nova pristupna cesta, zasađeno zelenilo. Znate li da li novi vlasnik ima u planu još nešto ovdje graditi jer prostora ima?

O tome ne mogu govoriti, to morate pitati njih u Zagrebu. Sigurno je da u budućnosti još nekih planova postoji. Uglavnom ovo što je napravljeno je sve bilo u planu u startu.

Vozači koji dolaze ovdje na tehnički pregled uočavaju vrlo često vozila tvrtke „Kamen“ Sirača. Dolaze li na tehnički pregled još neki korisnici izvan Pakraca i Lipika?

Dolaze autobusi APP i pojedinačno još neki privatnici. Što se tiče osobnih automobila uglavnom su to ljudi s područja Pakraca i Lipika.

Omogućuju li svi ti novi uređaji strožiji pregled vozila?

Pregled nije strožiji nego precizniji

Ne bih rekao da je u pitanju strožiji pregled, nego precizniji koji jamči da je automobil nakon pregleda i konstatiranja ispravnosti siguran u vožnji kako za vlasnika tako i za druge sudionike u prometu.

Koliko približno dnevno prosječno pregledate vozila?

Prosječno dnevno između 35 i 40 iako to oscilira. Naši korisnici još nisu shvatili u dovoljnoj mjeri da smo produžili radno vrijeme koje je sada od 7 do 20 sati pa i dalje najviše dolaze odmah ujutro ili krajem svog radnog dana, oko 15 sati. Prosječni pregled osobnog vozila traje oko 30 minuta, a kamiona između 60 i 70. No sada u smjeni najčešće ima četiri djelatnika tako da smo u stanju uzeti u pregled po dva vozila na svakoj liniji što ubrzava protok. No zbog tih povremenih pritisaka događa se da su nekada u redu na čekanju četiri vozila, ali ima i dijelova dana kada na liniji nema nikoga, odnosno korisnik je odmah na redu.

Koliko vozila godišnje pregledate?

Godišnje se pregleda 8300 vozila

Oko 8300 vozila pri čemu ta brojka podrazumijeva sva vrsta vozila, dakle od mopeda do kamiona koje podliježu obvezi registracije i tehničkog pregleda. U ovoj godini smo do sada pregledali 5210 vozila što je za 120 više nego u istom razdoblju lani.

Raspolažete li podatkom koliko vozila prosječno ne prođe na tehničkom pregledu iz prve?

Najprije treba reći podatak da je prosječna starost vozila pregledanih u našoj stanici za tehnički pregled oko 12,5 godina. Naravno da uz takvu starost pronalazimo određene nedostatke po pitanju ispravnosti vozila. To je negdje oko 23 posto pregledanih vozila, bilo da je riječ o kočnicama, žmigavcima, svjetlima i svega ostalog. Naravno da je bilo neispravnih brisača, guma, eko testa, loše karoserije po pitanju hrđe ili fizičkih oštećenja.

Raste li starost vozila ili su ona sva mlađa?

Ne bih rekao da su sve mlađa. Mislim da na to utječe činjenica da neke zemlje u EU, primjerice Njemačka, pooštrava ekološke standarde, stimulira vozače da napuštaju dizel vozila, odnosno da ih zamjenjuju električnima i hibridnima čime postaju jeftinija polovna. Pored toga naših ljudi je sve više u Njemačkoj pa njihova polovna vozila su sve dostupnija nama u Hrvatskoj i upravo kod nižih, jeftinijih klasa vozila kod nas raste interes za polovnima.

U kojem vremenu vozači dolaze nazad s otklonjenim nedostacima?

Takav vozač dobiva ispis nedostataka na vozilu i rok za ponovljeni tehnički pregled bez dodatne napate je 15 dana pri čemu se to ne odnosi na eko test koji se u ponovljenim slučajevima plaća pola predviđene cijene. U prostoru s kojeg dolaze naši korisnici djeluje četiri ili pet mehaničara i nerijetko nam se takvo vozilo vrati za dva ili tri sata.

Susrećete li sve češće vozila pokretana na plin?

Ne baš previše. Uglavnom su to benzinski motori s katalizatorom.

Pregledavate li vi hibridna i elektrovozila?

Pregledamo sve, ali do sada smo imali samo jedno. Radimo sva vozila, obučeni smo za sve.

Automobilska industrija ide stalno naprijed. Znači li to da se i vi stalno educirate?

Stalno se educiramo kroz naš program, našu tvrtku Centra za vozila Hrvatske.Svake druge godine polažemo ispite što nam omogućuje da radimo osim tehničkog pregleda i razne ateste, homologaciju, ali i prateću papirologiju poput prometne dozvole, registracijske pločica, dakle poslove koje je nekada radila policija.

Imaju li ljudi često želju za posebnim pločicama i koliko to košta?

Posebne pločice skupe

Pločice s imenom koštaju 2000 kuna i vrijede pet godina nakon čega se, želi li ih vlasnik zadržati moraju obnoviti. Pločice s inicijalima ili godina rođenja koštaju 270 kuna dok ove iz standardnog programa 63 kune. Ove posebne tablice se uzimaju rijetko, možda smo do sada imali pet takvih, ove s baš izabranim slovima i brojkama idu češće.

Je li zahtjevniji pregled kamiona i autobusa od osobnog vozila?

Naravno, posebno autobusa koji vozi putnike. Osim što autobus mora biti savršeno tehnički ispravan, njega pregledavamo i iznutra: ispravnost i čistoću sjedala, naslonjača, poda, a posebno zatvaranje i sigurnost vrata.

Koliko oni često moraju dolaziti na tehnički pregled?

Redovni jednom godišnje, no oni imaju i periodične preglede, a koliko često, ovisi o starosti. Od sedme godine jednom u šest mjeseci, a nakon 10 svaka tri mjeseca.

Je li imate slučajeva da policija privodi vozila na tehnički pregled?

Imali smo nakon udesa. Riječ je o vozilima koji naizgled izgledaju da su u voznom stanju, ali postoji sumnja da nešto nije u redu s kočnicama ili volanom. No to nije često. Mislim da ove godine nije bilo niti jednog.

Mladi ljudi vole tehničkim doradama „nabrijavati“ svoje motocikle. Je li ste imali i toga?

Imali smo kojekakvih nadogradnji i u pogledu nedozvoljenih ili netestiranih svjetala. Mi to vratimo u prvobitno stanje, a da li oni ponovo dorade, to ne znam.

Obavljate i homologaciju. Što to podrazumijeva i koliko košta?

Rabljena i nova vozila iz drugih država moraju imati sve tehničke karakteristike usklađene s našim zakonodavstvom i biti ispitane. To košta za motocikle 412 kuna, osobna vozila 625, kamione 1.250, a priključna vozila, ovisno o vrsti između 500 i 625 kuna i u skladu s onim brojem porasta vozila o kojem smo pričali i ovaj segment je u blagom porastu. Naročito nakon što su u svibnju popustile epidemiološke mjere. Homologacija se čak i češće radi za kamione, priključne strojeve i traktore.

Spominjete koronavirus? Je li on što promijenio u vašem radu?

Što se tiče broja dolazaka, ne. Promijenio je u smislu organizacije posla. U prostoru stanice je obvezna maska kako za zaposlenike tako i za korisnike. Obvezno se dezinficiraju ruke. Zaposlenici su organizirani u dvije smjene koje međusobno ne kontaktiraju tako da ako dođe do potrebe za samoizolacijom ostane na raspolaganju jedna smjena kako ne bi trebali zatvoriti cijelu stanicu. Između smjena se dezinficira prostor.

Osim tehničkih problema na vozilima, vlasnici mogu prilikom tehničkog pregleda imati problema i s papirima. Kojih?

Papiri zahtjevniji od pregleda

Najčešći problem s papirima može biti, posebice kod vozila iz inozemstva, u broju šasije. Broj šasije je isto što i čovjeku njegov OIB. Prilikom kupovine u inozemstvu zna se dogoditi da se ne poklapa na računu broj šasije s onim na vozilu. Mi moramo biti sito za sve te moguće nepodudarnosti: od godine proizvodnje, broja šasije, redoslijed bivših vlasnika do zadnjeg kupca. Nismo mi u tome sitničavi, kako ljudi nekada prigovaraju, to nam je zakon stavio u obvezu. Čak bi se usudio reći da ovaj papirnati dio zahtjeva više koncentracije, više vremena jer se greške lakše događaju.

I koliko prođe vremena da vozilo kupljeno u inozemstvu može uredno registrirano s novim vlasnikom na našoj cesti?

To najmanje ovisi o nama. Ako su papiri uredni, zajedno s poslovima na carini, se to može odraditi u jednom danu što je veliki napredak u odnosu na nekada kada je u te poslove bila uključena i policija pa su se takse morale uplaćivati u pošti i nositi nazad. Sada se sve to, osim carine, ovdje obavlja s tim da u prisutnosti mora biti isključivo vlasnik. Ista stvar je i s prvim tehničkim pregledom, odnosno bilo kojom drugom promjenom u registraciji što je jedna vrsta prevencije od posljedica krađa i ostalih nezakonitih radnji koje su prisutne i koje se događaju.

Da li ste li imali takvih iskustva?

Ne, nismo, mi smo malo mjesto, poznajemo se. Imali smo kod jednog traktora dovezenog iz inozemstva da smo našli prekucani broj i to smo prijavili policiji.

Kad već spominjete traktore, podliježu li oni kontrolnim tehničkim pregledima?

Pregled traktora i na terenu

Sva vozila osim radnih strojeva kao što su bageri i kombajni su dužna imati tehnički pregled. Mi traktorima omogućujemo registraciju u njihovom selima, odnosno formirali smo na području Pakraca i Lipika sedam terenskih područja: Badljevina, Donja Obrijež, Ploštine, Lipik, Marino Selo, Gaj i Brezine tako da stranke ne moraju dolaziti trideset kilometara nego mi dolazimo jednom godišnje u njihova sela te ih obavještavamo plakatima pri čemu se obavještava i MUP, a odobrenje daje Centar za vozila Hrvatske.

Kako obavljate tehnički pregled bez tehnike?

Tehnički pregled traktora i u stanici se obavlja kao na terenu što znači da vozilo ne ide na valjke nego se kočioni sustav kontrolira zaletavanjem pri čemu ne smije doći do zanošenja traktora. Pored toga, gleda se svjetlosni signalni sustav, stanje pneumatika, broj šasije, urednost vozila i ostala oprema. Ponekad pregledamo, ovisno o selu, i po 70 traktora i priključnih vozila. Mislim da slobodno mogu reći da ljudi sada puno češće nego prije registriraju traktore i priključna vozila što ih zajedno s tehničkim pregledom košta oko 450 kuna, što nije suma zbog koje vrijedi imati neregistrirani ili neispravni traktor.

Živite i radite u maloj sredini gdje se manje-više svi poznajemo. Je li po pitanju ovog posla bilo kakvih neugodnosti?

Ja sam po prirodi dosta otvoren čovjek, ali i diplomata pa nisam imao nekih posebnih problema. Imam i puno strpljenja i uvijek sam spreman objašnjavati da se bez osobne iskaznice vlasnika ne može započeti tehnički pregled ili da nešto mora biti tako i nikako drugačije.