Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 27. prosinca 2020; 1173

Zaposlenici covid odjela pakračke bolnice bit će prve cijepljene osobe u Pakracu cjepivom protiv Covida-19 tvrtki Pfizer i BioNTech koje je jučer stiglo u Hrvatsku (9750 doza). Za njih je predviđeno 40 doza, rekli su nam epidemiolog dr. Ante Vitalia i Marina Major, ravnateljica pakračke bolnice.

Za našu županiju u ovoj tranši je predviđeno 320 doza i one će biti raspoređene na način da 100 doza dobije starački dom u Velikoj, 80 doza starački dom u Požegi, 60 doza covid odjel požeške bolnice, a po 40 doza covid odjela pakračke bolnice i isto toliko zaposlenici županijske hitne medicinske službe u Požegi, Pleternici i Pakracu.

Plan cijepljenja u Požeško-slavonskoj županiji je da ono započne danas u 14 sati u Općoj županijskoj bolnici Požega, pola sata kasnije i u Domu za starije i nemoćne Požega, mada kako nam je rekao dr. Vitalia, cjepivo još u županiju nije stiglo.

U siječnju je predviđeno za našu županiju 16.000 doza cjepiva. Iz tih će se za tri tjedna cijepiti po drugi puta oni koji će se danas ili sutra cijepiti po prvi put.

Cijepljene osobe i dalje moraju nositi maske i pridržavati se svih epidemioloških mjera, a zdravstveni djelatnici koji rade s oboljelim ili potencijalno oboljelim osobama od koronavirusa i dalje će raditi u zaštitnim odijelima, rekao je dr. Vitalia.

Cijepiti se trebaju prema rasporedu prioriteta i one osobe koje su ove jeseni već preboljele Covid-19.

U našoj županiji danas su aktivna 483 slučaja zaraze koronavirusom, 46 osoba nalazi se u kućnoj izolaciji, a 37 osoba je hospitalizirano, od čega 20 na covid odjelu pakračke bolnice. Na posljednjem testiranju, s obzirom na blagdane, obrađeno je 22 uzorka, od kojih je 11 pozitivnih.

: PIŠE: Pakrački List; 27. prosinca 2020; 1611

Što vam se lijepo dogodilo u ovoj godini, pitali smo naše sugrađane i šokirali ih s obzirom na okolnosti u kojima živimo u doba pandemije. Stoga i ne čudi da ih je podosta odbilo sudjelovati. No unatoč svemu kod onih koji su pristali, uvijek se nađe ponešto dobro što ljude čini sretnima, makar činjenica da nitko u obitelji nije bio bolestan, ili da se proslavio dječji rođendan, ponajviše unučadi. No bilo je i kupovina kuća, neki su pronašli idealan grad za življenje, a svi jedva čekaju povratak na „staro normalno“. Kako je riječ o većem tekstu, koji je već objavljen u našem tiskanom izdanju, na portalu ćemo ga objaviti u dva nastavka, danas i sutra.

U šetnji s njenim kućnim ljubimcem susreli smo Irenu Bačić, našu novu sugrađanku. Na naše anketno pitanje „Što vam se lijepo dogodilo u 2020. godini“ kao da je bila pripremljena i u dahu nam je istresla razne životne crtice zbog kojih će po dobrom pamtiti ovu lošu godinu.

Zovem se Irena Bačić, po zanimanju sam edukacijski rehabilitator, rodom iz Daruvara. Odnedavno živim u Pakracu sa Saritom, velikim, bijelim psom koji sve zna. Ovdje sam dobila posao u posebnom razrednom odjelu OŠ braće Radića Pakrac i to je moje četvrto radno mjesto, no ono je ipak po mnogočemu prvo; prvo je na koje ne odlazim sa svima dobro znanim grčem u želucu, već s radošću. Prvo je mjesto gdje se ravnateljica puno smije, prvo gdje se sve može i to s lakoćom; od zajedničkog pjevanja vjeroučiteljice, tajnice, ravnateljice i nastavnika fizike, preko robota Baborova koji pjeva naše omiljene pjesme, a isprogramirali su nam ga nastavnici tehničke kulture i informatike, sve do web stranice na kojoj objavljujemo naše aktivnosti i kreativne poduhvate, a izradila ju je naša nastavnica engleskog jezika, Lejla. Prvo je ponajprije zato jer se svi raduju djeci s teškoćama“, rijetko nadahnuta bila je naša nova sugrađanka. Nastavila je dalje…

Nije odmah vjerovala da će preseliti u Pakrac. Ideja se činila neostvarivom zbog raznih pitanja, normalnih pri promjeni životne sredine. Jedno od važnijih je bilo: „Najam? Ma, tko će me uzeti s psom, gdje mogu naći stan s balkonom i to najviše na prvom katu?“

Pronašla ga je. Može pas? Može pas! Danas joj, kaže, Pakrac ne izlazi iz usta. Majka joj, međutim, ima još nekih dilema…

„Pa kako su tebi stalno puna usta Pakraca, nakon Zagreba i Ljubljane? Dragica je neki dan bila u bolnici i kaže da ćeš tamo poludit“, brine moja majka. „Bez brige, mama. Ni u jednom od tih gradova nisam pronašla kafić u kojem svira Zdravko Čolić (moj idol iz djetinjstva), a narudžba se uzima riječima „Kakve su idejice“, nepoznati ljudi redovito pozdravljaju na ulici, a tate nazivaju svoje sinove po pjesnicima. Pridodamo li još cijeloj priči Kalvariju, nasip uz Pakru, čudesni Omanovac pa još činjenicu da mogu online zumbati svom snagom bez da ikome skačem po glavi (soba je iznad trgovine), ne samo da će mi i dalje biti puna usta Pakraca, već ga, do daljnjega, proglašavam gradom svog života.

Jasminka Manarin Rajšić, urarka

Svaku godinu ispratimo s nadom da će nam ona iduća biti bolja, no ne mogu se previše žaliti ni na ovu. Svi smo živi i zdravi, i to nam je najvažnije. Mlađa kćer je ove jeseni upisala srednju farmaceutsku školu, što joj je bila želja pa se tako pridružila u Zagrebu starijoj kćeri koja se školuje za optičara. Iako su inače u učeničkom domu, zbog nastave na daljinu obje su sad kod kuće pa smo svi na okupu. Tijekom prvog lockdowna morala sam na neko vrijeme zatvoriti svoju urarsku radnju jer nije bilo prometa, no za sada radim i nadam se da će tako i ostati. Suprug također radi, a uspjeli smo ovo ljeto otići i na ljetovanje.

Gordana Bubnjić, domaćica

Ova godina mi uopće nije bila loša. Kao samohranoj majci petero djece, najvažnije mi je da su svi zdravi. Starija djeca uspješno ispunjavaju školske obveze, marljivi su i puno mi pomažu u kućanskim poslovima. Zbog korone nismo ovog ljeta išli na more, ali smo promijenili krov i stolariju na staroj kući za što smo dobili i financijsku pomoć koju Grad Pakrac daje mladim obiteljima. Ono što ne bi voljela je da se ponovo uvedu propusnice među županijama jer često odlazim u Daruvar u kupovinu pelena i dječje hrane pa mi je to proljetos zadavalo najviše problema.

Snježana Špelić, službenica

S obzirom na događanja u ovoj godini najbitnije i najvažnije od svega je da je cijela moja obitelj dobro, da su svi zdravi.Proslavili smo drugi rođendan unučice Enee, koja nam je svima cijeli svijet.

Kćer Gabi se odselila sa dečkom u Zagreb, i tamo oboje rade. Teško je bez nje, ali kad čujem koliko je sretna i zadovoljna, onda sam i ja.

Sin je ugostitelj, kafić mu je zatvoren zbog ove epidemije, ali se bori, i zadovoljan je, sretan uz Anju i Eneu.

I što više reći? Proći će i ovo, nadam se da će cjepivo doći što prije, da počnemo opet normalno živjeti, da se možemo zagrliti, pjevati sa kumovima i prijateljima, da mogu čvrsto zagrliti i poljubiti svoje roditelje, djecu, i mišicu bakinu Eneu.

: PIŠE: Pakrački List; 26. prosinca 2020; 1503

U ovoj epidemiološkoj godini prepunoj nečeg zatvorenog i nedostupnog među najviše pogođenima je upravo populacija mladih. U godinama kada bi trebali biti najveseliji mnogo toga im je zatvoreno pa su izostali školski izleti, maturalni plesovi, uobičajena druženja. Kako to podnose pitali smo Ninu Babojelić, 16-godišnju učenicu drugog razreda pakračke gimnazije, ali smo s njom porazgovorali i o drugim segmentima života mladih u Pakracu.

Upravo danas kada vodimo ovaj razgovor ste odradili posljednji dan nastave u ovom polugodištu u klasičnom obliku. Od ponedjeljka ćete ponovo na nastavu „na daljinu“. Je si li time razočarana ili te to veseli?
I jedno i drugo. Veseli me jer ću ostati kod kuće i moći si sama organizirati dan kako to želim. No ne veseli me jer je u nastavi na daljinu teže savladati gradivo. Kada smo u učionici, ako nešto nisam shvatila, pitam profesora. U nastavi na daljinu je teže doći do takve povratne informacije. Moje ocjene su se proljetos tijekom online nastave pokvarile. Puno gradiva naučim, zapamtim na samom satu i onda mi kod kuće ne treba puno učenja za savladavanje gradiva, puno je lakše. U online nastavi smo u velikoj mjeri prepušteni sami sebi. Mislim da sam proljetos u ona dva mjeseca nastave na daljinu naučila puno manje.
Ove jeseni ste imali prilikom boravka u školi poseban režim, od kontrola na ulazu, nošenja maski, ne okupljanja pod odmorima i slično. Je li to bio problem?
Meni nije i zbilja smo se pridržavali mjera, posebice nošenja maski. Ne pamtim da sam ikoga ove jeseni u školi vidjela bez maske, iako neke mjere nemaju smisla. Primjerice ne smijemo izlaziti iz učionice pod malim odmorom, a grupiramo se pod velikim. U pridržavanju mjera nam je pomogla i činjenica da imamo, za razliku od nekih drugih, veliku školsku zgradu koja je omogućavala potrebnu distancu.
Koliko je izvan škole koronavirus prisutan u životu mladih?
Nažalost sve više, što je i normalno, jer gotovo svaki dan čujem da je obolio netko koga poznajem. U početku je to bilo olako, netko oboli i evo ga za dva tjedna nazad. No sada kada su počeli umirati ljude koje poznajem, kao moj rukometni trener, shvaćamo da je stvar postala ozbiljna i promijenio se pristup. Imali smo u društvu slučajeva i izolacije i samoizolacije i u potpunosti smo se pridržavali mjera.
Kako su se profesori snašli u online nastavi?
U kratkom vremenu su se proljetos jako dobro organizirali. Očekujem da će u ovom razdoblju to još biti i bolje jer za razliku od proljetos svi profesori će koristiti istu informatičku platformu pa će ih nama biti lakše pratiti preko jedne, ne više pet ili šest aplikacija.
Koliko vas ima u razredu?

Razred s osam učenika

Osam, sedam iz Pakraca i jedan dečko iz Uljanika.
To je neobično malo učenika za jedan razred. Je li to prednost ili nedostatak?
Prednost je utoliko što profesor može više vremena posvetiti odgovarajući na naša pitanja, dodatno nam pojašnjavati. No nedostatak je kad on pita nas, jer nas sve stigne ispitati u istom satu. Inače smo izuzetno složna ekipa, možda i zbog toga što nas malo ima pa smo stalno svi na okupu. Naravno da je nedostatak online nastave i to što se sada nećemo družiti, ili bar ne u onoj mjeri u kojoj smo se družili tijekom nastave, dakle cijelo prijepodne. No ako je naše nedruženje cijena koju ćemo platiti da bi netko ostao zdrav i da se cijela ova situacija s epidemijom napokon smiri, onda je vrijedno toga.

Ima li netko iz Pakraca, iz tvoje generacije da ide u gimnaziju u Daruvar?
Ima. Ne znam točno broj, ali mislim da neću pogriješiti ako kažem da kroz četiri gimnazijska razreda tamo ide tridesetak Pakračana.
Zašto bi netko iz Pakraca kraj naše gimnazije svakodnevno putovao u istu takvu školu u Daruvar?
Ne znam njihove razloge i motive. O tome zašto bi se netko dizao u šest ujutro da bi stigao na autobus za Daruvar, a ne bi ostao spavao još sat vremena duže i lagano došetao u školu mogu samo nagađati. O pakračkoj gimnaziji se priča dosta da je teška, da profesori imaju visoke kriterije. Možda je to jedan od razloga zašto Pakračani idu u gimnaziju u Daruvar.
Jesi li ti prije godinu i nešto dana dvojila oko upisa u srednju školu?
Da, najprije sam htjela školovanje nastaviti u Zagrebu u jezičnoj gimnaziji jer volim jezike. Onda sam shvatila da imamo jaku gimnaziju i ovdje i da ću ostankom znatno smanjiti troškove školovanja svojim roditeljima, a obrazovanje neće trpjeti.
Jedna od karakteristika naše škole je brojnost učenika koji dolaze u medicinsko usmjerenje iz drugih gradova i drugih županija. Komuniciraju li Pakračani s njima?
Da, moje dvije najbolje prijateljice su iz Požega, a treća iz Kutine, prijatelj Dino je iz Našica. Kao društvo smo nastali ovdje u Pakracu u školi i nije nam bilo bitno odakle je tko nego kakav je kao osoba.
Sada se nećete vidjeti do 11. siječnja, a možda i duže. Hoće li to biti problem?

I osnovna komunikacija preseljena online

Nadam se da neće. No i mi mladi moramo biti svjesni da se i od nas očekuje doprinos savladavanju ove opće situacije. Komunicirat ćemo mobitelima i Internetom.
Sada kada nastava krene na daljinu iz kojeg razloga ćeš uopće napuštati kuću?
S obzirom na zatvorene kafiće i preporuke o ne druženju, samo radi toga da prošećem psa i odem na dramsku sekciju u sklopu Kulturno prosvjetnog društva „Sloga“.
Hoće li ti nedostajati taj kontakt s društvom?
Naravno da hoće. Otići ćemo mi povremeno jedan drugome na kavu, tek toliko da se vidimo. Kontaktirat ćemo i mobitelom, mailom. Imamo aplikacije preko kojih istovremeno možemo svi razgovarati, igrati igrice. No nije to to. Nama je najbolje kada smo svi na okupu, kada se svi vidimo i družimo.
Ovih dana sam trebala biti u Vodicama na festivalu dramskih amaterskih družina Hrvatske. No i to je preseljeno u online verziju što mi je naročito žao. Prije dvije godine smo bili u Rovinju na takvom festivalu i bilo je jako zanimljivo i jedno stvarno novo kvalitetno iskustvo.

Je li bilo proljetos u onom prvom valu epidemioloških mjera, ali i sada u drugom valu, privatnih okupljanja i druženja?
U mom društvu u većem broju ne, bar ja nisam sudjelovala niti čula za tako što. Okupimo se u manjem broju .
Tebe smo izabrali za ovaj razgovor jer te srećemo svagdje; u KPD „Slogi“, na stadionu, natjecanjima Crvenog križa. Čime se, osim školom još baviš?
Idem na dramsku sekciju u Slogi, treniram rukomet, razna školska natjecanja, pomažem tati u organizaciji rada Hajduka gdje mi trenira brat.
Znači li to da ti škola ostavlja dosta vremena za druge aktivnosti?
Ako se čovjek potrudi, ostaje puno vremena i ako sve ocjene nisu uvijek odlične, za to ne moraju biti krive izvanškolske aktivnosti. Neki predmet nekima, meni na primjer kemija, jednostavno ne ide.
Imala si zapažene uloge u „Slogi“, najprije u mjuziklu „Tko pjeva zlo ne misli“, a sada i u filmu „Eržika Plemenita“. Kakva su ti iskustva?
Meni je to bilo nešto posve novo jer nisam od ranije imala iskustva u tako velikim projektima. Svašta sam naučila novo, puno se promijenilo u mojoj glumi u odnosu na neke školske projekte. Stekla sam i nove prijatelje, neke za koje sam mislila da se nikada s njima neću družiti. Definitivno je bilo jako lijepo.
Imaš li ozbiljnijih glumačkih ambicija u životu?
Glumu definitivno ne bih htjela ostaviti. Voljela bih nastaviti i jedno vrijeme sam bila jako zagrijana za glumačku akademiju u Zagrebu. No to nije realno. Prima se jako malo kandidata pa je bolje da razmišljam o nekom drugom faksu.
Načela si temu studiranja. Gimnazijalka si, dakle u neku ruku osuđena na nastavak školovanja. Imaš li što konkretno u planu?
Nemam, odnosno gotovo na mjesečnoj razini mijenjam takve planove ovisno o informacijama koje dobijem. Trenutno mi je u planu psihologija ili pravo. Nastavnici u školi mi govore da trebam ići na pravo jer stalno njima nešto debatiram i argumentiram pa misle da bi bila dobra odvjetnica.
Pakrac ima već niz godina relativno dobro riješen sustav stipendiranja studenata. Razmišljaš li o tome?
O tome ne znam baš previše. Jedan od razloga je što mi to za sada nije trebalo. Kada dođe vrijeme, raspitat ću se.
Kakve sadržaje mladima nudi Pakrac?

U Pakracu dovoljno sadržaja

Mislim da sadržaja ima dovoljno, a stvar je pojedinca koliko će ih konzumirati. Bogata je ponuda u sportu, imamo kroz udruge i društva mogućnost djelovanja u kulturi. Ima udruga gdje se može volontirati poput Crvenog križa. Meni je bilo stvarno dobro i u udruzi Crobran gdje sam išla jedno vrijeme. Sadržaja dakle ima, samo se treba odlučiti pronaći nešto za sebe. Ne mogu se sjetiti ničega konkretnog za što bi rekla: eto baš nam to u Pakracu nedostaje. Ako se tako što i pojavi, uvijek se snađemo, nađemo neki nadomjestak.
Koristite li gradske institucije poput muzeja, knjižnice, Hrvatskog doma?
Ja sam zbog dramske sekcije jako puno u Hrvatskom domu. U muzej idem ako me odvede škola, pojedinačno baš i ne. U knjižnicu često. Često sam u kinu i redovito na kazališnim predstavama. Moje društvo baš i ne, odnosno idu ako ih netko, primjerice nastavnica, natjera da pogledaju film ili predstavu.
Jesu li svi iz društva pogledali mjuzikli i film u kojem glumiš?
Mislim da da, a neki i više puta. Uglavnom, dobila sam od njih podršku.
Čitate li portal Pakrački list?
Da, kada ima tekstova koji su mi interesantni, neki događaji, naročito iz kulture.
Dok je vrijeme bilo normalno kakav je bio večernji život, naročito vikendima?
Meni je o tome teško govoriti jer ova skoro cijela godina nije normalna, a prije toga nisam još imala 16 godina što mi je bila ograničavajuća okolnost prilikom izlazaka jer vikendom večernji izlasci započinju tek poslije deset sati i traju po kafićima do dva ili tri sata u noći.
Zašto je unazad desetak, možda i više godina, postala praksa kod mladih da tako kasno izlaze. U vrijeme moje mladosti izlasci su trajali pet ili šest sati, ali su započinjali u sedam na večer i trajali do ponoći ili jedan sat. Otkud ta promjena?
I meni bi to bilo normalnije i stoga nisam imala ništa protiv odluke da se kafići zatvaraju u ponoć. Pošto moji roditelji ne dozvoljavaju tako dug ostanak vani, meni je bilo super što svi moraju ići kada i ja pa smo kretali u osam ili devet na večer i nakon ponoći, još prije kuće, išli na burek, što je meni bio ove jeseni kraj izlazaka, dok za druge to nije uvijek bilo tako i nekada su nastavljana druženja po privatnim kućama.
Imaš li saznanja da li se u drugim gradovima, Požegi ili Daruvaru, taj život mladih odvija drugačije?
Mislim da ne. Koliko čujem u Požegi imaju bogatiju ponudu noćnih klubova, u Daruvaru možda više kafića koji koriste uglavnom mladi. No nekih bitnih razlika nema.
Idu li mladi u noćni život u druge gradova i dolaze li mladi iz drugih gradova u Pakrac?
Da, dolazi se, posebno ako je u ponudi nešto posebno ili drugačije, nešto što nije uobičajeno.
Za izlaske treba novaca. Imaš li neku vrstu mjesečnog džeparca?
Da, od mame i tate i od bake i dide. Ukupno to je oko 400 kuna.
Što moraš time pokriti, mobitel….?
Mobitel ne, kao niti osnovnu garderobu, ali da neki komad odjeće koji želim, a roditelji smatraju da mi nije neophodan. S time plaćam hranu u školi ako si ne želim ponijeti od kuće, sva pića na izlascima, školske izlete.
Je li to neki približan džeparac općenito mladih ljudi u Pakracu?
Ne znam. Dosta mojih prijatelja nema mjesečni džeparac nego novce dobivaju od potrebe do potrebe, od izlaska do izlaska.
Imaš dvije godine starijeg brata. Je li on u boljem položaju po pitanju džeparca?
Što se tiče samog džeparca ne. On je u boljem položaju jer trenira u Hajduku pa dobije naknadu za to. No on je odnedavno vozač i pravilo je da sam plaća benzin koji potroši tako da mu i više treba.
Vozi li i tebe?
Da, i moje prijateljice kada ga zamolimo, iako mu ponekad moramo platiti benzin.
Dijelite li ti i brat društvo?
Na neki način da. Nismo uvijek skupa, ali nalazimo se na izlascima. Rekla bih da se dobro slažemo. Imamo u odnosu na roditelje i neke svoje tajne, dakle nema cinkanja.
Gdje kupuješ garderobu?
Najčešće u Zagrebu ili online na Internetu.
Koliko roditelji utječu na stil oblačenja?
Prilikom kupovine garderobe ne, ali zato se zna dogoditi da me ne puste van ako im se ne sviđa kako sam se obukla dok se ne presvučem. No na dnevni stil oblačenja niti ne pokušavaju utjecati.
Razlikuju li se po oblačenju mladi Pakračani od Zagrepčana, Požežana….?
Ne, iako je to sve do osobe. Koliko ima raznovrsnih stilova u Zagrebu ili Požegi, toliko ih ima i u Pakracu i po oblačenju ne možete zaključivati odakle je tko.
Pijete li alkohol?
Ja ne, ali dio društvo da. Najčešće vino što je vjerojatno povezano s cijenom.
Razgovaraju li mladi o politici?

Mladi apolitični

Tamo gdje se ja krećem o politici se uopće ne razgovara. Politika nam doista nije nikakav životni čimbenik. Mislim da pola mladih ne razlikuje HDZ i SDP, ali isto tako mislim da niti stranke nisu pokazale nikakav interes za nas.
Koliko je prisutna televizija u vašim životima?
Meni minimalno i što sam starija sve manje. Ako i želim pogledati neku seriju onda odem na Netflix i laptop. Bratovim i mojim odrastanjem su prestala vremena kada bi cijela obitelj navečer sjela pred televizor i gledala seriju. Eventualno, ali rijetko, zajednički pogledamo film.
Pretpostavljam da si aktivna na Facebooku. Je li svakodnevno?
Da, no više na Instagramu. Tamo stvarno svakodnevno.
Možeš li zamisliti život bez mobitela i sadržaja koje on nudi?
Ne mogu jer nikada nisam živjela bez mobitela. Da sam nekada živjela, vjerojatno bih si to mogla zamisliti.
Koristiš li ikada fiksni telefon?
Da, kada sam u kazni koja je najčešće izražena kroz zabranu mobitela, osim za školu gdje je sve više prisutan i bez kojeg je nastava postala nezamisliva. U težim varijantama kazna se protegne i na zabrane izlaska.
Znači ima kazni?
O da, i prečesto.
Bude li i brat u kazni?
Više ne.
Žuriš li odrasti?
Odrasti baš i ne žurim jer svi stariji koje poznajem mi govore da bi se rado vratili u moje godine. No i ove prilike s koronom nas tjeraju da brže odrastamo, da stalno mislimo na maske, razmak, dezinficiranje ruku što nam je sve skupa donedavno bilo nepoznato.

: PIŠE: Pakrački List; 24. prosinca 2020; 1124

Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik

Posljednjih godina često smo dobivali zanimljive podatke o malom broju ljudi u visokorazvijenim europskim zemljama koji znaju odgovor na pitanje što se slavi 25. prosinca. Može nam izgledati čudno, nevjerojatno ili namješteno da ponegdje u europskim prijestolnicama gotovo polovica ispitanika ne zna što se slavi na Božić. Rijetki su koji ne slave Božić, ali sve manje ljudi zna što je Božić. Kad je tomu tako, onda možemo zaključiti kakva su društvena kretanja u našem susjedstvu i što će sve više prodirati u svijest naših ljudi.

Božić se, znamo, posvuda slavi, ali je iz Božića često iseljen Bog. U proslavi Božića uselilo se obožavanja nas samih i želja da se darivanje voljenih i dragih ljudi promakne u trenutak raja na zemlji u kojem bi trebalo biti obilje zabavnih druženja u obitelji i javnosti. Svake godine naša moć iskorištava Božić za promoviranje ljudskih potreba i odnosa. Istina, ne znači da druženje, trenuci obiteljske blizine, radost, pjesma, lijepi osjećaji blizine i intime nisu važni i dobri. Potrebni su svakim danom sve više, ali Božić nije puki obiteljski blagdan. Božić je slavlje Isusova rođenja. U središtu je On, a ne mi. Na tome sve stoji ili pada. Ili slavimo Boga ili slavimo sami sebe. Budući da je u središtu Božića Bog, onda je jasno da proslava Božića ima svoje središte u euharistijskom slavlju, a time i u obitelji, tj. u kućnoj Crkvi koja živi kroz "liturgiju" obiteljskog života sa svim sadržajima koje nam prenose kulture, navike i običaji u našem narodu u određenom podneblju.

Ne svoditi Božić na folklor i kič

Već danas možemo učiniti ključnu stvar: ne pristati na svođenje Božića na folklorni događaj i kič. Najviše što možemo ovoga Božića učiniti je ostati vjeran njegovu kršćanskom smislu. To se može i mora, a rješenje je u Onomu čije rođenje slavimo na Božić. Bog je u određenom vremenu na određenom prostoru i na određeni način bio s nama. Došao nam je u svome Sinu kao sin židovskog naroda koji ga je stoljećima iščekivao i, pored toga što se rodio u Betlehemu, nisu ga prihvatili kao svoga.

Mi pred Isusom nismo ravnodušni. Slavimo njegovo rođenje kao dar Neba u kojem prepoznajemo istinu o istinskom smislu života. Božić nije puko sjećanje na Isusovo rođenje ili povratak u osjećaje koji nas vezuju uz naše djetinjstvo, obitelj, selo, roditelje, prijatelje, itd. Na Božić slavimo njegovo rođenje koje je promijenio lice svijeta i pozvalo nas da na svijet gledamo Božjim očima i da živimo život svjesni da smo miljenici Božji.

Ove godine Božić slavimo u posebnim okolnostima. Cijeli svijet je u iščekivanju spasonosnog cjepiva koje bi trebalo zaustaviti smrtonosnu opasnost pandemije. Bilo bi premalo ostati samo na tome. Pandemija nas je prisilila da i Božić motrimo u svijetlu okolnosti koje su zadesile čitav svijet i da liječimo jedi druge od zaraznih ideja, stavova i ponašanja kojima smo umanjili čovječnost u svijetu. Proslava Božića u sadašnjim okolnostima može nam pomoći da u svjetlu pandemije jasnije vidimo zašto nam je Bog došao u svome Sinu i koje nam bogatstvo donose blagdanska slavlja u kojima vjerom i pristankom slavimo našu uključenost u Božji naum. U svjetlu posebnih okolnosti, koji od nas očekuju povećan oprez i brigu za svoje i tuđe zdravlje, Božić nas poziva da svakodnevno kažemo "ne" opasnoj zarazi ravnodušnosti, sebičnosti, iskorištavanju tuđih slabosti i dobrote, gramzljivom pristupu životnim prilikama i političkim zavođenjima. Njegovo rođenje u Betlehemu nije izvršilo prisilu ili napad na našu slobodu. I dalje mu možemo okrenuti leđa i ravnodušno se prema njemu postaviti. Svako slavlje Isusova rođenja u Betlehemu proslava je Božjeg nauma koji se do kraja pokazao čovjekoljubiv Bogom, ma koliko se mi tomu opirali.

Zato u pandemijskim prilikama neka nam Božić pomogne vidjeti koje putove do Boga i ljudi moramo prokrčiti i koje osjećaje moramo pobuditi i razvijati, prema čemu usmjeriti pažnju u sadašnjem trenutku i što moramo ostaviti iza sebe da bismo bez paralize srca mogli dolaziti jedni drugima na način kako nam je Bog došao u dolasku Isusa Krista.

: PIŠE: Pakrački List; 23. prosinca 2020; 1166

Ovogodišnji pakrački proračun iznosit će bezmalo 43 milijuna kuna, a u idućoj godini planiran je u iznosu nešto manjem od 55 milijuna kuna što je povećanje od 28 posto u odnosu na ovogodišnji, odlučili su vijećnici na sjednici Gradskog vijeća Pakrac što je održana sinoć, po prvi put online uz primjenu aplikacije Zoom. Od pustih proračunskih brojaka građanima je vrednija informacija da su na ovoj sjednici vijećnici odlučili smanjiti gradski prirez sa 10 na sedam posto što će poreznim platišama povećati bar malo neto plaće.

„Planirano povećanje prihoda i rashoda proračuna Grada Pakraca za 2021. godinu uvjetovano je promjenom načina financiranja jedinica lokalne samouprave temeljem Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave; odnosno povećanjem i stabilizacijom ostvarenih prihoda kroz mehanizam fiskalnog izravnanja. Značajno povećanje planiranih prihoda se također zasniva i na osnovi pomoći iz opće države te fondova Europske unije, a u cilju ostvarivanja projekata koje je Grad Pakrac kandidirao u prethodnim razdobljima; a čija realizacija se nastavlja, počinje ili završava u proračunskoj 2021. godini“, obrazložila je u materijalima gradonačelnica Anamarija Blažević svoj prijedlog proračuna, odnosno njegovo značajno planirano povećanje u narednoj godini. Obrazlažući dodatno usmeno, istaknula je uobičajenu ocjenu da je riječ o stabilnom, razvojnom i socijalnom proračunu naglašavajući da je planirana veličina realna i rezultat je projekata koji su u provedbi ili su ugovoreni pri čemu je u planiranju zadržana ravnoteža prihoda i rashoda.

Proračunska predviđanja su takva da ćemo na ime poreza i u idućoj godini ostvariti isti prihod kao i ove godine u iznosu od 23,4 milijuna kuna, ali je planirano značajno povećanje pomoći iz inozemstva i od subjekata države u iznosu od 24,7 milijuna kuna što je povećanje u odnosu na ovu godinu za 79 posto.

Dr. Kristina Milek u ime Kluba vijećnika HDZ-a je istaknula svakogodišnje povećanje prihoda i izrazila da nema straha po pitanju njegove realizacije, a posebno je pohvalila činjenicu da zadire u sve sfere života i obuhvaća sve građane. O tom stalno prisutnom povećanju govorio je i predsjednik Vijeća Miroslav Ivančić (HDZ).

Neven Garača (SDP) se također veseli povećanju, ali i činjenici da se većina velikih projekata financira iz sredstava EU što je dodatni razlog za porezno rasterećenje građana o čemu se na sjednici već ranije razgovaralo.

Kako na ranijoj točki Izmjene Odluke o gradskim porezima, nije bio prihvaćen amandman SDP-a o ukidanju prireza, predsjednik njihovog Kluba Dragan Marin je izvijestio da će SDP-ovi vijećnici o proračun glasati shodno osobnom mišljenju pa je tako Garača bio „za“, a Marin, Zoran Krejči i Katarina Ranogajec "protiv", čime je proračun prihvaćen s 13 glasova.

Ovogodišnji proračun bez virusa

Što se tiče realizacije ovogodišnjeg proračuna u odnosu na početni plan iz lanjskog prosinca vijećnici su ga sinoć na prijedlog gradonačelnice i stručnih službi u gradskoj upravi smanjili za oko pola milijuna kuna u konačnosti na 42,73 milijuna kuna i ostvare li se takva predviđanja bit će to, s obzirom na epidemiološke mjere koje su utjecale na intenzitet gospodarskih aktivnosti, puno bolje od predviđanja koja su se mogla čuti tijekom godine. Za 0,8 posto su smanjeni rashodi što je gradonačelnica pripisala činjenici dobrog planiranja mada je unutar proračuna podosta stavki povećano, odnosno smanjivano što je posljedica da se, kako je objasnila, neki veliki građevinski i socijalni projekti razvijaju brže, a neki sporije od plana pri čemu su i neki troškovi, uslijed epidemiološkog otkazivanja cijelog broja događanja, izostali.

Dr. Milek je ocijenila da je riječ o izazovnoj godini i ovako minimalne izmjene na rebalansu su veliki uspjeh. Marin je tek izrazio sumnju da će u ostatku godine biti realizirani svi planirani porezni prirodi. Rebalans je prihvaćen jednoglasno.

Prirez smanjen s 10 na 7 posto

Vijećnici su sinoć bez puno rasprave prihvatili i više neophodnih pratećih dokumenta uz ova dva proračuna od kojih je za porezne obveznike najinteresantnija nova odluka o gradskim porezima kojom se smanjuje stopa prireza porezu na dohodak s 10 na 7 posto. Klub vijećnika SDP-a je predlagao uopće ukidanja gradskog prireza, ali najprije gradonačelnica, a potom i ostali vijećnici taj amandman nisu prihvatili pa je glasovanje završilo 12:4 pri čemu su protiv bili vijećnici SDP-a. Anamarija Blažević je obrazlažući prijedlog rekla da je on lokalni doprinos poreznoj reformi i tek jedna od faza prema smanjivanju ovog poreznog opterećenja građana koje i nadalje mora biti prisutno, ne toliko zbog proračunskih prihoda, nego zbog pristupa državnim mjerama fiskalnog poravnavanja, odnosno sredstvima koji u lokalni proračun dolaze izravno iz državnog.

Poljoprivredno zemljište i stipendije

Gradsko vijeće, nakon prezentacije Dajane Čavlović, više stručne suradnice za poljoprivredu u pakračkoj gradskoj upravi, sinoć je jednoglasno prihvatilo kao najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske koje su pristigle na Javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Pakraca, objavljenog 14. listopada. Josip Delorenci (HDZ) je imao prigovor na činjenicu da su pravo na zakup na pakračkom području ostvarile tri osobe iz Bjelovarsko-bilogorske županije što su gradonačelnica, a potom i Ivančić pokušavali objasniti naslijeđenim problemima iz nekih prethodnih razdoblja kada je zakup išao kroz državna, a ne lokalna tijela. Na ovu odluku mišljenje mora najprije dati županija, a potom i odobrenje Ministarstvo poljoprivrede. Postupak zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH se nastavlja pa su i na ovoj sjednici vijećnici odobrili slijedeći natječaj.

Također je dopunjena Odluka o stipendiranju studenata, a izmjene i dopune imaju za cilj lakšu provedbu postupka stipendiranja studenata, odnosno mogućnost fleksibilnijeg prilagođavanja potrebama stipendista, pojasnila je gradonačelnica, ali i Dubravka Špančić iz gradske uprave. Ove dvije e-odluke prihvaćene su jednoglasno.

Ranogajec nova vijećnica

Kako je dugogodišnja vijećnica SDP-a Mihajla Pavković, podnijela ostavku na vijećničku dužnost, pri čemu iz materijala nije naveden nikakav poseban razlog, nju od ove sjednice do kraja mandata u svibnju iduće godine mijenja Katarina Ranogajec iz Pakraca, naravno kandidatkinja s liste SDP-a. Usvojeno je i nekoliko tehničkih odluka od kojih je najvažnija uspostave gradske riznice.

Aktualni sat

U aktualnom satu koji je ovog puta trajao svega četvrtinu predviđenog vremena sudjelovali su samo SDP-ovi vijećnici Marin i Krejči. Pri tom su manje pitali, a više se zalagali za mjere informatizacije govoreći o potrebi razvoja IT tehnologije, odnosno uvođenju 5G optičke mreže i kabelskog Interneta što im je gradonačelnica dala za pravo govoreći o tome da se u gradskoj upravi prati što se na tom području događa u drugim gradovima.

Zoran Krejči je imao konkretno pitanje za Marijana Širca, dogradonačelnika i načelnika Stožera Civilne Zaštite Grada Pakraca koje se odnosilo na uspostavu lokalne postrojbe Civilne zaštitite. Širac mu je odgovorio da je prošli tjedna takva postrojba utemeljena i u Pakracu, ima šest osoba i za taj rad ne dobivaju nikakvu naknadu. Odore je osigurala županija, a zadaća im je da nadziru pridržavanja epidemioloških mjera pri čemu imaju ovlasti građane upozoravati, ali ne i kažnjavati.

Sjednica je u uvjetima „novog normalnog“ uz pomoć tehnologije završena za dva sata, a predsjednik Ivančić je zahvalio vijećnicima na doprinosu kojim su i u ovim uvjetima sačuvali demokraciju. Gradonačelnica je uz čestitke i dobre želje ipak izrazila nadu da će se na idućoj sjednici vidjeti uživo kao i da će u idućoj godini biti održane sve gradske manifestacije koje su ove godine zbog epidemioloških mjera otkazane.

: PIŠE: Pakrački List; 23. prosinca 2020; 1176

Iz pakračkog Komunalca obavještavaju da će zbog neradnih dana blagdana Božića 25. prosinca (petak) i Nove Godine 1. siječnja (petak) komunalni otpad koji sakupljaju petkom, činiti to dan ranije četvrtkom.