Uobičajeno mediji su u ovom dijelu godine puni teme turističke sezone. Prebrojavaju se gosti, ostvarena noćenja, rezultati uspoređuju s lanjskom ili rekordnom godinom. Ne čudi jer nam iz te grane privređivanja dolazi značajan dio godišnjeg prihoda, bilo na razini države, bilo kao izvor egzistencije brojnim obiteljima. Nažalost sve to uglavnom se odnosi na jadransko priobalje, eventualno nekoliko kontinentalnih mikrolokacija. Stoga smo se zapitali: ima li Pakrac turističku sezonu?

Sezona u proljeće i jesen

Naravno da bi odgovor laika na tu temu unaprijed bio negativan. Za pravo im daje i statistika. S oko dvije tisuće gostiju godišnje koji ostvare oko pet tisuća noćenja, kako to bilježi naša Turistička zajednica, teško je uopće razmišljati o turističkoj sezoni, a kamoli o njenoj špici. Naravno da od tako malog broja turista i prihoda koji nosi takav turizam teško da može živjeti itko, a kamoli da bi cijele obitelji egzistenciju tražili u turizmu. Vjerojatno je opravdana pretpostavka da Pakračani više novaca godišnje zarade od turizma radeći kao sezonski radnici na Jadranu nego ugošćujući turiste u svojim objektima ili gradu.

No lokalni turistički stručnjaci se ne slažu s takvim načinom vrednovanja turizma na kopnu pa i u Pakracu, jer u tom dijelu Hrvatske, osim nekoliko izuzetaka, turističke destinacije nisu odredišna točka turista u smislu Jadrana gdje se dolazi na višednevni odmor, već u ponudi, ali i prihodima, dominiraju poludnevni posjeti izletnika iz regionalnog okruženja koji se privlače gastro ponudom, mogućnošću zabave na sadržajima kakve nemaju u svom okruženju, prirodne ljepote i kulturne vrednote. Stoga Miler, ali još neki sugovornici kao turističku sezonu u Pakracu izdvajaju razdoblje od Uskrsa do kraja lipnja, odnosno rujan i listopad.

Najzastupljeniji izletnički turizam

Koliko je Pakrac često odredište takvim turistima, odnosno posjetiteljima nekim objektivnim brojkama ne raspolaže nitko već i stoga jer takvi posjetitelji, kao niti njihovi eventualni domaćini,  nemaju nikakve obveze javljanja ili registracije.  O tome možemo samo nagađati temeljom toga što vidimo ili čujemo za po koji izletnički autobus, najčešće učenika, umirovljenika ili sportaša, po koji grupni lov, ljubitelji brdskih vožnji biciklom, off-roada (vožnja terencima), razni tim building i slično. U razgovoru s ponekim nositeljima OPG-eva koji se najviše bave izletničkim turizmom oni determiniraju tri problema. Prvi je u činjenici da imamo premalo dorađenih sadržaja s kojima bismo ispunili primjerice trodnevni boravak kod njih. Drugi je u činjenici da nemamo lokalnu turističku agenciju koja bi djelovala u dva pravca: prvi povezivanje i osmišljavanje sadržaja poput gastro ponude, prirodnih ljepota i prednosti u smislu bavljenja rekreativnim aktivnostima kao i kulturnih i povijesnih vrijednosti. I drugi marketinška aktivnost kroz koje bismo reklamirali i nudili takve osmišljene izlete u sredinama iz koje bi nam mogli doći posjetitelji. Treći je još uvijek administrativni. Za registraciju čak i jednostavnih izletišta, posluživanja hrane i slično još uvijek se traži previše kojekakvih nepotrebnih dozvola, suglasnosti, certifikata što je povezano s troškovima, potrošnjom vremena i trudom.

Potvrdio nam je to i Josip Huška, član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva „Da-Bar“ koji ima jedno takvo izletište nedaleko Branežaca. I njemu je teško govoriti o brojkama posjetitelja koje udomi na godišnjoj razini jer je to dosta promjenljiva kategorija, ali procjenjuje da je možda riječ o oko 300 posjetitelja, pretežno učenici osnovnoškolske dobi iz okolnih gradova koji dolaze na neke oblike jednodnevne nastave u prirodi pri čemu je, naravno riječ o jako skromnim potrošačima. Ostalo su uglavnom ciljane manje skupine za koje je jako teško osmisliti ili pronaći sadržaje za treći ili četvrti dan boravka, a da bi to sve skupa ostalo u cjenovnom okviru prihvatljivom za gosta, ali i njemu koji u njihov boravak ulaže puno tekućeg truda, ali i rada iz prethodnih razdoblja pa i neizbježnih troškova. Stoga varijanta da bi obitelj živjela od takvog turizma je ravna nuli. No unatoč tome Hušku veseli da se pojavljuju novi OPG-ovi s novim sadržajima i novim idejama pa tako ističe Grgura Špančića koji odnedavno ima na obiteljskom imanju iznad Prekopakre, još nedovršenu mogućnost bavljenja paintballom (ratovanje puškama koje kao streljivo koriste kuglice s bojom). Ipak, svi s kojima smo razgovarali na tu temu ističu da je interesantnu i bogatu ponudu za višednevni izletnički turizam nas ovom području moguće složiti tek u suradnji s okolnim gradovima, prvenstveno Lipikom, Daruvarom, ali i Požegom pri čemu bi svaka od tih sredina u tu ponudu trebali unijeti sve svoje prirodne prednosti, ali i urbanističke poput lječilišta, ergele, biciklističkih i pješačkih uređenih staza, vinskih cesta, izletišta i slično.    

Turisti prosječno prespavaju dvije noći

Radi prisutnosti kakvih-takvih statističkih pokazatelja puno lakše je ocjenjivati prilike u  lokalnom turizam s aspekta boravišnog turizma. Iznajmljivači ležaja imaju obvezu kroz sustav E-visitor registrirati svakog svog gosta, a razvrstati ga prema kategoriji domaći i strani, naplatiti mu boravišnu taksu koja postaje javni prihod lokalne, županijske ili državne turističke organizacije namijenjene razvoju turizma. Unazad nekoliko godina sustav logičke razdvaja goste: na turiste, dakle oni koji su unajmili ležaj kako bi u destinaciji proveli nekoliko dana odmora i za to plaćaju boravišnu pristojbu između 7 i 10 kuna po noći, ili pak one koji u destinaciji borave radi obavljanja svojih radnih aktivnosti, primjerice radnici na aglomeraciji ili serviseri na Staklani radi čega se ne naplaćuje boravišna taksa. Lokalne turističke zajednice imaju obvezu, osim evidencije objekata registriranih za turistički smještaj i praćenje statistike dolazaka i noćenja, kao i niza drugih pokazatelja. 

Zahvaljujući tome znamo da je na području Grada Pakraca u 2021. godini bilo registrirano 14 objekata za smještaj turista s ukupno 151 posteljom, a oni su se vodili kao sobe za iznajmljivanje (dva iznajmljivača), kuće za odmor (četiri iznajmljivača), apartmani (4),  studio apartmani (2) te jedan planinarski dom. U odnosu na 2018. godinu taj broj je u porastu jer je te godine bilo 91 ležaj kod šest vlasnika, iduće 121 kod devet vlasnika, potom 147 kod 214 vlasnika i lani najviše – spomenutih 151 mada je taj broj vjerojatno sada manji jer je polovinom ove godine zatvoren Hotel Pakrac koji jer imao registriranih 19 ležaja. Broj raspoloživih turističkih kreveta, mada su u pitanju male brojke ipak raste, u četiri godine za oko 60 posto pri čemu se udvostručio broj registriranih iznajmljivača.

Osim kreveta i iznajmljivača raste i broj gostiju koje ih koriste kažu u pakračkoj turističkoj zajednici, ali i iznajmljivači s kojima smo razgovarali, mada je ta statistika trenutno nevidljiva i varljiva jer je zatvaranje objekata u doba epidemioloških mjera uzrokovalo pad potražnje u 2019. i 2020. godini te se iznajmljivači tek oporavljaju.

Tako nas je prema podacima TZ Grada Pakraca u 2019. godini posjetilo 2339 turista od kojih  702 strana koji su ostvarili te godine ukupno 4.400 noćenja, dakle u prosjeku niti dva (1,9) po gostu. Epidemiološke 2020. smo imali tek 1251 gosta (229 stranih) s 2.634 noćenja (prosjek 2,1 noćenje). Lani, još uvijek u doba korone nas je posjetio 1.972 turista (600 stranih) s 5.652 noćenja (2,9 noćenja prosječno) pri čemu svake godine između 100 i 200 dodatnih noćenja ostvare „radni posjeti“ uz primjedbu da su u obzir uzeti samo prijavljeni gosti sustavu E-visitor. No već ove godine, vrijeme bez epidemioloških ograničenja su te brojke u porastu, kažu u TZ i iznajmljivači.

Od boravišne takse naša turistička zajednica je prihodovalo 20,8 tisuća kuna 2019., odnosno 18,2 tisuće kuna lani, dakle s te osnove se baš i nismo obogatili.

Omanovac na rubu izdržljivosti

Najveći objekt po broju ostvarenih noćenja i slobodnih ležaja je Planinarski dom Omanovac koji službeno ima 40 ležaja (s pomoćnima i više), jedini koji može odjednom primiti na spavanje autobus turista. Njime od 2016. godine raspolaže tvrtka Deana Nagya. U 2019. godini 889 gostiju je ostvarilo 1506 noćenja, lani 911 osoba je noćilo 2539 puta, a u nepotpunih osam ovogodišnjih mjeseci 677 osoba je ostvarilo 1639 noćenja. Sve je to nedovoljno za ekonomsku opstojnost koja bi već odavno bila nemoguća da nema izletničkih (poludnevnih) dolazaka, kaže Nagy pri čemu je, kad se i ti prihodi dodaju, daleko od kakvog lagodnog ekonomskog života. Dvije godine ekonomsko poslovanje je ubijao koronavirus i kada je očekivao u ovoj godini oporavak došlo je do udara ulaznih cijena pa ističe da ovog proljeća mjesečni račun za električnu energiju s lanjskih oko 3500 kuna otišao na oko 9.000. Podivljale su i cijene prehrambenih namirnica pa tako ilustrativno ističe kutija špageta koje koriste su otišle s 9 na 23 kune i slično, a mogućnost korigiranja svojih cijena su vrlo male jer ih mora uskladiti s kvalitetom ponude i konkurencijom pa je noćenje s doručkom od 120 do 150 kuna, a ručak ili večera stvar dogovora, kvalitete i bogatstva izabranog menija od strane gosta. Stoga, ne promijeni li se nešto pitanje opstanka je ozbiljno ugroženo. 

Turizam bez hotela?

Sve u svemu u Pakracu jako malo i jako teško se živi od turizma i nema nekih naznaka da će se u skoroj budućnost nešto promijeniti. Ma koliko turizam bio lijepa i atraktivna gospodarska aktivnost, ma koliko se kroz njega može prodati lokalni poljoprivredni proizvodi, rukotvorine, lokalna prirodna i kulturna baština te još koješta, turizam teško da može biti jedna od grana na kojoj ćemo graditi našu ekonomsku budućnost. Uostalom dokazuje to i činjenica da na dva ovoljetna natječaja gradske uprave nitko se nije javio za zakup, proljetos zatvorenog našeg jedinog hotela.   

ZVONIMIR MILER Korona nam je promijenila strukturu gostiju

Zvonimir Miler, vlasnik tvrtke i predsjednik udruge kojima je turizam primarna djelatnost, nekadašnji tajnik Turističke zajednice Grada Pakraca, licencirani predavač na raznim tečajevima i školama za radnike u turizmu je jedan od najvećih poznavatelja lokalnih turističkih prilika radi čega smo ga tražili da komentira lokalne turističke prilike.

Imamo li turističku sezonu u Pakracu?

Imamo. Turistička sezona postoji i ona je drugačija u odnosu na sezonu u klasičnom smislu, kao i na cijelom kontinentu. Kod nas je sezona onda kada nije na Jadranu, počinje početkom travnja, oko Uskrsa, a traje do polovice sedmog mjeseca nakon čega staje zbog intenzivnog turizma na Jadranu, ali i zbog godišnjih odmora i drugih stvari. Općenito, turizam na kontinentu nije koncipiran na uobičajen način pa tako sezona ponovno kreće poslije Velike Gospe ili početkom rujna, do polovice listopada. Taj se vremenski period može smatrati sezonom.

Imamo lokalitete na našem području koji odrade nešto što se tiče novogodišnjih i božićnih praznika. Tu možemo govoriti o turizmu u kontekstu zimovanja, što je kod nas odlika Omanovca gdje se inače ostvaruje puno noćenja u tom razdoblju. Zimuju izviđači, sportski klubovi, škole i drugi. Ugrubo, kod nas je sezona proljeće i jesen.

Koliko je to turista?

Turist se na Jadranu broji na način da se statistički definira brojem dolazaka i brojem noćenja i to je jedan od pokazatelja uspješnosti destinacije. Takav sistem brojanja nije primjenjiv za kontinent, pogotovo ne za Slavoniju zbog toga što imamo mnogo jednodnevnih izleta koji ne ostvaruju noćenje. Govorimo li o agencijskom poslovanju u turizmu onda imamo dvije osnovne stavke: organiziranje paket aranžmana koji uključuju noćenje i imamo organizaciju jednodnevnih izleta koji ga nemaju. Oni su jednako kvalitetni i bitni, prisjetimo se samo programa koji smo imali sa  dokumentacijskim centrom iz Vukovara koji su bili jednodnevni izleti, a ostvarivali su ogroman broj dolazaka, ali i potrošnje. Zbog toga ne bih definirao turista kao samo onoga koji ostvaruje noćenje.

Naši aduti su prirodna bogatstva

Koji su naši aduti za privlačenje recimo obitelji iz Zagreba ili nekoga iz Istre da dođe na vikend kod nas u Pakrac?

Prije svega su naši aduti prirodna bogatstva koja smo dijelom približili turistima da ih lako mogu vidjeti. Ako govorimo o aktivnom turizmu imamo Omanovac sa pristupačnim stazama, napravljene primarno za te obitelji, a koje se tako i eksploatiraju. Dosta turista privlači kulturni turizam koju predstavlja naša baština i tu ostvarujemo dobre rezultate, iako ne možemo još uvijek reći da je isključivo to motiv dolaska nego je to popratni sadržaj. Prije epidemije korona virusa, svi dolasci koji su uključivali noćenja su u najvećem broju bile grupe, a te su grupe konzumirale iste sadržaje. Primjerice, netko bi došao na kampiranje, ali bi otišao i kovati banovac, obišao bi Muzej vojne i ratne povijesti i slično. Prema tome, njima ovi dodatni kulturološki sadržaji nisu bili glavna motivacija za dolazak, što zapravo nije bitno jer je najvažnije da su njima ti sadržaji predstavljeni i da ih oni konzumiraju. Pojavom korone te iste grupe nisu više mogle dolaziti, ali je veliki broj ljudi počeo izlaziti u prirodu i dogodio se zaokret u kojemu mi sada imamo više individualnih dolazaka, odnosno, manjih organiziranih grupa što predstavlja jedan drugačiji oblik turizma. Ti gosti zahtjevaju više pažnje i općenito traže više. Biraju mjesto gdje će doći i pomno istražuju ponudu za sebe i svoju grupu.

Tko su ti gosti?

To su ljudi u okrugu od stotinjak kilometara od nas, otprilike do Zagreba, iako imamo i posjetitelje iz Istre. Moramo naglasiti da s jedne strane imamo ljude koji su porijeklom odavde i koji ovdje dolaze, ali sa sobom dovode druge koji nisu odavde i to su naši ambasadori. S druge strane imamo ljude koji nisu odavde, koji nemaju nikakve veze s ovim krajem, a odabiru nas kao destinaciju. Mislim da su trenutno najčešće iz osječkog i kutinskog područja, Slavonskog Broda i Zagreba.