Prošlo je nešto više od dvije godine proglašenja epidemije u Hrvatskoj. Stvari su se od tada razvijale nevjerojatnom brzinom, a riječi „civilna zaštita“ postale su, uz maske, distanciranje i dezinfekciju, svakodnevica.

Većina građana sustav civilne zaštite do prije par godina nije niti primjećivala u ustroju državne i regionalne, a kamoli lokalne samouprave, a da bi se danas, uz još uvijek aktualnu epidemiju, civilna zaštita bavila i pomaganjem nesretnim ljudima ratom poharane Ukrajine. Imamo dojam da sustav civilne zaštite, od Domovinskog rata, nikada nije bio aktivniji. O svemu tome, ali i o nepopularnim odlukama, korona-krizi, politici i odgovornosti te samoj operativnosti i sredstvima koje koriste razgovarali smo s Marijanom Šircem, načelnikom Stožera civilne zaštite grada Pakraca kojeg je ta funkcija zadesila dok je još obavljao dužnost zamjenika gradonačelnice, a 2021. godine ponovno je imenovan načelnikom lokalnog Stožera.

Sustav civilne zaštite na našem području, od završetka Domovinskog rata do početka epidemije u Hrvatskoj, bio je formalna jedinica koja se aktivirala tek pojavom većeg požara ili poplave. Danas taj sustav podignut je na razinu o kojoj javnost sluša već zadnje dvije godine. Kako je organiziran pakrački sustav civilne zaštite?

Stožer civilne zaštite Grada Pakraca, osim mene kao načelnika stožera, čine zamjenik načelnika stožera, član stožera za protupožarnu zaštitu, član stožera za komunalne djelatnosti, predstavnik Policijske uprave Pakrac, predstavnik područnog ureda za zaštitu i spašavanje, član stožera za medicinsko zbrinjavanje, član stožera za veterinarsko zbrinjavanje i sanaciju, član stožera za zbrinjavanje stanovništva i evakuaciju, HGSS (Stanica Požega, Ispostava Pakrac), zapovjednik postrojbe civilne zaštite opće namjene grada Pakraca, predstavnik HCK Gradskog društva Crvenog križa Pakrac. Gradonačelnica Grada Pakraca Anamarija Blažević je uključena kao glavni koordinator za rad Stožera civilne zaštite Grada Pakraca. Znači stožer je koordinativno tijelo koji čini 11 osoba iz svih važnih institucija koje se na lokalnom području bave prevencijom, zaštitom ili spašavanjem i ima mandat četiri godine. Osim članova, postoji i postrojba koju čini 42 povjerenika. To su najčešće predsjednici mjesnih odbora, a tamo gdje nisu konstituirani mjesni odbori, u postrojbi su ljudi koji najbolje poznaju „teren“ svog naselja. Da se krivo ne shvati, ovako postrojen lokalni Stožer civilne zaštite nije od nedavno kada je počela pandemija, nego je tako postavljen od kada je zakonski ustrojen u lokalnoj samoupravi.

Kako je vama, ali i članovima lokalnog Stožera, bilo raditi u vrijeme najžešćeg lockdowna, ali i nakon tog razdoblja uvođenjem različitih mjera? Jeste li imali problema s njihovim provođenjem i kako su stvari funkcionirale na terenu?

Najgora mjera e- propusnice

Nije bilo lako ni jednom građaninu u to vrijeme lockdowna, nitko nije znao što nas čeka, neizvjesnost svakog dana, čitate po medijima crne prognoze i loše statistike. Nitko se tada nije osjećao dobro i svi smo osjećali taj strah, posebno za svoje obitelji. Nama u lokalom Stožeru bilo je najgore kada su uvedene e-propusnice. Trebalo je pratiti upute državnog i županijskog stožera, istovremeno organizirati posao ovdje. Osobno sam tada komunicirao na dva mobitela i voki-toki, bio dostupan 24 sata, a usput smo morali izdavati i famozne e-propusnice. Mi smo imali problem oko izdavanja propusnica između Pakraca i Lipika gdje je bilo nemoguće ograničiti naše sugrađane da ne idu naizmjenično iz grada u grad jer svi znamo koliko su ta dva grada povezana bilo zbog obiteljskih razloga poput pružanja skrbi djeci ili starijim osobama ili kupnje hrane i osnovnih potrepština. Imali smo primjere poljoprivrednika koji su živjeli u Pakracu, ali su uzgajali životinje na području Lipika ili obrnuto. Nikada nismo takve zahtjeve odbijali samo zbog te nelogične administrativne zapreke, gledali smo da istovremeno provodimo mjere i pomognemo našim sugrađanima. Naravno da je bilo i odbijenih zahtjeva, no oni su bili zbilja nerealni, čak bih rekao i pomalo sebični, poput kupnje odjeće u Zagrebu ili odlazak na nečije rođendane u drugu županiju. Kasnije kada su uvedene međužupanijske e-propusnice bilo je puno lakše. Što se tiče provođenja ostalih mjera, tu nismo imali problema. Kada su ukinute propusnice Gradsko vijeće Pakrac je donijelo odluku o osnivanju postrojbe za nadzor mjera koju čine šest članova. Moram istaknuti veliku zahvalu našoj policijskoj postaji koja je tada odradila velik dio posla, ali i dobrovoljnim vatrogasnim društvima s područja Pakraca koji su tada volonterski radili na kontroliranju propusnica u noćnim smjenama.

Redovito smo i u našem mediju izvještavali o broju zaraženih koronavirusom na našem području, kao i o stanju procijepljenosti. Pakrac ima najviše procijepljenog stanovništva u županiji, nekih 67 posto, a tijekom provođenja strožih mjera, nije bilo zabilježenih slučajeva teškog kršenja mjera. Kako komentirate tu savjesnost naših građana?

Najveći teret pandemije podnijele su zdravstvene ustanove, pa tako i kod nas pakračka bolnica i Dom zdravlja. Svim našim zdravstvenim djelatnicima trebamo iskazati poštovanje i zahvaliti na angažmanu, puno toga je trebalo staviti sa strane i organizirati kako bi ustanove i dalje koliko – toliko normalno funkcionirale za ostale pacijente, ne samo za oboljele od covida. Što se tiče procijepljenosti, drago mi je što je većina naših sugrađana prepoznala važnost cijepljenja kao prevencije. Nije prvi put da su Pakračani pokazali savjesnost čak i više od urbanijih i većih sredina. Kada sam redovito izvještavao županijski Stožer o provođenju mjera, nikad u izvještajima nije bilo teškog kršenja mjera, Pakračani su bili i ostali odgovorni do samog ukidanja svih mjera. Mislim da su bili stvarno svjesni da ako čuvaš sebe, zapravo čuvaš i svoje najmilije. Tako su i olakšali rad našeg Stožera civilne zaštite. Hvala im na tome.

Epidemija još nije niti blizu kraju, a već se nalazimo u novoj svjetskoj krizi i svjedoci smo ratnog stanja u Ukrajini što znači da se civilna zaštita trenutno bavi i zbrinjavanjem izbjeglica. Kako ste se pripremili za dolazak izbjeglica u Pakrac?

Kada je krenuo prvi val izbjeglica iz Ukrajine prema Europi, već tada je Ravnateljstvo civilne zaštite RH preko Službe civilne zaštite Požega od nas tražilo podatke o smještaju i adekvatni prostor za veći broj izbjeglica. Tada smo donijeli odluku da prvi prihvatni centar bude prvi kat zgrade bivše osnovne škole gdje su tada bile smještene razne udruge. Taj prostor je bio pogodan zbog dva odvojena sanitarna čvora sa tuševima, a u prizemlju postoji pučka kuhinja Gradskog društva HCK Pakrac. Prvi kat sa pet prostorija namjestili smo sa 27 kreveta i s pripadajućim madracima i jastucima zahvaljujući Ravnateljstvu civilne zaštite RH, dok je GD HCK Pakrac osigurao sve ostale potrepštine. Za veći broj izbjeglica predložena je Gradska sportska dvorana kao sekundarni prihvatni centar, ali mislim da za njezinim aktiviranjem za sad neće biti potrebe.

Krajem ožujka u Lipiku je smješteno prvih 30-ak izbjeglica, a u Pakrac je početkom travnja stigla i prva grupa izbjeglih osoba iz Ukrajine. Kako su se do sada snašli?

Prihvat ukrajinskih izbjeglica

Prva grupa, njih 20, u Pakrac je došla 10. travnja u večernjim satima iz prihvatnog centra iz Varaždina. Od njih 20,  jedanaestero je djece u dobi od 2 do 17 godina, sedam žena i dva muškarca. Ti ljudi očekivano su bili preumorni od puta, prestrašeni, zbunjeni i mi smo ih dočekali i odmah uputili da se smjeste, posebno da se odmah zbrinu djeca. Svatko od njih od pakračkog Crvenog križa dobio je odmah prvi paket za osobnu higijenu i sve ostalo što je bilo potrebno. Pružili smo im ruku dobrodošlice i riječi utjehe koliko smo mogli. Oni su i danas tamo smješteni, dobivaju tri topla obroka u kuhinji pakračkog crvenog križa i njihovi djelatnici su im uvijek na raspolaganju. Također, moram se zahvaliti i našim sugrađankama Irini Matijević iz Lipika i Žani Šimek iz Pakraca koje pomažu, ne samo oko prevođenja, nego i oko svih ostalih važnih stvari kako bi im olakšali život u Pakracu i pomogli da se što bolje uklope i snađu. Ono što me ugodno iznenadilo, žene su se već nakon tri dana boravka u Pakracu počele raspitivati o uključenju djece u vrtić i škole na što smo odmah reagirali i upoznali ih s našim prosvjetnim ustanovama. Tako da su nakon proljetnih praznika dvije djevojke krenule u 3. razred gimnazije i dva mladića u 2. razred smjera montera suhe gradnje u Srednjoj školi Pakrac, dvije djevojčice su krenule u prvi razred i jedna djevojčica u 4. razred Osnovne škole braće Radića Pakrac dok je trogodišnji dječak krenuo u matični vrtić u Pakracu. Isto tako, jedan je muškarac krenuo i s probnim radom kod jednog pakračkog poduzetnika. Inače, svi oni aktivno traže zaposlenje na našem području.

Nude li naši sugrađani smještaje za izbjeglice i jesu li oni adekvatni za prihvat?

Nakon javnog poziva do danas (21. travnja) ponuđeno je sedam stambenih jedinica kojima je naš Stožer izdao potvrde da su adekvatni za smještaj, no za sada tamo nitko nije smješten jer još nisu izdani ugovori o stambenom zbrinjavanju izbjeglica od strane Ravnateljstva civilne zaštite RH. Čim ugovori stignu, moći ćemo ukrajinske obitelji smještavati po ponuđenim stambenim jedinicama. Međutim, pozvao bih ovom prilikom  sugrađane da se jave ako imaju prazne stanove ili kuće koje bi uz naknadu ponudili tim nesretnim ljudima. Napominjem da te kuće ili stanovi ipak moraju imati sve komunalne priključke i opremljeni za pristojan život. Jer kapaciteti koji su za sad ponuđeni neće biti dovoljni, posebno ako u Pakrac stigne još izbjeglica. Inače, u Pakracu su u privatnoj kući sa dva zasebna stana smještene dvije ukrajinske obitelji koje su prve došle kod Irine Matijević u Lipiku. No, naši sugrađani su izuzetni domaćini, redovito netko iz raznih udruga ili pojedinačni građani posjete naše nove sugrađane, noseći im razne potrepštine, ispituju treba li im nešto, nude pomoć gdje god treba. Ono što danas prolaze Ukrajinci, prolazili smo i mi prije 30 godina, stoga ni ne čudi da Pakračani suosjećaju i vrlo dobro znaju kako je biti protjeran iz vlastitog doma.

Imate li najava za dolazak još izbjeglih osoba iz Ukrajine?

Za sada ne, budući da su većina mjesta u prihvatnom centru u zgradi bivše osnovne škole mjesta popunjena. Kada smjestimo i rasporedimo trenutne korisnike, tada će opet prihvatni centar biti na raspolaganju. Međutim, za eventualni dolazak novih izbjeglica osobno saznam na sam dan dolaska kada ih rasporede iz nekog većeg prihvatnog centra.

Koliko košta lokalni sustav civilne zaštite? Jesu li ta sredstva dovoljna?

Rad u CZ bez naknade

Naš rad u lokalnom Stožeru, znači svih članova, je dobrovoljan i volonterski. Nitko od nas nije dobio nikakvu naknadu za bilo koji posao koji smo odradili tijekom epidemije korone, a niti sada koji odrađujemo tijekom izbjegličke krize. U zadnjem izvješću koji je podnesen u Gradskom vijeću Pakrac za prošlu godinu stoji stavka rashoda od 26.000 kuna, no ona se odnosi isključivo na sredstva koja su utrošena za izradu dokumenata koji su se zakonski morali uskladiti, a koju je radila za to ovlaštena tvrtka. Troškova će biti više ove godine, budući da Grad Pakrac plaća prehranu za izbjeglice u pučkoj kuhinji, no koliko će oni iznositi i hoće li država refundirati taj trošak, znat ćemo nakon rebalansa proračuna.

Jeste li zadovoljni suradnjom i komunikacijom s županijskim i državnim Stožerom civilne zaštite?

U načelu sam zadovoljan, no na početku pandemije kada su se donosile sve mjere i odluke od državnog stožera civilne zaštite izostalo je pravovremeno obavještavanje lokalnih stožera.  Problem je bio što su građani neke šture dijelove odluka mogli slušati i čitati po medijima, a mi smo odluke u kojima je bilo konkretnijih pojašnjenja dobivali naknadno. Ne znam koliko puta su me zvali građani, a to se događalo svim načelnicima lokalnih stožera, da im pojasnim neke nove mjere, a ja tada nisam dobio konkretnu odluku. Sada je suradnja vrlo zadovoljavajuća i trenutno što se tiče izbjegličke krize, redovno i uspješno komuniciram i surađujem sa županijskom Službom civilne zaštite.

Prema Vašim saznanjima, postoji li konkretna trenutna ugroza za pakračko stanovništvo?

Moram tu istaknuti da trenutno ne postoji nikakva veća ugroza za naše stanovništvo. Sve eventualne opasnosti na koje se mogu unaprijed upozoriti stanovništvo poput poplava, epidemija, pa i ratnih zbivanja, građani su uvijek bili i bit će pravovremeno obaviješteni. Potrese jedino ne možemo predvidjeti i tu možemo intervenirati jedino kad se već dogode. Sve ostalo, upravo zbog organiziranog sustava uzbunjivanja i komuniciranja, možemo eventualne opasnosti dočekati spremni i tu nema efekta iznenađenja.

Kad ste postali načelnik Stožera civilne zaštite Grada Pakraca koja vam je zakonski automatizmom pripala u vrijeme obnašanja funkcije zamjenika gradonačelnice jeste li uopće mogli pomisliti da bi ta uloga mogla postati ovako važna?

U tom trenutku nisam ni razmišljao koliko će sve to trajati, svaka situacija bila nam je nova. Prvi trenuci epidemije su bili izazovni i nismo znali što nas sve čeka. Neke stvari smo učili u hodu, ali s ovim odmakom od sada već dvije godine, mislim kako su sve operativne snage u tom sustavu odgovorile izazovima.

Prije dvije godine nitko nije mogao ni očekivati ovakvu situaciju. Pozicija načelnika Stožera civilne zaštite nije zahvalna, jer vrijeme kada se vidi naš rad je uvijek krizno - bio to požar, poplava ili u ovom slučaju pandemija ili izbjeglička kriza. Epidemija još službeno nije završila, ne znamo što nas na jesen čeka, a ne nazire se niti kraj ratnim zbivanjima u Ukrajini pa niti izbjegličkoj krizi. Mislim da smo dobro odradili posao i trudimo se raditi ga i dalje. Stoga zahvaljujem i svim mojim suradnicima u lokalnom Stožeru bez čijeg angažmana bi puno toga bilo samo mrtvo slovo na papiru.