Vijesti

: PIŠE: Darko Baronica; 01. travnja 2022; 1305

Zbog slabog interesa za cijepljenje protiv koronavirusa iskazanog na cjepnim punktovima tijekom ožujka Hrvatski zavod za javno zdravstvo odustao je od njih i što se tiče pakračko-lipičkog kraja bit će organiziran u pakračkoj sportskoj dvorani ovog mjeseca samo u četvrtak 14. travnja od 9 do 11 sati.

Zainteresirani građani moći će se cijepiti za bilo koju dozu bilo kojim cjepivom odobrenim u EU, uz prethodnu najavu, u ambulantama svog obiteljskog liječnika te ambulantama Zavoda (utorak 10 do 12 sati), odnosno pedijatrijskoj ambulanti Doma zdravlja za djecu od 5 do 12 godina, kaže Mato Matijević, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije. Koliko je slab interes za cijepljenje potvrđuje i podatak s mape procijepljenosti RH koju HZZJ je objavio sa stanjem od 28. ožujka gdje su pomaci, bilo za prvu ili drugu dozu, tijekom ožujka izraženi u decimalama postotka i oni iznose, kada je u pitanju stanovništvo s prebivalištem na području Grada Pakraca, 68,52 za prvu i 60,69 posto za drugu dozu što je još uvijek 10-tak posto bolje od županijskog i državnog prosjeka.

U Požeško-slavonskoj županiji posljednjeg dana ožujka je bilo aktivno 67 slučajeva zaraze koronavirusom pri čemu su tri osobe hospitalizirane. U ožujak smo ušli sa 140 aktivnih oboljenja. No već pet dana poslije smo pali na 90 i od tada se krećemo između tog broja i jučerašnjih 67. Statistička konstanta je i udio pozitivnih u testiranima. Na županiji je tijekom ožujka obavljeno 2212 testiranih od kojih je bilo 412 pozitivnih što je 18,6 posto i taj broj se uz manja odstupanja održava cijeli mjesec.

Statističko poboljšanje se odnosi na broj hospitaliziranih osoba. Veći dio mjeseca on se kretao između 6 i 14 da bi unazad tri dana pao na ova tri.

Usporedimo li statističku sliku s lanjskom, lani 26. ožujka je bilo aktivnih 96 oboljenja, ali je bilo i 17 hospitaliziranih pacijenata.

: PIŠE: Darko Baronica; 30. ožujka 2022; 1745

Odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama usvojili su gradski vijećnici na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća Pakrac. Ona bi trebala doprinijeti kvalitetnijem životu kućnih ljubimaca, ali i više reda na gradskim ulicama.

Kako smo doznali od Andrijane Grčević, više stručne suradnice za poljoprivredu u gradskoj upravi, izmjene u odnosu na staru odluku iz 2011. godine nisu velike i uglavnom se odnose na postupanje s divljim životinjama pronađenim izvan njihovog prirodnog stanovišta. Kad su u pitanju kućni ljubimci nova je odredba da se pas ne smije držati stalno vezanog ili zatvorenog u boks već mu vlasnik treba omogućiti povremene šetnje.

No vrijedno je podsjetiti vlasnike na njihove obveze prema kućnim ljubimcima koje posjeduju jer praksa pokazuje da svi ne brinu o svojim ljubimcima na način kako je to predvidio zakonodavac, odnosno odluke jedinica lokalne samouprave. Do takvih zaključaka smo došli iz više izvora i nepravilnosti se odnose uglavnom na kvalitetu brige za njih s jedne strane, odnosno vlasnikove obveze kada je njihov ljubimac izvan njihovih privatnih posjeda.

Broj pasa lutalica u opadanju

Pred dvadeset i više godina ulicama Pakraca i okolnih naselja stalno su lutali ničiji psi, nerijetko i u čoporima što je izazivalo strah prolaznika. Jedna od posljedica toga je bila učestala prisutnost u dnevnim policijskim biltenima informacija o napadu pasa, poznatog ili nepoznatog vlasnika, na nekog od prolaznika. No 2012. godine Veterinarska stanica Pakrac otvara na Bučju sklonište za pse i preuzima, uz naknadu, brigu o psima lutalicama. Od tada ih je znatno manje na pakračkim ulicama, a u policijskom biltenu informacije o napadu pasa, uglavnom poznatog vlasnika, na prolaznika su se prorijedile na nekoliko godišnje. Da je tako potvrđuje i podatak da Grad unazad nekoliko godina pakračkim veterinarima plaća zbrinjavanje i skrb za pse nepoznatih vlasnika u 25 do 30 slučajeva godišnje na što se troši između 120.000 i 170.000 proračunskih kuna. Taj problem je sada znatno manji.

Problem šetači pasa

No problem su vlasnici u šetnji sa svojim psima. Neki to po gradskim ulicama rade bez povodca što je dozvoljeno samo izvan naselja. Drugi problem u šetnji psećih ljubimaca, na koji su nas upozorili i vlasnici ugostiteljskih objekata, na šetnici je nesakupljanje psećih izmeta od strane vlasnika. Od lanjskog otvaranja šetnice na svakom njenom ulazu postoje specijalni kontejneri namijenjeni odlaganju psećeg izmeta. Neki od vlasnika ih koriste, ali neki i ne. Potvrdio nam je to i Tin Božina, voditelj komunalnog pogona, koji je zadužen za čišćenje gradskih ulica. I dalje na šetnici pronalaze pseći izmet, ali i u kontejnerima za to i drugi otpad, iako se nedaleko njih nalaze klasične košare za smeće. Inače u dijelu ove Odluke, kako u novoj verziji tako i u prethodnoj, za onečišćenje javne površine vlasniku je predviđena kazna od tisuću kuna. No kako nam je rekao Tomislav Luksetić, pakrački komunalni redar koji je uz veterinarskog inspektora nadležan za kontrolu primjene ove odluke, ovu kaznu je jako teško naplatiti jer bi u vidu fotografije ili video zapisa prijavitelj morao dokazati počinjenje ovog prekršaja. Osim kazni od tisuća kuna koje se odnose na teže oblike kršenja odredbi ovih odluka, uglavnom na dobrobiti ljubimaca, predviđene su još i kazne od 500 i 300 kuna za lakše prekršaje i radi njihovog utvrđivanja komunalni redar i veterinarski inspektor su ovlašteni ući u privatne prostore gdje se drže ljubimci, pregledati sve adekvatne isprave, uzimati izjave vlasnika i drugih osoba. T. Luksetić nam je rekao da godišnje ima između sedam i 10 prijava od građana koji na taj način komunalnom redaru i veterinarskom inspektoru, ovisno o nadležnosti, ukazuju na postupanje prema kućnim ljubimcima suprotno zakonskim odredbama nakon čega oni odlaze na teren tražeći od vlasnika da ih uklone.

Problem je u šetnji i nepridržavanja postavljenih tabli pokraj dječjih igrališta kojima se ukazuje da na tim javnim površinama nije dozvoljen ulazak pasa. Radi toga pored pakračkog vatrogasnog doma je pred nekoliko godina izgrađen takozvani vau-park. No on se jako rijetko koristi.

Najvažnije odredbe

Podsjećamo na neke najvažnije odredbe Odluke, osim na ove nove o zabrani stalnog držanja na lancu ili boksu:

Posjednik ne smije vezati psa na lanac koji je kraći od tri metra ili od trostruke dužine psa, mjereno od vrška repa do vrha njuške.
Dužan je brinuti o njegovu zdravlju, prehrani, smještaju i higijeni, kao i o potomstvu i prema njemu postupati sukladno propisima o veterinarstvu i zaštiti životinja,
onemogućiti bijeg kućnog ljubimca.
U okućnici obiteljske kuće, vrtu ili sličnom zemljištu psa je dozvoljeno držati slobodnog samo u ograđenom dvorištu ili drugom ograđenom prostoru, tako da ga pas ne može napustiti, a ukoliko je pas utvrđen kao opasan, ulazna vrata u prostor u kojem se nalazi takav pas moraju biti zaključana.
Nadležni inspektor ili druga ovlaštena osoba može privremeno oduzeti psa posjedniku koji se nalazi u stanju na temelju kojega se može zaključiti da životinja trpi bol, patnju ili veliki strah, da je ozlijeđena ili da bi nastavak njezinog života u istim uvjetima bio povezan s neotklonjivom boli.
Psa je dopušteno dovoditi i puštati bez povodca samo uz nadzor i odgovornost posjednika i to isključivo izvan granica naselja počevši od zadnjeg objekta u određenom naselju prema nenaseljenom dijelu naselja.

Na kraju Odluke nalaze se i najmanje dimenzije boksova, odnosno kućica za pse. Za pse težine do 24 kilograma minimalna površina boksa je 6 četvornih metara, a kućica 100x60x50 cm pri čemu se te dimenzije povećavaju sa svaka dodatna 3 kilograma, kao i dodatnim brojem pasa. Kada bi ljubimci znali čitati sigurno bi nemali broj njih imao što prigovoriti svojim vlasnicima pri čemu treba uvijek imati na umu da za njihovo ponašanje nisu krivi oni, nego vlasnici.

Odluka će u cijelosti uskoro biti objavljena u Službenom glasniku na stranicama Grada.

: PIŠE: Darko Baronica; 30. ožujka 2022; 3525

Pred poljoprivrednicima je uskoro najvažnije godišnje razdoblje - vrijeme proljetne sjetve. U medijima je uobičajeno već nazvana – najteža nego ikad. Za sada im ne ide na ruku niti dugotrajno sušno vremensko razdoblje, ali u posljednje vrijeme ih znatno gore pogađa enormna poskupljenja goriva i mineralnih gnojiva. O svemu tome smo razgovarali s poljoprivrednikom iz Donje Obriježi Davorom Sabom, jednim od najvećih u našem kraju.

Devedesetih godina smo na tu temu učestalo razgovarali s njegovim ocem Ernestom koji je tada bio među najvećim i najnaprednijim poljoprivrednim proizvođačima. U međuvremenu je vođenje imanja preuzeo sin Davor, a otac je od najvrednijeg radnika i voditelja, premješten, kako bi to rekli gospodarstvenici, u „nadzorni odbor“. Normalno stoga da je „nadzirao“ i ovaj razgovor pa smo ga upitali koliko je zadovoljan nasljednikom. „Više nego zadovoljan. Puno je unaprijedio moj posao i ono što sam zamišljao se ostvaruje“, zadovoljno je komentirao Ernest.

Koliko je prošlo vremena kako možeš reći da si zamijenio oca i preuzeo ne malo poljoprivredno imanje, jedno od najvećih u ovom kraju?

Nije baš tako jednostavno odrediti vrijeme kada sam preuzeo vođenje imanja. Bilo je to prije 24, 25 godina no nastavili smo raditi zajedno. On je i danas još aktivan u tome. Ja vodim, ali nije se on isključio. Dogovaramo se i odlučujemo zajedno.

Koliko sada obrađuješ zemlje?

Sada obrađujemo oko 130 hektara, a otac i nešto više. Dijelom je to vlastita zemlja, dijelom u najmu od suseljana koji to više ne mogu raditi, uglavnom manje parcele, a imam nešto i državne zemlje u zakupu. Lokacije na kojoj se nalazi zemlja su poprilično široke: imamo u Pakračkom polju, Badljevini, prema Siraču, Derezi, Strižićevac, Batinjani, Ploštine, Toranj i naravno kod kuće oko Obriježi.

Jesu li te parcele adekvatne veličine za obradu?

Nastojimo ih što više okrupniti. Imam u zakupu male parcele različitih vlasnika, ali ako su na istom mjestu ne cijepamo ih nego spajamo sijući istu kulturu i tako dobivamo veće parcele. To je bitno zbog ekonomičnosti obrade, iziskuje manje broj dolazaka iste mehanizacije na istu parcelu što znači uštedu na potrošnji vremena, goriva, svega.

S obzirom na raspoloživu mehanizaciju i planove je li ti to dovoljno zemlje ili bi poželjno bilo da imaš više?

Odgovor nije tako jednostavan. Čim je više zemlje, više je posla i obveza. Što se tiče mehanizacije tu smo dobro opremljeni. Treba to i nadzirati. Čim se povećava količina zemlje, povećava se i mogućnost da prinos po jedinici površine bude lošiji. Naravno da je ekonomičnija proizvodnja na većim površinama, ali samo ako radiš dobro, u adekvatnim rokovima, adekvatnim sjemenom i svim ostalim tretmanima. Izostane li nešto od toga, brzo se možeš zakopati. Pogotovo danas uz ove cijene koje ne ostavljaju prostora za površnost.

S čim zasijavaš te površine?

Uglavnom su to četiri kulture: pšenice i soja najviše, potom kukuruz i uljana repica.

Ovih dana smo na početku proljetne sjetve. Poljoprivrednici kažu da je ona opterećena i s cijenom goriva, gnojiva, ostalog repromaterijala. Što tebe najviše zabrinjava?

Mi smo odradili jesenas zimsku brazdu. Proljetno oranje je prošlost. Možda je ostala neka manja parcela koju smo trebali ove zime okrčiti ili nešto slično. Tijekom zime je obavljeno i niz drugih priprema tako da mi je sada najveći problem nedostatak vlage. Sada je kiša potrebna za prihranu pšenice, a nje sada nema i stoga ne možemo bacati prihranu jer bi na ovu sušu to doista bilo bacanje, a ne prihranjivanje. Upravo za jučer (16. ožujka) je bila najavljena kiša i mi smo pripremili za prihranu. No kiša, bar kod nas, nije pala pa smo morali odustati mada su sve pripreme bile obavljene. To nije prvi put. Već godinama se ponavlja situacija da nam je ožujak sušan i gnojivo u takvim uvjetima ne može svoje odraditi. Onda nam dođe travanj kada bi trebala početi sjetva i s njim kiša i blato koje nam je smetnja za sjetvu. Događa se to u nekim godinama i ljeti kada cijelo vrijeme bude suša, biljke trpe. Onda s početkom jeseni, kada bi trebala krenuti berba, okrenu kiše – za poljoprivrednike najgore što može biti jer nam s jedne strane utječe na kvalitetu proizvoda, s druge strane povećava troškove. No mi na to ne možemo utjecati, to su problemi našeg posla s kojima računamo.

Mogu li se od toga poljoprivrednici štiti osiguranjem?

Za sušu baš ne znam da postoji učinkovito osiguranje. Mi osiguravamo usjeve od tuče, požara, udara groma.

Unazad dva tjedna cijene goriva su podivljale. Kako će se to odraziti na sjetvu i uopće na poslovanje?

Gorivo nije zanemarivo, ali je gnojivo najveći faktor

Cijene goriva su porasle dosta u odnosu na prošlu godinu. Gledao sam nekidan izvješća koja mi kao kupac dobivamo od INE. Prošle godine u ovo doba smo plavi dizel kod njih kupovali po nešto više od tri kune. Ove godine ćemo po cijeni većoj od devet kuna. Naravno da to nije zanemarivo mada je gorivo u ukupnoj cijeni sjetve ipak znatno manje prisutno od drugih troškova kao što je umjetno gnojivo. Upravo gnojivo je katastrofalno poskupjelo, a pitanje je da li će ga uopće biti. Mi smo kan kupovali ljetos po 300 kuna za metar. Sada kažu da će biti 760 kuna za metar. Urea se kretala oko 250 kuna za metar, zavisi gdje. Sada čujem da je više od tisuću kuna. Gorivo nije zanemarivo, ali je u troškovima gnojivo najveći faktor. Zbog toga smo mi za proljetnu sjetvu gnojivo nabavili još jesenas. No za sjetvu uljane repice moram nabaviti nove količine. Za jesen da ne spominjem. Nitko od poljoprivrednika ne može kupiti gnojivo za dvije godine unaprijed bez obzira na prijetnje velikim poskupljenjima, ili čak time da ga neće biti.

Postoje li u banci mogućnost zaduživanja za pokrića troškova sjetve?

Postoje krediti. Mi smo to radili prije 10-15 godina. Dio tog povrata je bio na jesen u robi. No gledali smo da se što prije riješimo takvog načina poslovanja i uspjeli smo u tome. Sada na jesen dio novaca odmah izdvajamo za repromaterijal za iduću godinu. Za repromaterijal mora biti, a zarada varira o cijenama. Bilo je godina kada smo kukuruz prodavali za 60 ili 70 lipa po kilogramu pa smo ga opet sijali iduće godine. Bilo je godina i kada smo ga prodavali po kunu i pol za kilogram. Upravo ovisno o tim oscilacijama u cijenama, na koje mi proizvođači ne možemo utjecati, ovisi hoće li biti zarade i kolika će ona biti. Za to moraš biti spreman, a najbolji je način repromaterijal kupovati unaprijed kada su mu cijene najpovoljnije. U odnosu na jesenas cijene žitarica su značajno porasle, naročito od kada je izbio taj nesretni rat u Ukrajini. Pratim ugrubo burze žitarica i upravo u danima izbijanja rata cijene se počele divljati. U istom danu poskupljenja su bila i po nekoliko puta.

Imaš li ti još lanjskih proizvoda?

Imam nešto, ono što nisam htio prodati. Roba se uvijek može prodati. Imam već duže vrijeme par otkupljivača, ponudim im robu i tko da bolje uvjete, preko njih plasiram. Do sada nikada nije bio problem s plasmanom pri čemu, naravno, ne mogu ja diktirati cijenu koja je takva kakva je. Nekada čekaš bolju cijenu pri čemu nekada pogodiš, ali nekada i ne. To je rizik koji je prisutan u svakom poslu, a ono što je dobro je da više nema, kao nekada rizika u neplaćanju preuzete robe. Takve prekupce je tržište eliminiralo, mada se povremeno pojave takvi pokušaji.

Jesi li bio zadovoljan cijenama po kojima si jesenas plasirao robu?

Cijene prate jedna drugu

Jesam, cijene su bile dobre, možda i veće od očekivanih. No to me ne veseli posebno jer sam znao da ćemo to sve kroz ovogodišnje cijene repromaterijala vratiti. U poljoprivredi zaraditi može onaj tko ne misli dalje sijati pa je sve što je dobio prodajom robe zaradi. Onaj tko misli dalje sijati mora uložiti u repromaterijal, mehanizaciju… Moje iskustvo je da u poljoprivredi cijene prate jedna drugu: kad je dobra cijena mog proizvoda, poskupi repromaterijal, gorivo, mehanizacija, rezervi dijelovi. I tako u krug.

Hoće li onda ovo biti tvoja najskuplja sjetva?

Ja ovako skupu sjetvu ne pamtim. Bilo je godina kada je repromaterijal poskupljivao, ali ovako nikada, a mislim niti otac to ne pamti. No ja alternative nemam. Poljoprivredom se namjeravam baviti i dalje, ne namjeravam smanjivati zasijane površine. Dakle moram kupovati repromaterijal i ulagati u razvoj i dalje. Mehanizaciju stalno vrtimo, jednu prodajemo drugu kupujemo. Radit ćemo to i dalje kao što smo radili i do sada. Smanjivati ulaganja ne planiramo.

Imaš li dovoljno svoje mehanizacije?

Sve imamo svoje, od pluga do kombajna, ništa ne moramo unajmljivati. Eventualno koji kamion u jesen za prijevoz robe. Ono najvažnije: imamo šest traktora i tri kombajna. Moj automobil je iz 2006. godine i manje vrijedi od najjeftinijeg priključnog stroja za traktor.

Tko radi s njima?

Cijela obitelj, a imamo i nešto radnika. Do radnika nije lako doći jer je posao kampanjski, ponekad se radi duže, cijeli dan.

Koji dio je po pitanju posla najgori?

Najgora je jesen, od listopada do prosinca. Sve dolazi jedno za drugim: sjetva repice, berba kukuruza i soje, priprema sjetva pšenice, zimska brazda, sve u dva i pol mjeseca. I onda ako dođe puno kiše pa danima ne možeš s mehanizacijom u polje eto problema. Nekada si u polju i po noći. No nama to nije problem. Bitno je da je mehanizacija ispravna i da se napravi ispravan raspored po parcelama.

Ima li u tom godišnjem rasporedu vremena za godišnji odmor?

Ima, polovina kolovoza. Onda s obitelji idem na more. Manji intenzitet su i u dva zimska mjeseca mada si uvijek nađemo posla kao što je krčenje zaraslih parcela, priprema mehanizacije i slično.

Gdje skladištiš robne viškove?

Nešto imamo kod kuće, nešto plaćamo najam skladišta, nekada prodamo izravno s polja.

Pšenicu si posijao jesenas. Što je sada na redu i na kojoj površini?

Sada treba zasijati soju i kukuruz na oko 150 hektara. Za hektar kukuruza potrebno je više od tone gnojiva.

Baviš li se stokom?

Ne, nije to više klasično selo. Radi jedno i u tome budi uspješan. Od svaštarenja nema uspjeha. Mada mama i tata i dalje, po seljački, kod kuće hrane stoku, samo za naše osobne potrebe.

Govoriš da je za uspjeh u poljoprivredi jako bitna mehanizacija. U medijima su stalno prisutne priče o sredstvima Europske unije i domaćim fondovima, nepovratnim, kreditnim, poticajnim i potpornim za nabavku mehanizacije. Koristiš li što od toga?

Jako malo, skoro pa ništa. Kad smo išli izračunavati bodove na tim natječajima, uvijek smo bili oko ruba i nije nam se dalo s tim zamarati.

I Grad Pakrac ima mjere poticanja poljoprivrede. Jeste li to koristili?

To jesmo u nekoliko navrata. Koristimo i poticaje za osiguranje usjeva.

Komunicirate li s okolnim velikim poljoprivrednim proizvođačima?

Kako da ne. Moramo razmjenjivati iskustva. To mi je najvažnije i pokazalo se najtočnija informacija. Kod trgovaca je uvijek njihova roba i ponuda najbolja i najpovoljnija. Zato je najtočnije kada mi proizvođači razmijenimo iskustva. Kada mi petero drugih proizvođača potvrdi da je to najbolje, onda mi je to najsigurnije.

Pratiš li gdje završava tvoja roba?

Baš i ne, to me ne zanima. Znam da uljana repica završi u čepinskoj uljari, soje u Italiji, kukuruz i pšenica većinom na domaćem tržištu.

Znači eventualni drastičan pad poljoprivredne proizvodnje u Ukrajini se baš i neće odraziti na tvoj plasman?

Ukrajina je veliki proizvođač s velikim površinama, dobrom zemljom i klimom i taj izostanak bi mogao napraviti veliku pomutnju na europskom tržištu, posebno kod uljarica i pšenice. Ostvare li se ta predviđanja moglo bi se to odraziti i kod nas lokalnih proizvođača.

Postoji li neki plan za budućnost?

U poljoprivredu krenuti od ničega je nemoguće

Jedno vrijeme smo razmišljali o još nekim kulturama poput suncokreta ili šećerne repe. No kada smo vidjeli da od toga odustaju neki uhodani proizvođači po Slavoniji, odustali smo i mi. Naročito nakon gašenja šećerane u Virovitici.

O kulturama kao što je povrće još ne razmišljaš?

Ne, to je posve druga proizvodnja. Tu treba jako puno ručnog rada, a danas je teško naći radnu snagu za fizički rad. Stoga mi nije interesantno ništa što ne mogu odraditi strojevi.

Neka poruka mladim poljoprivrednicima ili onima koji razmišljaju to tek postati?

Danas je teško krenuti u poljoprivredu. Sve je skupo, svega puno treba. U takvim uvjetima krenuti iz ničega je nemoguće. Bez odskočne daske koju mi je pripremio otac sigurno ne bih bio ovdje gdje sam sada. No i to je zahtijevalo stalno razmišljanje o poljoprivredi. Ja o njoj razmišljam i kada spavam. Na umu mi je samo naredni posao. O zaradi puno ne razmišljam. Odradim li se sve kako treba, doći će i zarada.

: PIŠE: Pakrački List; 29. ožujka 2022; 1408

Stožer civilne zaštite grada Pakraca poziva sve građane s područja Grada Pakraca koji su u mogućnosti pružiti smještaj ukrajinskim izbjeglicama da svoje slobodne stambene jedinice prijave za pregled stambenih jedinica, te istovremeno pozivaju vlasnike istih koji su po načelu solidarnosti već ustupili smještaj na korištenje raseljenim osobama iz Ukrajine, da prijave pošalju poštom na adresu:

Stožer civilne zaštite Grada Pakraca

Trg bana Josipa Jelačića 18

34 550 Pakrac

ili donesu osobno na navedenu adresu, ured broj 102, svakim radnim danom od 7 do 15 sati. Predaja prijave moguća je putem emaila na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

Dokumentacija koju je potrebno dostaviti Stožeru civilne zaštite Grada Pakraca za prijavu pregleda stambenih jedinica je sljedeća:

1.Dokaz o vlasništvu stambene jedinice

2.Obrazac Ponude smještaja (nalazi se u prilogu Obavijesti, a moguće ga je i podići svakim radnim danom na gore navedenoj adresi od 7 do 15 sati u uredu broj 102).

Nakon prijave za pregled stambenih jedinica, Stožer CZ Grada Pakraca izlazi u neposredni nadzor ponuđene stambene jedinice radi utvrđivanja vjerodostojnosti ponude, te nakon toga izdaje potvrdu o nadzoru stambene jedinice koju dostavlja ponuditelju.

Nakon ishođenja potvrde da stambena jedinica ispunjava uvjete potrebno je dostaviti: 1. Obrazac za prijavu, 2. Potvrdu stožera civilne zaštite Grada Pakraca i 3. Dokaz o vlasništvu.

Vlasnici spomenute dokumente šalju na adresu Ravnateljstvo civilne zaštite RH, Nehajska 5, 10 000 Zagreb ili na email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Nakon podnesene prijave vlasnici čekaju poziv za potpisivanje ugovora i smještaj izbjeglih osoba iz Ukrajine u stambenu jedinicu.

Sva pitanja vezana za navedeno možete uputiti putem emaila na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili nazvati na broj 034/411-080.

PRIJAVNI OBRAZAC

Više na stranici Ravnateljstva civilne zaštite RH na linku: https://civilna-zastita.gov.hr/vijesti/vijesti/javni-poziv-za-dostavu-ponuda-vlasnika-stambene-jedinice-za-stambeno-zbrinjavanje-raseljenih-osoba-iz-ukrajine-u-pojedinacnom-smjestaju/5518

: PIŠE: Pakrački List; 29. ožujka 2022; 1235

Obavještavamo cijenjene potrošače na području grada Pakraca da će dana 29.03.2022. zbog radova na izradi bypassa u vremenu od 8 do 18 sati bez pitke vode biti:

Ulica Josipa Jurja Strossmayera, neparna strana
Ulica Josipa Jurja Strossmayera, parna strana od kućnog broja 58 do 74
Ulica Ljudevita Gaja
Trg pape Ivana Pavla II od kućnog broja 3-10
Ulica kralja Tomislava, parna strana od kućnog broja 20 do 70
Ulica Ivana Gundulića, osim KTC-a i HCV-a
Ulica svetog Roka od kućnog broja 1 – 15a

Molimo potrošače za strpljenje i razumijevanje, obavještavaju građane iz Voda Lipik.

: PIŠE: Pakrački List; 28. ožujka 2022; 1976

Komunalac d.o.o. Pakrac jedan je od prvih nositelja Zelenog certifikata, priznanja servisa mojeRačun za digitalnu izvrsnost. Riječ je o projektu koji je najveći informacijski posrednik pokrenuo 2021. godine s ciljem promoviranja zelenog, bespapirnog poslovanja i društveno odgovornog djelovanja. Među prvim tvrtkama koje su dobile ovo vrijedno priznanje, od kojih je tek nekolicina javnih, je i Komunalac d.o.o.

„Ovo priznanje pokazatelj je da brigu o okolišu i zajednici u cjelini možemo voditi u svim segmentima poslovanja. Jedan od načina je upravo kroz digitalizaciju čime ne samo da štedimo papir i manje zagađujemo okoliš, nego osiguravamo zaposlenicima više raspoloživog vremena za poslovne procese koje nije moguće automatizirati. Budući razvojni planovi uključuju nastavak digitalizacije poslovnih procesa kojima želimo informacije o statusima usluga koje pružamo približiti krajnjim korisnicima, “ istaknuo je Josip Bišćanin, direktor tvrtke Komunalac d.o.o.

Javna tvrtka primjer izvrsnosti

Servis mojeRačun na stranicama projekta ističe kako će se ovo priznanje i nadalje dodjeljivati tvrtkama i organizacijama koje su implementirale digitalizirana rješenja, odnosno onima koje zaštitu prirode ističu kao dio svog poslovnog identiteta i trajno ulažu u zaposlenike te, kroz sve segmente svog djelovanja, pokazuju odgovornost prema zajednici. Komunalac d.o.o. time se, među prvima u Hrvatskoj, iskazao kao dobar primjer kako javne tvrtke mogu biti nositelji digitalne izvrsnosti i društvene odgovornosti.

„Drago mi je među prvima primiti ovo priznanje, posebice zato što je riječ o projektu koji ima dugoročni cilj. Nije riječ samo o tome da se tvrtkama dodjele priznanja jer su prepoznale važnost digitaliziranih procesa za zelenu budućnost, nego da se potakne one koje to još nisu da se okrenu ekološki prihvatljivijim rješenjima te da svojim djelovanjem konstantno poboljšavaju kvalitetu života te pozitivno utječu na okoliš i zajednicu“, zaključuje Bišćanin.

O projektu Zeleni certifikat

Od 2014. godine servis mojeRačun promovira zeleno, bespapirno poslovanje, a Zeleni certifikat projekt je koji je pokrenuo u suradnji s partnerima i korisnicima s ciljem promocije ekološki osviještenih i društveno odgovornih kompanija u Hrvatskoj. U projektu mogu sudjelovati tvrtke koje su, kako je ranije navedeno, digitalizirale radne procese, ulažu u edukacije i potiču izvrsnost svojih zaposlenika te kontinuirano ulažu u zajedničku zelenu budućnost.