- PIŠE: Iva Širac
- 2399
„Pobunjenici su imali namjeru rušiti institucije hrvatske države i njezinu demokratski izabranu vlast. I ovo je prigoda 32 godine poslije prisjetiti se tog nasilja koje je dovelo do agresije na hrvatsku demokraciju. Danas na poseban način izražavam zahvalu svim pripadnicima redarstvenih snaga koji ste tada sudjelovali u intervenciji u Pakracu, gradu koji je svo vrijeme Domovinskog rata bio na prvoj crti obrane“, započeo je danas govor Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja, ispred branitelja, brojnih uzvanika i Pakračana u kino sali Hrvatskog doma dr. Franjo Tuđman na svečanosti kojom je završena trodnevna manifestacija obilježavanja početka Domovinskog rata - 1. i 2. ožujka 1991. godine.
Ministar Tomo Medved
Ministar Medved istaknuo je kako ta zahvalnost hrvatskim braniteljima nije samo deklaratorna, nego se odražava sadržajno i konkretno nizom mjera koje hrvatska Vlada prepoznaje kao dug najzaslužnijima za slobodu koju danas imamo. „Neizmjerno sam ponosan što sam dio tog naraštaja, kao pripadnik postrojbe koja je prije 32 godine ovdje, u Pakracu zajedno s drugim postrojbama pokazala snagu hrvatskog jedinstva“, rekao je ministar te dodao kako nas je taj Domovinski rat trajno obilježio, a najveći prioritet je traganje za nestalim osobama. „Danas ovdje u Pakracu želim posebno naglasiti kako među brojnim žrtvama velikosrpske agresije naše misli i molitve su posebno usmjerene prema hrvatskom mirotvorcu i mučeniku dr. Ivanu Šreteru, koji je otet i zlostavljan, a potom je nestao, unatoč svojim pomirljivim porukama. Činili smo i nastavit ćemo činiti napore u pronalasku dr. Šretera, ali i svih nestalih osoba. Ministar je svoj govor zaključio važnošću prenošenja istine na mlade generacije, što je program koji se provodi u okviru Memorijalnog centra Domovinskog rata u sklopu kojeg su povezani svi ratom stradali gradovi.
U svom obraćanju ministar Medved najavio je i izgradnju hostela u Pakracu namijenjenog smještaju učenika koji će dolaziti učiti o značaju Pakraca u Domovinskom ratu, kao i ustanovu za skrb o braniteljima koji su u potrebi.
Gradonačelnica Anamarija Blažević
Prva govornica na današnjoj svečanosti bila je pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević istaknuvši kako se „nalazimo na mjestu gdje je prije 32 godine započeo Domovinski rat u Hrvatskoj. Tih se dana ovdje osjećalo zajedništvo hrvatskog naroda, ali i pripadnika nacionalnih manjina koje su živjele, a i danas žive na području Pakraca. Nažalost, jedan dio srpske nacionalne manjine Pakrac nije prihvaćao kao hrvatski grad, a ni Republiku Hrvatsku kao svoju domovinu. Bio je to prvi oružani sukob na području naše zemlje, a pola godina kasnije Pakrac je postao jedno od najkrvavijih, ali i najključnijih bojišta Domovinskog rata“. Blažević je dodala kako zahvaljujući hrabrosti i odvažnosti svih hrvatskih branitelja nikad nije ostvaren cilj velikosrpskih ideja da zauzmu Pakrac koji su branili branitelji s područja čitave naše domovine te naglasila kako Pakrac nije samo grad Pakračana, nego i svih onih koji su ovdje bili 1991. godine te sudjelovali u njegovoj obrani. „Zbog svega ovoga navedenog, zbog naše budućnosti, moramo cijeniti našu prošlost. Zbog toga vam i ovom prigodom poručujem da pričate, pišete, snimate i podučavate o prošlosti našeg hrabrog naroda jer time pokazujete put našoj mladosti kamo treba ići. Pakrac je danas grad okrenut budućnosti. Još uvijek ga obnavljamo, a na nama je obveza da Pakrac i Republika Hrvatska budu baš onakvi kakvima su ih zamišljali hrvatski branitelji“, zaključila je obraćanje gradonačelnica, zahvalivši ministru Medvedu na tome što je u samom centru Pakraca izgrađeno spomen obilježje na kojem se može pokloniti svakom hrvatskom branitelju.
Ante Deur, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora
Ante Deur, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, istaknuo je kako je postojala generacija „Bogom dana“, ona koja je imala hrabrosti i ponosa suprotstaviti se nadmoćnijoj sili. „Danas i nakon 32 godine još uvijek smo svjesni da mnoge majke traže svoju djecu, supruge muževe, a mnoga djeca svoje očeve nisu ni upoznala. To je nešto što mi kao generacije ne smijemo zaboraviti jer mi smo svjedoci toga vremena. Mi to nasljeđe moramo prenositi dalje, bez obzira u kojoj političkoj opciji bili. Ovo je mjesto gdje se svi isto klanjamo, mjesto gdje se poklanjamo najvećoj hrabrosti i srcu u povijesti hrvatskoga naroda. Mi smo ti koji smo uspjeli ostvariti san, dobiti svoju državu. Ne dopustimo da pojedinci rade podjele, ne dopustimo da zaboravimo i radimo ono što je najbolje za hrvatskog čovjeka“, dodao je Deur.
General zbora Josip Lucić
U ime sudionika akcija tih dana govorio je general zbora Josip Lucić, pripadnik udruge „Tigar 90/91 Rakitje, rekavši kako je voljom hrvatskog naroda i snagom hrvatske policije i vojske Hrvatska posljednje 33 godine ostvarila sve svoje državne i političke ciljeve te živjela u miru na korist svih svojih građana. „Danas kad se nad Europom i svijetom opasnost rata u Ukrajini, mi hrvatski dragovoljci, specijalci, policajci i vojnici, iako u poznim godinama, dužni smo čuvati ideju na kojoj je prvi hrvatski predsjednik dr. Tuđman ujedinio naš narod. Dužni smo zrelo i odgovorno čuvati to djelo za koje je hrvatski narod tijekom povijesti, a posebno u Domovinskom ratu, platio visoku cijenu u poginulim, nestalim, ranjenim i umrlim braniteljima i civilima. Mi svi smo temelj hrvatske državnosti i garancija mira i budućnosti naše djece i unuka“, istaknuo je general Lucić.
Svečano obilježavanje početka Domovinskog rata čiji je organizator i domaćin bila Udruga policije branitelja Pakraca i Lipika i Grad Pakrac, uz pokroviteljstvo Ministarstva hrvatskih branitelja i MUP-a, završila je nastupom Policijske klape „Sveti Mihovil“ koja je današnju svečanost uveličala s nekoliko glazbenih intermezza.
- PIŠE: Iva Širac
- 2517
Svetom misom u pakračkoj župnoj crkvi UBDM koju je predvodio požeški biskup msgr. Antun Škvorčević i „mimohodom pobjednika“ ulicama Pakraca danas je započeo centralni događaj obilježavanja 32. godišnjice početka Domovinskog rata u Hrvatskoj.
Brojni branitelji, uzvanici, ali i građani koji su pristigli iz raznih dijelova naše domovine formirali su kolonu ponosa koja se kretala Ulicom braće Radića do Trga 76. bataljuna, potom Šuškovom ulicom preko Bolničke, Maticom hrvatske do mjesta centralnog spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu bana Josipa Jelačića gdje je vijence i lampione položilo zajedničko izaslanstvo hrvatskog Sabora predvođeno izaslanikom Antom Deurom te pakračkom gradonačelnicom i saborskom zastupnicom Anamarijom Blažević, zajedničko izaslanstvo Vlade na čelu s ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom zatim predstavnici obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, kao i predstavnici sudionika događanja 1./2. ožujka 1991. godine.
Također, počast poginulim hrvatskim braniteljima odalo je izaslanstvo Požeško-slavonske županije na čelu sa županicom Antonjiom Jozić te zajedničko izaslanstvo gradova Pakraca, Lipika, Bjelovara, Čazme, Garešnice, Križevaca i općina Gradine i Kaptola te ostalih gradova i općina.
- PIŠE: Pakrački List
- 1296
Lipičani Marko Barčan i Ivana Matačić te njihova Pivovara Slavonica dobitnici su srebrne povelje Suncokret ruralnog turizma - Sunflower Award 2022 u kategoriji craft turizam. Riječ je o nagradi koju dodjeljuje Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo, a svečana dodjela održana je sinoć, 28. veljače, u Hotelu Royal u Opatiji gdje su se okupili brojni turistički djelatnici u ruralnom turizmu.
„Ovo vrijedno turističko priznanje prije svega je potvrda našeg rada u posljednjih pet godina, u kojima smo postavili naš proizvod, craft pivo na turističku kartu Hrvatske. Priznanje je to turističke struke koje je dobila Pivovara Slavonica, no rekao bih da iza svega stoje ljudi, ideje i projekti te u konačnici vrhunski proizvod s odličnim brandingom za koji je odrađena i vrhunska prezentacija.
Konkurencija je bila velika, preko 160 projekata iz cijele Hrvatske u različitim kategorijama, a ovo je jubilarna deseta godina da se dodjeljuje suncokret Ruralnog turizma u organizaciji Kluba članova selo, dok je prva godina da se dodjeljivao suncokret u kategoriji craft turizma koji obuhvaća male pivovare, destilerije i proizvođače drugih craft domaćih proizvoda. Prijavila nas je krajem prošle godine Turistička zajednica Požeško-slavonske županije, a komsija nas je obišla u siječnju kad smo im prezentirali naš rad.“, izjavio je Marko Barčan za Compas.hr.
Ovo priznanje ističe Pivovaru Slavonica kao jednu od vodećih turističkih destinacija u našem kraju. Od osnutka, 2017. godine, Pivovara Slavonica je uspješno razvila turistički proizvod koji se temelji na predanom radu i izvrsnosti u proizvodnji piva. Osim proizvodnje vrhunskog piva, Pivovara Slavonica nudi i razne aktivnosti za posjetitelje, uključujući turu pivovarom i degustaciju piva, ali i usluge turističkog smještaja.
Priznanje Suncokret ruralnog turizma Hrvatske dodjeljuje se za izvrsnost u turističkim seljačkim gospodarstvima, tradicijskim domaćinstvima, tradicijskoj gastronomiji, vinskom i craft turizmu, aktivnim turističkim sadržajima u ruralnom prostoru, ruralno turističkim projektima, kao i onima koji imaju zaštićene i marketinške oznake, piše Compas.hr.
- PIŠE: Iva Širac
- 2086
Članovi udruga Hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika i Udruge djece branitelja Pakraca i Lipika večeras su na prostoru ispred pakračke župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije upalili „32 baklje pobjede“ kao simbol 32 godine od početka Domovinskog rata. Time je nastavljena manifestacija obilježavanja početka rata, događaja od 1. i 2. ožujka 1991. godine koja završava sutra.
Sutrašnji program počinje svetom misom za sve poginule i umrle hrvatske branitelje koja će u 10 sati biti služena u župnoj crkvi Uznesenja BDM. Nakon mise sudionici će formirati „Mimohod pobjednika“ koji će se ulicama Pakraca uputiti prema spomen obilježju hrvatskim braniteljima na Trgu bana J. Jelačića gdje je predviđeno odavanje počasti polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća dok će čitanje povjestice i obraćanje uzvanika biti na prostoru pakračke tržnice.
- PIŠE: Iva Širac
- 2000
Potres i požar na zgradi Skrbi izvan vlastite obitelji za starije i nemoćne osobe u Marinom Selu odnosno evakuacija i spašavanje štićenika i zaposlenika naziv je združene vježbe danas organizirane povodom Međunarodnog dana civilne zaštite i Dana civilne zaštite RH. Na vježbi su sudjelovali Služba civilne zaštite Požega, DVD Marino Selo, Antunovac, Poljana i Lipik, Javna vatrogasna postrojba Požeško-slavonske županije, Hrvatska gorska služba spašavanja stanica Požega, Policijska uprava Požeško-slavonska, PP Pakrac, Hitna medicinska pomoć Požega, Pakrac, Gradsko društvo CK Pakrac te Civilna zaštita Grada Lipika.
Tijekom vježbe provjeravane su osposobljenosti i koordinacija operativnih snaga u slučaju potresa i požara koji je zahvatio prostorije skrbi izvan vlastite obitelji za starije i nemoćne osobe u Marinom Selu, gašenje požara, spašavanje i evakuacija štićenika i zaposlenika, pružanje prve i psihološke pomoći, te potraga za nestalom osobom štićenikom doma.
Ovom pokaznom vježbom ciljevi su bili uvježbavanje operativnih snaga civilne zaštite te drugih subjekata koji se mogu uključiti u sustav civilne zaštite, postizanje novih sposobnosti, te poticanje izgradnje integralnog sustava civilne zaštite; provjera efikasnosti postupaka utvrđenih standardnim operativnim postupcima za aktiviranje operativnih snaga civilne zaštite te drugih subjekata u slučaju nesreća ovakvog tipa; provjera koordinacije svih subjekata civilne zaštite u uvjetima većih nesreća; podizanje razine uvježbanosti i organiziranosti operativnih snaga civilne zaštite te predstavljanje funkcionalnosti i djelovanja ŽC 112 i njegove koordinativne uloge.
Vježba je provedena vrlo uspješno, na izrazito zadovoljstvo svih sudionika, potvrdili su Slavko Marinac, voditelj službe civilne zaštite Požega, lipički gradonačelnik Vinko Kasana, Slobodan Katunar, načelnik Stožera CZ Grada Lipika, Antun Širac, viši stručni savjetnik CZ Požega, Boris Horvat, voditelj županijskog centra 112 te Danijela Kiš, ravnateljica GD CK Pakrac.
- PIŠE: Darko Baronica
- 2235
Idući mjesec obilježavamo Josipovo, Dan Grada Pakraca. Već tradicionalno u našim lokalnim medijima, uoči tih dana objavljujemo razgovor s gradonačelnicom Anamarijom Blažević u kojem tražimo njenu ocjenu gradskih aktivnosti u prošloj godini i razgovaramo o temama bitnim za život u gradu kao što su gradilišta, rad gradskih ustanova i tvrtki, proračunu, kadrovima, udrugama…
Uobičajeno, za početak našeg razgovora, po čemu će Grad pamtiti ovih godinu dana koje su protekle od zadnjeg Dana Grada i našeg ovako opširnog razgovora?
Mislim da ćemo ponajviše pamtiti i što će ostati na neki način i za duže vrijeme vidljivo ulaganje u prometnu infrastrukturu. S tim još nismo završili, ali s obzirom na ono što je sada vidljivo okom, ali i prisutnošću u lanjskom gradskom proračunu, ta ulaganja i aktivnosti su nešto što želim istaknuti za obilježje ove zadnje godine. Bilo ih je jako puno, čak ih je teško i ovako samo po sjećanju sve pobrojati, ali je njihov značaj veliki. Na dio toga nas je primorao i završetak projekta aglomeracije i ne samo obvezne sanacije raskopanih prometnica od strane izvođača, nego i potreba da se nakon neophodnog kopanja određene prometnice dugoročno urede, ali i naše potrebe koje su dolazile kao prijedlog naših mjesnih odbora. Podsjećam da smo godinama obećavali uređenje prometnica, naročito u središtu grada nakon aglomeracije. Sada više tog razloga za odgađanje nema i trebalo se ozbiljno prihvatiti tih aktivnosti. Rezultati su nove asfaltne ulice (primjerice Alojzije Janković) i ceste, novi nogostupi, uređenije zelene površine s novim drvećem i grmljem i još puno toga.
Sudeći po aktualnim radovima na dijelu glavnog trga i Strossmayerovoj ulici te aktivnosti nisu još završene?
Ne samo da nisu završene nego neke nisu niti započete. Paralelni rad istovremeno na više gradilišta ne možemo iznijeti niti kadrovski niti financijski. Osim toga, na ovim gradilištima koje ste spomenuli kao aktivne, financijer je Županijska uprava za ceste, a mi smo sufinancijeri. No, to je sada, a i u nekom bližem narednom razdoblju, jedini veći projekt na prometnoj infrastrukturi koji ima još jednu svoju fazu, onu kojom bi trebao biti moderniziran i dio te prometnice od južne strane trga do Česme. Kada? Ovisno o tržištu, cijenama, dostupnim graditeljima. Nadam se da ćemo to uspjeti završiti.
Kada govorimo o građevini, trenutno najveći građevinski projekt je obnova i modernizacija Spahijskog podruma. Tu navodno ima puno problema s izvođačem, ali i cijenama, onim sadašnjim na tržištu, u odnosu na projektantske izračune. Ugrožava li to sve cjelokupan projekt?
Trenutno ne, ali što će biti dalje, nezahvalno je predviđati. Problema s izvođačem je bilo, ali je to iskomunicirano. Nije sav problem niti u izvođaču. Prisutan je poremećaj na tržištu građevinskog materijala, ne samo u pogledu cijena nego uopće u pogledu nabave kod pojedinih vrsta ili dijelova. Obnova i modernizacija Spahijskog podruma je sam po sebi zahtjevan projekt jer je riječ o staroj zgradi, zahtjevnom kulturnom dobru. Projektna dokumentacija naravno postoji. No u samoj izvedbi, kao i inače kod starih zgrada, pojavljuju se neplanirani radovi, aktivnosti i potrebe za zamjenama pojedinih dijelova koje projekt nije predvidio, što znači dodatne troškove i dodatno vrijeme. U dosadašnjoj fazi radilo se uglavnom u podrumu, rješavala se statika temelja. Sada idemo u gornje slojeve i očekujem da će to značiti i brži i vidljiviji napredak. Problem s izvođačima je riješen. Uvedeni su podizvođači.
Što se tiče cijena, mi tu nemamo puno prostora u smislu njihove korekcije. Iz europskih fondova možemo dobiti onoliko sredstava na koliko smo potpisali ugovor. Sve iznad toga postaje naš trošak.
Unazad dvije ili tri godine kod takvih dugotrajnih građevinskih projekata uvijek se pojavljuju dvije problematične stavke: cijene i izvođač. S obzirom na takva vremena koliko je uopće danas pametno ići u takve projekte oslanjajući se na europska sredstva koja ne trpe niti cjenovne izmjene niti produženje rokova?
Mi tu jako pazimo i stoga ne prijavljujemo puno projekata, bar ne onoliko koliko bismo mogli, nego iz mjera predostrožnosti težimo imati jedan veliki, višemilijunski i nekoliko financijski manjih. Do lani smo imali od velikih aglomeraciju, sada Spahijski podrum, a dokumentaciju za dalje pripremamo. Spahijski podrum bi trebali završiti do kraja ove godine, eventualno nešto završno dogodine.
Je li aglomeracija završena i financijski?
Da, i sve je u redu po tom pitanju i po financijskom proračunu. Ne može izvođač radova sav teret eventualnih poskupljenja staviti nama na teret. Dio odgovornosti i rizika je i njegovo.
Žal za velikom građevinskom tvrtkom
Unazad pet, šest godina je bilo puno građenja na području Pakraca. Nama su ostale građevine, no novci i zarada od građenja je otišla izvođaču. Mi sada imamo sedam ili osam manjih tvrtki i obrta registriranih za graditeljstvo, ali niti jednog koji bi mogao preuzeti izvođenje ovako velikih građevinskih zahvata. Je li to problem? Razmišljaju li naši građevinski poduzetnici o nekom udruživanju ili bilo što slično što bi i taj dio investicijskog kolača ostao u Pakracu?
Ne mogu govoriti o tome što razmišljaju i planiraju naši poduzetnici niti imam načina da ih u tome usmjeravam. Imali smo s njima određene kontakte i razgovarali, ali više od toga ne možemo. Kada o tome razgovaramo, uvijek sa žaljenjem i nostalgijom spominjem „Manivu“ i jako mi je žao što je nemamo, ili neku drugu takvu tvrtku koja bi se mogla natjecati za veće građevinske zahvate pri čemu ne mislim da je tu neka moja krivica, ili krivica gradske uprave pa niti poduzetnika spomenute tvrtke, ali je sigurno da bi nam jednako tako dobra tvrtka puno značila. Naravno da pri tom uvijek uvažavam i postupak javne nabave koji ne jamči lokalnoj tvrtki dobivanje lokalnih radova. Mi javnu nabavu kroz oglašavanje na našoj internetskoj stranici objavljujemo čak i za one radove koje ne bismo zakonski morali, upravo s ciljem poticanja lokalnih tvrtki, ali i radi dobivanja većeg broja ponuda i kvalitetniji izbor, iako ne mora uvijek financijski najpovoljnija ponuda biti i najbolja.
Proračun raste, ali rastu i troškovi
Naš ovogodišnji proračun je planiran u iznosu većem od 7,1 milijun eura što je znatno više nego prijašnjih godina i to građanima koji nisu upućeni u proračunske detalje izgleda jako puno. Međutim, taj proračun je realno puno manji. Neograničeno raspolažemo s oko milijun i pol eura koliko su naši izvorni proračunski prihodi i približno još toliko dobivamo takozvanih fiskalnih izravnavanja iz države. Raste li taj izvorni dio našeg proračuna, kojeg uz manja zakonska ograničenja možemo trošiti kako mislimo da je nama najbolje?
Raste. Konkretno raste prihod od poreza na promet nekretnina i još neki prihodi. No rastu i naši troškovi, konkretno režije.
Unatoč tom rastu, dojam je da zaostajemo u plaćama zaposlenika, čije plaće se dijelom ili u potpunosti financiraju iz proračuna?
Ne bih se složila. Neka javno pokažu svoje plaće pa ćemo vidjeti što građani misle. Teško mi je o tome govoriti. Mogu dignuti plaće na dvije tisuće eura, isplatiti prvi mjesec i nakon toga zatvoriti gradsku kasu. Smatram da su plaće korisnika proračuna primjerene.
Lani smo imali određenu dinamiku aktivnosti u reorganizaciji gradskih tvrtki. Najavljeno, očekivano i zakonski obvezno smo prodali gradski udio vlasništva u tvrtki Pakrac-Plin. U Lokalnu razvojnu agenciju Poduzetnički centar Pakrac smo premjestili gradski komunalni pogon, pridružili im hotel, izdvojili u samostalnu ustanovu razvojni odjel. Koliko ste zadovoljni s prodajom Pakrac-Plina, što ćemo s ta tri milijuna i što se postiglo izmjenama u PCP-u?
Tvrtka Komunalac je prodala svoje vlasničke udjele u Pakrac-Plinu i oni raspolažu s novcem dobivenim od prodaje. Dio su već uložili u modernizaciju svog poslovanja, a dio će tek biti uložen na način da narednih 15-tak godina nećemo tamo trebati veća ulaganja u opremu. Mislim da su promjenom vlasničke strukture i odlaskom u sustav HEP-a zadovoljni i zaposlenici Pakrac-Plina, a meni je bilo važno da sačuvamo ta radna mjesta.
Što se tiče Poduzetničkog centra on je u trenutku osnivanja bio prvi u Hrvatskoj. No vremena su se promijenila, zakonski, stanje na tržištu. Danas svaki grad pa i mnoge općine, naravno županije, imaju svoje lokalne razvojne agencije i onaj poduzetnički centar iz vremena osnivanja našega se morao reorganizirati. Razvojne agencije se osnivaju uglavnom kao ustanove, jer kao ustanova može pisati projekte, ali ne mora naplatiti PDV. To je i bio jedan od razloga osnivanja naše takve ustanove i njenog izdvajanja iz PCP.
Što se tiče premještanja našeg komunalnog pogona, dva su razloga. Jedan su plaće. Zakonodavac nas u gradskoj upravi limitira da godišnji iznos plaća može biti do 20 posto od izvornih proračunskih prihoda. Drugi razlog je taj što smo željeli da komunalni pogon u svojoj djelatnosti bude dostupan i potrebama naših građana, naravno uz adekvatnu cijenu, za što je bilo puno upita, posebice u pogledu čišćenja od korova zaraslih parcela. U organizaciji unutar gradske uprave tržišne naplate trećim osobama nema, ali je moguće u sustavu trgovačkih društava. U tom segmentu smo se u većoj mjeri htjeli uhvatiti s čišćenjem takvih parcela kod vlasnika koji ne žive u Pakracu gdje to možemo napraviti uz adekvatna rješenja komunalnog redara i određenom financijskom zabilježbom na nekretnini, što nam nije bio cilj, nego nam je cilj poboljšanje kvalitete života građana, naročito onih koji u susjedstvu godinama moraju trpjeti u korov zaraslu nekretninu i svih onih negativnosti koje takva nekretnina nosi sa sobom poput prisutnosti divljih životinja, glodavaca i drugih štetočina.
Smještavanje hotela u PCP nije bilo planirano i žao mi je da je do toga došlo. On je tamo došao nakon što je prijašnji zakupoprimac otkazao ugovor, a na dva natječaja se nitko nije javio. Mi, kao vlasnici te zgrade, smo bili dužni stvoriti uvjete da poduzetnik tamo može zaći i početi poslovanje. To smo i napravili jesenas uz obećanje da ćemo ovog proljeća ići s novim natječajem. Natječaj je u tijeku i nadam se da će biti zainteresiranih poduzetnika. Ako ne, smatram da je naša obveza kao vlasnika te nekretnine da u gradu postoji hotel koji nam je potreban. Ovo nije prvi put da PCP u svom sustavu ima hotel. To smo imali već ranije u jednom prijelaznom razdoblju. Nadam se da će to, nakon ovog natječaja, ponovo biti samo prijelazno rješenje. Možda netko od mladih ljudi, koji sada tamo rade, ovaj natječaj prepozna kao svoju poduzetničku priliku.
Napokon infrastrukturu u novu poduzetničku zonu
Poduzetničkom centru kao upravitelju poduzetničke zone je prvenstveni posao briga o njoj. Ovih dana će se napuniti dvije godine kako je pet poduzetnika na natječaju otkupilo šest parcela. No od tada se malo tamo što događalo u smislu pokretanja proizvodnje. Očekivali smo da će nakon protoka toliko vremena tamo ljudi već raditi, ali se to uglavnom nije dogodilo. Zašto?
Sve je očišćeno. Taj dio su poduzetnici odradili. Nema više one zaraslosti. Mi smo sigurno godinu dana čekali novu trafostanicu koja će omogućiti napajanje zone električnom energijom. Trafostanica je sada u zoni, kroz projekt i natječaj smo osigurali sredstva za izgradnju kanalizacije i vodoopskrbnog sustava. I to će uskoro krenuti. Bez infrastrukture, naročito električne energije, nismo mogli od nikoga tražiti da pokrene proizvodnju.
Zona je stajala skoro 30 godina nekorištena, a zadnjih nekoliko godina su vidljivi pomaci. Ne bih se osvrtala na to razdoblje, prijašnje vlasnike i njihovu nebrigu. Nama je bio interes da zaustavimo daljnje propadanje i zato je Grad to otkupio, ali nismo bili dovoljno bogati da sve pokrenemo odjednom. Napravili smo cestu kroz zonu, sada i trafostanicu s koje će poduzetnici dobiti pravo priključka određene angažirane snage. Slijede voda i kanalizacija. Tamo još u svom vlasništvu imamo jednu manju parcelu za neke buduće potencijalne investitore. Sve ostalo je isparcelirano, što je također bio posao.
Trenutno se u Gradu provode dva projekta „Zaželi“. Tu je uvijek veliki interes prvenstveno kod korisnika, ali i kod teško zapošljivih žena. Imamo li sada dovoljno kandidata i iz jedne i druge kategorije i ima li naznaka da će projekt trajati duže od ovih šest mjeseci?
Meni je to najdraži projekt jer korisnici dobivaju neophodnu pomoć, a žene priliku za zapošljavanje. Korisnika ima, i kada prijavljujemo projekt, uvijek najprije sagledavamo korisnike. Za sada funkcioniramo i s brojem zaposlenih žena, a nadam se da će kandidatkinja biti i više. Mi se svi nadamo da će projekt biti dugotrajniji od ovih šest mjeseci za čije financiranje se odlučila Vlada RH uočivši njegovu potrebnost. Pogotovo u sredinama kao što smo mi. Nadamo se da će se do kraja ovog prijelaznog razdoblja, na razini EU i države, iznaći sredstva za njegovo produljenje na uobičajene tri godine. To smo imali i ranije i svi pokazatelji su pozitivni.
Lani je došlo do zastoja u financiranju projekata udruga sredstvima Europske unije. Stari natječaji su iscrpljeni, novih nema. Hoće li to izazvati zastoj u radu udruga?
Govorimo o takozvanom razdoblju zatvaranja financijskih omotnica gdje je jedno višegodišnje proračunsko razdoblje iscrpljeno, a drugo još u praksi nije započeto. Svi su čuli za Nacionalni plan otpornosti i oporavka gdje je predviđena i financijska omotnica namijenjena radu udruga i njihovom jačanju. Naše udruge jesu aktivne, čak i kroz ono razdoblje korone gdje su neke radile samo po prilagođenim uvjetima. Sada se rad nastavlja u normalnim uvjetima i u tome im sredstva prispjela iz europskih fondova znatno olakšavaju. Mogla bih navesti niz dobrih primjera. No izdvojit ću tek Udrugu slijepih koja je stvarno aktivna, kao i „Laticu“ gdje je uvijek netko zaposlen kroz projekte. Nadam se da će te primjere slijediti i drugi. Ne samo ove udruge koje su već provodile projekte nego i ostale. Znam da je ponekad u provođenju projekata postojao problem u sufinanciranju ili predfinanciranju i pozivam udruge gdje se takvi problemi pojave da se obrate nama u Grad da zajednički tražimo rješenje.
Prate li proračunska sredstva Grada namijenjena udrugama povećanje ukupnog proračunskog prihoda?
Ta sredstva iz godine u godinu povećavamo kao i za sve ostalo.
Kadrovi i stipendiranje
Dojam je da osim uobičajenih financijskih problema u radu gradskih ustanova, institucija i uprave, su sve više prisutni i kadrovski. Imate li i vi taj dojam?
Za upravu ne, ona normalno funkcionira i tu nema poteškoća. Ali drugdje postoji kadrovskih deficita. Posebno visokoobrazovanih.
Je li bi tu bilo kao moguće jedno od rješenja manja fleksibilnost u pogledu stipendiranja studenata koji nam po završetku studija prelako odlaze ili se ne vraćaju, kao i kroz izbor stipendiranja samo deficitarnog kadra, a ne svačijih želja?
Po pitanju stipendiranja svakako nešto moramo mijenjati. Naš načelni stav je da makar s minimalnim iznosom stipendiramo sve redovne i redovite studente. To je praksa dugi niz godina. Sustav smo dorađivali, uvodili deficitarna zanimanja, socijalne stipendije i stipendije za liječnike. Naši stipendisti imaju definirane obveze prema Gradu i oni koji se ne pridržavaju ugovora moraju vratiti stipendije. Ne mogu nikoga natjerati da se zaposli u Pakracu ako on smatra da njegovo radno mjesto nije za tu struku, ako u tom trenutku nema natječaja. No svi oni za koje postoji prilika u Gradu, ako je ne prihvate, vraćaju stipendije. Imamo dosta povrata stipendija, dakle ne dozvoljavamo svakome da ode samo tako. No što da radimo sa mladom ženom koja se udala u drugi grad, rodila i tamo našla posao? To je život. No s druge strane imamo i lijepih primjera naših stipendista koji su među nama.
U odnosu na uobičajenu praksu, ima li ove godine što novo i drugačije u obilježavanju Dana Grada?
Nešto bitno novo nema, jer mislim da dobru praksu ne treba mijenjati. Ponovo će biti program prilagođen različitim interesima, starostima, od djece do starijih i svatko će moći pronaći nešto za sebe. Bit će zabavno i svečano. Naravno da pozivam sve građane da se shodno svom interesu uključe u te manifestacije i tako nagrade ne mali trud onih koji su ih pripremali. Ujedno i svim naših građanima čestitam blagdan Svetog Josipa i naš Dan Grada.