- PIŠE: Pakrački List
- 2218
U župnoj crkvi sv. Marije Magdalene iz Donje Obriježi krajem prošle godine započela je temeljita unutrašnja obnova. Kroz manje od godinu dana izvedeni su radovi na izmijeni kompletne elektroinstalacije i postavljena su nova rasvjetna tijela. Obavljeni su temeljiti građevinski radovi na crkvi, sanirani su zidovi i vlaga, izveden je novi svod crkve freskoslika Srca Isusova, a na pod postavljen mramor, izvijestio nas je župnik Ivan Rončević.
Temeljito su restaurirana i tri drvena oltara koji su vraćeni u originalu iz 1917. godine kada su izrađeni u majstorskoj radionici Franje Zavrlića u Zagrebu. Uz oltare su restaurirane postaje Križnoga puta izrađene u radionici Josipa Kaplana u Zagrebu, a u svetište crkve postavljen je novi nepomični kameni oltarni žrtvenik i ambon. Obnovljen je stari procesionalni križ, svijećnjaci, vječno svjetlo te su izrađeni novi drveni sedesi za svetište crkve. U crkvu je postavljen novi razglas te su obnovljene i tapecirane stare jasenove klupe u lađi crkve. Minulih dana u zvonik su podignuta dva brončana zvona.
Uz zgradu crkve je nadovezana i pastoralna dvorana koja služi za okupljanje svih dobnih skupina stanovništva, napose djece i mladih. Paralelno s radovima u crkvi odvijala se i njezina sanacija, kao i sanacija sakristije. Župa broji svega 670 vjernika u čak osam sela, od kojih su većina staračke dobi. Stoga su svi navedeni radovi predstavljali veliki financijski izdatak za župu s tako malim brojem vjernika.
Predstojeći planirani radovi su na postavljanju novih grijaćih tijela u crkvu, stolarije i opremanje pastoralne dvorane i sakristije namještajem. U planu su radovi na rekonstrukciji originalne piramidalne bakrene kape tornja crkve s uređenjem pročelja.
„Zahvaljujem svima koji su materijalno i moralno podržavali obnovu crkve, svim tvrtkama i pojedincima koji su izveli navedene radove, Gradu Pakracu na čelu s gradonačelnicom Anamarijom, državnoj vlasti, poduzetnicima, svim župljanima na njihovom svesrdnom daru i molitvi, kao i osobama koje vuku porijeklo s područja ove Župe. Zahvaljujem svim župljanima koji su pomagali tijekom cijele obnove na različite načine, napose gospodinu Antunu Iriću na svakovrsnoj pomoći. Pohvaljujem odaziv župljana kojima je od velikog značaja i radosti bila obnova njihove crkve. Naša crkva sada je uistinu dolično uređena za bogoslužna slavlja i podjeljivanje sakramenata“, zaključuje župnik Ivan Rončević.
- PIŠE: Iva Širac
- 1487
Fotografija: novo igralište u Velikom Banovcu
Grad Pakrac je sredinom prošlog tjedna završio s dijelom projekta uređenja i revitalizacije dječjih igrališta gdje su se nadopunila novim spravama ili zamijenili dotrajali elementi što je proračun koštao oko 210.000 kuna.
Kako nam je rekao Marijan Malogorski, pročelnik Odjela za graditeljstvo i komunalne djelatnosti Grada Pakraca, u Velikom Banovcu pokraj nogometnog igrališta postavljeno je novo dječje igralište, manjih gabarita s osnovnom opremom, poput kombiniranih sprava u obliku kućice, klackalice, konjić ljuljačke te klupe s naslonom, a po prvi puta igralište je dobilo i naselje Toranj gdje su postavljene sprave koje je ovlaštena tvrtka sanirala i doradila te je za toranjske mališane na raspolaganju četverosjedna ljuljačka, vrtuljak i klackalica.
Na najvećem pakračkom gradskom igralištu kod stambenog naselja „Jug“ rekonstruirana je sjenica i ljuljačka za najmanju djecu te postavljena nova ljuljačka jaje, komplet stola s klupama, dvije nove klupe s pripadajućim koševima za smeće.
Kako je istaknuo Malogorski, završen je projekt i ishodovana građevinska dozvola za novo dječje igralište u Kusonjama, a u siječnju je prijavljen na natječaj LAG "Zeleni trokut" iz programa ruralnog razvoja te se čeka odluka o odobrenim projektima.
- PIŠE: Iva Širac
- 2403
Tradicionalna pakračko-lipička biciklijada koju svake godine organiziraju turističke zajednice Pakraca i Lipika te Grad Pakrac okupila je jučer 151 sudionika, što rekreativaca i poluprofesionalnih biciklista do najmlađih sugrađana s roditeljima.
Iako su jučerašnje, srećom kratkotrajne vremenske neprilike skoro pokvarile cijeli biciklistički doživljaj, vrijeme se pred start „nasmiješilo“ i omogućilo biciklistima s obiteljima ugodno provedeno popodne. Dok se čekao start i ove godine građani su mali prilike besplatno registrirati svoje bicikle zahvaljujući suradnji s djelatnicima Policijske postaje Pakrac. Iz Pakraca je krenulo 116 biciklista, a nakon vožnje gradskim ulicama te poljskim putem uz Pakru, kod zgrade gradske uprave u Lipiku priključilo se još tridesetak sudionika te je biciklistička kolona nastavila vožnju do Klise sve do Pakurnovca gdje je i ove godine bio cilj biciklijade.
Uz Pakračane i Lipičane, na biciklijadu su došli i rekreativci iz Daruvara, Virovitice, Zagreba, Garešnice, Kutine, Novske i Grubišnog Polja, a veliki pljesak na samom cilju, osim najmlađih sudionika, pobrali su i članovi Udruge slijepih Pakrac-Lipik. Njihov predsjednik Stanko Kovačić i jedan od članova Branko Uzur odvozili su cijeli trasu biciklijde na tandem biciklu za slijepe i slabovidne čime su, ne samo promovirali biciklijadu na najbolji mogući način, nego i rušili predrasude.
Uz okrjepu i osvježenje održana je i tradicionalna tombola gdje su nagrađeni najmlađi i najstariji sudionici ovogodišnje biciklijade, tako je najstariji sudionik bio Zvonko Družinec (1948.), dok su najmlađi i najhrabriji bili Una Lukić (2021.) i Mateo Glazer (2020.) Glavnu nagradu, bicikl, osigurao je Tomislav Tessari, vlasnik trgovine „Bicikli Tessari“, a osvojio ga je David Svjetličić iz Pakraca.
Kako nam je rekla Gabriela Sabo Seleši, voditeljica ureda TZ Pakrac, svake godine velik doprinos daju pakrački vatrogasci i policija koji prate bicikliste cijelim putem kojih je posljednjih godina sve više, a posebno je zahvalila pakračkim obrtnicima koji osiguravaju simbolične nagrade za sudionike biciklijade bez kojih ne bi bilo ni tradicionalne tombole.
- 1752
Prvi tjedan srpnja je pri kraju, a ljetno sunce nas ili nemilosrdno grije ili se pak skriva iza kišnih oblaka. Koliko god vrijeme bilo nepredvidivo, planovi za godišnji odmor kuju se dobar dio godine unaprijed i rijetke su okolnosti koje bi nas u tome omele, pogotovo ako uključuju putovanje izvan mjesta stanovanja što je s obzirom na nedavna poskupljenja pravi izazov. Budući da je Pakrac smješten na kontinentalnom dijelu Hrvatske mnogi biraju dio svojega godišnjeg odmora provesti na Jadranskoj obali uz sve pogodnosti koje pruža more. Ostatak vremena provesti će u kućanstvu, prirodi, zanimacijama te organiziranim sadržajima koje grad nudi. Da je doista tako potvrđuju neslužbeni razgovori s brojnim građanima, a zainteresirani da otvorimo dijalog proveli smo anketu s nekoliko nasumično odabranih ispitanika postavivši im pitanje kako planiraju provesti ljeto.
Andrea Krejči, učiteljica razredne nastave
„Jedna sam od onih koja ne voli ljeto. Užasno mi smetaju silne vrućine, u autu nemam klimu pa samo brojim dane kada će ljeto proći. Iako, moram priznati, uživam u toj ljetnoj slobodi koja nam je dana i volim iskoristiti slobodno vrijeme. Ovo mi je prvo ljeto da ne radim i da ne idem na more pa sam, moram priznati, malo čak i frustrirana. Unazad sedam godina smo išli na ljetovanja diljem obale po pet ili deset dana. I dečko i ja smo mladi pa smo si to mogli priuštiti. Svake godine nam je bilo lijepo gdje god da smo išli. A znali smo ići s manjim i s većim budžetom. Ove godine situacija je drukčija budući da su na redu neki radovi na kući kao što je mijenjanje krova i slično. To dugo traje i puno košta, pripremamo i svatove pa smo odlučili da je najbolja opcija za naše financije preskočiti ljetovanje. Tih nekoliko tisuća kuna koje bismo ostavili na obali trebat će nam itekako. A kada vidim po medijima cijene goriva i smještaja, nije mi toliko žao.
Štoviše, ni ljetovanje u Pakracu ne mora biti loše. Planiram otići koji put na bazene. Opremljena sam dobrim knjigama i svom opremom za pravljenje ledene kave. Izvest ću pse malo do Pakre i to je u biti to. Čeka me i stručni ispit najesen pa ću uz odmaranje malo napregnuti moždane vijuge, ako se do jeseni ne otope. Redovito pratim i rad knjižnice i muzeja pa ciljam radionice koje me zanimaju. Sve u svemu, bit će ovo dugo, toplo i drugačije ljeto!“
Aleksandra Vacka, fizioterapeutkinja
„Muž i ja planiramo gotovo svaki vikend, osim ako smo spriječeni radnim obvezama, pa tako ni ljeto nije izuzetak. Često odlazimo na jednodnevne izlete kao, na primjer, vožnja brodom na Kopačkom ritu, posjet Osijeku, Budimpešti, Zagrebu, a ponekad idemo kod nas na Omanovac. Otići ćemo i na bazene u Lipik ili Grđevac kada uspijemo. Osim toga, ljeto provodimo u vožnji bicikala i šetnjama, a idemo i na planinarenja s Planinarskim društvom tako da sam dosta aktivna. Inače idem i tri puta tjedno na trening u Hrvatski dom kod Roberta Klobučarevića pa ću nastaviti s tim tijekom ljeta. Ove godine muž i ja idemo na more u Trogir na tjedan dana u hotel Medena. Potrošit ćemo otprilike 10.000 kuna jer smo u šestom mjesecu kupili stan pa smo u renovaciji i dodatnim troškovima. Kroz ljeto imamo i troje svatova pa nas na kraju ima posvuda, ali uživamo u pokretu i lijepo nam je svaki dan.“
Nataša Faktor, spremačica
„Suprug i ja ćemo autom otići na more u Istru u zaselak Batvači, jer su se djeca raštrkala i idu na razna druga mjesta, tako da mi uživamo sami. Imamo dvije kamp prikolice pa na taj način rješavamo pitanje smještaja, a ostati ćemo 7 do 10 dana. Ne planiram potrošiti više od 100-200 eura, ne računajući gorivo i cestarine, zato što ne kuham gotovo ništa na ljetovanju. Većinom su to domaći naresci, juha iz vrećice, brdo salata i pokoji ručak iz Konzuma ili iz pekare – nama dobro! Idemo barem jednom na večeru u Fažanu i do sada nije bilo puno skuplje nego kod nas. Ostatak ljeta ću provesti u druženju s obitelji i prijateljima te čitanju.“
Barbara Tomas, ekonomist
„Za ljeto uglavnom suprug i ja planiramo samo odlazak na more dok nam traje godišnji odmor, a ostalo slobodno vrijeme provodimo neplanski. Ove godine ćemo sa svojom kćerkom otići u okolicu Zadra, a tamo ćemo provesti oko tjedan dana. Po pitanju smještaja obično biramo apartman. Osim odlaska na more, ljeto ćemo iskoristiti za povremene odlaske na bazene u Lipik, večernje šetnje i obilaske dječjih igrališta, lunapark, počastit ćemo se sladoledom… Sve ovisi o sadržajima koji se nude i događanjima.“
- PIŠE: Darko Baronica
- 5679
Od 1. travnja u Pakracu, u Ulici Kalvarija 44 djeluje potpuno novi dom za smještaj starijih osoba. Pokrenula ga je tvrtka Obiteljski dom Jurković iz Kutine koja se tom djelatnošću u Kutini u objektu kapaciteta 23 ležaja bavi četiri godine.
Ideju i želju za proširivanjem djelatnosti s područja Kutine na Pakrac je izrazio sin vlasnice Ivanke Jurković, Matija koji je prije dvije godine u Pakracu završio školu za medicinske tehničare i sada je u Pakracu našao prvi stalni posao. Da je izbor djelatnosti i lokacije bio dobar potvrđuje i podatak da su u prvih šest tjedana rada, bez neke posebne reklame i propagandne kampanje, popunili svih 20 raspoloživih kreveta, a nepuna tri mjeseca od otvaranja imaju već listu čekanja s 10 osoba.
Vlasnica Ivanka Jurković (treća s lijeva) i sin Matija s dvije zaposlenice doma
Polovina sadašnjih korisnika je s područja Pakraca i Lipika, a druga polovina dolazi iz svih susjednih gradova. U starosti su od 52 do 97 godina, svi u, kako kaže gospođa Jurković, u zdravstvenoj potrebi.
Dom je ispočetka u temeljitoj rekonstrukciji građen baš za ovu namjenu. U tri etaže ukupnih 540 četvornih metara, plus 200 četvornih metara u dvorišnom objektu raznog popratnog tehničkog prostora nalazi se 10 smještajnih soba uz sve ostale prateće sadržaje kao što su sanitarni čvorovi, kuhinja, restoran, dnevni boravak. Svi prostori opremljeni su novim suvremenim namjenskim namještajem, ali uređajima kao što su protupožarni alarm i slično. Projekt pripreme otvaranja doma u Pakracu, zajedno s građevinskom rekonstrukcijom trajao je oko tri godine.
O korisnicima brine pet zaposlenika među kojima je njegovateljica i medicinski tehničar pri čemu se, ovisno o potrebama, dopunjuju i razmjenjuju sa zaposlenicima doma u Kutini. Sin Matija živi u stanu u potkrovlju tako da je to tek jedan od oblika 24-satnog dnevnog prisustvovanja osoblja u domu. Kako kaže, za radnu snagu u Pakracu je imala manje probleme naći nego u Kutini.
Korisnice doma
Cijena po korisniku se kreće od 4000 do 4500 kuna mjesečno ovisno o pokretljivosti pri čemu socijala ima i 200-tinjak kuna popusta i za sada nema namjeru poskupljivati, mada i to ne ovisi isključivo o njenoj volji već o kretanju na tržištu. Ističe da je sve teže raditi u obiteljskim privatnim domovima, ne samo zbog ekonomskih razloga, nego i zbog učestalih inspekcijskih nadzora pri čemu su inspekcije puno blaže prema državnim domovima nego privatnima. Ona je u Kutini u četiri godina imala osam većih inspekcija bez nekih zamjerki. No da je sve teže privatnim domovima ilustrira podatkom da su prema njenim saznanjima ovog proljeća u našoj regiji zatvorena tri takva doma.
Ivankin suprug Vlado je inače iz Brezina što je još jedna poveznica s ovim krajem. Prije domova je radila kao trgovkinja. No prve kontakte sa socijalom je ostvarila kroz udomiteljstvo i sada u Kutini ima petero djece u statusu udomiteljstva.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1786
Umirovljenici danas žive ekonomski lošije nego prije deset godina! Istražujući ovu temu to su nam rekli neki od naših sugovornika, sami umirovljenici, ali i Ruža Vulinović, predsjednica Udruge umirovljenika Pakrac-Lipik.
S obzirom na sva ova poskupljenja do kojih je došlo ovog proljeća na tržištu energenata, ali i svih dnevnih potrepština, ova konstatacija nikoga ne čudi. Potvrđuju to i razne statistike. Tako je prosječna mirovina za ožujak bila tek nešto malo veća od 2900 kuna pri čemu je to, kaže službena statistika, bilo manje od 36 posto veličine prosječne plaće, nikada u povijesti lošiji odnos na štetu umirovljenika. Vlada ističe da su od 2016. godine mirovine rasle 20,15 posto. No čitavih 12 posto tog povećanja odnosi se na zakonsku indeksaciju (usklađivanje) čime se pokušava koliko toliko pratiti porast troškova života. Prema trenutnim podacima Državnog zavoda za statistiku usklađivanje bi trebalo sada iznositi 5,75 posto no iz Vlade stižu najave povećanja mirovina u rujnu za 1,5 posto. Stoga je zabrinutost umirovljenika u pogledu toga što nosi jesen vrlo velika, kaže predsjednica njihove pakračko-lipičke udruge. Naročito s potrebom uključivanja grijanja.
Ruža Vulinović, predsjednica Udruge umirovljenika Pakrac-Lipik
Udruga umirovljenika Pakrac-Lipik ima 106 članova s plaćenom članarinom no okuplja oko 200 članova. Nažalost, radi vlastitog siromaštva svom članstvu može pomoći vrlo malo - tek s nabavkom piletine koja je povoljnija jer se plaća s odgodom na tri rate, kaže Vulinović. Ostale aktivnosti uglavnom se svode na druženja kroz plesne večeri u njihovom prostoru u Cesarčevoj ulici, razne sekcije poput pjevačke, sportske igre na razini županije, a posljednje vrijeme i kroz projekt „Zajedno u drugu mladost“ pri čemu im je, uz druge zabavne i edukativne aktivnosti, najvažnija mogućnost informatičkog opismenjivanja. Naime, kako kaže Vulinović, uz ekonomske i česte zdravstvene teškoće, umirovljenicima, naročito starijima koji su mirovinu zaradili prije sveopće informatizacije društva, nemali problem predstavlja sveopći prelazak okruženja na digitalizaciju što je veliki problem umirovljenicima jer je ono sve prisutnije u novčanom poslovanju, zdravstvu, komunikaciji s državnim službama… svakodnevici pa im je i u tom segmentu potrebna pomoć, najčešće djece. S obzirom da mnogi od pakračko-lipičkih umirovljenika imaju mirovinu manju od 2000 kuna i bez materijalne pomoći djece mnogi od njih ne bi mogli živjeti. Da je tako, i da su djeca uglavnom spremna pomoći, uvjerit ćemo se u ovom tekstu i nešto kasnije kada budemo pisali o zbrinjavanju starih osoba kroz lokalne domove.
Grad nekada živio od mirovina
No nije uvijek bilo tako. Autor ovog teksta sjeća se razgovora iz kraja 90-tih godina prošlog stoljeća s Antom Stričevićem, pokojnim dugogodišnjim predsjednikom pakračkog udruženja, vremena kada brojne pakračke tvrtke poput „Papuka“, Staklane, „Moderne“, „Budućnosti“, mjesecima nisu isplaćivali plaću i kada su brojne obitelji živjeli od mirovina starijih članova. Stričević je tada ustvrdio da grad hrane umirovljenici s čime smo i naslovili ondašnji intervju. Na sreću ekonomska vremena su se promijenila, pojava neisplate plaća su izuzetno rijetke. No stalno zaostajanje mirovina za plaćama i porastu troškova života, umirovljenike s ispodprosječnim mirovinama, naročito ako žive u jednočlanim domaćinstvima, dovelo je nakon ovoproljetnog vala poskupljenja, u vrlo nepovoljan položaj u koje ih ne stavlja samo tržište, nego i razna zakonska socijalna rješenja.
Zakoni nemilosrdni prema umirovljenicima
Potvrdila nam je to i Dubravka Špančić, stručna suradnica u gradskoj upravi zadužena za socijalnu problematiku, koja je umirovljenike prepoznala kao najugroženiju veliku socijalnu skupinu. Pravo na pomoć iz gradskog socijalnog programa, a isto je i u Centru za socijalnu skrb, isključivo ostvaruju osobe koje žive u obiteljima ispod zajamčenog socijalnog minimuma koji sada iznosi 800 kuna po članu obitelji s najavom skorog povećanja na 1200 kuna. To znači da dvočlana obitelj, do sada s mirovinom većom od 1600 kuna nije ostvarivala nikakvo pravo na socijalnu pomoć kao što je vaučer za račune za struju od 200 kuna, naknadu za nabavku drva i slično pa D. Špančić zaključuje da je, tako gledajući, bolje biti socijalni slučaj nego umirovljenik s malom mirovinom.
Već smo napisali da pakračka umirovljenička udruga okuplja oko 200 umirovljenika. No koliko uopće ima umirovljenika na području Pakraca i Lipika i kolike su im najčešće mirovine nismo uspjeli doznati. Tim podatkom ne barataju u pakračkom uredu Zavoda za mirovinsko osiguranje i trebali bismo se obratiti s takvim pitanjem glasnogovorniku u Zagrebu. Probali smo to prije 10-tak godina tražeći osim samog broja i strukturu (radničke, vojne, obiteljske, invalidske mirovine, visine i slično). No osim brojnih dopisivanja tražili su od nas da im to i platimo, a isto iskustvo ima i gradska uprava kojima je taj podatak trebao radi isplate božićnica iz gradskog proračuna. Na kraju su u upravi, već nekoliko godina, tražili da se umirovljenici sami jave i tako isplatili božićnicu. Lani se ona odnosila na mirovine manje od 1500 kuna i u gradsku upravu samo s područja Grada Pakraca javilo se 170 takvih umirovljenika koji su dobili po 150 kuna. Svi znamo što se kroz mjesec dana, naročito nakon podmirenja računa za režije, može kupiti za ostatak od 1500 kuna.
Najgora sezona grijanja
Stoga i Ruža Vulinović upozorava na, naročito za umirovljenike, problematičnu godišnju sezonu grijanja. Iz njenih brojnih kontakata s umirovljenicima zna da je njihov redoslijed plaćanja računa najprije grijanje (režije), lijekovi kojih je sve manje besplatno pa tek onda hrana. Kako kaže, umirovljenici će se prije odreći jednog obroka dnevno nego grijanja i stoga ih naročito zabrinjava ovo što se događa s cijenom plina i struje. Mnogi od umirovljenika koji žive u više etažnim stanovima nemaju izbora i ne mogu birati energent na kojem će se grijati. Problem je i kod onih koji žive u svojim kućama kada je u pitanju grijanje drvenim ogrjevom. Drva treba izrezati, pocijepati i, što je najveći problem, svaki dan donijeti u kuću što mnogima godine ili zdravlje ne dozvoljava, a neki nemaju nikoga bliskog pri ruci koji bi o tome brinuo na dnevnoj razini. Tako grijanje postaje u listopadu najveći umirovljenički problem uz sve ostale kao što je već spomenuta informatizacija, nedostatak javnog prijevoza, prorijeđene male kvartovske trgovine, stalna poskupljenja. Cijene, kaže Vulinović, najviše pogađaju umirovljenike koji su nedavno otišli u mirovinu, naročito u prijevremenu, gdje je ona nerijetko 1500 ili 1600 kuna i u takvim slučajevima, ističe predsjednica Udruge, ništa bez pomoći djece. Na sreću, prema njenim saznanjima ne zna za slučajeve koje bi mogla okarakterizirati kao zanemarivanje roditelja, a istu ocjenu smo dobili od čelnih osoba naših lokalnih domova za starije osobe raspitujući se o životu naših umirovljenika u tim ustanovama.
Mirovina nedovoljna za starački dom
U Domu za starije osobe u Marinom Selu, u vlasništvu Gradskog društva Crvenog Križa Pakrac je uvijek maksimalnih 65 korisnika pri čemu je na listi čekanja smještaja uvijek tri do četiri osobe, kaže Danijela Kiš, ravnateljica GD CK Pakrac. Stanje se često mijenja no uvijek približno za 35 osoba plaća posredstvom centara za socijalnu skrb država, a 30 je s privatnim plaćanjem. Većina njih je iz okolice, ali zbog geografske lociranosti to ne znači s područja Pakraca i Lipika nego i iz Garešnice i Kutine, mada ih ima i iz drugih sredina, najdalje iz Crikvenice. Neki od njih su u domu i po 10-tak godina i u starosti su od 50 pa do bezmalo 100 godina. Jedan je bračni par.
Nakon dvije godine ovog proljeća su se napokon riješili najvećeg dijela života režima nametnutog COVID virusom što je jedno vrijeme podrazumijevalo totalnu izoliranost te minimum unutar domskih kontakata. No, kao i sve segmente društva pogodila ih je inflacija. Samo za grijanje ove zime je potrošeno 100.000 kuna više nego prethodne. Poskupjele su i druge režije, gorivo kao i neophodne namirnice za hranu i higijenu. Zakonski su i minimalne plaće išle gore i sva ta poskupljenja nisu mogli progutati bez dizanja cijene osnovnog smještaja. Od 1. travnja pokretni korisnici mjesečni smještaj u jednokrevetnoj sobi (na vlastiti zahtjev) plaćaju 4.600 kuna, a nepokretni 5.200 kuna. U višekrevetnim sobama cijena za pokretne je 3.700 kuna, a za nepokretne 4.800 kuna što je u skladu s cjenikom koji je za korisnike za koje plaća država u prosincu prošle godine odobrilo Ministarstvo. U odnosu na prethodne cijene to je povećanje, ovisno o kategoriji, od 500 do tisuću kuna mjesečno.
I ravnateljica zna da većina takozvanih privatnih korisnika nema mirovinu dovoljno veliku niti za plaćanje osnovnog smještaja nego za to koriste, što je rijetko, zaliha ako one postoje, odnosno znatno češće uskaču djeca ili netko drugi od bližih članova obitelji. Njena iskustva, a i iskustva vlasnice nedavno otvorenog doma za stare osobe pod Kalvarijom (vidi okvir na ovoj stranici) su takva da nekih većih teškoća oko naplate smještaja nema što znači da djeca brinu o ostarjelim i financijski iscrpljenim roditeljima. Dokaz tome je i činjenica da osim u rijetkim slučajevima, mlađe generacije redovito posjećuju starije osobe u domu, oni bliži ih vode u kratkotrajne posjete svojim kućama i slično.
Starost je nešto što se ne prepušta na brigu drugima
Starost je nešto što nas sve čeka. Društvo za sada nema rješenja kako kroz mirovinski sustav za većinu osigurati da ta starost financijski bude dostojna potreba i života 21. stoljeća. Naravno da je to zabrinjavajuće, ali još više upozoravajuće da brigu o vlastitim umirovljeničkim danima ne smijemo prepustiti drugima već se o tome početi razmišljati u danima kada smo zdravi i u punoj snazi. No kako o umirovljeničkim danima razmišljati u vremenima kada većina s prosječnim primanjima i onako financijski razvlači mjesec od plaće do plaće. Stoga ovo pitanje zaslužuje da se društvo više bavi njime. Jer, ponavljamo, starost je nešto što nas sve čeka.