- PIŠE: Dinko Kliček
- 1555
Osim uobičajenih planinarskih aktivnosti 2021. godina ostat će zabilježena po vrijednom projektu uređenja Poučne staze Kalvarija, brojnim izletima, ali i po standardno značajnom volonterskom angažmanu članova Društva, razvidno je iz predsjedničkog izvještaja Zorana Milakovića o radu u 2021. godini, podnesenog na Skupštini PD Psunj 10. lipnja na Omanovcu.
Kako je pred pedesetak nazočnih članova izvijestio Milaković, pakrački planinari su se javili na natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za izradu projektne dokumentacije vrijedne 330 tisuća kuna s krajnjim ciljem poboljšanja komunalne infrastrukture na prostoru Planinarskog doma Omanovac. Odobreni ugovor je potpisan u ožujku ove godine za stopostotno financiranje traženog. Poseban naglasak u budućim radovima, među ostalim, bit će na izradi solarne elektrane s ciljem povećanja energetske neovisnosti.
Rečeni projekt Poučne staze Kalvarija vrijedan 314.635 kuna završen je također krajem ožujka ove godine, a financiran je s 292.510 kuna raspoređenih u omjeru 85:15 od strane Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju te državnog proračuna, uz preostalih 22.125 kuna koje je dodao Grad Pakrac.
Tijekom prošle godine ugrađena je PVC stolarija na podrumu doma, promovirano je Društvo na listopadskom Grahfestu, pohodilo se izlete i održavane su radne akcije. Efikasnost istih mogla se iščitati iz sekcijskih izvještaja pa je tako Slavko Habijanec iz gospodarske sekcije izvijestio o više radnih akcija u bližoj okolici Doma u kojima je utrošeno oko 200 radnih sati. Slično je bilo i kod Željka Ročeka, voditelja markacijske sekcije koji je iznio radne detalje prikupljene kroz 27 radnih akcija te gotovo 260 odrađenih sati. Sekcija za izlete i propagandu izvijestila je o poprilično brojnim izletima prošle godine, a izvještaj je podnio voditelj Stevo Nagy otkrivši da je Društvo svaki mjesec bilo na jednom ili dva izleta.
Iz financijskog izvještaja Dragice Širac vidljivi su ukupni prihodi u visini 361.495,00 kuna (s gore spomenutim sredstvima projekta). Osim sredstava za projekt Kalvariju, Grad Pakrac je izdvojio 11 tisuća redovnih kuna putem SZGP, a značajnija sredstva pristigla su od prodaje i najma Doma, oko 29 tisuća kuna. Ukupni rashodi bili su u visini 137.489,00 kuna (višak sredstava potrošen do završetka projekta Kalvarija u ožujku ove godine).
Za 2023. godinu financijskom je projekcijom predviđeno 60.600 kuna, koliko su i predviđeni rashodi. Iz plana i programa za 2023. godinu, osim redovnih aktivnosti Društva koje danas ima 112 članova, najzanimljivija je stavka obilježavanja 95 godina PD Psunj.
Kraj skupštine obilježio je Antun Ciglenečki digitalnom projekcijom fotografija s prošlogodišnjih izleta, sve na tragu Borislava Černija, nedavno preminulog istaknutog člana Planinarskog Društva Psunj.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 1671
Ukrajinska bol, patnja i prognanička sudbina, itekako poznata mnogim žiteljima pakračkog kraja, na trenutak je zatomljena zahvaljujući inicijativi KPD Sloga Pakrac i Stožera civilne zaštite Pakrac koji su 10. lipnja u Hrvatskom domu organizirali humanitarni koncert „Pakrac Ukrajini“ uz nastup mladih pijanista Mariane Koval iz Ukrajine te Dimcha Velichovog iz Bugarske. Kompletan prihod od koncerta, održanog u okviru „Pakračkog ljeta 2022“, uručen je ukrajinskim izbjeglicama, obiteljima s djecom smještenim na području Pakraca.
„Za 50 plaćenih kuna u humanitarnu svrhu mogli ste uživati u glazbenom doživljaju F. Chopina, A. Dvoraka, M.P.Mussorgskog i N. Nizhankovskoh. Ukupno je sakupljeno 2.200,00 kuna pa iako iznos nije velik, on je od srca i barem će malo olakšati život našim novim sugrađanima“, rekla je ispred organizatora Dubravka Špančić te još naglasila da je trosatno podešavanje pianina za današnji koncert, a radi se o značajnom iznosu, također donacija anonimne osobe iz Zagreba, što dovoljno govori o vrijednosti i potrebi ove humanitarne akcije.
Na novo poglavlje života pridošlih Ukrajinaca prigodno se osvrnuo i Marijan Širac, načelnik Civilne zaštite Pakrac koji im je od prvog dana na raspolaganju. Pohvalio je njihovu brzu prilagodbu, izlazak iz prihvatnog centra i smještaj po iznajmljenim kućama, zapošljavanje odraslih kao i upis djece u vrtić i školu, što je zapravo i maksimum u ovim okolnostima.
Koliko je doista Širac bio od koristi nesretnim ljudima posvjedočio je glasan aplauz prisutnih Ukrajinaca, koji su tako pokazali da znaju cijeniti pruženu ruku onda kad je ona bila najpotrebnija. Na području Pakraca trenutno boravi 32 osobe pristigle iz ratom ugroženih dijelova Ukrajine.
"Ovo nije prva inicijativa KPD Sloga po pitanju Ukrajine. Oni su i 2014. godine, kod prve Ukrajinske krize i anektiranja Krima od strane Rusije, u suradnji s Udrugom hrvatsko-ukrajinskog prijateljstva organizirali koncert „Hrvatska i Ukrajina zajedno“, zaključila je u pozdravnom govoru Irina Matijević, predsjednica navedene udruge.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 2461
Marko Štor novi je predsjednik Udruženja obrtnika Lipika i Pakraca, a dosadašnji predsjednik Davor Lepka bit će mu naredne četiri godine zamjenik, potvrđeno je na konstituirajućoj skupštini lokalnog Udruženja održanoj 8. lipnja u pakračkom Domu obrtnika.
Osim novog rukovodstva na skupštini su objavljeni i rezultati lipanjskih cehovskih izbora te imena novih mandatara za sljedeće četverogodišnje razdoblje. Tako će cehom za uslužni obrt sa 103 obrtnika predsjedavati Ana Jakša, zamjena je Robert Ružička. Ceh za javni prijevoz osoba i stvari ima 14 obrtnika, a izabrani predsjednik je Miroslav Delač (Dragan Blažević). Ceh za trgovinu s 19 članova, vodit će Marijan Hodak (Jasminka Manarin Rajšić). Cehom za proizvodni obrt s 29 članova predsjedavat će Ivan Fričer (Marko Kosanović), a onim za ugostiteljstvo i turizam s 25 subjekata Nada Zeljković (Mirko Mirosavljević). Predsjednik ceha frizera za mandatno razdoblje 2022/26 je Davor Lepka (Natalija Faktor).
Usvojen je i prijedlog cehova za članove Upravnog odbora kojeg čine navedeni predsjednici cehova uz sedmog člana Hrvoja Martinovića.
Novi predsjednik Marko Štor kratko se predstavio i zahvalio na ukazanom povjerenju.
„Ne želim davati velika obećanja osim onog da ću kao predsjednik nastaviti tamo gdje je Davor stao. Nema potrebe mijenjati ono što je bilo dobro, pa ćemo zato svi zajedno nastaviti utabanom stazom, dovršiti započeto, započeti novo te zalaganjem i aktivnostima održati naše Udruženje na dosadašnjoj razini“, rekao je Štor.
Dosadašnji predsjednik Lepka je u kratkom obraćanju pobrojao aktivnosti u njegovom sedmogodišnjem razdoblju predsjedanja, a kao najvažnije je izdvojio uređenje Doma obrtnika u Tomislavovoj ulici. Ništa manje vrijednim ne drži niti brojne volonterske akcije, a posebno je ponosan na pokretanja Grahfesta u okviru Slavonskog banovca. S mjesta predsjednika Lepka je otišao uz lijepe riječi i poklone što samo po sebi dovoljno govori o kvaliteti vođenja ovog Udruženja.
U nazočnosti lokalnih obrtnika, skupštini su se prigodno obratili Ante Bilobrk, predsjednik Obrtničke komore Požeško – slavonske županije te Zrna Garača, viša stručna suradnica za gospodarstvo i EU fondove u Gradu Pakracu, kao i umirovljeni obrtnici te nekadašnji predsjednici našeg lokalnog obrtničkog udruženja Antun Nenadović i Vladimir Tessari.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 1893
Trideset i jedna godina je prošla od zločinačkog čina ubojstva Vlade Laučana, hrvatskog policajca i prve žrtve Domovinskog rata na području zapadne Slavonije. U četvrtak (9. lipnja) tim je povodom, u organizaciji Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, održana komemoracija na Toranjskom putu.
Osim Laučanove obitelji, vijence i svijeće pored spomen obilježja su položili požeško-slavonski dožupan Ferdinand Troha, gradonačelnik Lipika i predsjednik Županijske skupštine Vinko Kasana, predstavnici PU požeško-slavonske na čelu s Robertom Hrastićem, načelnikom PP Pakrac, predstavnici Doma hrvatskih veterana iz Lipika, izaslanstvo Udruge policije iz Grubišnog Polja, kao i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja Lipika i Pakraca.
Na obljetnicu i kukavički čin ubojstva Vlade Laučana, ali i na najveću žrtvu svih poginulih hrvatskih branitelja utkanu u slobodu i neovisnost Hrvatske, prigodno se osvrnuo Miroslav Ivančić koji je u četvrtak bio u svojstvu izaslanika potpredsjednika Hrvatske Vlade te ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda.
Sličnom se porukom obratio i dožupan Troha, a svečanu notu komemoraciju pružili su učenici OGŠ Pakrac uz izvođenje nacionalne himne te bezvremenskog domoljubnog hita Rajka Dujmića „Moja Domovina“.
Nakon komemoracije te polaganja vijenaca i paljenja svijeća, ispred spomen obilježja je molitvu poveo vlč Jozo Zorić nakon čega je u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pakracu služena sveta misa.
Obilježavanje 31. godine Laučanove pogibije nastavlja se 11. lipnja na pakračkom gradskom stadionu dječjim Memorijalnim nogometnim turnirom „Vlado Laučan“.
- PIŠE: Pakrački List
- 3001
Piše: Duško Kliček
„Kada na večer sjedimo na terasi kuće na Sedlaru, prelijep ugođaj: iza nas Psunj s Omanovcem, a ispred nas Pakračko polje utonulo u mrak - samo svijetle rubna svjetla Pakraca, Filipovca i Lipika - izgleda kao more, kao neka riva nekog primorskog gradića. Ma, prelijepo, baš uživamo“, kažu gotovo u glas Branka i Drago Skalnik koji su kuću i život u Prekopakri zamijenili prije šest godina za mir Sedlara na sasvim suprotnom dijelu Pakraca s kojega mogu promatrati staze djetinjstva i mladosti koje su im se spojile 1978. godine od kada su zajedno.
Kuća u kojoj žive danas je u stvari nekadašnja gospodarska zgrada na polovini poznatog PIK-ovog brda koje je zbog obilja sunca nadaleko bilo poznato po kvalitetnom grožđu i vinima koja su bila prepoznatljiva sve do zagrebačkih podruma. Naravno, da je danas starim Pakračanima kuća neprepoznatljiva, jer potpuno su ju izmijenile drvetom, ciglama i ostalim prirodnim materijalima Dragine i Brankine vrijedne, sposobne i maštovite ruke. Iz velikog otvorenog prostora - vidikovca, „puca“ pogled sve do Pakraca, Lipika i još dalje, ali i do Prekopakre - toliko da Drago kaže u šali da zna nazvati sina Brunu i reći mu da vidi „kako jedna dizna na traktoru ne radi“. Odmah uz kuću je oveći travnjak obogaćen pješčanikom i mjestom za bazen, dječjim igračkama, autom i quadom i još koječim što odaje idealno mjesto za okupljanja sve brojnije obitelji.
S lijeva: Stela, Bruno u naručju oca, i Lea
I Skalnikovi živjeli od „Papuka“
Dragini preci, djed Antun s obitelji, došli su u Prekopakru oko 1880.-e godine iz okoline Praga. Drago je rođen 1957. godine i djetinjstvo je dijelio sa starijim bratom, prerano preminulim, Ivicom (1952.). Otac Franjo (1928.) bio je stolar na Pilani, dok je majka Štefica (djevojački Huška, rođena 1931.) bila domaćica. Uz očevu plaću, te nešto zemlje, konje pa traktor život je bio skroman, ali lijep u slozi i razumijevanju. Prvi doseljeni Skalnici napravili su kuću u Klišanskom sokaku, oko 300 metara dalje od današnje.
Brat Ivica je završio za automehaničara, volio je i dobro poznavao motore, radio je u auto-servisu na Pilani, pa je i Drago zavolio mehaniku. Ali, umjesto za auto-mehaničara, završio je za bravara u mehaničarskoj radnji Mate Poliganovića. „Tamo sam naučio mnogo, jer, održavali smo vozni parka „Jedinstva“ i „Budućnosti“, ali i sve ostalo od mehanike što je netko donosio ili zvao nas tako da sam iz zanata izašao kao kompletan majstor“, kaže Drago.
Nakon odsluženog vojnog roka zaposlio se u „Kamenu“ Sirač kao bagerista, ali je radi vožnje „par – nepar“ i teškoće odlaska na posao prešao u lipičku Staklanu u kojoj je radio sve do početka Domovinskog rata i prvih nekoliko godina nakon „Bljeska“, sve dok 2001. godine Staklana nije otišla u stečaj, a on u mirovinu“, prisjeća se Drago.
Branka - nakon 50 godina našla brata i sestre
Zanimljiv život imala je supruga Branka. „Rođena sam u Zagrebu, pa smo nas četiri sestre odrastale u domu, jedna je bila s majkom, a brat s bakom. S dvije i pol godine usvojili su me divni ljudi - Ankica i Marko Šurlan koji su iz Voćina doselili u Pakrac gdje je otac radio kao varilac u radionici za popravak lokomotiva na željezničkoj stanici u Pakracu. Nakon punih 50 godina sestra Sonja me je nazvala iz Šibenika, sastali smo se i od tada održavamo veze. Sretna sam zbog toga.
Osnovnu školu sam završila u Pakracu, a medicinsku u Bjelovaru i Osijeku. Radila sam u pakračkoj Bolnici pa u Zavodu za javno zdravstvo do mirovine“, završila je samo mali dio priče Branka.
Jer, po njihovoj priči, bili su jedno drugome suđeni. Naime, ustanovili su to kasnije, poznavali su se gotovo desetak godina prije vjenčanja. Išli su u osnovnu školu, zajedno na ekskurzije, a tek o nastupu zrelosti pošli su zajedno u kavanu i disko u Lipik… i tako je počelo.
Vjenčali su se 1978. godine, živjeli kao podstanari i već 1981. godine počeli graditi kuću u Prekopakri.
Sretnoj obitelji djeca su donijela dodatnu sreću. Godine 1980. rođena je Lea; 1981. Stela, a 1987. godine Bruno. Danas su tu i unučad od 2,5 pa do 23. godine: Lea i Saša Rade imaju Karlu i Bornu; Stela i Zoran Krivdić Evu i Nou, a Bruno Emu i Davida. U dvorištu na Sedlaru za svakog od njih po nešto. Gradili su kuću, dvorište puno pijeska i svega ostaloga, djeca se igraju i to nas je posebno radovalo.
Kao srodne duše o svemu su zajednički odlučivali, našli zajedničke ljubavi u svakodnevnom životu pa ne žale ni danas niti za onim što nisu napravili, niti za onim što su i kako napravili.
Vlado Eck i Drago
„Javom“ i „Princom“ po obali Jadrana
Kao mladić, motor „Java 350“ je bio ostvarenje sna. Družio se Drago s ljubiteljima motora (Tesarijem, Bartošem, Poliganovićem, Maroškom, Krejčijem, Martinovićem…) s kojima je prošao i Pakru i šumske puteljke i obronke…, ma sve gdje je snažna mašina mogla proći. Branka i on postali su zaljubljenici kampiranja, pa ruksak na leđa, a šator na motor i na jadransku obalu od Istre pa do juga. Bili su i na „Rally Sutjeska“, pa završili na kampiranju u Dubrovniku. Kupovinom prvog automobila „NSU Princa“ ljubav prema putovanjima nije se promijenila.
To isto društvo, uz nekoliko novih bilo je i pokretač osnivanja Moto kluba Pakrac, ali i izgradnje motocross staze na Matkovcu, na kojoj je Pakrac već godinama domaćin najboljim vozačima Hrvatske.
I sve je to Drago radio godinama, uvijek je bio uz čelnike kluba ili društva, nikada na čelu jer, kako kaže, njemu funkcija ne znači ništa jer imao ju ili ne, uvijek će raditi. To znači da uoči utrke na Matkovcu, supruzi kaže, „mene nema narednih mjesec dana kod kuće“. I, tako već godinama. Drago često u razgovoru spominje Vladu Tessarija po pedantnosti i odgovornost. „Ja sam uvijek vozio neke auto krševe pa s njima uđem u Vladino dvorište, a on odmah nosi karton i stavlja ga ispod motora, da ulje slučajno ne iscuri i ne zamaže ploče benkovačkog kamena“.
Rat rastavio obitelj
Kada su 1990. godine počela miniranja po Pakracu, a 1991. godine i otvorena srpska oružana pobuna, Drago se sa susjedima uključio u seoske straže. Supruga je ostala raditi u Bolnici sve do evakuacije, pa je potom odvela djecu u Popovaču. Vratila se već 4. studenoga pa je s medicinskim sestrama Natašom Svjetličić, Šteficom Marošević i Ljerkom Pavković pokrivala cijelu Prekopakru.
Drago je preuzeo sa susjedima braniteljima zapovjedništvo obrane svog dijela Prekopakre, a s Josipom Huškom, Markom Martinelijem i Stipom Hodakom i cijelu Prekopakru. Tijekom rata bio je zapovjednik punkta, pa satnije, zamjenik zapovjednika 76. samostalnog pakračkog bataljuna te na kraju zapovjednik Domobranske bojne. Zbog svoje smirenosti, odmjerenosti i staloženosti dobio je ratni nadimak „Brzi“, jer, kako kaže za sebe, ja sam sve, samo ne brz.
Iako ističe veliki ponos što je bio sudionik obrane Hrvatske i svog kraja, ipak o nekim stvarima ne želi govoriti, jer dosta toga je među braniteljskom populacijom krenulo krivim tokom, politika se u sve to pomalo umiješala, mnogi su se promijenili pa je nestalo onog zajedništva koje krasilo naš obrambeni rat. Drago je danas u mirovini u činu satnika.
S quadom i u glljive
Voće, vatrogastvo, motori
I dok na terasi kuće na Sedlaru promatramo odlazak sunca na zapad, Drago nastavlja priču kako je sa suprugom, naviknut poslu, krenuo u voćarstvo. „Nema „Papuka“, nema Staklane, pa smo donacijom luterana zasadili najprije 500 stabala jabuka pa stigli do 2500, a potom i do nekoliko stotina stabala bresaka. Dok smo se „odmarali“, proizvodili smo i do 250 tisuća sadnica jabuka s kalemom. Od 25 godina koliko smo se bavili voćarstvom 15 je bilo dobrih“, kažu, pa je osnivanje Zadruge „Voćko“ bio logičan slijed za preradu voća lošije kvalitete u sok, jer je otkup na veliko postao nesiguran. U „Voćku“ je posao našao i sin Bruno.
Drago je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Prekopakra od 1974. godine, a danas je podupirajući i počasni član.
Napuštamo Branku i Dragu, ostavljajući ih s njihovim sjećanjima i pričama u miru Sedlara na sasvim suprotnom dijelu Pakraca od njihove Prekopakre s kojega mogu promatrati staze djetinjstva i mladosti koje su im se spojile 1978. godine od kada su zajedno.
15 dobrih godina u voćarstvu
- PIŠE: Pakrački List
- 1643
Lokalna razvojna agencija Poduzetnički centar Pakrac hitno zapošljava novinara/rku za rad na portalu i novinama „Pakrački list“. Radni odnos u punom radnom vremenu zasniva se na određeno vrijeme uz 15 dana probnog rada.
Zainteresirani kandidati trebaju imati najmanje završenu četverogodišnju srednju školu, položen vozački ispit B kategorije, volju za učenje novinarskog zanata, spremnost na timski rad i rad izvan uobičajenog radnog vremena.
Zainteresirani kandidati osnovni životopis trebaju dostaviti e-mailom na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. do ponedjeljka 13. lipnja do 13 sati. Eventualne dodatne informacije mogu se dobiti u uredništvu Lista, ili na mobitel 098 731 482 (Iva Širac).
Izbor kandidata nakon obavljenih razgovora bit će objavljen u kratkom roku.