- PIŠE: Iva Širac
- 1493
Potres i požar na zgradi Skrbi izvan vlastite obitelji za starije i nemoćne osobe u Marinom Selu odnosno evakuacija i spašavanje štićenika i zaposlenika naziv je združene vježbe danas organizirane povodom Međunarodnog dana civilne zaštite i Dana civilne zaštite RH. Na vježbi su sudjelovali Služba civilne zaštite Požega, DVD Marino Selo, Antunovac, Poljana i Lipik, Javna vatrogasna postrojba Požeško-slavonske županije, Hrvatska gorska služba spašavanja stanica Požega, Policijska uprava Požeško-slavonska, PP Pakrac, Hitna medicinska pomoć Požega, Pakrac, Gradsko društvo CK Pakrac te Civilna zaštita Grada Lipika.
Tijekom vježbe provjeravane su osposobljenosti i koordinacija operativnih snaga u slučaju potresa i požara koji je zahvatio prostorije skrbi izvan vlastite obitelji za starije i nemoćne osobe u Marinom Selu, gašenje požara, spašavanje i evakuacija štićenika i zaposlenika, pružanje prve i psihološke pomoći, te potraga za nestalom osobom štićenikom doma.
Ovom pokaznom vježbom ciljevi su bili uvježbavanje operativnih snaga civilne zaštite te drugih subjekata koji se mogu uključiti u sustav civilne zaštite, postizanje novih sposobnosti, te poticanje izgradnje integralnog sustava civilne zaštite; provjera efikasnosti postupaka utvrđenih standardnim operativnim postupcima za aktiviranje operativnih snaga civilne zaštite te drugih subjekata u slučaju nesreća ovakvog tipa; provjera koordinacije svih subjekata civilne zaštite u uvjetima većih nesreća; podizanje razine uvježbanosti i organiziranosti operativnih snaga civilne zaštite te predstavljanje funkcionalnosti i djelovanja ŽC 112 i njegove koordinativne uloge.
Vježba je provedena vrlo uspješno, na izrazito zadovoljstvo svih sudionika, potvrdili su Slavko Marinac, voditelj službe civilne zaštite Požega, lipički gradonačelnik Vinko Kasana, Slobodan Katunar, načelnik Stožera CZ Grada Lipika, Antun Širac, viši stručni savjetnik CZ Požega, Boris Horvat, voditelj županijskog centra 112 te Danijela Kiš, ravnateljica GD CK Pakrac.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1951
Idući mjesec obilježavamo Josipovo, Dan Grada Pakraca. Već tradicionalno u našim lokalnim medijima, uoči tih dana objavljujemo razgovor s gradonačelnicom Anamarijom Blažević u kojem tražimo njenu ocjenu gradskih aktivnosti u prošloj godini i razgovaramo o temama bitnim za život u gradu kao što su gradilišta, rad gradskih ustanova i tvrtki, proračunu, kadrovima, udrugama…
Uobičajeno, za početak našeg razgovora, po čemu će Grad pamtiti ovih godinu dana koje su protekle od zadnjeg Dana Grada i našeg ovako opširnog razgovora?
Mislim da ćemo ponajviše pamtiti i što će ostati na neki način i za duže vrijeme vidljivo ulaganje u prometnu infrastrukturu. S tim još nismo završili, ali s obzirom na ono što je sada vidljivo okom, ali i prisutnošću u lanjskom gradskom proračunu, ta ulaganja i aktivnosti su nešto što želim istaknuti za obilježje ove zadnje godine. Bilo ih je jako puno, čak ih je teško i ovako samo po sjećanju sve pobrojati, ali je njihov značaj veliki. Na dio toga nas je primorao i završetak projekta aglomeracije i ne samo obvezne sanacije raskopanih prometnica od strane izvođača, nego i potreba da se nakon neophodnog kopanja određene prometnice dugoročno urede, ali i naše potrebe koje su dolazile kao prijedlog naših mjesnih odbora. Podsjećam da smo godinama obećavali uređenje prometnica, naročito u središtu grada nakon aglomeracije. Sada više tog razloga za odgađanje nema i trebalo se ozbiljno prihvatiti tih aktivnosti. Rezultati su nove asfaltne ulice (primjerice Alojzije Janković) i ceste, novi nogostupi, uređenije zelene površine s novim drvećem i grmljem i još puno toga.
Sudeći po aktualnim radovima na dijelu glavnog trga i Strossmayerovoj ulici te aktivnosti nisu još završene?
Ne samo da nisu završene nego neke nisu niti započete. Paralelni rad istovremeno na više gradilišta ne možemo iznijeti niti kadrovski niti financijski. Osim toga, na ovim gradilištima koje ste spomenuli kao aktivne, financijer je Županijska uprava za ceste, a mi smo sufinancijeri. No, to je sada, a i u nekom bližem narednom razdoblju, jedini veći projekt na prometnoj infrastrukturi koji ima još jednu svoju fazu, onu kojom bi trebao biti moderniziran i dio te prometnice od južne strane trga do Česme. Kada? Ovisno o tržištu, cijenama, dostupnim graditeljima. Nadam se da ćemo to uspjeti završiti.
Kada govorimo o građevini, trenutno najveći građevinski projekt je obnova i modernizacija Spahijskog podruma. Tu navodno ima puno problema s izvođačem, ali i cijenama, onim sadašnjim na tržištu, u odnosu na projektantske izračune. Ugrožava li to sve cjelokupan projekt?
Trenutno ne, ali što će biti dalje, nezahvalno je predviđati. Problema s izvođačem je bilo, ali je to iskomunicirano. Nije sav problem niti u izvođaču. Prisutan je poremećaj na tržištu građevinskog materijala, ne samo u pogledu cijena nego uopće u pogledu nabave kod pojedinih vrsta ili dijelova. Obnova i modernizacija Spahijskog podruma je sam po sebi zahtjevan projekt jer je riječ o staroj zgradi, zahtjevnom kulturnom dobru. Projektna dokumentacija naravno postoji. No u samoj izvedbi, kao i inače kod starih zgrada, pojavljuju se neplanirani radovi, aktivnosti i potrebe za zamjenama pojedinih dijelova koje projekt nije predvidio, što znači dodatne troškove i dodatno vrijeme. U dosadašnjoj fazi radilo se uglavnom u podrumu, rješavala se statika temelja. Sada idemo u gornje slojeve i očekujem da će to značiti i brži i vidljiviji napredak. Problem s izvođačima je riješen. Uvedeni su podizvođači.
Što se tiče cijena, mi tu nemamo puno prostora u smislu njihove korekcije. Iz europskih fondova možemo dobiti onoliko sredstava na koliko smo potpisali ugovor. Sve iznad toga postaje naš trošak.
Unazad dvije ili tri godine kod takvih dugotrajnih građevinskih projekata uvijek se pojavljuju dvije problematične stavke: cijene i izvođač. S obzirom na takva vremena koliko je uopće danas pametno ići u takve projekte oslanjajući se na europska sredstva koja ne trpe niti cjenovne izmjene niti produženje rokova?
Mi tu jako pazimo i stoga ne prijavljujemo puno projekata, bar ne onoliko koliko bismo mogli, nego iz mjera predostrožnosti težimo imati jedan veliki, višemilijunski i nekoliko financijski manjih. Do lani smo imali od velikih aglomeraciju, sada Spahijski podrum, a dokumentaciju za dalje pripremamo. Spahijski podrum bi trebali završiti do kraja ove godine, eventualno nešto završno dogodine.
Je li aglomeracija završena i financijski?
Da, i sve je u redu po tom pitanju i po financijskom proračunu. Ne može izvođač radova sav teret eventualnih poskupljenja staviti nama na teret. Dio odgovornosti i rizika je i njegovo.
Žal za velikom građevinskom tvrtkom
Unazad pet, šest godina je bilo puno građenja na području Pakraca. Nama su ostale građevine, no novci i zarada od građenja je otišla izvođaču. Mi sada imamo sedam ili osam manjih tvrtki i obrta registriranih za graditeljstvo, ali niti jednog koji bi mogao preuzeti izvođenje ovako velikih građevinskih zahvata. Je li to problem? Razmišljaju li naši građevinski poduzetnici o nekom udruživanju ili bilo što slično što bi i taj dio investicijskog kolača ostao u Pakracu?
Ne mogu govoriti o tome što razmišljaju i planiraju naši poduzetnici niti imam načina da ih u tome usmjeravam. Imali smo s njima određene kontakte i razgovarali, ali više od toga ne možemo. Kada o tome razgovaramo, uvijek sa žaljenjem i nostalgijom spominjem „Manivu“ i jako mi je žao što je nemamo, ili neku drugu takvu tvrtku koja bi se mogla natjecati za veće građevinske zahvate pri čemu ne mislim da je tu neka moja krivica, ili krivica gradske uprave pa niti poduzetnika spomenute tvrtke, ali je sigurno da bi nam jednako tako dobra tvrtka puno značila. Naravno da pri tom uvijek uvažavam i postupak javne nabave koji ne jamči lokalnoj tvrtki dobivanje lokalnih radova. Mi javnu nabavu kroz oglašavanje na našoj internetskoj stranici objavljujemo čak i za one radove koje ne bismo zakonski morali, upravo s ciljem poticanja lokalnih tvrtki, ali i radi dobivanja većeg broja ponuda i kvalitetniji izbor, iako ne mora uvijek financijski najpovoljnija ponuda biti i najbolja.
Proračun raste, ali rastu i troškovi
Naš ovogodišnji proračun je planiran u iznosu većem od 7,1 milijun eura što je znatno više nego prijašnjih godina i to građanima koji nisu upućeni u proračunske detalje izgleda jako puno. Međutim, taj proračun je realno puno manji. Neograničeno raspolažemo s oko milijun i pol eura koliko su naši izvorni proračunski prihodi i približno još toliko dobivamo takozvanih fiskalnih izravnavanja iz države. Raste li taj izvorni dio našeg proračuna, kojeg uz manja zakonska ograničenja možemo trošiti kako mislimo da je nama najbolje?
Raste. Konkretno raste prihod od poreza na promet nekretnina i još neki prihodi. No rastu i naši troškovi, konkretno režije.
Unatoč tom rastu, dojam je da zaostajemo u plaćama zaposlenika, čije plaće se dijelom ili u potpunosti financiraju iz proračuna?
Ne bih se složila. Neka javno pokažu svoje plaće pa ćemo vidjeti što građani misle. Teško mi je o tome govoriti. Mogu dignuti plaće na dvije tisuće eura, isplatiti prvi mjesec i nakon toga zatvoriti gradsku kasu. Smatram da su plaće korisnika proračuna primjerene.
Lani smo imali određenu dinamiku aktivnosti u reorganizaciji gradskih tvrtki. Najavljeno, očekivano i zakonski obvezno smo prodali gradski udio vlasništva u tvrtki Pakrac-Plin. U Lokalnu razvojnu agenciju Poduzetnički centar Pakrac smo premjestili gradski komunalni pogon, pridružili im hotel, izdvojili u samostalnu ustanovu razvojni odjel. Koliko ste zadovoljni s prodajom Pakrac-Plina, što ćemo s ta tri milijuna i što se postiglo izmjenama u PCP-u?
Tvrtka Komunalac je prodala svoje vlasničke udjele u Pakrac-Plinu i oni raspolažu s novcem dobivenim od prodaje. Dio su već uložili u modernizaciju svog poslovanja, a dio će tek biti uložen na način da narednih 15-tak godina nećemo tamo trebati veća ulaganja u opremu. Mislim da su promjenom vlasničke strukture i odlaskom u sustav HEP-a zadovoljni i zaposlenici Pakrac-Plina, a meni je bilo važno da sačuvamo ta radna mjesta.
Što se tiče Poduzetničkog centra on je u trenutku osnivanja bio prvi u Hrvatskoj. No vremena su se promijenila, zakonski, stanje na tržištu. Danas svaki grad pa i mnoge općine, naravno županije, imaju svoje lokalne razvojne agencije i onaj poduzetnički centar iz vremena osnivanja našega se morao reorganizirati. Razvojne agencije se osnivaju uglavnom kao ustanove, jer kao ustanova može pisati projekte, ali ne mora naplatiti PDV. To je i bio jedan od razloga osnivanja naše takve ustanove i njenog izdvajanja iz PCP.
Što se tiče premještanja našeg komunalnog pogona, dva su razloga. Jedan su plaće. Zakonodavac nas u gradskoj upravi limitira da godišnji iznos plaća može biti do 20 posto od izvornih proračunskih prihoda. Drugi razlog je taj što smo željeli da komunalni pogon u svojoj djelatnosti bude dostupan i potrebama naših građana, naravno uz adekvatnu cijenu, za što je bilo puno upita, posebice u pogledu čišćenja od korova zaraslih parcela. U organizaciji unutar gradske uprave tržišne naplate trećim osobama nema, ali je moguće u sustavu trgovačkih društava. U tom segmentu smo se u većoj mjeri htjeli uhvatiti s čišćenjem takvih parcela kod vlasnika koji ne žive u Pakracu gdje to možemo napraviti uz adekvatna rješenja komunalnog redara i određenom financijskom zabilježbom na nekretnini, što nam nije bio cilj, nego nam je cilj poboljšanje kvalitete života građana, naročito onih koji u susjedstvu godinama moraju trpjeti u korov zaraslu nekretninu i svih onih negativnosti koje takva nekretnina nosi sa sobom poput prisutnosti divljih životinja, glodavaca i drugih štetočina.
Smještavanje hotela u PCP nije bilo planirano i žao mi je da je do toga došlo. On je tamo došao nakon što je prijašnji zakupoprimac otkazao ugovor, a na dva natječaja se nitko nije javio. Mi, kao vlasnici te zgrade, smo bili dužni stvoriti uvjete da poduzetnik tamo može zaći i početi poslovanje. To smo i napravili jesenas uz obećanje da ćemo ovog proljeća ići s novim natječajem. Natječaj je u tijeku i nadam se da će biti zainteresiranih poduzetnika. Ako ne, smatram da je naša obveza kao vlasnika te nekretnine da u gradu postoji hotel koji nam je potreban. Ovo nije prvi put da PCP u svom sustavu ima hotel. To smo imali već ranije u jednom prijelaznom razdoblju. Nadam se da će to, nakon ovog natječaja, ponovo biti samo prijelazno rješenje. Možda netko od mladih ljudi, koji sada tamo rade, ovaj natječaj prepozna kao svoju poduzetničku priliku.
Napokon infrastrukturu u novu poduzetničku zonu
Poduzetničkom centru kao upravitelju poduzetničke zone je prvenstveni posao briga o njoj. Ovih dana će se napuniti dvije godine kako je pet poduzetnika na natječaju otkupilo šest parcela. No od tada se malo tamo što događalo u smislu pokretanja proizvodnje. Očekivali smo da će nakon protoka toliko vremena tamo ljudi već raditi, ali se to uglavnom nije dogodilo. Zašto?
Sve je očišćeno. Taj dio su poduzetnici odradili. Nema više one zaraslosti. Mi smo sigurno godinu dana čekali novu trafostanicu koja će omogućiti napajanje zone električnom energijom. Trafostanica je sada u zoni, kroz projekt i natječaj smo osigurali sredstva za izgradnju kanalizacije i vodoopskrbnog sustava. I to će uskoro krenuti. Bez infrastrukture, naročito električne energije, nismo mogli od nikoga tražiti da pokrene proizvodnju.
Zona je stajala skoro 30 godina nekorištena, a zadnjih nekoliko godina su vidljivi pomaci. Ne bih se osvrtala na to razdoblje, prijašnje vlasnike i njihovu nebrigu. Nama je bio interes da zaustavimo daljnje propadanje i zato je Grad to otkupio, ali nismo bili dovoljno bogati da sve pokrenemo odjednom. Napravili smo cestu kroz zonu, sada i trafostanicu s koje će poduzetnici dobiti pravo priključka određene angažirane snage. Slijede voda i kanalizacija. Tamo još u svom vlasništvu imamo jednu manju parcelu za neke buduće potencijalne investitore. Sve ostalo je isparcelirano, što je također bio posao.
Trenutno se u Gradu provode dva projekta „Zaželi“. Tu je uvijek veliki interes prvenstveno kod korisnika, ali i kod teško zapošljivih žena. Imamo li sada dovoljno kandidata i iz jedne i druge kategorije i ima li naznaka da će projekt trajati duže od ovih šest mjeseci?
Meni je to najdraži projekt jer korisnici dobivaju neophodnu pomoć, a žene priliku za zapošljavanje. Korisnika ima, i kada prijavljujemo projekt, uvijek najprije sagledavamo korisnike. Za sada funkcioniramo i s brojem zaposlenih žena, a nadam se da će kandidatkinja biti i više. Mi se svi nadamo da će projekt biti dugotrajniji od ovih šest mjeseci za čije financiranje se odlučila Vlada RH uočivši njegovu potrebnost. Pogotovo u sredinama kao što smo mi. Nadamo se da će se do kraja ovog prijelaznog razdoblja, na razini EU i države, iznaći sredstva za njegovo produljenje na uobičajene tri godine. To smo imali i ranije i svi pokazatelji su pozitivni.
Lani je došlo do zastoja u financiranju projekata udruga sredstvima Europske unije. Stari natječaji su iscrpljeni, novih nema. Hoće li to izazvati zastoj u radu udruga?
Govorimo o takozvanom razdoblju zatvaranja financijskih omotnica gdje je jedno višegodišnje proračunsko razdoblje iscrpljeno, a drugo još u praksi nije započeto. Svi su čuli za Nacionalni plan otpornosti i oporavka gdje je predviđena i financijska omotnica namijenjena radu udruga i njihovom jačanju. Naše udruge jesu aktivne, čak i kroz ono razdoblje korone gdje su neke radile samo po prilagođenim uvjetima. Sada se rad nastavlja u normalnim uvjetima i u tome im sredstva prispjela iz europskih fondova znatno olakšavaju. Mogla bih navesti niz dobrih primjera. No izdvojit ću tek Udrugu slijepih koja je stvarno aktivna, kao i „Laticu“ gdje je uvijek netko zaposlen kroz projekte. Nadam se da će te primjere slijediti i drugi. Ne samo ove udruge koje su već provodile projekte nego i ostale. Znam da je ponekad u provođenju projekata postojao problem u sufinanciranju ili predfinanciranju i pozivam udruge gdje se takvi problemi pojave da se obrate nama u Grad da zajednički tražimo rješenje.
Prate li proračunska sredstva Grada namijenjena udrugama povećanje ukupnog proračunskog prihoda?
Ta sredstva iz godine u godinu povećavamo kao i za sve ostalo.
Kadrovi i stipendiranje
Dojam je da osim uobičajenih financijskih problema u radu gradskih ustanova, institucija i uprave, su sve više prisutni i kadrovski. Imate li i vi taj dojam?
Za upravu ne, ona normalno funkcionira i tu nema poteškoća. Ali drugdje postoji kadrovskih deficita. Posebno visokoobrazovanih.
Je li bi tu bilo kao moguće jedno od rješenja manja fleksibilnost u pogledu stipendiranja studenata koji nam po završetku studija prelako odlaze ili se ne vraćaju, kao i kroz izbor stipendiranja samo deficitarnog kadra, a ne svačijih želja?
Po pitanju stipendiranja svakako nešto moramo mijenjati. Naš načelni stav je da makar s minimalnim iznosom stipendiramo sve redovne i redovite studente. To je praksa dugi niz godina. Sustav smo dorađivali, uvodili deficitarna zanimanja, socijalne stipendije i stipendije za liječnike. Naši stipendisti imaju definirane obveze prema Gradu i oni koji se ne pridržavaju ugovora moraju vratiti stipendije. Ne mogu nikoga natjerati da se zaposli u Pakracu ako on smatra da njegovo radno mjesto nije za tu struku, ako u tom trenutku nema natječaja. No svi oni za koje postoji prilika u Gradu, ako je ne prihvate, vraćaju stipendije. Imamo dosta povrata stipendija, dakle ne dozvoljavamo svakome da ode samo tako. No što da radimo sa mladom ženom koja se udala u drugi grad, rodila i tamo našla posao? To je život. No s druge strane imamo i lijepih primjera naših stipendista koji su među nama.
U odnosu na uobičajenu praksu, ima li ove godine što novo i drugačije u obilježavanju Dana Grada?
Nešto bitno novo nema, jer mislim da dobru praksu ne treba mijenjati. Ponovo će biti program prilagođen različitim interesima, starostima, od djece do starijih i svatko će moći pronaći nešto za sebe. Bit će zabavno i svečano. Naravno da pozivam sve građane da se shodno svom interesu uključe u te manifestacije i tako nagrade ne mali trud onih koji su ih pripremali. Ujedno i svim naših građanima čestitam blagdan Svetog Josipa i naš Dan Grada.
- PIŠE: Pakrački List
- 951
U organizaciji Gradskog društva Crvenog križa Pakrac i Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu jučer je u prostoru Vatrogasnog doma u Lipiku održana prva ovogodišnja akcija darivanja krvi na kojoj je prikupljeno 117 doza.
Akciji je pristupilo 121 darivatelj, a među njima je i 6 novih. U Gradskom društvu Crvenog križa Pakrac zadovoljni su s odazivom, a sljedeće akcije dobrovoljnog darivanja krvi bi se trebale održati 29. svibnja, 28. kolovoza i 27. studenog. Tijekom četiri prošlogodišnje akcije dobrovoljnog darivanja krvi na području Lipika i Pakraca djelatnici Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu iz Zagreba uspješno su prikupili 454 doze.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 2088
Petnaestero učenika osnovnih škola iz Zagreba, Karlovca, Siska, Valpova, Kutine, Novske, Daruvara i Pakraca, nastupilo je na 4. Dječjem festivalu domoljubne pjesme „Croatio iz duše te ljubim“ održanom sinoć u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđman u Pakracu, koji je organiziran u sklopu obilježavanja 32. obljetnice početka Domovinskog rata u Hrvatskoj. Festival je bio natjecateljskog karaktera, a prvu nagradu osvojila je učenica Marta Deur iz Zagreba, članica dječjeg zbora Kikići, solistički program Slavuji, s autorskom pjesmom Maje Rogić „Procvjetala ružica“.
Nakon himne koju je otpjevala prošlogodišnja pobjednica Tena Badrov, voditelj programa Mario Barać u uvodnom izlaganju iznio je nekoliko povijesnih činjenica o početku Domovinskog rata u Pakracu s napomenom „kako ih nikad ne bi zaboravili i kako ne bi dozvolili da se tako nešto ikada više dogodi“. Osim saborske zastupnice i gradonačelnice Anamarije Blažević, jučerašnjem događanju prisustvovali su i Ferdinand Troha, dožupan Požeško-slavonske županije, Davor Huška, ravnatelj Uprave za financije i informacijsko-telekomunikacijske sustave u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU te Miroslav Ivančić, predsjednik Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika.
Stručni žiri u sastavu: Tea Silađi, učiteljica teoretskih predmeta i zbora te korepetitorica u Osnovnoj glazbenoj školi Pakrac, Nika Pastuović i Ivana Brkašić, pjevačice, Aleksandar Gašparović, nastavnik tabure u Glazbenoj školi Franjo Kuhač u Osijeku i Marija Martinelli, predstavnica Grada Pakraca, dodijelio je drugo mjesto Fabijanu Kovačeviću iz Novske, dok je treće mjesto pripalo duetu kojeg su činile Sofia Makar i Ena Maslać iz Zagreba. Pobjednica festivala nagrađena je poklon bonom u vrijednosti 200 eura, za drugo mjesto on je iznosio 150 eura, dok su trećenagrađene osvojile bon od 100 eura.
U ime organizatora posjetitelje je pozdravila Alfreda Petani Grafina, ravnateljica Osnovne glazbene škole Pakrac, izrazivši zadovoljstvo što je ovaj festival svake godine sve obimniji i time pridonosi njegovanju hrvatske domoljubne pjesme.
Gradonačelnica Blažević istaknula je kako obilježavanje obljetnice početka Domovinskog rata nije slavlje rata, već slavlje mira i pobjede. Također, u svom se obraćanju dotaknula rata u Ukrajini izjavivši da gaji veliko suosjećanje s ukrajinskim narodom koji proživljava one dane koje smo i mi prije 32. godine proživljavali. Svim natjecateljima poželjela je puno sreće uz želju da ponovo dođu i dogodine.
Osim nagrađenih, u natjecateljskom djelu programa još su nastupili Leona Milić iz Daruvara, Sara Lipošćak, Korina Eror, Sara Mihelić i Marijeta Klasan iz Karlovca, Buga Kurtović iz Valpova, Iva Roško iz Kutine, Tara Lozić i Karla Strinić iz Zagreba, te Korina Frajfogel i Benjamin Božić iz Pakraca. Prije proglašenja pobjednika posjetiteljima su se svojim izvedbama predstavili i gosti: zbor Osnovne škole braće Radića u suradnji s Udrugom djece branitelja Lipika i Pakraca, Ivana Brkašić uz pratnju Josipa Kneževića, stalna gošća festivala Nika Pastuović, te Tamburaški orkestar Pakrac uz solista Gorana Plavčeka.
Ovaj festival organizirali su Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, Osnovna glazbena škola Pakrac, Tamburaški orkestar Pakrac i Grad Pakrac, a program obilježavanja 32. godišnjice početka Domovinskog rata nastavlja se u utorak, 28. veljače, paljenjem baklji ispred pakračke župne crkve, te dan kasnije „Mimohodom pobjednika“ i prigodnim programom.
- PIŠE: Pakrački List
- 2350
Danas poslijepodne u prodaji će biti novi 609. broj „Pakračkog lista“ u kojem pišemo:
Sarma
Naši stariji sugrađani se sjećaju izgleda središnjih gradskih ulica i trgova iz 80-tih godina prošlog stoljeća. Izlog do izloga, trgovina do trgovine, gotovo sve s natpisom „Budućnost“ kako je glasilo ime tada našeg velikog trgovačkog poduzeća koje je imalo u svom sastavu na desetke gradskih i seoskih trgovina mješovitom robom, ali i specijaliziranih. Bilo je i drugih prodavaonica, primjerice šest specijaliziranih obuće, potom tekstila (Varteks, NIK, Jukon), namještaja, bijele tehnike….. U kombinaciji s vrlo dobro opskrbljenom prodavaonicom građevinskog materijala (poznata „rupa“) i Papukovim servisom i trgovinom automobila Zastava (jedinom u regiji) Pakrac je bio regionalni trgovački centar. Dobro se toga prisjetiti u dane kada pripremamo obilježavanje Dana Grada, ali i zbog jedne druge činjenice. Prema nama neslužbenim saznanjima sisački trgovački lanac „Mlin i pekare“ ovih dana je preuzeo prodavaonicu mješovite robe „Krndija“ smještene na početku istoimene ulice. Pakrac time u svom naselju više nema niti jednu prodavaonicu mješovite robe u vlasništvu neke domaće tvrtke ili obrta. Sve su ih preuzeli trgovački lanci sa sjedištima u nekim većim hrvatskim gradovima ili čak europskog koncerna.
Da ne idemo samo u već daleku povijest 80-tih godina prošlog stoljeća, podsjetimo se malo stanja od prije 20-tak godina, odnosno iz 2004. godinu i dolaska prvog trgovačkog lanca, KTC-a u Pakrac. Pakračani su do tada kupovali kruh, mlijeko i druge dnevne namirnice kod domaćih trgovaca: dvije ili tri prodavaonice „Krndije“, isto toliko Holda, u DUD-u („kod Ribe“), BiPi, „Ploštinčanki“, kao i u prodavaonicama dugovima načete Budućnosti koja je imala još uvijek, kao i dvije godina poslije, pet ili šest svojih trgovina mješovitom robom od kojih je najpoznatija bila „voćarna“.
Iza KTC-a je stigao Minaco (kasnije Billa, pa sada Spar) potom je PPK Bjelovar u stečaju preuzeo prodavaonice Budućnosti, stigao je Konzum, a na kraju je preostale naše male kvartovske dućane u vlasništvu Pakračana preuzela sisačka tvrtka „Mlin i pekare“. Ovih dana, taj proces završava. Pakrac i Pakračani više nemaju kvartovskih trgovina u svom vlasništvu. Kao što nemamo niti svoju stanicu za tehnički pregled vozila, svoje industrijske pogone ili ozbiljne građevinske tvrtke. Ostali su nam tek ugostiteljski objekti i poneka uslužna obrtnička radnja. Sve ostalo što ima veze s tržištem i novcem našlo se pod udarom globalizacije. Rječnikom jelovnika, svi jedemo sarmu, samo veliki meso, a mali kupus. Nažalost po male, taj trend je unazad dvadesetak godina sve izraženiji. I ne vidim kakve bi to demografske i gospodarske mjere, kakva politika, mogla zaustaviti, a kamo li okrenuti.
TEMA BROJA: PAKRAČKA DJECA U UDRUGAMA Sve prisutniji, značajniji i draži sadržaji
Što Pakrac u vannastavnim aktivnosti u dvadesetim godinama 21. stoljeća nudi djeci školskog uzrasta (7 do 15 godina starosti), koliko se na tom području promijenilo stanje unazad 20 ili 30 godina? Da bismo odgovorili na ovako kompleksno pitanje bilo je potrebno obaviti inventuru po različitim udrugama koje se bave kulturom, sportom i sličnim aktivnostima. Uglavnom jako puno posla pri čemu odgovori mogu biti višeznačni, a na neka pitanja ih niti nema ili su tek djelomična poput je li to više ili manje nego u drugim sličnim sredinama, tko to plaća i koliko to košta…?
INTERVJU: ANAMARIJA BLAŽEVIĆ, GRADONAČELNICA PAKRACA Godinu obilježila ulaganja u prometnu infrastrukturu
Idući mjesec obilježavamo Josipovo, Dan Grada Pakraca. Već tradicionalno u našim lokalnim medijima, uoči tih dana objavljujemo razgovor s gradonačelnicom Anamarijom Blažević u kojem tražimo njenu ocjenu gradskih aktivnosti u prošloj godini i razgovaramo o temama bitnim za život u gradu kao što su gradilišta, rad gradskih ustanova i tvrtki, proračunu, kadrovima, udrugama… Razgovarao Darko Baronica
LJUDI I ŽIVOT: DUBRAVKA I OSKAR ARLAND Samo da „Sloga“ napokon dobije svoj dom
U pakračkom prigradskom naselju Prekopakra ili Preko Pakra kako se kroz jedno razdoblje svoje duge povijesti zvala, većina, ali stvarno većina, obitelji bili su ili jesu, prema svom interesu pa i dijelom nacionalnoj opredijeljenosti, članovi ili „Češke besede“, ili „Seljačke sloge“, ili „Hrvatske žene“, ili svi izmiješani zajedno u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, Nogometnom klubu „Slavonija“ ili pak u Društvu Mađara, ili Društvu Talijana. Tako brojna društva i udruge ima malo koje mjesto pa nije ništa neobično da je i obitelj Dubravke i Oskara Arland, talijanskog porijekla, našla svoje mjesto u „Seljačkoj slozi“, Kulturno-umjetničkom društvu starom već 94 godine. Piše Duško Kliček
U novom broju još pročitajte:
NA PRIJEDLOG SUGRAĐANA Grad Pakrac u realizaciji malih komunalnih akcija
INVESTICIJE U KOMUNALCU Zanovljena i modernizirana oprema vrednija od 2 milijuna kuna
ENERGETSKA OBNOVA STAMBENIH ZGRADA U ovom ciklusu prošle dvije zgrade
PREHRANA SREDNJOŠKOLACA Do užine iz kantine i aparata
OSNOVNA ŠKOLA U PROJEKTU DJEČJEG PODUZETNIŠTVA O važnim temama kroz poduzetničku igru
NOĆ MUZEJA 2023. Još jedna uspješna noć kulture, lokalne baštine i zabave
PISALI SMO PRIJE 30, 20, 10 GODINA Prošli put od razminiranja do biciklističkih staza
IZBOR NAJBOLJIH POJEDINACA PAKRAČKOG SPORTA U 2022. GODINI Prispjelo 16 kandidatura u tri konkurencije
ZAVRŠEN KUNA KUP Veselje za 500 malih nogometaša i brojne roditelje
Sve to pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas na sljedećim lokacijama: MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Strossmayerova, Prekopakra, Krndija), KTC.
- PIŠE: Pakrački List
- 1061
Iz Županijske uprave za ceste Požeško-slavonske županije obavještavaju građane da će od 27. veljače do 20. ožujka biti za promet zatvoren dio ulice Josipa Jurja Strossmayera, na dionici od križanja s ulicom braće Radić i 30. svibnja do križanja s ulicom Ljudevita Gaja.
Obilazak je omogućen preko ulice Ljudevita Gaja te Trga bana J. Jelačića i ulice braće Radić.