- PIŠE: Pakrački List
- 3208
Piše: Duško Kliček
U pakračkom prigradskom naselju Prekopakra ili Preko Pakra kako se kroz jedno razdoblje svoje duge povijesti zvala, većina, ali stvarno većina, obitelji bili su ili jesu, prema svom interesu pa i dijelom nacionalnoj opredijeljenosti, članovi ili „Češke besede“, ili „Seljačke sloge“, ili „Hrvatske žene“, ili svi izmiješani zajedno u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, Nogometnom klubu „Slavonija“ ili pak u Društvu Mađara, ili Društvu Talijana. Tako brojna društva i udruge ima malo koje mjesto pa nije ništa neobično da je i obitelj Dubravke i Oskara Arland, talijanskog porijekla, našla svoje mjesto u „Seljačkoj slozi“, Kulturno-umjetničkom društvu starom već 94 godine.
U slučaju Dubravke Arland ne radi se samo o članstvu, nego je ta vrijedna i poduzetna žena već 12 godina i predsjednica „Seljačke sloge“, društva koja kulturu hrvatskog življa, jezik, nošnje, pjesmu, priče i običaje čuva od zaborava i pronosi ju širom županije, Hrvatske pa sve do Škotske, Njemačke, ili čak sve do Pariza i Francuske.
Dubravka maturantica
Otac me upisao u medicinsku školu
Dubravka je rođena u ožujku 1962. godine u obitelji Zandona, Antuna, medicinskog tehničara na internom odjelu i Dragice, čistačice - oboje, zaposlenika pakračke bolnice. Zajedno sa sestrom Renatom, poznatom pakračkom cvjećarkom, odrastala je na prelijepim padinama Prekopakre, dijeleći s ostalom djecom sve ljepote bezbrižnog djetinjstva. Tri razreda osnovne škole završila je u Prekopakri uz učiteljice Ružicu De Zan i Veru Drašković, a više razrede u Pakracu. „Nismo bili imućna obitelj, tek nešto vrta i okućnice, ali dvije plaće su ulazile svaki mjesec u obitelj, pa oskudice nije bilo. Nismo često išli na more, ali imale smo lijepo djetinjstvo. Kao dijete nisam razmišljala što bih željela biti, pa me otac, kao medicinski radnik, upisao u medicinsku školu i usmjerio mi život u tom pravcu. I, nije mi žao, jer da se ponovo rodim opet bih bila medicinska sestra. Jednostavno, volim pomagati ljudima, posebno bolesnima, i svako ozdravljenje, ili samo pomoć me čini sretnom“, kaže Dubravka koja najveći dio četiri desetljeća svog dugog radnog staža radi na odjelu intenzivne njege u pakračkoj bolnici.
Dragica i Antun Zandona
Stari bicikl
Oskar je rođen1963. godine i odrastao u Ploštinama. Otac Đuro (1938.) i majka Dragica (1944.) imali su uz Oskara i kćerku Violandu, sada udana Tatić. Četiri razreda je završio u područnoj školi u Ploštinama, a ostatak u Pakracu. Otac je bio poljoprivrednik i ciglar, a to znači težak, težak posao na koji je ekipa odlazila svakako, pa i biciklima sve do Virovitice i okoline. „Imali su dnevno tri obroka i to mlijeko i palenta, a na „jelovniku“ je kod nekih bila i rakija čičoka. Kada su se „odmarali“ između dvije peći s nekoliko tisuća komada cigli, kod kuće su obrađivali zemlju, sadili duhan. Ja sam si kao dijele puno toga želio, novi bicikl mi je bio velika želja, ali tek sam si mogao priuštiti da si od nekoliko starih bicikala složim jedan koji sam mogao voziti“, prisjeća se Oskar, koji je završio i školu za vozača. Oduvijek je volio mehaniku, pa je nakon osnovne škole otišao u „Papuk“ u zanat i u metalsku školu u Kutini. „Pilana je imala dobre majstore i od svakog se dalo puno toga naučiti. Radio sam u stolariji na održavanju strojeva pa onda i u ljevaonici. Nakon rata sam prešao u „Zagrebačke transporte“ kao vozač autobusa, a potom u VIOS, tvrtku šogora Tatića u Lipik“, podsjetio je Oskar na svoj radni put.
Već je godinama (od 1987.) član Lovačkog društva „Fazan“, gotovo isto godina koliko je i član „Seljačke sloge“ u koju se upisao, kako kaže „pod prisilom žene“, ali je izjavu, pogledavši u Dubravku, isti trenutak povukao. Ne samo da je član „Sloge“, nego je naučio i svirati brač i sudjeluje u mnogim „Sloginim“ aktivnostima. U tome je i velika potpora supruzi.
Od 1984. godine zajedno
Milijunaši nakon svatova
Dubravka i Oskar su se upoznali, ne znaju točno, da li u Ploštinama ili Prekopakri i nisu baš sigurni da li 1982. ili 1983. godine na jednoj od mnogih subotnjih zabava uz koje su mladi živjeli u godinama mladosti. „U tom obilju zabava pa i disko kluba u Prekopakri, ne možeš ne naći curu“, dodao je Oskar. Svatove su imali 1984. godine. Bili su to pravi selski svatovi pa je većina Ploštinčana došla u prvi dio svatova po mladu, u Prekopakru. Nakon toga otišlo se u Dom na ručak, a slavlje je nastavljeno kod mladoženje, do jutra u Domu u Ploštinama. „Bili su to veliki svatovi, 300 do 400 ljudi. Uz ostale skromne poklone dobili smo oko 21 milijun dinara i za te novce kupili smo polovnog „Fiću“. Tada je to bilo kao danas „Mercedes“ kada nije baš svatko imao auto. Bila je to velika radost za nas“, kažu Dubravka i Oskar. Kroz naredne godine, kako je standard rastao, mijenjali su i aute. U njihovom dvorištu parkirali su „Yugo“, pa „Mitsubishi“ (prvi novi auto 2000. godine), a danas uz „Golf“ imaju i dva terenca, vjerojatno za Oskara i lov.
Dubravka i Oskar u prekopakranskim nošnjama
Tri kćerke i kuća
Nakon vjenčanja Oskar je došao „pod krov“ svoje supruge, u Prekopakru i počela su pristizati djeca – tri kćerke: Andreja (životna suputnica Ivana Čevizovića) je rođena 1984. (završila je medicinsku školu i Visoku školu predškolskog odgoja; Ana (suprug Krunoslav Juranović), medicinska sestra (1986.) i Arijana (frizerka) - zaručnik Ivan Kaurin, 1998. Kćerke su proširile i obogatile obitelj Arland unučadima - čak njih petero. Nema sumnje da je ljubimac bake i djeda, ali i cijele brojne obitelji, dvogodišnji Roko (Andrejin sin). Baka Dubravka se jednostavno oduzme kada priča o unuku. „Otvoren je, zaigran, zna pjevati… voli tamburicu i još podosta toga…“, nabraja sretna baka, a mnogo lijepih riječi ima i za Aninu djecu: Niku Leu, Dina i Luku. Kada dođu, puna je kuća, a kada odu, kuća je itekako prevelika. Da mogu, skinuli bi barem gornji kat, jer u kući ih je samo troje: uz Dubravku i Oskara a njima je u donjem dijelu Dubravkina 84-godišnja majka Dragica. Još je uvijek vrlo pokretna i vrijedna i često uskoči s kolačima (na dan ovog razgovora s krafnama) pomete, obriše prašinu… ma velika je pomoć Dubravki u svakodnevnim poslovima. „A i neka je, samo neka poživi i bude zdrava“, kaže Dubravka.
Kćerke (s lijeva): Ana, Arijana i Andreja (uz tortu)
I njihova kuća ima svoju priču: ratnu i poratnu. Na mjestu stare kuće koju su gradili još Dubravkini roditelji, Dubravka i Oskar su digli još jedan kat, jer bile su tu dvije obitelji sa sedam duša. Mislili su, kao i većina roditelja da će bar neka od tri kćeri ostati u Prekopakri u Ulici Dalibora Duchača 52. Međutim, kako to obično biva, kćerke su otišle, a velika je kuća ostala. Kako je bila na brisanom prostoru, doživjela je tijekom rata znatna oštećenja pa je kroz naredne godine obnovljena do današnjeg izgleda.
Unuk Roko
Obitelj pa „Seljačka sloga“
Od kada zna sebe, Dubravka je pratila rad „Seljačke sloge“, njihove nastupe, prelijepe nošnje i već se, kako kaže, kao cura priključila Društvu. Imala je manje prekide zbog obiteljskih razloga, ali prikupilo se, godina po godinu, tek nekoliko godina manje od pola stoljeća. Bila je Dubravka i još je uvijek aktivna u pjesmi i plesu, a u „Slogu“ je povukla supruga, koji je naučio svirati brač i kćerku Arijanu koja svira bisernicu. Čini se da je i Roko na najboljem putu da jednoga dana naslijedi tetku, baku i djeda.
„Ja to jednostavno volim i ništa mi nije teško napraviti za „Slogu“. Znatan dio mještana su naši članovi, broj se stalno vrti oko 300, a tu je i 30 aktivnih članova od 5 do 60 godina. Veliku pomoć imamo od starih članova, koji, na žalost, polako odlaze, ostavljajući nama mlađima uspomene, neke stare stvari, dragocjene savjete - i kako da to ostavim, nemam srca. Ma, samo da čujete kada stari članovi: Jozo Kobetić, Dina Rihtarić i Boro Širac zapjevaju kao „sokolovi“. To je nešto prelijepo…
Pa mi smo našu prelijepu prekopakransku nošnju promovirali ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Dva puta smo kao prvaci županije izborili nastup na državnom natjecanju… Kupujemo dijelove nošnji, nešto po njima sašijemo, nešto izradimo po originalima smještenim u posudionici i radionici narodnih nošnji u Zagrebu. Mnogo su po tom pitanju napravile vrijedne ruke naših članica: Jakomine Nine Šmit i Zlate Svjetličić…“ nastavlja Dubravka i po tko zna koji puta podsjeća na njihovu veliku želju i problem – problem njihovog doma.
„Mi smo u 94. godini svog postojanja, a nemamo svoj kutak, svoj dom. Doduše, koristimo godinama Češki dom za nastupe, zatim koristimo i hol Osnovne škole za probe, a privremeno smo koristili i prostor Vatrogasnog doma i „plave kuće“ uz Češki dom. Dobro surađujemo sa svima, ali, mi smo, jednostavno, beskućnici. Nošnje nosimo svako svoju kući, a po kućama, najviše kod mene, smještene su neke zajedničke stvari „Sloge, ponešto arhive i drugog materijala.
Bilo je nekih pokušaja za izgradnju doma, ali stvari se pokrenu, pa ponovo utihnu, pa je nama osnovni zadatak ne ugasiti „Seljačku slogu“ i nastaviti s ovakvim radom i nadom da će se započeti projekti oko izgradnje Doma ponovo pokrenuti i jednu od narednih obljetnica dočekati u svojoj kući“, gotovo u jednom dahu je rekla Dubravka, ističući dobru suradnju sa Gradom Pakracom i Županijom, ali Dom i dalje ostaje tiha patnje. .
Jer, kako ističe, „Seljačka sloga“ je svojim brojnim nastupima prezentirala na najbolji način Pakrac; predstavila nošnje, običaje, pjesme prekopakranskog kraja; sudjelovali su povremeno na „Đakovačkim vezovima“, Vinkovačkoj jeseni“; domaćini su smotre folklora „Pakračko ljeto“ i „Šokačkog sijela te gosti ili domaćini na brojnim drugim kulturnim i tradicijskim manifestacijama.
„Uz zdravlje i sreću u obitelji, najveća mi je želja samo taj naš Dom u Prekopakri kako bismo dobili svoj kutak za život i rad. Mislim da smo to mi i svi oni koji su kroz sva ta desetljeća bili članovi „Sloge“, zaslužili svime što smo kroz 90 i više godina rada činili i sačuvali dio naše i povijesti i povijesti ovog kraja za pokoljenja koja dolaze“, završila je priču Dubravka.
Unučad (s lijeva): Lea, Dino, Roko, Luka i Nika
- PIŠE: Pakrački List
- 1113
Što Pakrac u vannastavnim aktivnostima u dvadesetim godinama 21. stoljeća nudi djeci školskog uzrasta (7 do 15 godina starosti), koliko se na tom području promijenilo stanje unazad 20 ili 30 godina? Da bismo odgovorili na ovako kompleksno pitanje bilo je potrebno obaviti inventuru po različitim udrugama koje se bave kulturom, sportom i sličnim aktivnostima. Uglavnom jako puno posla pri čemu odgovori mogu biti višeznačni, a na neka pitanja ih niti nema ili su tek djelomična poput je li to više ili manje nego u drugim sličnim sredinama, tko to plaća i koliko to košta…?
No, idemo redom.
Polazna osnova je svakako podatak da je jesenas u pakračku osnovnu školu krenulo 593 učenika što bi trebao biti najbolji pokazatelj brojnog stanja naših mladih sugrađana u dobi od šest ili sedam do 15 godina. Sigurno je da je nerealno očekivati zbog mjesta stanovanja, obveza roditelja, sposobnosti i interesa djece, obiteljskih materijalnih prilika da ćemo ih baš sve naći u vanškolskim aktivnostima naše tri ustanove, desetak „kulturnih“ i sedam ili osam sportskih udruga koliko ih ima određene sadržaje prilagođene tom uzrastu. Zato idemo redom prikazati što je pokazala naša „inventura“.
KULTURA: Tri ustanove i devet udruga
Na području Pakraca osim tri ustanove; Gradske knjižnice Pakrac, Muzeja grada Pakraca i Osnovne glazbene škole Pakrac, koje u svom redovnoj djelatnosti nude i sadržaje za djecu, registrirano je i 9 udruga u kulturi, od toga njih 7 u svom radu okrenuti su i najmlađima.
Svima njima, kako su nam istaknuli u razgovoru, cilj u radu je ponuditi okvire u kojima će djeca od najranije dobi stjecati naviku posjećivanja kulturno-umjetničkih programa te se istovremeno aktivno uključivati u kreiranje istih.
Muzej grada Pakraca i Gradska knjižnica Pakrac zadnjih nekoliko godina zajedničkom suradnjom provode „ustaljeni“ program posvećen isključivo djeci; Coolturno ljeto koji je nastao kao ponuđen kvalitetan, zabavan i edukativni sadržaj preko ljeta. Program se pokazao kao „pun pogodak“, ističu nam ravnateljice Jelena Hihlik i Monika Lucić Fider, s obzirom na već poveću brojku djece koja konzumiraju takve sadržaje. Ona su povremena, ovim slučajem ljeti, pa djeca i roditelji mogu pratiti sve aktivnosti, bez preklapanja s drugim, što je ipak prednost. Također jedna od stalnih događanja u knjižnici su čitaonice svakog četvrtka za djecu što su djeca također prepoznala. „Većina programa koje provodimo bude prilagođena djeci, primjerice kada pripremamo neku izložbu koja će okupiti ipak odraslu publiku, tu tematiku prilagođavamo i dječjem uzrastu kako bi i oni mogli biti sudionici tog kulturnog sadržaja. Tako je nastao i Minimultipak, mali arheolozi i slični programi, ističu ravnateljice. Kako su nam rekle, svi ponuđeni sadržaji djecu ne odgajaju nužno u smislu samo redovitog dolaženja, nego će u njima stvoriti promjene i reakcije, odnosno potrebe za različitom kulturnim aktivnostima gdje god bili.
Osnovna glazbena škola Pakrac godišnje ima oko 90-ak upisane djece koja redovno pohađaju nastavu koja je obavezna kao i svaka druga općeobrazovna škola. Tu su obaveze ipak ozbiljnije i zahtjevnije od nekih drugih izvanškolskih aktivnosti koje djeca mogu nesmetano upisivati i ispisivati. Upravo iz toga razloga, ali i zbog same nastave koja se odvija u popodnevnim satima, puno se vodi briga i veliki je angažman da se rasporedi ne preklapaju jer mnoga djeca uz glazbenu školu, aktivna su i u području sporta, rekla je Alfreda Petani Grafina, ravnateljica Osnovne glazbene škole Pakrac.
Djeca sviraju, plešu, glume…
Jedna od udruga koja se direktno oslanja na rad glazbene škole je Tamburaški orkestar Pakrac osnovan 2015. godine s namjerom da učenike kad završe osnovnu glazbenu školu usmjere u daljnje bavljenje glazbom, u ovom slučaju u orkestar u kojem uz djecu kojih je većina, sviraju i odrasli. Na redovnim probama okupi se od 12 do 15 tamburaša, što je zadovoljavajuća brojka s obzirom i na broj instrumenata, kaže nam Alfreda Petani Grafina, predsjednica istoimene udruge. Jednom do dva puta tjedno, ponekad i više, ovisno o potrebama nastupa mladi tamburaši vježbaju u prostoru glazbene škole, a svoj rad redovito prezentiraju na svim lokalnim manifestacijama. Do prije pandemije, često su gostovali i u drugim gradovima, no ove godine planiraju vratiti se i tim aktivnostima. Postoji odlična suradnja s KUD-om Seljačka sloga jer se u nedostatku tamburaša nadopunjuju u nastupima. „Roditelji ne plaćaju nikakvu naknadu ili članarinu, a nama je drago što se većina učenika i kad zbog daljnjeg školovanja odu iz Pakraca ipak rado vraćaju na probe i odrađuju nastupe s voljom i entuzijazmom“, rekla je Petani Grafina.
KPD „Sloga“ osim što nudi kontinuiranu i redovnu kinoprikazivačku djelatnost kao uslugu građanima, a tu pripadaju i djeca, koja je usmjerena i prema najmlađim, bavi se i kazališnom djelatnošću kada često ugošćuju dječje kazališne skupine po potrebama i dogovoru s odgojno obrazovnim ustanovama. Uz različite projekte uz koje idu i određena sredstva, članovi KPD „Sloga“ odradili su niz programa vezanih uz animaciju, glumačke radionice i slične aktivnosti kako bi različite vrste umjetnosti približili djeci, no ono što je trenutno konstanta u radu je mala glumačka sekcija koju vodi tajnica „Sloge“ Dubravka Špančić. Njih 15-ak sastaje se svakog petka na dramskim vježbama. Kriteriji za priključiti se ne postoje, nema nikakve audicije niti se razvrstavaju mališani na talentiranu ili netalentiranu djecu. Svi glume, sami raspoređuju uloge, i nema roka za nastanak predstave niti smatra da to treba biti u amaterizmu, dodaje Špančić. „Osobno se među tom djecom osjećam odlično, različite su to osobnosti, i sve njih treba uklopiti kao dramsku skupinu, ali opet da svatko bude svoj. Djeca vole nastupati, pa čak i ona sramežljivija zato im kazalište približavam kroz igru“, kaže Špančić.
Djeca vole javne nastupe
Martina Svjetličić Brtan, članica KUD-a „Seljačka sloga“ iz Prekopakre već 16. godinu vodi dječju folklorašku sekciju, rekla nam je kako se broj djece na probama prije pandemije bio veći od 20, a sada ih imaju 15-ak što ocjenjuje vrlo dobrim. Ovih 15-ak malih folkloraša su konstantni u radu. Okupljaju se jedanput tjedno u holu škole u Prekopakri. Dodatni motiv za bavljenje folklornim plesom jest što roditelji malih folkloraša ne plaćaju mjesečnu članarinu već samo simboličnu godišnju članarinu kao članovi KUD-a. No, kako ističe Svjetličić Brtan, djeca koja dolaze su ona koja to sama žele, posebne animacije s njene strane nema jer tu ulogu ipak preuzimaju roditelji s kojima ima odličnu suradnju. U KUD-u plešu djeca iz šireg područja Pakraca, okolnih sela i Lipika. „Djeca jako vole nastupati, a predstavljamo se osim na lokalnim manifestacijama, i na događanjima izvan našeg područja. Vole pokazati javnosti sve što su naučili i to nas u cijelom Društvu gura naprijed, kaže Svjetličić Brtan.
Ljubav prema folkloru te češkoj tradiciji gaji i Češka beseda Prekopakra koja također okuplja najmlađe sugrađane u plesu i glazbi. Njihova dječja folklorna skupina ima 10-ero djece koja redovito dolazi na probe. Uz koordinatora Igora Mateka te po potrebi nekih od starijih članova besede, djeca jednom tjedno u Češkom domu u Prekopakri vježbaju plesne korake, ali i tradicionalne scenske igrokaze, što im se posebno sviđa, rekla nam je predsjednica Slavica Plavček. Za one vrtićke dobi, članovi besede su ponudili i mogućnost plesanja s roditeljima ili bakama i djedovima kako bi im bilo lakše u prilagodbi. Uz njih, u besedi djeluje i skupina mladih glazbenika koju vodi profesor Dragan Starivlah uz koordinatora Antuna Novaka, a okuplja ih devet, većinom srednjoškolaca te studenata.
Svi oni redovito nastupaju gdje god im se ukaže prilika i rado pokazuju uvježbane koreografije. Plavček ističe, kako priključiti se u plesnu ili glazbenu sekciju nije uvjet da netko bude češke nacionalnosti. Naprotiv, primaju svakog tko želi učiti i naučiti njegovati tradiciju i za to ne uzimaju nikakvu naknadu u smislu članarina. „S roditeljima imamo odličnu suradnju i oni imaju važnu ulogu u usmjeravanju i motivaciji svoje djece. Smatram da je svaka izvannastavna i izvanškolska aktivnost u kojoj se djeca igraju, druže, pri tom nešto i uče, imaju prilike pokazati to javnosti, ključan faktor u zdravom i sretnom odrastanju, a s tim i mi kao zajednica dobivamo puno“, istaknula je Plavček.
Plesni klub Dolce Pakrac-Lipik na našem području okuplja najveći broj djevojčica u organiziranom plesu. Prema riječima tajnice Katarine Plavček, ove godine ih je upisano njih 52 uzrasta od 5 do 18 godina, od toga samo dvije srednjoškolke. Raspoređene su u pet skupina, tri grupe većeg uzrasta treniraju dva puta tjedno dok se jednom tjedno sastaju dvije grupe najmanjih plesačica. Sve one redovito treniraju s voditeljicom i trenericom Marijanom Verčej u prostoru Hrvatskog doma u Pakracu. Plavček je istaknula kako je interes za ovakvim načinom plesa kod naše djece velik pa su nažalost na upisima neke morali i odbiti jer jednostavno nemaju kapaciteta. Budući da je prostor u kojem vježbaju u najmu, a podmiruju se i putni troškovi trenerice, roditelji za djevojčice koje treniraju dva puta tjedno izdvajaju 19,91 eura mjesečno dok je 13,27 eura mjesečni trošak treninga plesa jednom tjedno. U radu Kluba roditelji puno pomažu, posebno u izradi kostima za nastup koji su uvijek drugačiji kao i same koreografije.
Klub ratničkih vještina „Bujinkan sheishin dojo Pakrac, kao „netipična“ kulturna udruga također okuplja osnovnoškolce nižih razreda, njih tridesetak, koji također redovito pohađaju treninge Maria Tušeka u prostorijama stare osnovne škole.
Svi naši sugovornici istaknuli su jednake zaključke: u radu s djecom u kulturnim djelatnostima nema nikakve zarade, niti bi trebalo biti. Najčešće se rad očituje kroz ljubav prema prenošenju znanja i vještina u nadi da će to darovano volontersko vrijeme uroditi plodom. Kroz godine takvog rada već se vide i određeni rezultati. Neki se, sad već odrasli ljudi, rado vraćaju udrugama, ili kao aktivni članovi u nekim od drugih sekcija ili pak samo kao eventualna logistička pomoć i podrška. Kultura nije ekskluziva, ona treba biti svakom dostupna, tretirana kao životna potreba koja nas čini boljim ljudima.
Na treninzima tjedno preko 200 djece sportaša
Što se tiče sportskih udruga najbrojniji je Nogometni klub Hajduk. U četiri starosne kategorije raspona po dva ili tri godišta 6 do 15 godina u njima nogomet (zimi mali nogomet) trenira oko 80-ero djece, kaže voditelj škole Dreko Kelemen pri čemu ne broji 20-tak djece predškolske dobi koji nisu natjecateljska kategorija. Svi ostali su natjecatelji, registrirani nogometaši koji se natječu s vršnjacima u županijskim ligama, najčešće naše županije, mada lige znaju prelaziti i njene granice prema Bjelovaru, Virovitici i Sl. Brodu ovisno o potrebi formiranja natjecanja. Treniraju tri do četiri puta tjedno i vikendom je utakmica. Tako skoro 11 mjeseci godišnje (izuzev srpnja) tako da je to za svaku selekciju oko 180 aktivnosti godišnje. Klub osigurava stručne trenere, grijane svlačionice s tušem, održavane travnate terene i druge uvjete za održavanje treninga i utakmica poput dresova, rekvizita, administraciju, suce, sudjelovanje u županijskoj, regionalnoj i državnoj selekciji talentiranih igrača. U suradnji sa sponzorima nastoji se za svu djecu osigurati godišnje bar jedna majica, a u suradnji s roditeljima jedinstvene trenerke, ruksake, poneku pizzu, sendvič i sok. Mjesečna članarina je 100 kuna, uz benifite za drugo i slijedeće dijete, udaljenost od stadiona i uglavnom niti jedno dijete nije isključeno zbog neplaćanja članarine. Roditelji kupuju (nabavljaju) kopačke i trebali bi, posebno kod mlađih kategorija, sudjelovati u prijevozu na gostujuće utakmice što neki odrađuju izuzetno uredno, a neki baš i ne.
To je manje više obrazac po kojem rade s djecom sve pakračke sportske udruge. U Rukometnom klubu „Lipa“ ih je oko 65 razvrstanih također u tri kategorije pri čemu su najbrojniji oni do 10 godina (30), do 13 godina ih ima 15 i 20 u kategoriji dvije godine starijih. Svi su natjecatelji koji imaju svoje trenere i natječu se geografski gledano šire od Hajdukovih jer je rukometnih klubova manje, na prostoru Slavonije i sjeverne Hrvatske. Treniraju u dvorani dva do tri puta tjedna. Nažalost zbog premalo dvoranskih termina ponekad i po dvije selekcije istovremeno. Klub osigurava sve neophodno za odigravanje utakmica te prijevoz, sendviče i sokove na gostovanjima. Roditelji moraju osigurati adekvatnu obuću i plaćaju 100 kuna (sada 14 eura) mjesečne članarine.
Djevojčice na odbojci i tenisu
Oko 60-tak djece školske dobi je aktivno u Odbojkaškom klubu Volley Pakrac, no za razliku od Hajduka i LiPe gdje su djevojčice izuzetak ili manje prisutne ovdje je riječ o gotovo u potpunosti ženskoj populaciji, kaže Zvjezdana Kliček, članica uprave i jedna od trenera/ice. Djeca su razvrstana u četiri starosne kategorije koje treniraju u dvorani tri puta tjedna i utakmica vikendom. Natječu se s vršnjacima s područja sjeverozapadne Hrvatske o čemu svu brigu vodi klub. Zahvaljujući projektu Ministarstva na kojem su se lani natjecali uspjeli su kvalitetno riješiti opremu koju čine dresovi, majice, dukse, lopte, ruksaci koju još uvijek raubaju i kako sami kažu „ne moraju se sramiti na gostovanjima“. Roditelji plaćaju mjesečnu članarinu od 20 eura.
Masovno okupljalište malih sportaša je još i tenis klub „Pakrac. Mada rade oko dvije godine sada u školi tenisa imaju već 50-tak djece školskog uzrasta, podjednako dječaka i djevojčica, kaže trener Dino Galijaš. Rade svih 12 mjeseci godišnje u grupama od 4 do 6 igrača, s dva treninga tjedno od po 60 minuta. Povremeno odigravaju mečeve protiv vršnjaka iz okolice kao što je Daruvar, Nova Gradiška, a prigodno organiziraju i klupske turnire kako bi djeca osjetila natjecateljsku draž i atmosferu. Za početnike neophodni reket osigurava klub, kao i loptice za sve. Roditelji ostalu opremu i plaćaju mjesečnu članarinu 35 eura zimni, odnosno 30 eura izvan balonske sezone.
Od prošle jeseni školu kuglanja za djecu je u program vratio i Kuglački klub Pakrac-Papuk. U dobi od 10 do 15 godina kroz razne demonstracije i pokaznim igraonicama je prošlo oko 50- djece, a na treninzima je ostalo njih 15-tak, više djevojčica nego dječaka, kaže trener Robert De Zan. Za sada samo treniraju dva puta tjedno, a nastave li iduće jeseni će stariji i na prva natjecanja. Kao i odrasli članovi kluba plaćaju mjesečnu članarinu od 100 kuna koja se korist za podmirenje troškova najma kuglane.
Pojedinačno djeca su još u pakračkom sportu kao registrirani sportaši još prisutni u streličarskom i moto klubu tako da bi smo mogli zaključiti da od onih početno spomenutih 593 učenika se organizirano sportom u klubovima bavi njih oko 270, dakle nešto manje od polovine. No, kao i svaka druga statistika i ova je manjkava. Prvi je razlog što su neka djeca prisutna na treninzima u dva, pa i u tri kluba, dakle ubrojili smo ih višestruko. Drugi razlog je u konstantnosti. Neki su skoro neizostavni sa svake aktivnosti, neki dođu povremeno, neki dođu, pa ih tjednima nema, pa se vrate i slično. No činjenica je da je u organiziranoj ponudi najmanje pet vrsta sportova na otvorenom i dvoranskih. Činjenica je da djeca treniraju, vjerojatno ne radi toga da bi sutra bili vrhunski sportaši jer u Pakracu nema za to uvjete (prostornih, materijalnih, kadrovskih) već radi sebe i korisno iskorištenog slobodnog vremena i dobre zabave.
Sve prisutniji i značajniji pokazatelj kvalitete življenja
Ovako iskazano stanje mogućnosti vanškolskih aktivnosti za djecu u Pakracu odlično, dobro, nedovoljno? Odlučite sami. Oni stariji neka se prisjete da mali Pakračani pred pola stoljeća izvan školskog sustava skoro pa nisu imali apsolutno niti jednu aktivnost. Pred dvadesetak godina one su bile kud i kamo prorijeđenije, ali tada nismo imali sportsku dvoranu, Hrvatski dom, današnji izgled stadiona, teniske terene i još koječega, ali niti facebooka, interneta, mobitela. Broj udruga stalno raste, a time i raznolikost ponuđenih sadržaja, ali i njihov zdravstveni, edukativni, socijalni i svaki drugi element. Grad time postaje veći i kvalitetniji u očima njegovih stanovnika, ali i žitelja drugih takvih urbanih jedinica. Stroga i te aktivnosti trebaju podlijegati sufinanciranju iz gradskog proračuna koji u konačnosti i pune ti isti korisnici u udrugama. No istovremeno je to i stvar privatne ljubavi i zabave. Stoga nam se čini zajedničko financiranje najbolji model: i zbog financijske mogućnosti i zbog odgovornosti prema potrošnji novca namijenjenih ipak sekundarnim životnim sadržajima. Bez obzira što su oni u našim svakodnevnim životima sve prisutniji i značajniji, a naročito draži.
- PIŠE: Iva Širac
- 2133
„Pobunjenici su imali namjeru rušiti institucije hrvatske države i njezinu demokratski izabranu vlast. I ovo je prigoda 32 godine poslije prisjetiti se tog nasilja koje je dovelo do agresije na hrvatsku demokraciju. Danas na poseban način izražavam zahvalu svim pripadnicima redarstvenih snaga koji ste tada sudjelovali u intervenciji u Pakracu, gradu koji je svo vrijeme Domovinskog rata bio na prvoj crti obrane“, započeo je danas govor Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja, ispred branitelja, brojnih uzvanika i Pakračana u kino sali Hrvatskog doma dr. Franjo Tuđman na svečanosti kojom je završena trodnevna manifestacija obilježavanja početka Domovinskog rata - 1. i 2. ožujka 1991. godine.
Ministar Tomo Medved
Ministar Medved istaknuo je kako ta zahvalnost hrvatskim braniteljima nije samo deklaratorna, nego se odražava sadržajno i konkretno nizom mjera koje hrvatska Vlada prepoznaje kao dug najzaslužnijima za slobodu koju danas imamo. „Neizmjerno sam ponosan što sam dio tog naraštaja, kao pripadnik postrojbe koja je prije 32 godine ovdje, u Pakracu zajedno s drugim postrojbama pokazala snagu hrvatskog jedinstva“, rekao je ministar te dodao kako nas je taj Domovinski rat trajno obilježio, a najveći prioritet je traganje za nestalim osobama. „Danas ovdje u Pakracu želim posebno naglasiti kako među brojnim žrtvama velikosrpske agresije naše misli i molitve su posebno usmjerene prema hrvatskom mirotvorcu i mučeniku dr. Ivanu Šreteru, koji je otet i zlostavljan, a potom je nestao, unatoč svojim pomirljivim porukama. Činili smo i nastavit ćemo činiti napore u pronalasku dr. Šretera, ali i svih nestalih osoba. Ministar je svoj govor zaključio važnošću prenošenja istine na mlade generacije, što je program koji se provodi u okviru Memorijalnog centra Domovinskog rata u sklopu kojeg su povezani svi ratom stradali gradovi.
U svom obraćanju ministar Medved najavio je i izgradnju hostela u Pakracu namijenjenog smještaju učenika koji će dolaziti učiti o značaju Pakraca u Domovinskom ratu, kao i ustanovu za skrb o braniteljima koji su u potrebi.
Gradonačelnica Anamarija Blažević
Prva govornica na današnjoj svečanosti bila je pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević istaknuvši kako se „nalazimo na mjestu gdje je prije 32 godine započeo Domovinski rat u Hrvatskoj. Tih se dana ovdje osjećalo zajedništvo hrvatskog naroda, ali i pripadnika nacionalnih manjina koje su živjele, a i danas žive na području Pakraca. Nažalost, jedan dio srpske nacionalne manjine Pakrac nije prihvaćao kao hrvatski grad, a ni Republiku Hrvatsku kao svoju domovinu. Bio je to prvi oružani sukob na području naše zemlje, a pola godina kasnije Pakrac je postao jedno od najkrvavijih, ali i najključnijih bojišta Domovinskog rata“. Blažević je dodala kako zahvaljujući hrabrosti i odvažnosti svih hrvatskih branitelja nikad nije ostvaren cilj velikosrpskih ideja da zauzmu Pakrac koji su branili branitelji s područja čitave naše domovine te naglasila kako Pakrac nije samo grad Pakračana, nego i svih onih koji su ovdje bili 1991. godine te sudjelovali u njegovoj obrani. „Zbog svega ovoga navedenog, zbog naše budućnosti, moramo cijeniti našu prošlost. Zbog toga vam i ovom prigodom poručujem da pričate, pišete, snimate i podučavate o prošlosti našeg hrabrog naroda jer time pokazujete put našoj mladosti kamo treba ići. Pakrac je danas grad okrenut budućnosti. Još uvijek ga obnavljamo, a na nama je obveza da Pakrac i Republika Hrvatska budu baš onakvi kakvima su ih zamišljali hrvatski branitelji“, zaključila je obraćanje gradonačelnica, zahvalivši ministru Medvedu na tome što je u samom centru Pakraca izgrađeno spomen obilježje na kojem se može pokloniti svakom hrvatskom branitelju.
Ante Deur, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora
Ante Deur, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, istaknuo je kako je postojala generacija „Bogom dana“, ona koja je imala hrabrosti i ponosa suprotstaviti se nadmoćnijoj sili. „Danas i nakon 32 godine još uvijek smo svjesni da mnoge majke traže svoju djecu, supruge muževe, a mnoga djeca svoje očeve nisu ni upoznala. To je nešto što mi kao generacije ne smijemo zaboraviti jer mi smo svjedoci toga vremena. Mi to nasljeđe moramo prenositi dalje, bez obzira u kojoj političkoj opciji bili. Ovo je mjesto gdje se svi isto klanjamo, mjesto gdje se poklanjamo najvećoj hrabrosti i srcu u povijesti hrvatskoga naroda. Mi smo ti koji smo uspjeli ostvariti san, dobiti svoju državu. Ne dopustimo da pojedinci rade podjele, ne dopustimo da zaboravimo i radimo ono što je najbolje za hrvatskog čovjeka“, dodao je Deur.
General zbora Josip Lucić
U ime sudionika akcija tih dana govorio je general zbora Josip Lucić, pripadnik udruge „Tigar 90/91 Rakitje, rekavši kako je voljom hrvatskog naroda i snagom hrvatske policije i vojske Hrvatska posljednje 33 godine ostvarila sve svoje državne i političke ciljeve te živjela u miru na korist svih svojih građana. „Danas kad se nad Europom i svijetom opasnost rata u Ukrajini, mi hrvatski dragovoljci, specijalci, policajci i vojnici, iako u poznim godinama, dužni smo čuvati ideju na kojoj je prvi hrvatski predsjednik dr. Tuđman ujedinio naš narod. Dužni smo zrelo i odgovorno čuvati to djelo za koje je hrvatski narod tijekom povijesti, a posebno u Domovinskom ratu, platio visoku cijenu u poginulim, nestalim, ranjenim i umrlim braniteljima i civilima. Mi svi smo temelj hrvatske državnosti i garancija mira i budućnosti naše djece i unuka“, istaknuo je general Lucić.
Svečano obilježavanje početka Domovinskog rata čiji je organizator i domaćin bila Udruga policije branitelja Pakraca i Lipika i Grad Pakrac, uz pokroviteljstvo Ministarstva hrvatskih branitelja i MUP-a, završila je nastupom Policijske klape „Sveti Mihovil“ koja je današnju svečanost uveličala s nekoliko glazbenih intermezza.
- PIŠE: Iva Širac
- 2262
Svetom misom u pakračkoj župnoj crkvi UBDM koju je predvodio požeški biskup msgr. Antun Škvorčević i „mimohodom pobjednika“ ulicama Pakraca danas je započeo centralni događaj obilježavanja 32. godišnjice početka Domovinskog rata u Hrvatskoj.
Brojni branitelji, uzvanici, ali i građani koji su pristigli iz raznih dijelova naše domovine formirali su kolonu ponosa koja se kretala Ulicom braće Radića do Trga 76. bataljuna, potom Šuškovom ulicom preko Bolničke, Maticom hrvatske do mjesta centralnog spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu bana Josipa Jelačića gdje je vijence i lampione položilo zajedničko izaslanstvo hrvatskog Sabora predvođeno izaslanikom Antom Deurom te pakračkom gradonačelnicom i saborskom zastupnicom Anamarijom Blažević, zajedničko izaslanstvo Vlade na čelu s ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom zatim predstavnici obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, kao i predstavnici sudionika događanja 1./2. ožujka 1991. godine.
Također, počast poginulim hrvatskim braniteljima odalo je izaslanstvo Požeško-slavonske županije na čelu sa županicom Antonjiom Jozić te zajedničko izaslanstvo gradova Pakraca, Lipika, Bjelovara, Čazme, Garešnice, Križevaca i općina Gradine i Kaptola te ostalih gradova i općina.
- PIŠE: Pakrački List
- 1095
Lipičani Marko Barčan i Ivana Matačić te njihova Pivovara Slavonica dobitnici su srebrne povelje Suncokret ruralnog turizma - Sunflower Award 2022 u kategoriji craft turizam. Riječ je o nagradi koju dodjeljuje Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo, a svečana dodjela održana je sinoć, 28. veljače, u Hotelu Royal u Opatiji gdje su se okupili brojni turistički djelatnici u ruralnom turizmu.
„Ovo vrijedno turističko priznanje prije svega je potvrda našeg rada u posljednjih pet godina, u kojima smo postavili naš proizvod, craft pivo na turističku kartu Hrvatske. Priznanje je to turističke struke koje je dobila Pivovara Slavonica, no rekao bih da iza svega stoje ljudi, ideje i projekti te u konačnici vrhunski proizvod s odličnim brandingom za koji je odrađena i vrhunska prezentacija.
Konkurencija je bila velika, preko 160 projekata iz cijele Hrvatske u različitim kategorijama, a ovo je jubilarna deseta godina da se dodjeljuje suncokret Ruralnog turizma u organizaciji Kluba članova selo, dok je prva godina da se dodjeljivao suncokret u kategoriji craft turizma koji obuhvaća male pivovare, destilerije i proizvođače drugih craft domaćih proizvoda. Prijavila nas je krajem prošle godine Turistička zajednica Požeško-slavonske županije, a komsija nas je obišla u siječnju kad smo im prezentirali naš rad.“, izjavio je Marko Barčan za Compas.hr.
Ovo priznanje ističe Pivovaru Slavonica kao jednu od vodećih turističkih destinacija u našem kraju. Od osnutka, 2017. godine, Pivovara Slavonica je uspješno razvila turistički proizvod koji se temelji na predanom radu i izvrsnosti u proizvodnji piva. Osim proizvodnje vrhunskog piva, Pivovara Slavonica nudi i razne aktivnosti za posjetitelje, uključujući turu pivovarom i degustaciju piva, ali i usluge turističkog smještaja.
Priznanje Suncokret ruralnog turizma Hrvatske dodjeljuje se za izvrsnost u turističkim seljačkim gospodarstvima, tradicijskim domaćinstvima, tradicijskoj gastronomiji, vinskom i craft turizmu, aktivnim turističkim sadržajima u ruralnom prostoru, ruralno turističkim projektima, kao i onima koji imaju zaštićene i marketinške oznake, piše Compas.hr.
- PIŠE: Iva Širac
- 1781
Članovi udruga Hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika i Udruge djece branitelja Pakraca i Lipika večeras su na prostoru ispred pakračke župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije upalili „32 baklje pobjede“ kao simbol 32 godine od početka Domovinskog rata. Time je nastavljena manifestacija obilježavanja početka rata, događaja od 1. i 2. ožujka 1991. godine koja završava sutra.
Sutrašnji program počinje svetom misom za sve poginule i umrle hrvatske branitelje koja će u 10 sati biti služena u župnoj crkvi Uznesenja BDM. Nakon mise sudionici će formirati „Mimohod pobjednika“ koji će se ulicama Pakraca uputiti prema spomen obilježju hrvatskim braniteljima na Trgu bana J. Jelačića gdje je predviđeno odavanje počasti polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća dok će čitanje povjestice i obraćanje uzvanika biti na prostoru pakračke tržnice.
