Piše: Duško Kliček

Iznenada je u 51. godini, za vrijeme pohoda na Biokovo, preminuo Zoran - Zoka Milaković, naš sugrađanin, djelatnik Osnovne glazbene škole, predsjednik Planinarskog društva „Psunj“, pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja - stanica Požega, planinarski vodič, instruktor, izviđač i, dobri duh Psunja, Papuka i planina Hrvatske.

Djetinjstvo je proveo u Pakracu, nogomet je igrao na betonu uz stambene zgrade, a sate i sate je s društvom provodio u šumi na Kalvariji ili uz Pakru koja mu je tekla, tako rekuć ispod prozora u Bolničkoj ulici. Izviđačke vještine učio je na Otoku Mladosti, jedan je od osnivača pakračkog Odreda izviđača, čiji je bio predsjednik, isto kao i u Planinarskom društvu „Psunj“.

Postao je vodič - instruktor Hrvatskog planinarskog saveza. Održao je s kolegama brojne tečajeve za vodiče. Za naš „Omanovac“ zna cijela Hrvatska, govorio bi s ponosom često, ali, dragi Zoka, slobodno možemo dodati - i cijela Hrvatska zna i za tebe.

Članstvo u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja smatrao je kao nadogradnju svega onoga što je naučio u druženju s prirodom i kao priliku da još kvalitetnije pruža pomoć ljudima.

Za njim, uz suprugu, sinove, roditelje, sestru i ostalu rodbinu tuguju Pakračani i Lipičani, tuguju planinari pakračkog Društva, članovi planinarskih društava cijele Hrvatske, pripadnici HGSS-a, ali, tuguju i planine Hrvatske, tuguju brojne staze kojima je kročio i za koje je u „Pakračkom listu“ početkom travnja ove godine rekao da su „svaka staza i svaka planina njegov Everest, njegov vrhunac“.

Na žalost, na jednoj od tih staza završio je svoj kratak, ali bogat život, koji će nastaviti negdje drugdje na nekim drugim planinama i stazama - u vječnosti.