- PIŠE: Pakrački List
- 3407
Piše: Duško Kliček
„... Dobro jutro preko polja, ili brijegom kud nas volja, srce pozna svaki put.
Dobro jutro, dobri maju, dobro jutro, rodni kraju, tisuću i prvi put…“
Ovim je stihovima i pjesmom iz poznatog filma „Vlak u snijegu“ dočekao 4. rujna prvoškolce, u okviru prigodne svečanosti, dječji zbor Osnovne škole „Braća Radić“ u Pakracu pod ravnanjem učiteljice Kornelije Kobetić, koja je tom prilikom, zajedno s kolegama i djelatnicima škole dočekala, na najljepši mogući način, novu generaciju učenika.
Da mi je biti učiteljica
U obitelji Josipa - Zlatka Kobetića, milicajca pa policajca, i Vesne, djevojački Tepeš, djelatnice pakračke bolnice, rođeno je troje djece: Kornelija, 1981. godine, naša sugovornica, a danas učiteljica u OŠ „Braća Radić“ u Pakracu, Martina, 1982., dipl. ing biologije, profesorica u OŠ Lipik i Srednjoj školi Pakrac i Domagoj, 1993. godine, liječnik, specijalizant kardiologije u bolnici Dubrava u Zagrebu.
Kornelija sa sestrom Martinom
Pakrac, Prekopakra i šira okolina znaju Korneliju, crnku krupnih crnih očiju i prepoznatljivih „kobetićevih“ crta lica: znaju ju s mnogih nastupa „Seljačke sloge“ iz Prekopakre, znaju ju kao plesačicu, kao pjevačicu, kao čuvaricu domaćih pjesama i napjeva, kao sudionicu mnogih priredaba, ali, znaju ju i kao učiteljicu koja je ovih dana započela svoju sedamnaestu godinu rada s djecom u pakračkoj osnovnoj školi.
„Od malena sam željela biti učiteljica i ništa više pa sam u čestim igrama škole u našem i susjednim dvorištima ili bilo gdje drugdje, gotovo uvijek ja bila učiteljica. Tu želju osnažila sam u prvim razredima osnovne škole gdje mi je učiteljica bila Anđelka Roček, divna osoba, stručna, smirena, pedagoginja i psihologinja - sve u jednom, koja je učiteljsko zvanje usadila duboko u mene. I tada sam, gledajući u nju, gledala sebe pred razredom učenika kako im prenosim znanje i učim ih kako da budu dobri i pošteni ljudi, kako da vole i poštuju druge… upravo tako, kako nas je učila i učiteljica Anđelka koja je, inače, bila polaznica jedne od posljednjih generacija nadaleko poznate pakračke učiteljske škole.
Promocija - najsretniji dan za roditelje
Kada sam završila gimnaziju, dileme što ću i kuda dalje, kod mene nije bilo, nego sam, uz podršku roditelja, upisala učiteljski fakultet, grupu razredna nastava i hrvatski jezik“, počela je priču učiteljica Kornelija u razredu u kojem je dočekala svoje mališane, sada učenike trećeg razreda i s njima otpočela novu školu života. Uči ih, kako je rekla, svemu onom što je naučila o temeljima ljudskosti, pripremajući ih za život u duhu uvažavanja i tolerancije, jer, kako ju je naučio život, slova i brojke često nisu najvažnije u životu i tome ih upravo ona mora pripremiti i učiti baš kao što su učili i nju.
Donja Obrijež - najljepše učiteljsko iskustvo
Nakon završenog fakulteta i nekoliko mjeseci rada na određeno vrijeme, Kornelija je dobila stalno mjesto učiteljice u Područnoj školi u Donjoj Obriježi. Bio je to njezin prvi susret sa školom kakvu je zamišljala i za kakvu se pripremala. „Mještani, roditelji ali i djeca u razredu su me poštivali i uvažavali. Čuvala sam odgovornim radom i autoritet profesije i autoritet škole. Tako sam i nastavila kada sam nakon dvije godine dobila stalni posao u pakračkoj osnovnoj školi.
S bratom i sestrom
Odmah sam, već pri prvom susretu s učenicima i mještanima Donje Obriježi vidjela da odnos djece prema učitelju dolazi uglavnom iz roditeljskog doma. Na žalost, danas je toga ipak nešto manje i ovo je, ponekad, neka drugačija škola nego što sam ju ja upoznala u Donjoj Obriježi, iako i kod nas i danas prevladavaju lijepi primjeri odnosa učenika i roditelja i prema učiteljima i prema školi“, iznijela je svoje mišljenje Kornelija, ističući u više navrata kako niti jednog trenutka nije požalila što je učiteljica i da bi opet ponovila isti put, jer, kako je novljanski profesor Lončar rekao u jednoj svojoj pjesmi: „… od učitelja samo su bozi (bogovi) veći“:
Korijeni od 1760.
Kornelija, inače, potječe iz velike prekopakranske obitelji Kobetić, koja se spominje još 1760. godine u jednom od najranijih popisa stanovništva pakračkog kraja. Među i danas u Prekopakri prisutnim prezimenima: Širac, Drašković, Martinović, Ivanović, Nožarić, Jednaković… zapisan je i Ilija Kobetić.
Predsjedniku Tuđmanu uručila je poklon Grada
Priča se po selu, ili legenda tako kaže, da je još davno, prapradjed Kobetić prodao tada malu kuću u dvorištu, smještenom negdje na sredini dugačke ulice Ante Starčevića, nekom Hašpelu i tek ju je desetak ili stotinjak godina kasnije ponovo kupio Kornelijin djed Antun. U tom dvorištu izgradili su, uz štale i štagalj, obiteljske kuće Zvonimir i njegov brat Josip - Zlatko, Kornelijin otac, i, zanimljivo je, pa i poučno kako su se ta dva brata, zajedno s trećim, Tomom dogovorili da će stanovati u istom dvorištu i da ih buduće supruge, ali niti nitko drugi ne smiju posvaditi. I, tako je i bilo, pa i danas - je. Još jedna zanimljivost potječe iz tog istog i ne baš velikog dvorišta: u svijet su otišla dva doktora: Tomo, poznati infektolog koji je još davno nakon Pakraca posao nastavio u KBC-u Dubrava, i mladi Domagoj, Kornelijin brat, upravo sada specijalizant kardiologije.
Pjesme i ples - značajan dio života
Za Korneliju je otac Zlatko, nakon njezinih djetinjih akrobacija znao reći da je „trebala biti muško“. Bila je vrlo, vrlo živa, pa i preživa: lomila je dva puta desnu ruku, tri puta lijevu i jedan puta nogu, dok se one sitne ranice, padove s bicikla i čvoruge ili otekline nisu ni brojile. „Bila sam često u središtu nevolja, pa su se problemi uz mene jednostavno vezali i stizali jedni druge“, kaže uz smijeh Kornelija o tim, ipak lijepim, danima.
Kao malu, sve ju je interesiralo pa je još kao dijete upisana, kao uostalom i svi Kobetići i većina Prekopakrana, u Kulturno-umjetničko društvo „Seljačku slogu“ u kojoj je još i danas. Ljubav prema pjesmi ponijela je iz roditeljske kuće gdje se upoznala sa starim prekopakranskim i božićnim pjesmama. Slušala je starije i pamtila riječi. To joj je pomoglo da nešto kasnije sudjeluje u izradi knjige izvornih pjesama i napjeva Prekopakre, čime je dala nemjerljiv doprinos očuvanju bogate kulturne baštine ovog kraja.
Lede (s lijeva: Gordana Cecić, Martina Kobetić, Martina Lopar, Martina Svjetličić, Anita Širac i Kornelija)
S pjesmom je, uz ples, polako u KUD-u narastala i kao vrsna pjevačica postala je počimalja (ona koja počinje pjesmu) i dio tek osnovanog ženskog pjevačkog sastava „Lede“ (Leda - lijepa djevojka). Bile su to, uz Korneliju: njena sestra Martina, pa Anita Širac, Martina Lopar, Martina Svjetličić i voditeljica i pjevačica Gordana Cecić. Plesni sastav KUD-a vodile su glazbene pedagoginje i zaljubljenice Justina Justa Puhmajer i Cvija Grčević.
„Lede“ su snimile „a capella“ 2005. godine lijepe stare izvorne prekopakranske pjesme i napjeve i ostavile ih na dva nosača zvuka pod imenom „Prekopakro, milo selo moje“, naraštajima koji dolaze. Uslijedili su, zajedno s plesačkim i tamburaškim dijelom KUD-a brojni nastupi u zemlji i inozemstvu na etno smotrama i prigodnim priredbama, na Đakovačkim vezovima, Zagrebačkoj smotri folklora, zatim u Škotskoj, Njemačkoj… uvijek i svugdje u službi promocije Grada Pakraca i Prekopakre.
Poseban doživljaj joj je, kako kaže, ostao u sjećanju, kada je 1999. godine u Pakracu, predsjedniku Republike Hrvatske doktoru Franji Tuđmanu, uručila, obučena u prelijepu prekopakransku nošnju, poklon u ime Grada.
„Ti nastupi i sve oko glazbe i KUD-a ispunjavali su me srećom. I nisam ja bila počimalja samo na nastupima, ma, zapjevala sam ja često prva, i na obiteljskim okupljanjima i proslavama, smotrama, u autobusu ili u centrima gradova gdje smo nastupali. Uvijek me je pjesma pratila i bila je neizostavni dio mog života.
Veliko glazbeno iskustvo i znanje, Kornelija je primijenila i u pakračkoj osnovnoj školi, gdje vodi mali pjevački zbor, onaj, koji na najljepši način, pjesmom dočekuje svake godine male đake prvašiće.
2. A sa svojom učiteljicom
S pjesmom nisam živjela samo u KUD-u, nego sam jedno vrijeme pjevala i s bendovima, uz Željka Gašparović - Gašu i u „Moslavačkim lolama“ na svadbama, zabavama, veselicama i gradskim događajima“, ispričala je Kornelija o tim glazbenim danima koji i danas traju, doduše u skromnijim količinama.
I nije to sve što se tiče pjesme. Bila je Kornelija i dio glazbenog sastava „Vita nova“, koji je po dolasku župnika Dražena Radigovića osnovan u pakračkoj župnoj crkvi. Uz novi sastav pokrenut je i festival ili smotra crkvenih glazbenih sastava pod nazivom „Hodočašće u došašće“.
Lijep učiteljski život
Posljednjih godina Korneliju su naši sugrađani i gosti znali susresti tijekom ljeta, u za, po mnogim predrasudama, neobičnom za jednu učiteljicu, radnom mjestu - s bocom piva, soka ili kave na pladnju, poslužujući goste. Bila je, tako, učiteljica Kornelija, tijekom ljetnog školskog raspusta, konobarica, kaže - s ponosom, jer doživjela je samo pohvale. „Ja jednostavno, ne mogu ne raditi ništa i zato sam odabrala rad u kafićima „Manivi“, „Malom caffeu“ u Lipiku i na bazenima kako bih ispunila slobodno vrijeme, ostala s ljudima u komunikaciji, ali i osobnim primjerom pokazala i mogla pričati, posebno mojim učenicima, da nije ništa u životu sramota raditi. Ponosna sam na to, jer sam dobila pohvale od dragih prijatelja, poznanika pa i roditelja mojih učenika. To je u nekim slučajevima bio šok kod nekih koji su me vidjeli u neuobičajenoj ulozi, ali negativnih kritika nije bilo. Uslijedile su čak i čestitke što osobnim pozitivnim primjerom pokazujem da se svaki posao treba voljeti i cijeniti i da svaki ima svoje dostojanstvo. I o tome pričam svojim učenicima. To je škola života.
U kafiću
I, još nešto, radeći u kafiću shvatila sam koliko je posao učitelja gospodsko zanimanje i koliko je lakši u odnosu na konobara, jer i to čovjek mora iskusiti kako bi drugima mogao prenositi osobna iskustva“, rekla je Kornelija o tom svom ipak neobičnom, ali mudrom izboru.
Povratak u Prekopakru
Kornelija je zadovoljna životom. „Radim posao koji volim, kolege na poslu su profesionalne i kvalitetne, međusobno se poštujemo i uvažavamo; zdravi smo, imam drage prijatelje, pjesma je i dalje moj hobi, moj život, jer su me preko pjesme mnogi upoznali i s njom sam proputovala dio Europe i gotovo cijelu Hrvatsku, s njom sam doživjela lijepe trenutke u mom životu“, zahvalna je pjesmi Kornelija.
Danas živi s petnaestogodišnjim sinom Jakovom u Pakracu, koji je postao srednjoškolac u daruvarskoj gimnaziji. Normalno je da su sva majčina ljubav i velik dio njenog životnog iskustva usmjereni njemu, k njegovoj sreći. Godinama je bio nogometaš „Hajduka“, sada je rukometaš „Pakraca“. Naravno, majka sve to i mnogo toga drugog podržava.
Sa Jakovom, njenom najvećom ljubavi
Nakon smrti oca, u kući u Prekopakri je majka Vesna. Sama. Djeca su se, kako se to kaže, razbježala po svijetu, iako Kornelija, Martina i Domagoj navraćaju. Naravno, majci uvijek premalo.
U dvorištu Kobetićevih u Prekopakri dvije su kuće, dvije obitelji - Zvonkova i Zlatkova, i dvije snahe - Vesna i Matilda - koje se, kako su se braća dogovorila, ne svađaju. Kornelija kaže, kako njihova kuća neće ići na bubanj jer će se ona jednoga dana vratiti, u Prekopakru. Previše ju uspomena veže uz nju. Sjeća se prelijepih badnjih i božićnih večeri, božićne jelke okićene bombonima u „staniolu“, slame pod stolom i oraha… odlazaka na polnoćku… u toj kući je naučila prve pjesme i plesove, obukla prvu nošnju, odživjela uz brata, sestru i roditelje lijepo djetinjstvo i ispunila si jednu, najveću želju, postala je učiteljica.
- PIŠE: Pakrački List
- 942
U pakračkoj župnoj crkvi 22. listopada u 11 sati bit će održana Sveta misa na kojoj će gostovati zbor "Zagrebački liječnici pjevači", obavijestio je velečasni Jozo Zorić.
Ovaj muški pjevački zbor čine isključivo liječnici-medicinari i liječnici-stomatolozi, kao i studenti navedenih struka. Djeluju kao dio Glazbene sekcije Hrvatskog liječničkog zbora, a repertoar zbora čine djela hrvatske i svjetske sakralne i svjetovne glazbene baštine.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1192
U sklopu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke u Pakracu su u protekla tri dana provedeni besplatni preventivni pregledi oko 150 žena na mobilnom mamografu ispred Gradske sportske dvorane, u organizaciji djelatnika Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, a financirano od strane Grada Pakraca.
Dolazak mobilnog mamografa organiziran je u kooordinaciji s gradom Pakracom te Nastavnim zavodom za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" iz Zagreba u čijem je vlasništvu mamograf. Pozivanje i naručivanje žena organizira Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, a pozvane su žene koje su obuhvaćene Nacionalnim programom ranog otkrivanja raka dojke u dobi od 50 do 69 godina s područja Pakraca. Troškove dolaska uređaja, odnosno mobilnog mamografa, financira Grad, dok su troškovi pretrage, odnosno mamografskog snimanja, financirani kroz Nacionalni program i plaćeni od strane HZZO-a, doznajemo od dr. Jasmine Kovačević, voditeljice županijske Službe za javno zdravstvo. Pregled za sve pozvane žene bio je potpuno besplatan.
Kako nam je rekla dr. Kovačević, na potrebu dolaska mobilnog mamografa ukazao je Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije kako bi se ženama s našeg područja omogućilo jednostavnije sudjelovanje u Nacionalnom programu i ne bi morale putovati u Požegu na pregled. Naime, već nekoliko godina je u našoj županiji mamografski pregled u sklopu Nacionalnog programa moguće obaviti samo u Požegi budući da je mamograf u pakračkoj bolnici isključen iz Programa. „Nekoliko puta je Liga protiv raka organizirala prijevoz žena u Požegu, a Grad Pakrac ponudio pomoć u organizaciji prijevoza, no kao struka smatrali smo da je najbolje rješenje dolazak mobilnog mamografa i da jedino na taj način možemo očekivati zadovoljavajući odaziv žena“, naglasila je dr. Kovačević i zahvalila gradonačelnici i Gradu koji su prepoznali potrebu i osigurali sredstva da se Nacionalni program neometano odvija na zadovoljstvo građanki, ali i struke.
Mobilni mamograf je u Pakracu i Lipiku bio nekoliko puta od proljeća 2022. godine. Predviđen je nastavak ovakvog načina organizacije mamografskih pregleda žena s našeg područja, a idući dolazak predviđen je na proljeće.
- PIŠE: Franjo Delač
- 1443
Tvrtka Ceste d.d. – Bjelovar izvođač je radova na rekonstrukciji pakračke ulice I. G. Kovačića koja je u zadnje dvije godine pretrpjela značajna oštećenja uslijed radova na projektu aglomeracije. Prema riječima Marijana Malogorskog, pročelnika Odjela za graditeljstvo i komunalne djelatnosti Grada Pakraca, radnici su na teren izašli prekjučer, a predviđeni datum završetka radova je 15. studenoga.
U prvoj fazi bit će zamijenjeni oštećeni rubnjaci, nakon čega će se pristupiti presvlačenju postojeće površine kolnika habajućim slojem asfalta. Ukupna vrijednost radova je 94.640 eura s PDV-om, a u financiranju sudjeluje Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije u iznosu od 55.000 eura, dok preostali iznos od nešto manje od 40.000 eura pokriva Grad Pakrac.
- PIŠE: Pakrački List
- 1181
Novoobjavljena zbirka poezije „Putnik“, čija je autorica naša sugrađanka Mihajla Marčetić, bit će predstavljena u četvrtak 19. listopada, u 18 sati u prostoru Gradske knjižnice Pakrac, kao još jedno događanje u sklopu programa ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige.
„U ovom pjesničkom druženju i predstavljanju druge po redu zbirke naše pakračke pjesnikinje sudjelovat će Kristina Koren Kudelić (izdavačka kuća Diligo liber, izdavač zbirke), autorica Mihajla Marčetić i Monika Lucić Fider, ravnateljica knjižnice, dok će stihove čitati Jadranka Antunović, Senka Slivar i Andrea Bervida. Glazbenu podlogu cijeloj priči dat će učenici Osnovne glazbene škole Pakrac“, navodi se u najavi iz pakračke knjižnice.
Prošle godine Mihajla Marčetić je predstavila prvu zbirku poezije „Trenutak u vremenu“ s kojom je na natječaju izdavačke kuće Diligo liber osvojila četvrto mjesto.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1524
Jučerašnjim dolaskom prve skupine učenika, ponovno je započelo provođenje projekta Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar u kojem će 3785 učenika osmih razreda iz cijele Slavonije, raspoređenih po tri grupe tjedno, posjećivati naš grad, doznajemo od Ivane Šušnjić, pročelnice Upravnog odjela za poslove grada.
U projektu „Posjet učenika osmih razreda Pakracu, Lipiku i Okučanima“ sudjeluje 99 osnovnih škola iz Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske, Požeško-slavonske, Virovitičko-podravske i Brodsko-posavske županije, u sklopu kojeg će učenici, uz Vukovar, učiti o vrijednostima Domovinskog rata i bitkama koje su se vodile na našem području te se upoznati s kulturnom i povijesnom baštinom pakračkog kraja.
Tijekom jednodnevne terenske nastave učenicima je organizirano predavanje „Domovinski rat na pakračkom području“, zatim su uz stručno vodstvo obilazili Muzej grada Pakraca gdje im je upriličen prikaz kovanja Slavonskog banovca, s postavom Muzeja vojne i ratne povijesti upoznao ih je profesor Mario Tušek, a obišli su i Kusonje te Policijsku postaju Pakrac, dok su ostatak vremena iskoristili za šetnju gradom i upoznavanje pakračkih znamenitosti. Zadnje mjesto posjeta bila je ergela u Lipiku i Grad Lipik, nakon čega su osnovci posjetili spomen obilježje braniteljima poginulima u akciji Bljesak u Okučanima.
„Ovaj projekt je nastavak odlične suradnje Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar i Grada Pakraca, a organizirani dolazak učenika trebao bi trajati do 18. prosinca“, rekla je pročelnica.
