Vijesti

: PIŠE: Domagoj Ajman; 23. svibnja 2023; 1217

U gradskoj vijećnici kurije Janković slušaonicom za školarce započeo je Multipak program kojeg organizira zajedničkim snagama Robertoshop, Muzej Grada Pakraca i Gradska knjižnica Pakrac. Takozvanim Mini Multipakom, namjera je mlađoj generaciji približiti različite kulturne sadržaje te ih upoznati s vrhunskim zvukom i glazbom.

Tako smo danas zatekli tridesetak učenika Osnovne škole braće Radića Pakrac na slušaonici koju su im prezentirale Jelena Hihlik, ravnateljica muzeja, Monika Lucić Fider, ravnateljica knjižnice te Božidar Savi. Djeca su imala priliku poslušati različite stilove glazbe, upoznati se s povijesnim razdobljima glazbe i vrhunskim hi-fi uređajima. Uz dobru glazbu, ples, smijeh i igru, učili su o kvalitetnim sadržajima što je, kako su nam rekle ravnateljice, i želja da se djeci približi što je zapravo Multipak, što je to dobra glazba i kako se ona zapravo sluša. Slična slušaonica za osnovnoškolce bit će organizirana i sutra 24. svibnja s početkom u 10 sati u gradskoj vijećnici kurije Janković.

U sklopu Multipaka, danas će u 20 sati biti održana premijera nagrađivanog dokumentarnog filma „Ljubav, smrt i njemačke marke“ u Gradskoj knjižnici Pakrac.

Izvor fotografije: službena Facebook stranica Multipaka

: 22. svibnja 2023; 1983

U prostoriji pakračke gradske vijećnice održano je potpisivanje ugovora za dodjelu poticaja prvog kruga "Programa poticanja zapošljavanja i razvoja poduzetništva na području Grada Pakraca za 2023. godinu", kojom prigodom je dodijeljeno 19 ugovora u vrijednosti gotovo 22.400 eura.

Prema navedenom Programu poduzetnicima je na raspolaganju 6 mjera: poticaji za zapošljavanje, poticaji za početak obavljanja registrirane djelatnosti, sufinanciranje troškova ulaganja u materijalnu i nematerijalnu opremu, sufinanciranje troškova za zakup poslovnog prostora, ulaganja u poboljšanje i prilagodbu poslovnog prostora te sufinanciranje ulaganja u razvoj inovacija i patenata, rekla je Zrna Garača, ravnateljica Lokalne razvojne agencije "PA-KRA". Od ove godine novost je mogućnost sufinanciranja opreme kao i nabave opreme, uređaja te dugotrajne materijalne imovine koja je vezana za ulaganja u tranziciju korištenja energenata u poslovnim procesima, rekla je Anamarija Blažević, gradonačelnica Pakraca. U prvom krugu dodjele poticaja, pristiglo je 20 zahtjeva, od čega je jedan zahtjev za prethodnu suglasnost za uređenje poslovnog prostora, kojemu će poticaj biti dodijeljen po završetku uređenja.

Drugi krug prijava otvoren je 19. svibnja, a traje do 19. lipnja.

Udrugama 183.000 eura

U prostorijama vijećnice održano je i potpisivanje ugovora za prijavljene projekte udruga s područja Pakraca. Ove je godine grad Pakrac u Proračunu osigurao ukupan iznos od gotovo 263.300 eura za projekte i rad udruga na našem području. Gotovo 183.000 eura raspoređeno je putem javnih poziva i 5 posto odlukom gradonačelnice. Sportska zajednica za udruge iz područja sporta provela je javni poziv kojim je osigurano 107.000 eura za financiranje 18 sportskih udruga. Za područje tehničke kulture, ukupne vrijednosti 1.300 eura, sufinancirano je 2 projekta. Udrugama proisteklima iz Domovinskog rata, sufinancirano je 9 projekata iznosom od 14.600 eura. Ostalim djelatnostima udruga sufinancirano je 15 projekata u vrijednosti od 11.700 eura. Za manifestacije i sufinanciranje obveznih doprinosa, natječaj je otvoren tijekom cijele godine, a do sada je sufinanciran obvezni doprinos za zaposlene u tri udruge i 10 projekata sudjelovanja i organizacija.

: PIŠE: Pakrački List; 20. svibnja 2023; 2353

Piše: Jelena Hihlik

Ovih dana polako je iz urbane pakračke jezgre nestala još jedna kuća i to ona zgrade prve pakračke pošte u Ulici kralja Tomislava . Nakon što je dugi niz godina stajala napuštena i u ruševnom stanju, konačno je srušena i tako ostavila prazninu u ovoj ulici na broju 23. Nažalost, više godina je bila u nezavidnom stanju pa je teško bilo i pretpostaviti kako je ovo nekada bila jedna od najvažnijih i najbogatijih kuća u Pakracu. Malo tko je znao nešto o ovoj građevini i ljudima koji su živjeli o njoj. Splet čudnih i sretnih okolnosti nas je kroz muzejska istraživanja ipak doveo do vrlo zanimljivih spoznaja do kojih smo došli kroz godine rada i istraživanja, rješavajući još jednu pakračku povijesnu zagonetku. Kuću je od trgovca Gavelle kupio Konstantin Haidenegg koji je obavljao funkciju direktora kraljevske pošte i brzojava krajem 19. i početkom 20.stoljeća u Pakracu pa je ovdje bila smještena Pošta, a kuća je korištena i kao mjesto stanovanja Haidenegga i obitelji. Konstantin Haidenegg doselio je iz Mađarske u Pakrac, a jedno vrijeme je bio i zastupnik u Poglavarstvu trgovišta Pakrac. Kako smo uopće saznali za njega, opet sretnim slučajem. U muzeju zadnjih nekoliko godina čuvamo zaista poseban predmet, njegov originalni izum, alarmni sat patentiran davne 1896., a malo je nedostajalo da ovu izuzetnu napravu i ovog izuzetnog čovjeka nikada i ne upoznamo. Naime ovaj za nas neprocjenjivo vrijedan predmet pronađen je na otpadu i zamalo je bačen. Da se to dogodilo, vjerojatno se nikad ne bi upoznali s ovim čovjekom, njegovim izumom kao ni s njegovom zanimljivom obitelji.

Alarmni sat Konstantina Haidenegga patentiran je 1896. u čak dva inozemna patentna ureda, jednom u Velikoj Britaniji i drugom u Švicarskoj. Koliko je bio ispred svoga vremena govori činjenica da se za potrebe alarma koristila baterija punjena električnom energijom daleko prije nego što su neki gradovi u Europi uopće vidjeli svjetlost električne energije. Sat je u svojoj osnovi bio mehanički, pokretan navijanjem opruge, no da biste namjestili alarm za određene potrebe u danu, tjednu ili mjesecu koristila se električna energija iz baterije koja bi pokretala zvonce koje bi služilo kao alarmna obavijest. Ne možemo se ne diviti poduzetnosti i inventivnosti ovog pakračkog izumitelja koji je u 19. stoljeću svoj izum ne samo kreirao već i uredno patentirao u inozemstvu. Tko zna je li ovo bio jedini izum tog poduzetnog čovjeka ili ih je bilo još. Ponovno sretnim slučajem pronađeni, stakleni foto negativi u ruševnoj kući otkrili su nam lik izumitelja i njegove obitelji. Fotografije nam otkrivaju lice Haidenegga ali i više članova obitelji Beranovsky koji su kasnije bili vlasnici ove kuće. Kuća tzv. stare pošte inače bila je okružena divnim perivojem po kojem su jedno vrijeme šetali i paunovi. Sve navedeno ponovno ide u prilog tome kako je Pakrac bio sredina neizdvojiva iz Europe toga doba te kako se sa suvremenim stremljenjima mogao usporediti i s većim središtima. Ono što je tužno jest kako je puno zanimljivih ljudi koji su ovaj grad činili posebnim i naprednim jednostavno zaboravljeno i izbrisano. Odlaskom i zgrade stare pošte odlazi u povijest još jedan važan dio pakračke povijesti. Na svu sreću priča o staroj pošti, Konstantinu Haideneggu i njegovom izumu ali i o njegovoj zanimljivoj i važnoj obitelji ostaje sačuvana u Muzeju grada Pakraca.

: 17. svibnja 2023; 1341

Na press konferenciji održanoj jučer u prostorima Gradske knjižnice Pakrac, Jelena Hihlik, ravnateljica gradskog muzeja i Monika Lucić Fider, ravnateljica gradske knjižnice, predstavile su program Multipaka koji će biti održan od 23. do 27. svibnja, te su istaknule da su svake godine probijali određene granice pa se nadaju kako će se isto nastaviti i u ovoj jedanaestoj godini postojanja manifestacije. Pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević ovom je prigodom izjavila kako se veseli ovogodišnjem Multipaku po kojemu je Pakrac već prepoznatljiv, izrazivši nadu kako će i vrijeme biti naklonjeno.

NOFORA

Prigodno je predstavljen i produkt prošlogodišnje Multipak radionice - NoFoRa novinarske i fotografske radionice za djecu, koju su vodili Petra Vidak, Petar Milić i Neven Muretić, a prezentirane su Multipak novine koje su predstavile prošlogodišnju manifestaciju.

MULTIPAK

Sljedećeg utorka 23. svibnja konačno započinje 11. Multipak, projekt Muzeja grada Pakraca, Gradske knjižnice Pakrac i Robertoshop-a pod pokroviteljstvom Grada Pakraca. Pred nama je program ovogodišnje manifestacije unutar kojeg će se održavati razne projekcije novih dokumentaraca, knjiga i izložbi, a svi sadržaji događat će se kroz naredni tjedan u poslijepodnevnim i večernjim satima na već poznatim lokacijama i samo su uvod za nadolazeći vikend kada je na rasporedu hi-fi izložba.

Po programu Multipak će započeti 23. svibnja u 10 sati mini slušaonicom za djecu u gradskoj vijećnici kurije Janković, a istog dana u 20 sati bit će održana premijera nagrađivanog dokumentarnog filma „Ljubav, smrt i njemačke marke“ u Gradskoj knjižnici Pakrac. Idući dan započet će još jednom mini slušaonicom za najmanje u gradskoj vijećnici u 10 sati, dok će u 19 sati u Muzeju grada Pakraca biti svečano otvorenje izložbe slika Kristine Mareković pod nazivom „Harmonija pokreta“.

Program se u dvorištu Janković nastavlja u četvrtak 25. svibnja na glazbenoj vježbaonici fizioterapeutskih tehničara, a sada već tradicionalna radionica za djecu i mlade koju vode Petra Vida, Petar Milić i Neven Muretić bit će održana u 18 sati u knjižnici. Večer se zaokružuje na istom mjestu od 19 sati predstavljanjem knjige i putopisnim predavanjem Borisa Rukavine „Island – Himalaja“.

Centralni događaj ovogodišnje manifestacije, HI-FI izložba bit će svečano otvoren u petak 26. svibnja u 12 sati u dvorištu kurije Janković, a lokaliteti gdje će posjetitelji moći razgledati najnoviju HI-FI tehnologiju su: Muzej grada Pakraca, Osnovna glazbena škola Pakrac, Gradska vijećnica u dvorištu Janković, Turistička zajednica grada Pakraca te Robertoshop. U gradskoj knjižnici u 18 sati Igor Baksa vodit će radionicu tjelesnog lutkarstva i perkusija. Glazbeno osvježenje stići će u 21 sat u dvorištu Janković gdje je organiziran koncert benda Electric Corn koji su se zadnjih nekoliko godina istaknuli kao bend koji redovito raspleše publiku izvodeći plesnu, funky i soul glazbu.

Ovogodišnji Multipak u subotu 27. svibnja od 10 do 20 sati donosi pregršt događanja u dvorištu kurije Janković, od cjelodnevnih slušaonica, multiizleta te vožnje e-biciklima, do glazbenog wellnessa koji će voditi psihologinja Ivana Marin, a od 20 sati organizirana je Multipak večer pod zvijezdama.

Više o cijeloj manifestaciji možete saznati na Internet stranici www.multipak.hr, Facebooku @multipakexpo i Instagramu @multipak10.

: PIŠE: Silvia Feltrin; 16. svibnja 2023; 3348

Kad je prije dvije godine Grad Pakrac, odnosno Poduzetnički centar Pakrac koji upravlja poduzetničkim zonama na istoku Grada, raspisao natječaj za kupnju parcela nekadašnjeg industrijskog dvorišta Drvne industrije „Papuk“, s ciljem da se taj zapušteni prostor privede prvobitnoj namjeni – industrijskoj proizvodnji u malim pogonima, osim nekoliko lokalnih kupaca, najzvučnije ime koje se javilo na natječaj bilo je ono Dennisa Medveda i njegove tvrtke OEM KORP d.o.o. (na engleskom jeziku skraćenice za original equipment manufacturer ili u slobodnom prijevodu proizvođač originalnih dijelova, i korporacija), koja je nastala na korijenima njegove kanadsko-meksičke tvrtke za visokopreciznu strojnu obradu metala. S obzirom da je tvrtka nedavno započela s proizvodnjom, upitali smo gospodina Medveda o razlozima otvaranja tvrtke baš u Pakracu, njegovim vizijama i planovima za budućnost.

Možete li nam se ukratko predstaviti? Odakle ste? Čime se bavite?

Rođen sam 1971. godine u Kanadi, u Torontu, kamo su moji roditelji, porijeklom odavde, emigrirali. Majka je inače iz Banove Jaruge, a otac iz Brezina. U Kanadi sam upisao srednjoškolsko obrazovanje za strojobravara, a već s 14 godina započinjem obuku u radionici majstora iz Hrvatske, gdje stječem inženjerske i ostale vještine vođenja strojeva. Tri godine kasnije, nakon polaganja kanadskog majstorskog ispita, zajedno s ocem, također strojobravarom koji je zanat učio pri nekadašnjoj DI Papuk u Pakracu, osnivam inženjersku tvrtku za strojnu obradu komponenata.

Nakon očeva umirovljenja, preuzimam potpunu kontrolu nad poslovanjem i nastavljam širiti tvrtku. Bavimo se strojnom obradom metalnih dijelova za automobilsku i poljoprivrednu industriju kao i za ostale proizvodne industrijske sektore. Prije desetak godina, što zbog stanja kanadskog gospodarstva, što zbog brzo rastuće automobilske industrije, ali i supruge Meksikanke, preselili smo poslovanje u Meksiko.

Zašto ste odlučili baš u pakračkoj poduzetničkoj zoni pokrenuti proizvodnju, a ne negdje u ostatku Hrvatske, Europe, svijeta…?

A zašto ne? Moram napomenuti da sam obilazio razne gradove po Hrvatskoj u potrazi za lokacijom, čak i u bližoj okolici, Novsku, Daruvar, Novu Gradišku… Tražio sam najpovoljnije ponude, ali nije ni to bilo presudno. Jednostavno sam Pakrac prepoznao kao dobru priliku, uz to sam želio biti blizu svojih roditelja koji su se prije 20-ak godina vratili u Hrvatsku, u Brezine, gdje i danas žive. Činjenica je da je Pakrac malo mjesto u kojemu ne mogu pronaći sve što mi treba, no isto tako, automobilom se vrlo brzo može doći do Zagreba, Slavonskog Broda, Osijeka, Karlovca i obaviti sve poslove u kratkom roku. U Meksiku sam živio i u višemilijunskim gradovima, no kako to nije moja kultura, a i imam malo dijete koje se tamo ne bih usudio pustiti samog van na ulicu, presudilo je da se preselimo u Hrvatsku gdje je život puno mirniji, a opet se može lijepo živjeti.

Uostalom, zašto ne bih pomogao razvoju lokalnog gospodarstva u ovom kraju odakle potječem i pokrenuo jednu drugu industriju, osim drvne koja prevladava? Naš cilj je postizanje statusa vodećeg Hrvatskog dobavljača strojno obrađivanih metalnih dijelova za automobilsku i poljoprivrednu industriju. U svemu mi pomaže i moj nećak, Stjepan Drašner, a veliku zahvalnost iskazujem gradonačelnici Anamariji Blažević i direktoru Poduzetničkog centra Vladimiru Gaziću koji su mi dali potpunu podršku u pokretanju proizvodnje i zaista su odradili sve što su obećali prilikom sklapanja ugovora.

Dolaskom struje krenula proizvodnja

Zašto ste dvije godine čekali početak proizvodnje? Je li razlog bio u velikim troškovima krčenja parcele i dovođenje hale u prihvatljivo stanje, nedostatak električne energije u zoni ili nešto treće?

Prvih šest mjeseci smo samo krčili parcelu. Bilo je dosta ulaganja do sada, ali bit će ih još. Trebat će obnoviti krov, napraviti novi betonski pod kako bi sve bilo ravno, čvrsto, no za prvu ruku je dobro. Uložili smo dio vlastitih sredstava, a dio će se sufinancirati kreditom HBOR-a.

Nedostatak struje je naravno bio problem, no uspio sam i to riješiti, jer sam točno znao što mi treba i nisam čekao da netko drugi to napravi, nego sam se sam potrudio. Ako ne tražiš, ne organiziraš se, neće ti nitko ništa dati. To je problem ovog društva i mentaliteta, što svi očekuju da će netko drugi za njih sve napraviti, a da oni ništa ne moraju. Ja nisam navikao tako raditi i moje iskustvo, što se tiče načina poslovanja, je drugačije nego ovdje. U Kanadi se radi, a u Meksiku se stvarno radi. Tamo su ljudi siromašni i moraju puno raditi kako bi preživjeli.

Kada započinjete s proizvodnjom i što ćete konkretno proizvoditi? Imate li već unaprijed određene kupce i koliko su oni sigurni i dugoročni?

Započeli smo ovih dana s proizvodnjom, a osim mene, rade još dvojica radnika. Imamo određeni krug klijenata za koje izrađujemo proizvode za njihove potrebe, bilo da su to dijelovi za getribe, bosch pumpe, spojnice za zrak, dizne… Ciljamo na dva sektora: automobilsku industriju i MRO sektor (engl. Maintenance, Repair and Operations) koji predstavlja svu ostalu industriju osim automobilske, a ciljano tržište nam je proizvodni sektor Europske unije.

Ugovori koje sklapam s kupcima odnose se na isporuku proizvoda od najmanje godinu dana, a ti ugovori se najčešće i sklapaju na period od jedne do pet godina, s obzirom da radimo dijelove koji se ugrađuju u automobile, a auto industrija svakih nekoliko godina izbacuje nove modele automobila pa se slijedom toga mijenjaju i dijelovi.

Kakve strojeve koristite u vašoj proizvodnji i gdje ih nabavljate?

Strojeve nabavljam u Engleskoj. Radi se o strojevima za visokoserijske proizvodnje, a koji mogu izraditi proizvod unutar nekih određenih dimenzija. To nisu potpuno kompjutorizirani strojevi poput CNC strojeva koji proizvode bez izravne ljudske intervencije. Ovdje ih čovjek mora namjestiti da bi radili, ali dalje oni rade samostalno. Za izradu jednog proizvoda potrebno je deset i pol sekundi, a da bi se završio ciklus s jednim punjenjem željeznih štangi, potrebno je recimo sat i petnaest minuta. No, to ovisi o veličini proizvoda koji se izrađuje. Rad takvih strojeva se mora nadzirati, a čovjek može istovremeno voditi brigu o dva do tri stroja. Kad se noževi zatupe, treba ih naoštriti, zatim stroj po potrebi podmazati, održavati…

U planu zaposliti 20-ak radnika

Koliko radnika planirate zaposliti i mislite li ovdje pronaći adekvatnu radnu snagu?

U planu je za tri do četiri godine imati u funkciji 20 strojeva, zapošljavati 20-ak radnika u dvije smjene. Bilo bi poželjno raditi i u tri smjene, jer kod ovakve serijske proizvodnje mora se stalno proizvoditi, no mislim da će to biti teško ostvarivo. Vjerujem da će biti problem pronaći radnike i neću ih moći podučiti svemu što znam, no računam da ću ih osposobiti za rad na određenom stroju.

Gdje nabavljate sirovinu za svoj rad? Surađujete li možda s nekim Hrvatskim tvrtkama?

Uglavnom sirovinu nabavljam iz Europe, pretežito iz Italije i Njemačke. Probali smo uvoziti i iz Kine, no njihovi materijali su puno lošiji po pitanju kvalitete. Nije svako željezo isto, ono se razlikuje po pitanju čistoće, a mi si ne možemo dozvoliti rad s lošom sirovinom jer kvalitetu naših proizvoda jamčimo brojnim nacionalnim i industrijskim standardima poput ISO-a i MAQMSR-a. Možda ćemo kasnije u proizvodnji koristiti i bolje materijale, kao što su mesing, bakar, no zbog otpadaka koji se recikliraju, ne možemo miješati različite materijale, a i oni zahtijevaju drukčije alate i način proizvodnje, tako da se zasad bavimo samo željezom.

Stekao sam ovdje već određeni krug prijatelja i partnera pa smo tako u dogovorima s tvrtkom iz Bjelovara za kaljenje, s drugom tvrtkom iz Požege za cinčanje, dok smo s lokalnim Metalkom dogovorili otkup željeznog otpada.

Imate li dugoročne planove, možda za nekakvo proširenje proizvodnje ili povećanje količine proizvoda?

Ako ekipa bude dobra i ako se realizira sve što sam planirao, vjerojatno bi bilo mjesta i proširenju proizvodnje, no ja ću biti zadovoljan i da ostanemo na prvotnom planu od 20 do 25 strojeva i isto toliko ljudi. Problem je, ponavljam, radna snaga.

Rekli ste da se ovim poslom bavite već generacijama u vašoj obitelji. Planirate li da ovaj obiteljski posao nastave Vaši nasljednici?

Imam sina od tri godine i planiram njemu ostaviti tvrtku, ukoliko ga bude zanimalo. Još je on mali, ali usmjeravat će ga prema ovom poslu. Ako ne bude htio biti radnik i imati „musave“ ruke, možda bude studirao i nastavio posao sa direktorske pozicije.

Jeste li ikada u ove dvije godine, od kupnje parcele do danas, zažalili što ste donijeli takvu odluku da pokrenete svoju tvrtku u Hrvatskoj, u Pakracu?

Ne. Ne još! Nije hrvatski sistem ništa drugačiji nego u drugim dijelovima svijeta. Sve sam to već prošao. Bitno je dobro poznavati posao koji radite i znati kome se trebate obratiti za rješavanje pojedinih problema.

Isto tako, od svojih radnika očekujem timski rad, poštovanje, ali i profesionalizam. Želja mi je prenijeti svoje znanje stečeno dosadašnjim radom s najvećim svjetskim tvrtkama automobilske industrije, ne samo o poslu, već i o prezentaciji, pristupu klijentima i svemu onome što ovakav način poslovanja zahtjeva.

Želio bih na kraju ovog razgovora posebno zahvaliti Gradu Pakracu, Poduzetničkom centru Pakrac, HEP-u, Vodama Lipik, HBOR-u, svim poslovnim partnerima, prijateljima i rodbini koji su mi uvelike pomogli realizirati moju ideju u djelo.

: PIŠE: Pakrački List; 15. svibnja 2023; 1191

Udruga invalida rada Pakrac – Lipik sudjelovala je 13. svibnja na 10. Memorijalu Marije Topić u Zagrebu koji tradicionalno organizira Udruga invalida rada Zagreba u spomen na svoju preminulu dugogodišnju predsjednicu. Značaj sporta i rekreacije, pogotovo u vidu rehabilitacije, odavno je prepoznat u radu udruga invalida rada pa je i na ovom Memorijalu upriličeno natjecanje u sportovima koje prakticiraju osobe s tjelesnim oštećenjem, a sudjelovali su predstavnici trinaest udruga invalida rada s područja Hrvatske. U sportskom dijelu Memorijala članovi pakračke udruge osvojili su srebrne medalje: u belotu Luka Major i Vinko Špelić, u pikadu Ivan Katalinić i u visećoj kuglani Željko Žgela, doznajemo od Zlatka Pečanića, predsjednika Udruge.