- PIŠE: Pakrački list
- 1521
piše: Marijan Lukić – Luky
... o legendama i mitovima, raznim junacima nekada se djeci najčešće pričalo uvečer uz pucketavu vatru starih peći i kamina. Većinom su to bile nestvarne, izmišljene priče. Oni stvarni likovi i događaji u pričama naših djedova i baka s koljena na koljeno dobivali su usmenom predajom riječi i pridjeve kojima je rasla neka legenda. Gotovo svaki kraj ima svoje legende. Ovaj gorskokotarski brdski kraj, velike šumovitosti s prosječnom n/v između 700 i 900 metara njeguje spomen na Petra Klepca, stvarnu narodnu legendu čabarskog kraja. Nedavna subotnja vožnja podarila mi je ovu priču.
... nekoliko kilometara nakon Delnica kod putokaza za Čabar dajem desni žmigavac i nastavljam prema tom gradiću zavojitom, suhom i preglednom cestom. Prometa je malo. Vožnja ujednačena, stignem razgledati okolinu. Nakon ugodne petnaestominutne vožnje zastajem u selu Mali Lug. Tu je postavljen kip (45.532 N, 14.656 E) izrađen iz drveta ovom goransko-čabarskom junaku. Zanimljivo je stati ispod tog velikog kipa s osjećajem: malen ispod zvijezda. Moraš osjetiti respekt i divljenje ovoj skulpturi koja na ramenu nosi gredu od četiri i pol metara. Legenda o Klepcu njeguje se negdje od polovice 18. stoljeća. U jednom mjesnom bircu raspitao sam se o njihovu junaku te čuo da ga domaći nazivaju Pitr Kljepc. Poznat je Čabar po svom čudnom, zanimljivom i nama nerazumljivom dijalektu.
... Petar Klepac živio je prema sačuvanim podacima do osamdeset i pete godine. Smrt ga zatiče u Budimu/Mađarskoj gdje je često odlazio posjećivati nekog tamošnjeg trgovca. Rođen je 1660. godine od roditelja Jure i Ane Klepac. U njegovu "životopisu" stoji i podatak o zaljubljenosti u jednu Jagicu od koje je bio razdvojen desetak godina poradi borbi sa Turcima. O njihovim potomcima nisam našao podataka.
*Legenda prva: Petar Klepac bio je iz siromašne obitelji, slabašno dijete, kojeg su sumještani s kojima je vodio krave i ovce na ispašu kod Malog Luga, uvijek maltretirali. Jednog dana otišao je na Svetu Goru (794 m/n/v) gdje je u crkvi molio Majku Božju da mu podari snagu. Ona mu je uslišila molbe i podarila mu nadnaravnu snagu. Tako je zapisana prva priča.
* Od tada je Petar Klepac imao takvu snagu da je sumještane, koji su ga zadirkivali, samo taknuo prstom, a oni su od siline dodira padali na pod. Bez obzira na dobivenu snagu, Petar je i dalje ostao skroman i dobar čovjek koji je pomagao i štitio sumještane u nevolji.
**Na pojasu skulpture visi zvonce kojim posjetitelji mogu dozvati za sebe malo snage i dobrote koju je posjedovao ovaj snažni Goranin. Spomenik je napravio drvorezbar iz obližnjeg Gerova Marijan Leš.
* Najčešće poznate priče koje svjedoče o Klepčevoj snazi kada je:
- devet potkova za redom rukama razlomio
- na Grobničkom polju digao kamen veličine 1,5 metar (danas zvan Klepčevkamen)
- otjerao deset Turaka na koje je naišao između Svete Gore i Hriba
- donio 4.5 metra veliku gredu sa Svete Gore
** Za njega i njegovu snagu pročulo po cijelom čabarskom kraju, diljem Gorskog kotara, na Kvarneru sve do Rijeke te u susjednoj Sloveniji. Petar Klepac postaje istinski junak i legenda kako na hrvatskoj tako i na slovenskoj strani, tj. na prostoru Kupsko-čabarske doline, gdje se stoljećima prožimaju slovenska i hrvatska povijest, kultura i tradicija (Slovenci ga zovu Peter Klepec). Narod ovoga kraja sve više mu se divi i počinju ga nazivati divom, iako je Petar Klepac bio čovjek srednjeg rasta. Postao je simbol snage, div-junak kojem su ljudi predajom dali najbolje vrline goranskog čovjeka kao što su hrabrost, upornost, plemenitost, bistar um, empatija prema bližnjima i razvijen smisao za humor. Važio je, a i danas važi, za narodnog junaka i borca za obespravljeni narod. Goranima je postao simbol nepokolebljive snage, volje i vjere u pobjedu nad svim nedaćama koje mogu snaći čovjeka ovoga kraja, u kojem je život sve samo ne lagan i jednostavan.
** Legenda druga: Pomalo je bajkovita. Govori kako Petar zarana ostaje bez oca, pa kako bi pomogao svojoj siromašnoj majci odmalena je počeo susjedima čuvati stoku. Zbog njegovog siromaštva, slabašne tjelesne građe i plahe naravi zadirkivali su ga drugi pastiri. Provodeći najveći dio vremena u prirodi čuvajući blago mali je Pitr/Petar smišljao kako doskočiti njihovim zlim smicalicama. Sanjario je kako bi sve probleme lako riješio kada bi stekao nadljudsku snagu. Jednoga dana, kada se naš Pitr već zamomčio, pošao je s ovcama u goru i tamo, na jednom proplanku ugledao planinske vile kako spavaju u travi na suncu. Pitr im je od grana napravio zaklon kako bi od sunca zaštitio njihovu nježnu bijelu put. Zauzvrat su mu vile, znajući njegovu najveću želju, a uvjerivši se da ima dobro srce, podarile čudesnu snagu. Postao je tako snažan da je mogao iščupati stablo s korijenom iz zemlje i njime vitlati okolo sebe bez pol muke.
** Od toga je dana Pitr svaki dan donosio u selo jednu veliku drvenu gredu kako bi majci napravio veliku i lijepu kuću. Prema pričanju mještana ta je kuća postojala u Malom Lugu sve dok nije izgorjela (zapaljena u vrijeme II. svjetskog rata). Stariji su se mještani sjećali da je na jednoj kućnoj gredi iznad prozora bila urezana 1712. godina.
... jedna prilično neprovjerena priča govori kako mu je sam Car Leopold dodijelio plemstvo za njegovo junaštvo u borbi protiv Turaka. Narod ga je nakon toga zvao Plemeniti Petar Klepac.
** Često se čabarski kraj naziva i Zavičajem Petra Klepca, a njegovo ime nosi i mjesni auto karting klub. Na podzidu jedne od serpentina prema Čabru postoji grafit (prilično) dotrajao posvećen tom klubu.
... nastavljam vožnju prema Čabru, ostavljam drvenu legendu i za oproštaj fotkam pomalo dotrajalu info pločo o junaku Petru koja notira:
* https://www.pilard-nekretnine.com/gorskikotar/info/cabar/sveta-gora/legenda-o-petru-klepcu/
** https://abcgeografija.com/nepoznata-hrvatska/klepac/
- PIŠE: Pakrački list
- 3511
Jedanaest učenika pakračke srednje škole, među kojima su fizioterapeuti, medicinske sestre i tehničari, u sklopu Erasmus + projekta „Care4Unity“ Srednje škole Pakrac, idućih će dva tjedna boraviti u slovenskom gradiću Škofjoj Loki. Grupa učenika, s nastavnicama Anom Relotom i Anom Debeljak De Martini u pratnji, u Škofji Loki će obavljati stručnu praksu, tijekom kojih će se usmjeriti na specifične metode i tehnike rada sa slijepim i slabovidnim osobama. Ova praksa pruža im priliku da unaprijede svoje dosadašnje kompetencije, steknu nova znanja i bolje razumiju izazove s kojima se suočavaju osobe s oštećenjem vida, a sve pod vodstvom iskusnih stručnjaka u tom specifičnom području.
Učenici će naučiti kako pružiti podršku i pomoć korisnicima u svakodnevnim aktivnostima, koristeći specijalizirane tehnike koje olakšavaju njihov život. Osim toga, učit će i o pristupu, komunikaciji te važnosti emocionalne podrške, koja je ključna za kvalitetu života slijepih i slabovidnih osoba. Po povratku u Hrvatsku, učenici će svoje stečeno znanje i iskustvo podijeliti s kolegama i lokalnom zajednicom. Kroz različite aktivnosti i prezentacije, planiraju predstaviti javnosti važnost integracije osoba s invaliditetom u društvo, kao i izazove s kojima se susreću stručnjaci u radu s tom populacijom. Također, učenici će imati priliku podijeliti svoja iskustva i refleksije na stručnu praksu, čime će nastaviti razvijati svoje profesionalne i socijalne vještine.
Ovaj međunarodni projekt sufinanciran sredstvima iz Europske unije ne samo da omogućuje učenicima Srednje škole Pakrac stjecanje važnih kompetencija u specifičnom području, već i jača suradnju i međusobno razumijevanje zdravstvenih djelatnika iz različitih zemalja, što je ujedno i prilika za osobni i profesionalni rast svih sudionika. Koordinatorica projekta je Jelena Ivanović koja je i sama već sudjelovala u projektu mobilnosti.
Sretan put i puno sreće u radu poželjeli su im ravnatelj Srednje škole Pakrac Dario Čilić i voditeljica smjene Ljiljana Rupena - Kelemen.
Foto: Srednja škola Pakrac
- PIŠE: Pakrački list
- 4527
Noćas nas je iznenada napustio Duško Kliček, Pakračanin i lokal patriot koji je živio i ljubio Pakrac i Lipik. Kliček je svojim novinarskim i spisateljskim radom ostavio neizbrisiv trag u životu Pakraca i Lipika, a njegova djela ostat će vrijedni dokumenti vremena. Kao novinar je radio za lokalne, ali i najvažnije nacionalne medije.
Duško Kliček je rođen je 1950. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Pakracu, a Pedagošku akademiju u Petrinji. Odmah po završetku studija nakon kratkog vremena se zaposlio u tadašnjem Pakračkom vjesniku te postao dopisnik Radio Daruvara i Sportskih novosti. Profesionalnom novinarstvu se vratio 1992. godine i sudjelovao u pokretanju Pakračkog lista gdje je radio sve do 2011. godine obnašajući poslove novinara, urednika i direktora, ali i kao dopisnik Radio Daruvara, Sportskih novosti, Večernjeg lista, Jutarnjeg lista te brojnih lokalnih medija.
Posljednjih šest godina radnog staža je radio kao ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Pakrac. Od siječnja 2017. godine je bio u mirovini. Hobi mu je bio istraživanje povijesti pakračkog i lipičkog kraja. TIjekom svog života napisao je čak 20 knjiga.
Monografije: Pakraca - „Ulicama našeg grada“- i Lipika: „Pozdrav iz Lipika“ i „Tvoj i moj Lipik“ (prvo izdanje - 2009. i drugo dopunjeno izdanje 2013. godine); „Talijani u Slavoniji 1880. - 2005.“; „100 godina nogometa u Daruvaru“; „100 godina NK „Hajduk“ Pakrac“.
Knjige: „Obrt kroz povijest Pakraca i Lipika“; „Nogomet obogatio godine Lipika“; „Povijest DVD Lipik“; „50 godina pčelarstva u Pakracu i Lipiku“, „50 godina Pčelarske udruge „Metvica“ Novska“; „Od Obriži do Donje Obriježi“; „40 godina NK „Slavonija“ Prekopakra“; „Papuk i pakračko kuglanje“; „NK Kamen Sirač“; „Prošlost i sadašnjost Velikog Banovca“; „NK Hajduk 1919. do 1989.“, „82 godine u tvornici na otvorenom“.
Prilog o sportu u Monografiji Badljevine; brošura „DIK Papuk 1892. - 1992.“.
Počivao u miru, neka mu je laka zemlja.
Izvor: mojportal.hr
- PIŠE: Franjo Delač
- 1595
Dr. sc. Vijoleta Herman Kaurić, viša znanstvena suradnica Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, održala je sinoć predavanje po nazivu „Realnost nestajanja – bolničko groblje u Pakracu“ u prostorima Gradske knjižnice Pakrac.
„Lijepo je vidjeti punu knjižnicu, moram priznati da sam iznenađena. Drago mi je što ste tu. Hvala Moniki i Jeleni što su prihvatile ugostiti moje predavanje“, rekla je uvodno Herman Kaurić.
Duga povijest bolničkih ustanova u Pakracu
U svom se izlaganju prvobitno osvrnula na povijest bolničkih ustanova u Pakracu. „Budući da je bio vrlo bitno vojno središte, a vojne bolnice bile su preteče civilno-narodnih ustanova, u Pakracu neka od varijanti bolnice postoji jako dugo“, objasnila je Herman Kaurić, dodajući kako su vojsku pratili i vojni liječnici koji su se brinuli isključivo za vojnike, ali jednim manjim dijelom ipak i za civilno stanovništvo.
Već oko 1850. godine u bolnici su se počele liječiti bolesti poput tuberkuloze i upale pluća, ali i spolne bolesti. U tom se razdoblju bolnica počela više baviti civilnim stanovništvom. Bolnicu je odlikovalo što je bila smještena u, za to doba, vrlo prostranoj zgradi Trenkovog dvorca. Dok su ostale bolnice u Požeškoj županiji imale dvije do tri sobe, ova je raspolagala s prostranih 16 prostorija.
Prekretnica u povijesti ovoga grada bila je izgradnja Velike kraljevske zemaljske javne bolnice. U vrijeme kad je ta bolnica nastala, bila je treća po veličini u Hrvatskoj i Slavoniji, a od nje su bile veće samo bolnice u Zagrebu (Bolnica Milosrdne braće, današnje Rebro) i u Osijeku (KBC Osijek), pri čemu je od navedenih samo pakračka bolnica imala javni status i odgovarala je isključivo Zemaljskoj vladi.
1896. donesena je odluka o gradnji nove zgrade, pri čemu je stara zgrada prodana Srpskoj pravoslavnoj općini za Učiteljsku školu. U roku od dvije godine, 1898., izgrađen je čitav bolnički kompleks za 120 bolesnika, koji je dograđivanjem zgrada unutar postojećeg kompleksa ubrzo proširen na 200 bolesnika, a sama je bolnica u vrijeme svog nastanka bila čudo medicinske znanosti.
Problematika zapuštenih grobnica
Nakon razlaganja kronološkog razvoja bolnica i bolničkih ustanova u Pakracu, predavačica se fokusirala na sukus svog predavanja, a odnosi se na stara groblja koja su u Pakracu postojala, a danas se ili ne zna sa sigurnošću gdje točno (npr. Tursko groblje) ili su pak posve devastirana (kao što je Židovsko groblje), a neka su djelomično zapuštena i preuzela ih je priroda i raslinje (stari dijelovi Pravoslavnog groblja na Gavrinici).
Podcrtala je kako se uređenost društva i kultura naroda između ostaloga očituje i načinom na koji se odnosimo prema svojim pokojnicima i njihovim konačnim počivalištima, pri čemu je navela kako se primjerice u Austriji grobno mjesto smije ponovo koristiti tek nakon 100 godina, dok je kod nas predviđeni minimalni rok tek 10 godina. Podcrtala je i problematiku nadležnosti groblja na Gavrinici koje se nalazi na razmeđu dvaju općina, a jedna je njegova parcela čak i u vlasništvu lokalnog komunalnog poduzeća, što zakonski i ne bi smio biti slučaj.
Neminovno je da dio starih grobnica nakon što se ljudi prestanu brinuti za njih pomalo odlazi u zaborav, ali ipak postoje adekvatni načini da se ljudima koji su ondje pokopani oda zasluženi pijetet, na dostojanstven i primjeren način, zaključila je Herman Kaurić.
O predavačici
Dr. Herman Kaurić rođena je 1973. godine u Pakracu. Osnovnu školu završila je u Lipiku, a srednju u Pakracu, nakon čega je upisala studij povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, koji je završila obranom diplomske radnje o trgovištu Pakrac za vrijeme vlastelinstva Jankovića. Poslijediplomski studij završila je obranom magistarske radnje pod naslovom „Funkcioniranje zdravstvene službe u Požeškoj županiji tijekom prvog svjetskog rata“, da bi nakon toga 2007. godine i doktorirala pod mentorstvom dr. sc. Ive Goldsteina.
Primarno područje istraživanja joj je društvena povijest Prvoga svjetskoga rata na području Hrvatske i Slavonije, a posebice povijest zdravstva, istaknutih medicinskih djelatnika i djelovanje dobrotvornih društava. Sekundarno područje istraživanja bazira se na lokalnoj povijesti, gdje središnje mjesto zauzima povijest Pakraca, o čemu je napisala knjigu „Krhotine povijesti Pakraca – povijest naselja od prapovijesti do 1918. godine“ te jedno poglavlje u knjizi o gradovima RH.
Autorica je još 26 znanstvenih radova objavljenih u domaćim znanstvenim časopisima i publikacijama, od ukupno 35 biografskih jedinica navedenih u CROSBI-ju. Surađivala je s Leksikografskim zavodom „Miroslav Krleža“ u ediciji Hrvatske enciklopedije te s Galerijom „Klovićevi dvori“ na izradi kataloga u sklopu izložbe o Slavoniji.
Članica je Društva za hrvatsku povjesnicu i Udruge za istraživanje povijesti žena „Klio“ u sklopu koje je održala javno predavanje o problematici istraživanja povijesti žena. U sklopu Aktiva za nastavnike osnovnih, odnosno srednjih škola, u organizaciji izdavačke kuće „Profil“, održala je dva javna predavanja o problematici Prvoga svjetskoga rata. Trenutačno je zaposlena na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu.
- PIŠE: Pakrački list
- 848
Otvaranje izložbe „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ akademskog slikara Branimira Dorotića bit će u utorak 12. studenoga u Muzeju grada Pakraca. Svečanost započinje u 18 sati.
U programu će uz autora sudjelovati rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa iz Karlovca mons. Antun Sente ml., povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić i ravnateljica Muzeja Jelena Hihlik, preč. Jozo Zorić, pakrački župnik. U glazbenom dijelu programa nastupit će župni dječji zbor župe Uznesenje BDM Pakrac, a izložbu će otvoriti gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević, mag.oec. Program će voditi dr. sc. Tanja Baran, predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“, koja je uz Nacionalno svetište svetog Josipa iz Karlovca organizator izložbe.
Izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ umjetnički je prikaz proglašenih hrvatskih svetaca i blaženika te više onih za koje se vode procesi beatifikacije.
Izložbu prati prigodni katalog u kojem su objavljene fotografije umjetnička djela, likovna analiza postava povjesničara umjetnosti Stanka Špoljarića te popis svih hrvatskih svetaca i blaženika, slugu i službenica Božjih s osnovnim podacima.
- PIŠE: Pakrački list
- 833
U razdoblju od 8. do 12. studenoga, povodom narodnog običaja krštenja mošta („Martinja“) i očekivano povećanog broja sudionika u cestovnom prometu, s ciljem sprječavanja prometnih nesreća i njihovih posljedica, Ministarstvo unutarnjih poslova svoje aktivnosti dodatno će usmjeriti na sprečavanje i sankcioniranje vožnje pod utjecajem alkohola.
Također će se na području PU požeško-slavonske u noći sa subote na nedjelju 9./10. studenoga provoditi preventivno represivna akcija usmjerena na nadzor alkoholiziranosti i droga kod sudionika u prometu.
Nadzor vozača odvijat će se na lokacijama na kojima je evidentiran veći broj prometnih prekršaja i prometnih nesreća zbog vožnje pod utjecajem alkohola, na način da će se uspostaviti veći broj kontrolnih punktova, koji će se u vrijeme provođenja akcija češće mijenjati.
Upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i droga
Upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i droga težak je prekršaj, a novčane kazne rastu ovisno o izmjerenoj količini alkohola u krvi pa su kazne u rasponu od 90 do 2650 eura, a za razinu alkohola iznad 1,5 promila propisana je i kazna zatvora u trajanju do 60 dana.
Odbijanje testiranja na alkohol i droge je kažnjivo
Kažnjivo je i odbijanje vozača u prometu da se podvrgnu ispitivanju prisutnosti alkohola, droga ili lijekova u organizmu ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina i to novčanom kaznom od 1320 do 2650 eura ili kaznom zatvora do 60 dana, a moguće je i provođenje mjere privremenog oduzimanja vozila ukoliko se radi o recidivistu u činjenju prekršaja.
Uz novčane kazne, izriču se zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom i negativni prekršajni bodovi, ovisno o izmjerenoj količini alkohola u organizmu te broju ponavljanja prekršaja.
Osim toga, prema osobi pod utjecajem opojnih sredstava ili osobi koja pokazuje znakove utjecaja opojnih sredstava i zatečena je u počinjenju prekršaja, a odbija se podvrgnuti utvrđivanju prisutnosti opojnih sredstava u organizmu, ako osobite okolnosti upućuju da će nastaviti s radnjom prekršaja, policija može naredbom radi neposrednog sprječavanja nastavka činjenja prekršaja odrediti mjeru smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, ali ne u trajanju duljem od 12 sati.
Savjeti sudionicima u prometu
- vodite računa o tehničkoj ispravnosti vozila kojim upravljate, posebice stanju i ispravnosti pneumatika,
- brzinu kretanja vozila prilagodite stanju i uvjetima na cesti,
- poštujte ograničenja brzine kretanja vozila (propisana zakonom ili postavljenim prometnim znacima, uključujući pritom i ograničenja na promjenjivoj prometnoj signalizaciji),
- ne konzumirajte alkoholna pića prije i za vrijeme vožnje,
- ne koristite mobitel tijekom vožnje,
- koristite sigurnosni pojas i na prednjim i na stražnjim sjedalima u vozilu,
- pobrinite se za adekvatan smještaj djece u vozilu,
- bez obzira na žurbu ne ulazite u rizična pretjecanja,
- pješačkim prijelazima približavajte se smanjenom brzinom i povećanim oprezom,
- prilikom vožnje držite dovoljan razmak između vozila,
- ako se kao pješak krećete kolnikom na javnoj cesti izvan naselja, hodajte uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja, a noću i danju u slučajevima smanjene vidljivosti koristite svjetliju odjeću. Zakonska obaveza je da ako se krećete kolnikom morate biti označeni nekim izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom,
- biciklisti, budite propisno označeni, zakonska obaveza je da noću i danju u uvjetima smanjenje vidljivosti budete označeni reflektirajućim prslukom ili reflektirajućom biciklističkom odjećom.