piše: Marijan Lukić – Luky
... nastavljam uživanje godišnjeg odmora u najdražim mi opijatima; zvuku motora, prirodi, cestama domovine i otkrivanju kutaka hrvatske povijesti koje dosežem snagom moto konjića.
... krajnji cilj mi je interpretacijski centar i rodna kuća našeg velikana Petra Preradovića u s. Grabrovnica, Pitomača. ... tijekom jedne ranije posjete od prije nekoliko godina kuća je bila u drugom ruhu izvana i iznutra. Sada je uređena i ima se što uživati.
... ODITE, OBIĐITE, BESPLATNO JE (nažalost) !!!
... dakle, u Pitomači, dolazeći od Zagreba, u njenom središtu skrenete desno prema jednom trgovačkom lancu s benzinskom postajom i nastavite put Grabrovnice. Imate nekoliko minuta vožnje pitomim selima pored žednih polja žitarica i ostalih poljoprivrednih kultura koje nudi ljetno doba. Put možete nastaviti tom cestom selima i izaći ćete u s. Lozan prema Virovitici.
... na samom raskrižju u Pitomači stoji prvi spomen Ilirskom bardu Petru Preradoviću. Predstavlja jednog od najznačajnijih pjesnika hrvatskoga romantizma. Bio je general, te prevoditelj.
... ovaj dio spomenika ne shvaćam, ni zapis, ni poantu - nedostaje li nešto !?!?!?!
... smijem li istaknuti neke sličnosti između Preradovića i sebe!? ... usporediti nas, ma ne!?
... no očevi smo, muževi, putnici, vojnici te
DOMOLJUBI.
... ajmo ovako, putujem jer to volim, počesto motorom. Petar je puno putovao, većinom radi vojnog poziva, vjerojatno kočijama i vlakom, možda i na konju?!
... kada me netko pita što vidim u motoru - imam jednostavan odgovor, no naznačim sugovorniku kako mora pozorno slušati moje objašnjenje te mi potom odgovoriti na kontra pitanje: A koji su tvoji "ventili ? Slijedi sužavanje očnih kapaka sugovornika, mali upitni mrgud pogled i jedva mjetljivo cimanje glave. Mnogi sugovornici nisu odmah shvatili što ih pitam. Odgovor u većini slučajeva uspijevam rastumačiti znatiželjniku. Moj ventil je motor, male i ponekad malo duže vožnje Lijepom našom, priroda i naša povijest. Ponekad vozim sam, ponekad u društvu frendova iz MK Mogila. Vožnje donesu mnoge slike koje pamtim zauvijek, a dosta zabilježim i klikom svog foto aparata.
... no onda me ti isti kao i "prijatelji s dva kotača" pitaju, čemu putujem s ciljem obilaska starih ruševina, zdanja, malih mjesta i nepoznatih cesta. Obilazim često nam zapuštenu usamljenu "kamenu" povijest koju volim.
... jedan odgovor je i u ovoj priči o P. Preradoviću!
... gotovo svatko s barem dva zrna znanja iz školskih klupa i predmeta Hrvatskog jezika, povijesti ili opće kulture iz svakog kutka Lijepe naše čuo je za Petra Preradovića.
... mene su oduvijek oduševljavale njegove riječi iz pjesme kojom je opisao Hrvatsku domovinu - Jezik roda moga!
... izdvajam najljepše satkane stihove Domovini! To stvarno zuji, zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji huči!
... Preradović, Petar, hrvatski pjesnik (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. III. 1818 – Fahrafeld, Austrija, 18. VIII. 1872).
*Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, 1840. godine, znatno je utjecao na "povratak" materinjem jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba (generalski čin).
... velik dio života govorio je samo njemački. Prva Preradovića pjesma napisana na hrvatskom jeziku bila je tijekom službe u Zadru "Poslanica Špiri Dimitroviću." Netom nakon toga za prvi broj lista "Zora dalmatinska" piše našu poznatu budnicu "Zora puca":
... jedno vrijeme bio je urednik tog lista, no nije smio biti tako istaknut i potpisan radi časničke službe. *Zalagao se za prihvaćanje Gajeva pravopisa u južnoj Hrvatskoj. Jedno vrijeme nakon povratka u Zagreb na službu, ban J. Jelačić imenovao ga je i svojim pobočnikom. Također je bio predlagan i za hrvatskog bana, no radi zdravstvenog stanja odbio je tu časnu dužnost.
... manje je poznato kako je Car i kralj Franjo Josip I. odlikovao je Petra Preradovića dodjelom plemstva 24. veljače 1864. godine. Donirao je pjesniku novca iz riznice pošto je Preradović u tom trenutku bio u lošoj financijskoj situaciji. Pjesnik se odužio riječima pjesme:
*Svjetla kruno, dobri gospodaru! Koliko se radujem tom daru, Koliko me usrećuješ njime, Moja usta ne mogu izreći. Dolikuje tebi dar sa svime! Al od mojih zasluga je veći, Klanjam ti se u zahvalnu muku I ljubim ti podarnicu ruku. Dok je meni ove sjede glave I u srcu pjesmice ubave, Orit će se s ovih gusala. Tvoja slava i na daru hvala.