- PIŠE: Pakrački List
- 832
U sklopu obilaska Požeško-slavonske županije jučer je u pakračkoj gradskoj upravila boravila Lora Vidović, pučka pravobraniteljica sa suradnicima. Nju su gradonačelnica Anamarija Blažević, njen zamjenik iz redova srpske nacionalne manjine Goran Labus i pročelnik Tomislav Petrač upoznali s problemima s kojima se susreću stanovnici ovog kraja u ostvarivanju ljudskih prava. To se prvenstveno odnosi na još uvijek svakodnevni život među ruševinama, nedostatak komunalne infrastrukture u slabo naseljenim ruralnim dijelovima administrativne jedinice, slabu međusobnu prometnu povezanost kao i povezanost prema ostalim gradovima te stalno smanjivanje obima javnih usluga što izaziva seljenje javnih službi iz Pakraca poput sudstva i drugog.
Pučka pravobraniteljica je primijetila da su ti problemi identični ostalim ruralnim slabije naseljenim područjima Hrvatske. Ona je istaknula da je osnovni cilj njene posjete, osim snimanja stanja na terenu, želja da ured pučke pravobraniteljice bude što dostupniji i prisutniji stanovništvu te ga je pozvala da se za pomoć u ostvarivanju ljudskih i građanskih prava obrate na telefon u Zagrebu (01 48 51 855), Osijeku (031 628 054), ili elektronskom i klasičnom poštom.
Također je naglasila da je svrha posjete poticanje lokalnih vlasti u nastojanjima da omoguće građanima ostvarivanja svojih ljudskih i građanskih prava.
- PIŠE: Pakrački List
- 868
Gradskom sportskom dvoranom Pakrac od danas, umjesto Poduzetničkog centra Pakrac, upravlja Sportska zajednica Grada Pakraca. Time su realizirani planovi koji su postojali još u proljeće 2014. godine da tada osnovana Sportska zajednica preuzme upravljanje pakračkim sportskim objektima. Do sada je upravljala s gradskom kuglanom.
Preuzimajući dvoranu Sportska zajednica, kojoj predsjedava Sadmir Delihodžić, preuzela je i četiri zaposlenika u dvorani: po dva domara i dvije čistačice.
Za korisnike se ništa neće mijenjati, ističe gradonačelnica Anamarija Blažević. Dvorana će i dalje prvenstveno biti namijenjena za potrebu pakračkih prosvjetnih ustanova, pakračkih sportskih klubova i rekreativaca, uz mogućnost tržišnog najma pratećih poslovnih prostora, a sadašnjim zakupoprimcima će biti ponuđen produžetak ugovora o najmu s novim najmodavcem. Poslovanje na godišnjoj razini bi trebalo biti organizirano na bazi samofinanciranja.
U dijelu administrativnog prostora u sjevernom krilu dvorane nalazit će se sjedište Sportske zajednice gdje će svakodnevno raditi profesionalni tajnik Denis Relota.
Pakračka sportska dvorana, nakon višegodišnje gradnje je završena 2003. godine. U startu je, za razliku od lipičke i još brojnih dvorana u Hrvatskoj, zamišljena kao gradska, a ne školska dvorana pa je tako od početka u vlasništvu Grada Pakraca koji ju svojim tvrtkama povjerava na upravljanje. Prvi upravitelj je bila tvrtka „Ban“ koja je nakon nekoliko godina neuspješnog poslovanja na području graditeljstva i ugostiteljstva likvidirana. Upravljanje dvoranom je preuzeo Poduzetnički centar Pakrac, pa je tako Sportska zajednica u njenoj trinaestogodišnjoj povijesti treći upravitelj.
- PIŠE: Pakrački List
- 1005
Župan Požeško-slavonske županije Alojz Tomašević proglasio je elementarnu nepogodu od olujnog/orkanskog vjetra i poplave nastale 27. lipnja za cijelo područje Grada Pakraca.
Prijave štete podnose se Povjerenstvu za procjenu štete od elementarne nepogode Grada Pakraca, Trg bana J. Jelačića 18, Pakrac (I kat, desno, ured br. 118), svaki radni dan od 7 do 15 sati zaključno s utorkom 5. srpnja.
Može se prijaviti šteta koja je nastala na građevinskim objektima, poljoprivrednim površinama i u prometu.
Prilikom prijave štete potrebno je donijeti važeći dokument kojim prijavitelj dokazuje da je vlasnik (korisnik) imovine za koju prijavljuje štetu (vlasnički list, posjedovni list, OPG upisnik, arkod upisnik ili ugovor o zakupu), kopiju osobne iskaznice i kopiju kartice žiro-računa.
Osim Pakraca, elementarna nepogoda proglašena je i za područje Lipika i Pleternice.
- PIŠE: Pakrački List
- 1167
Osamnaestogodišnja Sara Vujanić iz Pakraca, mlađa kćer Duška i Andree iz Strossmayerove ulice, maturantica pakračke gimnazije, proglašena je nedavno najboljom učenicom generacije. U prvom i četvrtom razredu imala je prosjek ocjena 4,8 te drugom i trećem 5,0. Ovog ljeta planira upisati Medicinski fakultet koji, kako kaže, ne mora biti isključivo u Zagrebu. S ovom vrlo komunikativnom i inteligentnom mladom sugrađankom razgovarali smo o njenom doživljaju pakračke srednje škole, budućim planovima i općenito životu mladih u Pakracu.
Još te ispit državne mature dijeli od oproštaja od pakračke srednje škole. Proglašena si najboljom učenicom generacije s odličnim prosjekom tijekom sve četiri godine. Koliko tebi znači to priznanje?
Meni je općenito osobno zadovoljstvo biti dobra u onome što radim pa mi je tako bilo važno i u školi imati dobre ocjene. Kada sam saznala da sam proglašena najboljom učenicom generacije, stvarno mi je bilo drago i to mi puno znači, ali najviše mi je drago zbog roditelja, baka i djeda jer su uz mene bili svih ovih godina učenja. Oni se ovim priznanjem mislim najviše i ponose. Dobiti takvo priznanje tijekom školovanja nije mi bila najvažnija stvar, ali bila bih sretna da ga je dobio i netko drugi u mom razredu jer je bilo stvarno odličnih učenika.
Je li veliki trud iza tebe biti odlična učenica u gimnaziji tijekom sve četiri godine?
Moram reći da je. Nisam se „ubijala“ od učenja, bilo je slobodnog vremena, ali redovito sam učila za svaki test i ispitivanja. Nisam bila takozvani štreber koji bi nabubao napamet, trudila sam se redovito svaki dan, po dva sata naučenog gradiva u školi, jednostavno ponoviti kod kuće i napisati zadaću. Čini se jednostavnim, no mislim da i nije, jer stvar je u upornosti, redovitosti i dosljednosti. Moram priznati da sam u nekim predmetima bila „kampanjac“, recimo u povijesti koja me nije pretjerano zanimala, pa sam si nekad uzimala „za pravo“ učiti ju dan prije ispita. Kada redovito ponavljate gradivo onda za savladavanje veće količine informacija treba malo vremena. Naravno da sam učila nešto više pred kraj školske godine kada su ispiti učestaliji, no nije mi se dogodilo da sam po cijele dane bila zatvorena u kući i učila.
Jesi li u osnovnoj školi već sama znala gdje ćeš nastaviti srednjoškolsko obrazovanje ili su ti u tome pomogli i roditelji?
I u osnovnoj školi sam bila odlična učenica, a već tada sam znala da želim studirati, pa mi je upis u gimnaziju bio samo logičan nastavak jer mislim da za sve koji planiraju upisati fakultet, gimnazija ipak pruža najviše potrebnog znanja. Tako da sam sama odabrala što ću dalje, a roditelji su mi tu bili podrška.
Zašto si se uopće opredijelila za nastavak školovanja u Pakracu?
Kod roditelja bolje i jeftinije
Pakračku gimnaziju završila mi je i starija sestra, a nekako se nisam još htjela odvajati od roditelja i odlaziti u đački dom ili u stan u neki drugi grad. Također, moji prijatelji su isto upisali pakračku srednju školu. Isto tako, mojim roditeljima svakako je moje školovanje ovdje bio daleko manji financijski teret.
Je li pakračka srednja škola zadovoljila tvoje potrebe ili misliš da bi negdje u većem gradu dobila više?
Mislim da bi možda u gimnaziji u Zagrebu bilo bolje u smislu bolje opremljenosti kabinetske nastave, ali ne mogu reći da nije zadovoljila većinu mojih obrazovnih potreba. Pakračka srednja škola može puno toga ponuditi onim učenicima koji će studirati konvencionalnije studije, tipa prava, medicine, jezika ili nešto slično. Međutim, učenici kojih je naravno manje, a žele upisati recimo arhitekturu, dizajn ili za naše prilike neki drugačiji studij, su zakinuti. U takvim situacijama bi veći gradovi sigurno ponudili bolje nastavne sadržaje, ali mislim da nije nemoguće niti u pakračkoj srednjoj školi promijeniti pristup i pojačati takve predmete.
S obzirom na odličan prosjek je li ti bilo teško uskladiti ostale obaveze uz srednju školu?
Nije mi bilo teško uskladiti druge obaveze. Išla sam na pilates, učila sam talijanski jezik i pohađala redovite instrukcije iz matematike, time mi je cijeli tjedan bio ispunjen. Posebno sad u četvrtom razredu provodila sam puno vremena u školi, ali uvijek sam našla vremena za šetnje, izlaske ili neku drugu aktivnost. Sve to ovisi o organizaciji vremena, kako učiš i koliko redovito.
Smatraš li da je školski program prenatrpan gradivom, što misliš općenito o kurikulumu kojeg si prošla kao gimnazijalka?
Ova najavljivana kurikularna reforma mi se čini dobra ukoliko će donijeti smislenije učenje gradiva. Primjerice, što se tiče predmeta povijesti, učimo toliko nebitnih i opširnih činjenica da na kraju ne zapamtimo ono najvažnije što bi ustvari trebali jer dok prolazite gradivom sve se čini važno. Vrlo slično je i u drugim predmetima. Ono što se traži na državnoj maturi trebalo bi biti sumirano znanje kroz četiri godine, i to je dobro, ali kako napisati dobro državnu maturu kada je nama sve bitno za naučiti i jednostavno ne znamo na što se više ili manje koncentrirati.
Što bi možda promijenila ako bi mogla, kako bi po tebi izgledala učinkovitija nastava?
Mislim da bi u nastavu trebalo unijeti novih sadržaja, poput građanskog odgoja ili nekog predmeta opće kulture, a istovremeno rasteretiti nastavni sadržaj. Doista smatram da se u nastavi ne mora ulaziti u sve detalje u svakom predmetu, mislim da takva nastava opterećuje i učenika i profesora. Možda bi bolje bilo učenicima, uz nekoliko osnovnih predmeta, ponuditi one koje bi sami birali, a tada bi, najlogičnije, izabirali predmete koji bi i studirali. Vjerujem da bi tada i nastava bila aktivnija jer bi takvu nastavu pohađali učenici koje određeni predmet stvarno zanima. Čak i oni učenici koji imaju loš prosjek sigurno bi našli nešto u čemu bi se pokazali kao jako dobri, u današnjoj situaciji ne dolaze do izražaja. Ono što bih svakako uvela, barem kod nas u Pakracu, mogućnost besplatne dodatne nastave iz određenih predmeta, posebno onih težih. Svima nam je potrebna pomoć i mislim da bi se trebala organizirati takva nastava u popodnevnim satima, barem kao priprema za državnu maturu jer je roditeljima preskupo plaćati individualne instrukcije. To je nešto što je svakako pakračkim srednjoškolcima potrebno.
Bilo je slučajeva kada su pakrački gimnazijalci školovanje završavali u daruvarskoj gimnaziji ističući kao razlog lakše dobivanje dobrih ocjena. Što ti misliš o tome?
Meni je to osobno glupo jer ne mogu imati svi dobre ocjene, to nije nimalo realno. U mom razredu je ove godine čak bilo sedam odličnih učenika. Mislim da u pakračkoj gimnaziji imamo dobru podlogu za daljnje studiranje, ali moram tu istaknuti nedostatak koji sam već spomenula u prethodnom pitanju, a to su pripreme za državnu maturu. U Daruvaru učenici na razini škole počinju s pripremama već u trećem razredu i to ovdje u Pakracu jako nedostaje. Mislim da je to jedan o bitnih razloga zašto se pakrački učenici odlučuju za nastavak školovanja u Daruvaru. Prve tri godine nisam o tome nešto razmišljala, ali ovu zadnju godinu mi je to zasmetalo što ni mi nemamo tu mogućnost. Čak smo mi neki iz mog razreda zatražili pripreme tijekom zimskih praznika i nije nam to odobreno. Ne razumijem zašto se takva praksa na razini škole ne uvede i kod nas. Postoji nekoliko nastavnika koji su nam stvarno pomogli u pripremama, ali to su pojedinci. Kako će se neki učenik pripremiti za državnu maturu ovisi o njemu samom. Razumijem tada odluku učenika koji upisuju gimnaziju u Daruvaru, iako je po meni pakračka srednja škola bolja. U redu je što pakrački profesori od učenika traže više znanja, pokazalo se generacijama da je većina pakračkih gimnazijalaca upisivala željene fakultete, ali pripremama za državnu maturu bi olakšali i lošijim učenicima. Tu bi svakako trebao veći angažman.
Što ti je bilo možda najteže za svladati od predmeta ili su ti svi predmeti s lakoćom išli?
Meni je većina predmeta dobro išla, jedino mi je matematika bila teža zato sam i išla na instrukcije, ali i to sam uz pomoć profesorice Vere Bosanac savladala. Neizmjerno sam joj zahvalna jer mi je puno pomogla.
Kakav je život mladih u Pakracu, nedostaje li sadržaja za vas?
Da, sigurno nedostaje. Govore nam da se organiziraju razne izložbe i događanja, međutim iako sam na Facebooku, do mene nikad ne dođe takva informacija, barem ju ja ne vidim, ali sigurno niti moji vršnjaci. Ne razumijem zašto se na razini škole ne najavljuju takva događanja i tu bi škola kao institucija trebala više animirati učenike. Za nekakve predstave, književne večeri ili izložbe saznajemo od pojedinih profesora što je super, ali to bi trebalo više prezentirati samim učenicima i redovito nuditi kao sadržaje u koje se mogu uključiti izvan škole, možda animirati na način kao oblik neformalne nastave ili nešto slično. Recimo, Multipak mi se činilo kao nešto zanimljivo, no osobno nisam bila niti na jednom događanju, ne zato što nisam htjela, nego jednostavno nisam znala što je to točno, smatrala sam da je program više za starije građane. No, mislim da smo mogli u nekakvim grupama učenika s profesorima posjetiti takvu izložbu.
Je li vam dosadno u Pakracu?
Mladima u Pakracu dosadno
Moram reći da je. Nedostaje nam recimo koncerata za naš uzrast, nekakvih javnih parlaonica koje su sad popularne, glavnom sadržaja namijenjenih srednjoškolcima. Osuđeni smo na kafiće jer je to jedino što se van škole nudi, ali nema niti nekakve inicijative koja bi pokrenula nešto slično. Tu sigurno treba angažman zajednice, ali i nas srednjoškolaca.
Aktiviraju li se mladi u Pakracu dovoljno u životu lokalne zajednice? Imaju li priliku baviti se hobijima ili volontirati, raditi nešto što nije isključivo u sklopu nastave ili su nezainteresirani za takve aktivnosti?
Ne aktiviraju se dovoljno, pa mogu reći skoro i ništa. Gledam po sebi. Da želim volontirati, uopće nemam pojma kome se obratiti i odakle krenuti po prvu informaciju odnosno koje uopće mogućnosti postoje. Prijateljica iz razreda volontira u udruzi „Delfin“ što mi je super, ali iznenadila sam se kako se uključila i odakle joj informacija. Jedne godine kada smo imali „Dane bez dnevnika“ gostovali su nam članovi iz Udruge „Silver“ i njihovi psi vodiči za slijepe, i moram reći da je puno mojih prijatelja bilo „zagrijano“ za volontiranje u takvoj udruzi. Nije istina da su baš svi srednjoškolci nezainteresirani za izvanškolske aktivnosti, ima i onih naravno koje ne žele u ničem sudjelovati, ali za nas koji žele nešto drugačije, jednostavno mislim da nam se mora doći ponuditi drugačiji sadržaj i biti jedno vrijeme u tome uporan. Da sam imala priliku recimo sa grupom mojih vršnjaka kroz srednju školu volontirati u nekoj lokalnoj udruzi ili instituciji, sigurno bih dobra iskustva prenijela na mlađe generacije. Smatram da općenito nedostaje ta prva komunikacija i veća animacija od strane svih, a ne samo pojedinaca.
Planiraš upisati medicinski fakultet koji, osim što je zahtijevan po učenju, traži i dugogodišnje obavezno studiranje. Je li ti važno upisati medicinu u Zagrebu ili dolaze u obzir i drugi gradovi?
Nije mi važno upisati medicinu isključivo u Zagrebu. U prijavi nisam navela samo Split jer je jako daleko. Naravno da bih htjela studirati u Zagrebu jer mi je tamo sestra, i najbliže je od Pakraca, ali ne bih bila razočarana niti kad bih upisala fakultet u nekom drugom gradu. Vidim se i u veterini i psihologiji koje sam navela kao druge izbore, tako da bi mi bilo ok i to studirati, ukoliko ne prođem na medicini.
Hoćeš li pokušati tražiti smještaj u dom?
Planiram predati zahtjev za smještajem u domu, iako mislim da ga neću dobiti, budući da nemam prosjek 5,0 sve četiri godine. I to je jedan od nerealnih kriterija.
Je li stipendija važna za obrazovanje?
Naravno da jest i prijavit ću se za gradsku stipendiju. Nije važna samo meni, nego i roditeljima, jer će mi sigurno pomoći za nužne životne troškove.
Bi li primjerice prihvatila stipendiju pakračke bolnice koja bi te obvezala da se vratiš u Pakrac?
Prihvatila bih stipendiju pakračke bolnice
Prihvatila bih, zašto ne? Iako bih željela raditi u velikoj bolnici. No, takva inicijativa uopće nije loša, pa zašto takvim stipendijama ne potiču mlade da se vrate? Da nam je netko došao u razred od privatnika ili institucija i ponudio takvo što, sigurno bi se mladi odlučili za potrebnu kvalifikaciju. Još kada bi morali odraditi stipendiju, veća je vjerojatnost da bi tu i ostali. Mislim da bi učinak bio i veći kada bi nam netko doslovno predstavio zanimanja koja se traže, ili kada bi imali bilo kakav oblik profesionalne orijentacije jer recimo mnogi u mom razredu još i sad nisu sigurni što studirati.
Za nekoliko dana napuštaš pakračku srednju školu. Po čemu ćeš je pamtiti?
Pamtit ću je svakako po dobrom. Tijekom četiri godine stvarno mi je bilo jako lijepo, svoj razred baš volim, kao i profesore i žao mi je što odlazim. Mislim da pakračka gimnazija ima daleko veći potencijal nego druge, ali nije iskorišten do kraja, nekih promjena bi trebalo uvesti. U pakračkoj gimnaziji nema favoriziranja kao što neki misle, nije važno od kuda si ili čiji si, važno je koliko znaš. Moja poruka srednjoškolcima je da se svakako isplati redovito učiti jer si puno stvari olakšaš do mature, a vjerujem i kasnije.
- PIŠE: Pakrački List
- 1003
Do kraja svibnja u pakrački u Dječji vrtić „Maslačak“ primljeno je svih 27 djece za koje su pristigli zahtjevi u vrtićku skupinu te četvero djece u jaslice dok je vrtićko obrazovanje završilo 50 budućih prvašića, a mjesta je ostalo u svim područnim vrtićima i jaslicama.
U jasličkoj skupini ostalo je još dva slobodna mjesta gdje je u upisnom roku zaprimljeno šest zahtjeva za upis, a upisano je četvero djece. Dvoje djece trenutno ne zadovoljavaju uvjet jer do 1. rujna neće navršiti godinu dana, ali se za njih čuva mjesto te će u jaslice krenuti nakon godinu dana starosti, rekla nam je Višnja Klobučar, ravnateljica pakračkog vrtića.
Slobodnih mjesta za djecu od navršenih tri godine do polaska u školu ostalo je u svim područnim vrtićima i to 7 mjesta u vrtiću pod Kalvarijom, 8 mjesta u Donjoj Obriježi te 5 mjesta u Prekopakri u cjelodnevnom boravku dok je u Badljevini ostalo 8 slobodnih mjesta u poludnevnom boravku.
Naknadne zahtjeve za upis djece na preostala mjesta roditelji mogu podnijeti sve do početka nove školske godine svakim radnim danom od 7 do 15 sati u matičnom vrtiću u Pakracu.
- PIŠE: Pakrački List
- 2163
Dva bivša Pakračana i pakračka srednjoškolca tijekom lipnja doživjeli su u Zagrebu imenovanje u visoke znanstvene titule: dr. sci. Amir Kapetanović novoproglašeni je član - suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u razredu za filološke znanosti, a dr. sci. Vlatko Pejša, kako su jučer objavile Universitas, hrvatske sveučilišne novine, je novi redovni profesor hrvatskih sveučilišta izabran u znanstveno zvanje redovitog profesora u području biomedicine i zdravstva, polje kliničke medicinske znanosti, grana interna medicina.
Kako nam je pojasnio dr. sci. Ivan De Zan, i sam umirovljeni sveučilišni profesor, ova titula je izuzetni znanstveni status, ali ga je unatoč tome ranijih desetljeća steklo veći broj Pakračana i teško da se svi oni mogu pobrojati, a da se netko neopravdano izostavi. No, to i nije slučaj s članom Hrvatske akademije koje je u izuzetno mladim znanstvenim godinama stekao dr. Amir Kapetanović, a dr. De Zan za druge Pakračane u tom zvanju ne zna.
Amir Kapetanović rođen je u Pakracu 1975. godine gdje je završio i prva dva razreda srednje škole što je prekinuo rat.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost 1997. godine. Od 1998. radi na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu kao znanstveni novak. Na istom fakultetu obranio je 2004. doktorsku disertaciju Arhaizmi u hrvatskom jeziku. Autor je četrdesetak znanstvenih radova.
Znanstvena biografija mu je prebogata usavršavanja u Hrvatskoj i inozemstvu i vođenja različitih projekata naziva teško razumljivih običnim ljudima, najčešće povezanih s Filozofskim fakultetom, ali i drugim jezičnim institucijama u Hrvatskoj, a popratna literatura uglavnom ističe njegovo veliko znanstveno napredovanje u izuzetno mladim godinama, što je slučaj i s ovim imenovanjem u statusu vanjskog člana HAZU.
Amirovi roditelji su majka Ljubica, umirovljena profesorica hrvatskog jezika, otac Ferid, nekada inženjer na staklani, sada u mirovini koje Amir redovito posjećuje u rodnom Pakracu.
Vlatko Pejša rođen je u Zadru 1955. godine, ali je pakrački đak u osnovnoj i srednjoj školi. Liječničku karijeru počeo je u Pakracu, te nastavio početkom 90-tih godina u Zagrebu. Znanstvenu karijeru započeo je 1992. godine magisterijem iz područja biomedicine. Od 2000. godine je doktor znanosti iz područja medicine, nakon čega znanstveno usavršavanje nastavlja u Hrvatskoj i inozemstvu na brojnim prestižnim mjestima poput Washingtona, a stečeno znanje vrlo rado prenosi predajući na raznim zagrebačkim visoko obrazovanim medicinskim ustanovama. Zaslužan je i za dolazak više fizioterapeutske škole u Pakrac.
Često se može vidjeti u Pakracu u koji, kako to ističe, rado svraća, a mnogi Pakračani ga znaju i po tome što je svojim bivšim sugrađanima često ulaznica za teško, ili bar sporo, dostupne zagrebačke zdravstvene ustanove. O tome svjedoči i jedan mali detalj iz prošlosti našeg Lista: Za našu rubirku „Ljudi i život“ u prosincu 2006. godine, Vlatko nam je rekao: „broj mobitela nisam nikada mijenjao upravo zato da Pakračani mogu doći do mene“.
Nije nam nezapažen ostao niti put Amira Kapetanovića o kojem smo pisali u lipnju 2011. godine.
Čestitamo našim bivšim sugrađanima na koje smo izuzetno ponosni. Uz konstataciju - ako nam pameti nedostaje kod kuće, bar je u Zagrebu imamo na pretek.