- PIŠE: Pakrački List
- 1034
Sigurno ste doživjeli… sredina 90 - ih godina, ljeto je, vozite pakračkim ulicama iza bijelog golfa - dvojke. Ne vozi prebrzo. Ne vozi uopće brzo. Vozi polako. Lagana nervoza je tu, no tabla na krovu sugerira strpljenje i toleranciju – auto škola je… Obići ga ne možeš, vozila iz suprotnog smjera nailaze baš kad ne treba, a on uredno polako, nekih 30-ak kilometara na sat. Žućo je.
Prepoznajete ga po laktu pruženom kroz prozor suvozača i tamnim naočalima. Mentor ili instruktor Jakša, posjeo je novog regruta - budućeg šofera pa lagano klize put Daruvara ili slične auto – trase, odmah nakon položenih ispita da oprobaju višesatnu „vožnju“ prije nego izađu pred ispitnu komisiju.
Da jabuka ne pada daleko od stabla posvjedočio nam je Neven Jakša, sin Žućin, ponekad i sam „Žućo“ kako ga ponekad zamjene, vlasnik jedne od dvije pakračke autoškole. „I mene zovu Žućo, a nisam žut“ šali se Neven prisjećajući se pokojnog oca. „Kako ne, volio sam se provozati s tatom, on je radio u tadašnjem Auto – moto savezu kao instruktor auto – škole pa je ljubav prema volanu prenio i na mene. Mada, volio sam i bez njega pritisnuti auto - pedalu. Sa sedam godina uzeo sam mu službenog „fiću“ od Auto – moto saveza kojeg je tada dužio, sjeo, upalio kao veliki i napravio krug oko pakračke bolnice. Kad sam se vratio nisam bio siguran jel tata bio ljut ili ponosan na mene“…
Otac Nevenov, Žućo, biznis s autoškolom pokrenuo je pred sam rat, odmah čim je dozvoljeno otvaranje privatnih obrta i poduzeća pa danas Jakše s ponosom tvrde kako je njihova autoškola bila druga registrirana u bivšoj SR Hrvatskoj, odmah iza jedne s međimurskog područja.
Nakon očeve iznenadne smrti 2011. godine, Neven je nastavio obiteljski posao. Učio je i zanat izučio uz oca - radio je s njim. Završio je višu prometnu školu, što je danas uvjet da bi mogao biti vlasnik autoškole pa nastavio tamo gdje je otac stao. Danas je uspješan privatnik, zapošljava tri osobe – broji tu ženu i dva instruktora. U vlastitoj autoškoli radi kao predavač, a sve rjeđe kao instruktor vožnje. Posla ima dovoljno, zadovoljan je. “Ne žalim se. Bio bih nepošten kad bih rekao da nisam zadovoljan. Zaradi se, ali se i naradi. Nisam neskroman pa mogu reći da imam sve što želim u životu. Materijalnog imam koliko treba, a smatram se bogatim, jer imam ono najvažnije - sretnu obitelj“, kaže hvaleći se fotografijama sinova Davida i Damjana te supruge Ane.
Za sinove nekako sumnja da će nastaviti instruktorsku tradiciju, jednog zanima knjiga – „naginje znanosti“, hvali se Neven, a drugog lopta i puške. Za auto nije previše zainteresiran niti jedan. Što se Nevena tiče, šestogodišnji David već bi trebao, poput njega, gledati kako da tati ukrade auto. Naravno, da ga to uopće interesira, ali za sada Neven još ne sakriva ključeve po kući…“nek su oni meni živi i zdravi.“ Ključeve za svaki slučaj skloni Nevenova majka Branka s kojom žive u obiteljskoj kući u Vukovarskoj ulici.
Posao instruktora na prvi pogled ne djeluje previše uzbudljiv, dogodovština nekih baš i nema. Tu i tamo bude smijeha, sitnih nespretnosti, ali većih neobičnosti se ne sjeća.
Zato ima troškova. Gradu Daruvaru plaća korištenje njihovih cesta koje koristi kao javnu površinu i uporabu poligona gdje se održavaju ispiti pošto u Pakracu takvog nema. Lipiku pak plaća poligon za vježbu, za to koristi aviopistu iza Ergele, koja po propisima mora biti ograđena i imati minimalno 600 m2, dužine 60 metara i širine 10 metara, gdje polaznici vježbaju vožnju kroz čunjeve i slične zadane i propisane vježbe. U Pakracu mu nedostaje parcela za ispitno mjesto koje još uvijek traži i pregovara…
Konkurenciju u gradu ima. Postoji još samo jedna autoškola u Pakracu koliko je i maksimalno dozvoljeno uzme li se u obzir broj stanovnika… Zakon tako kaže i omogućuje obojici da pristojno zarade. Odlična praksa koja bi se mogla prepisati i za mnoge druge djelatnosti. Barem se Jakša mlađi ne žali: “Za autoškole je to sve jako dobro precizirano i propisano. Čak je i minimalna cijena vozačkog ispita određena zakonom, iznosi 5.706,00 kuna i takva je i kod mene i drugdje. Možda izgleda puno, ali ima tu troškova s naše strane. Navest ću samo neke, tabla na krovu košta 1300 kuna, magnetna je pa se premješta, pa ajde… Pomoćne komande na vozilu koštaju oko 5000 kuna pa atest 700 kuna i tako. Evo, vozilo primjerice – ne smije biti starije od sedam godina. Treba to zaraditi, plaćaj radnike, promjeni auto, plaćaj razne najmove, porez….
Vozni park mijenja po propisu, dakle nakon predviđenog vremena od sedam godina. Sjeća se, otac je vozio Golfa II, Golfa IV pa dva Pola, a on je pak kupio Golfa VII pa sad uz njega u svojoj „ergeli“ ima još jednog Pola.
Kako sam kaže, dobro je, može se. Danas kad je prisutna tendencija odlaska, ne samo iz Pakraca nego i iz Hrvatske, upitali smo ga je li ikad razmišljao o ideji odlaska iz Pakraca ili možda pomislio da bi drugdje bilo još bolje? „Ne. Meni je super, valjda gore neće biti. Što će donijeti sutra, ne znam, ali neka ostane ovako – ja sretan. Volim reći za moju Vukovarsku ulicu, kao da živim u Beverli Hillsu. Blizu mi je bolnica, škola, vrtić, igralište i što da čovjek više poželi?“
Kad izađe iz službenog Golfa, Neven ima i druge ljubavi. Pakračkim ulicama voli provozati svoju Yamahu, a kao svakom muškarcu, draga mu je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Voli odigrati nogomet i posebno naglašava da je svoje nogometno umijeće, ali i slobodno vrijeme poklonio nogometnom klubu Croatiji iz Donje Obriježi, županijskom drugoligašu za kojeg godinama nastupa.
Sve u svemu, lijepo je u ovim vremenima, kada je čovjeku sve teže navući osmjeh na lice, susresti mladog čovjeka koji je zadovoljan svakodnevicom i onim čime ju ispunjava. Lijepo je ne razgovarati o traženju posla, bježanju iz grada, malim plaćama i vraćanju kredita – makar na dvedesetak minuta koliko smo potrošili. Jednostavno, lijepo je sresti čovjeka koji je zadovoljan onim što mu život pruža. „Niti nema - niti previše ima“, a - sretan.
I to u Pakracu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1040
Upisi djece u pakrački dječji vrtić počinju od 9. svibnja i traju do 31. svibnja, a zahtjeve za upis roditelji mogu predati svakog radnog dana od 7 do 15 sati u pakračkom matičnom vrtiću.
Roditelji mogu djecu upisati u program jaslica i u jutarnji cjelodnevni te skraćeni vrtićki program, a osim zahtjeva za upis i izjave o kućanstvu i prihodima, roditelji su obvezni predati odgajateljici prvog dana korištenja programa i potvrdu o obavljenom liječničkom pregledu.
Sve informacije roditelji mogu dobiti na telefon 034/313-416 svakog radnog dana od 7 do 15 sati, a svu dokumentaciju treba dostaviti poštom ili osobno u matični vrtić "Maslačak" na adresi Matice hrvatske 13/b, 34550 Pakrac.
Svu dokumentaciju o upisu građani mogu preuzeti i na našem portalu kao i na web stranici vrtića www.djecji-vrtic-maslacak.com.
- PIŠE: Pakrački List
- 848
Župan požeško - slavonski Alojz Tomašević proglasio je 3. svibnja elementarnu nepogodu od mraza za cijelo područje jedinica lokalne samouprave gradova Pakrac, Kutjevo i Pleternica, te općina Jakšić i Velika.
Štete koje se popisuju odnose se na sve postradale poljoprivredne kulture, a prijave se podnose već uobičajeno u pakračkoj gradskoj upravi (Marijan Širac) zaključno sa srijedom 11. svibnja. Prijave se podnose na za to propisanom obrascu koji treba biti praćen dokumentima poput vlasničkog lista, posjedovnog lista, OPG upisnika, arkod upisnika ili ugovora o zakupu.
Kako nam je rekao voćar Drago Skalnik njegove parcele zasađene jabukama, breskvama, trešnjama i orasima stradale su gotovo u potpunosti i prave berbe neće niti biti. Slična je situacija gotovo na svim parcelama u Prekopakri i okolo Pakraca gdje je sporne noći 24. na 25. travnja temperatura bila niža od – 2 stupnja Celziusa praćena jakim mrazom, dok je na geografski višim područjima temperatura zraka bila iznad nule i izostao je jaki mraz pa je i šteta znatno manja, što je u mnogome ovisilo i o položaju poljoprivredne parcele, kulturi, sortama. U ovom trenutku najlošije vizualno izgleda vinova loza. No, naš najpoznatiji vinar i vinogradar Saša Ćasić odbio nam je komentirati novonastalu situaciju.
Razmjere štete znat ćemo poslije završetka procjena, mada niti to neće biti realno jer se šteta od smrzavanja na voćkama proteže i na nekoliko narednih godina, kažu voćari. Isto tako je još nejasno kako će štetu prijaviti pčelari s obzirom da je znatno stradao i bagremov cvijet kao najvažniji izvor mednog prinosa, ali ova biljka ne spada u kategoriju poljoprivrednih kultura.
Korist od elementarne nepogode skoro nikakva
No, vrlo je upitna korist za poljoprivrednike od proglašenja elementarne nepogode, govore to iskustva od lanjskih godina. Od 2005. godine na području Grada Pakraca elementarna nepogoda nije proglašavana samo u godinama 2005., 2008., 2009. te 2013. godine. 2014. je zbog poplava proglašavana čak dva puta s ukupno procijenjenom štetom na 2,8 milijuna kuna, dok je lani proglašena nepogoda od suše. Zadnji put od mraza elementarna nepogoda na području Grada Pakraca je proglašena 2012. godine, sa štetom u iznosu od 1,2 milijuna kuna, nakon čega je iste godine proglašena i elementarna nepogoda od suše u iznosu od 1,3 milijuna kuna. No, šteta koja se nadoknađuje iz državnih izvora je više nego simbolična i zakašnjela. Tako još uvijek nije isplaćena za lanjsku sušu, kao niti za jesensku poplavu iz 2014. godine, dok je za svibanjsku poplavu su vlasnici obeštećeni s manje od 1 posto procijenjene štete. Tako šteta pada uglavnom na teret vlasnika zemljišta, odnosno posredno na kupce koji u toj godini plaćaju veću cijenu poljoprivrednih proizvoda što ćemo osjetiti ovog ljeta i jeseni.
- PIŠE: Pakrački List
- 804
Požeško-slavonski župan Alojz Tomašević donio je danas Odluku o proglašenju elementarne nepogode od mraza za cijelo područje grada Pakraca koji je izazvao štete na poljoprivrednim kulturama.
Prijave štete podnose se Povjerenstvu za procjenu štete od elementarne nepogode Grada Pakraca, Trg bana J. Jelačića 18, Pakrac (I kat, desno, ured br. 118), svaki radni dan od 7 do 15 sati, i to u roku od osam dana od dana proglašenja elementarne nepogode, zaključno sa 11. svibnjem (srijeda).
Kako stoji u priopćenju iz Grada Pakraca, radi prijave štete potrebno je donijeti važeći dokument kojim prijavitelj dokazuje da je vlasnik (korisnik) imovine za koju prijavljuje štetu (vlasnički list, posjedovni list, OPG upisnik, arkod upisnik, ugovor o zakupu), a sve nepravovremene i nepotpune prijave štete neće se uvažiti.
Za sve dodatne informacije za pakračko područje građani se mogu obratiti na e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili broj telefona: 411-080.
- PIŠE: Pakrački List
- 815
Vatrogasna zajednica Pakrac – Lipik ove će nedjelje, 8. svibnja obilježiti Dan svetog Florijana – zaštitinika vatrogasaca i održati združenu vatrogasnu vježbu kojoj će domaćin biti DVD Antunovac. Okupljanje vatrogasaca predviđeno je za 9 sati, a sama jednosatna demonstracija vatrogasne vještine koja je ujedno i provjera vatrogasne tehnike i osposobljenosti vatrogasaca, bit će upriličena od 10 sati. Kako to obično bude, organizator je nakon odrađenog programa, uz dodjelu zahvalnica, predvidio i domjenak za sve sudionike.
- PIŠE: Pakrački List
- 1008
Pakrački i lipički predstavnici jučer su sudjelovali na Međunarodnoj konferenciji zdravstvenih profesija i medicinskih sestara i tehničara održanoj u Opatiji gdje su predstavili primjere dobre prakse dislociranog studija fizioterapije u Pakracu kao i rada Palijativnog tima „LiPa“.
Pred brojnim zdravstvenim djelatnicima pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević u prezentaciji naziva "Dislocirani studiji kao pokretači razvoja u manjim sredinama" istaknula je kako za sam Grad Pakrac postojanje dislociranog studija znači puno, motivira se ostanak mladih u takvoj i sličnim sredinama, razvija se njihovo obrazovanje, a samim time i kvaliteta življenja. Početak studija je „zakotrljao“ i misao projekta znanstveno-edukacijskog centra u kojemu će biti visokoškolska ustanova i studenski dom, a sve će biti aplicirano na europske fondove.
Uz Ljerku Pavković, tajnicu Palijativnog tima „LiPa“, koja je predstavila modele organizacije palijativne skrbi, na konferenciji su sudjelovali i Marijan Vončina, jedan od prvih diplomanata našeg studija, Siniša Almaši i Ana Glazer, zaposlenici lipičke bolnice za medicinsku rehabilitaciju te predavačice na pakračkom dislociranom studiju Snježana Schuster i Martina Cipan.