U ugodnom ambijentu lipičkog paviljona Izvor danas je u prijepodnevnim satima održana tradicionalna manifestacija Dani europske baštine koja se u Hrvatskoj održava u rujnu i listopadu, a zajednička tema ove godine bila je Baština i priroda: krajolik mogućnosti. Tema je to kojom se želi naglasiti povezanost čovjeka s prirodom te potreba za istraživanjem njezinih raznolikosti i kulturnih vrijednosti s ciljem očuvanja prirode, baštine i krajolika za buduće generacije.

Povodom toga, predavanje pod nazivom Lječilište i perivoj u Lipiku održala je Danela Vujanić, viša stručna savjetnica konzervatorica za nepokretna kulturna dobra pri Konzervatorskom odjelu u Požegi.

Kroz dvadesetminutno predavanje Vujanić je predstavila razvoj Lipika kroz povijest dotaknuvši se termomineralnih izvora koji datiraju još iz rimskog doba.

„Razvoju i uređenju lipičkih toplica značajno su pridonijeli grofovi Jankovići, vlasnici ovog imanja punih stotinu godina. Prvo poznato mjerenje temperature vode izvedeno je 1782. godine kad su već postojale Opća, Grofova, Gospojina i Episkopska kupelj. Na raskrižju tadašnjih putova godine 1830. sagrađena je kupelj Quella. Prvu kvantitativnu analizu vode proveo je 1839. bečki ljekarnik i kemičar D. Wagner, kad započinje i uređenje parka uz kupališne zgrade. Bačvar Antun Knoll iz Vukovara postaje 1867. vlasnik izvora te počinje cjelovito uređivati toplice. Inženjer Zsigmondy 1869. izveo je bušenje arteškog bunara do dubine od 234 metra, na kojoj se nalazi pitka mineralna voda temperature 64 stupnjeva celzijsa, uz koji je podignut paviljon Izvor s vodom za piće. Blatne i Kamene kupke izgrađene su 1870., a hotel Garni (Kurhotel) i Dependence 1872. godine. Lipičke toplice već potkraj 19. stoljeća postaju glasovito europsko lječilište, a 1885. prelaze u vlasništvo peštanskih liječnika Deutscha i Schwimera, koji nastavljaju njihovo uređenje te grade Rimske i Mramorne kupke i adaptiraju postojeće. Proširuju lječilište i 1893./1894. grade Kursalon i druge kupališne zgrade te kreiraju reprezentativni perivoj. Urbanistički ansambl kupališnih zgrada formira prostor unutar kojega je oblikovan neobarokni perivoj. Perivoj južno od Kursalona oblikovan je u pejzažno romantičnom stilu, koji je krajem 19. stoljeća na izložbi u Budimpešti dobio posebno priznanje te je proglašen najbolje uređenim lječilišnim perivojem u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Svi zahvati na perivoju trebaju se temeljiti na očuvanju i rehabilitaciji karaktera i doživljaja neobaroknog, odnosno romanti čarskog, perivoja s kraja 19. i početka 20. stoljeća.“, samo je izvadak iz interesantnog presjeka Danele Vujanić o razvoju ovog slavonskog turističkog dragulja.