- PIŠE: Pakrački List
- 1089
Knjiga „Svjedočanstva glinskih logoraša“ Ivana Lipaka predstavljena je sinoć u pakračkoj gradskoj vijećnici. Na više od 500 stranice autor u njoj objavljuje svjedočanstva ili životopise oko 400 logoraša koji su tijekom Domovinskog vrata prošli kroz srpske logore Glina, Knin, Stara Gradiška, Manjača i sektora „Sjever“ pa su se tako među njima našla i sjećanja ili životopisi naših sugrađana logoraša: dr. Ivana Šretera, dr. Vladimira Solara, Daria Šuberta, Zvonka Mancea, Tomislava Čikića, Josipa Miovca, Damira Sablića i Ivana Veingartnera.
Pakračka promocija knjige osnažena je emotivnim sjećanjima Novljana Antuna Pelivanovića koji je govorio o psihičkoj, fizičkoj i svakoj drugoj torturi koju je prošao kao zarobljenik u logoru Stara Gradiška.
Sam autor, predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora podružnice Sisačko-moslavačke županije, govorio je o nastajanju knjige i koncepciji u čijem središnjem dijelu jesu siječanja ili životopisi logoraša, ali je u uvodom dijelu krenuo kroz povijest doseljavanja Hrvata na ove prostoru smatrajući potrebnim da događanja s početka 90-tih godina stavi i povijesni kontekst i dokaže da nisu bila slučajna. Stoga je u zadnjem dijelu knjige kao dokaz toga priložio veći broj preslika dokumenta takozvane SAO Krajine koji dokazuju ciljanu agresiju na Hrvatsku, pri čemu je on to u sinoćnjem izlaganju pokušao povezati i s globalnim političkim događanjima s kraja 80-tih godina prošlog stoljeća.
I autor, i bivši logoraš A. Pelivanović, kao i svi ostali sinoćnji govornici izrazili su zgražanje što je za takve zločine počinjene u ratnim logorima pred hrvatskim sudovima odgovaralo tek nekoliko pojedinaca koji su najčešće u odsutnosti osuđivani na nekoliko godina zatvora koju stoga većinom nisu odslužili.
U jednom dijelu knjige autor, o čemu je govorio i sinoć, se dotiče i teme ratne odštete logorašima.
Mi radimo na tome, ali dosadašnji napori nisu urodili plodom dijelom i zbog naša vlasti koja nam u tome nije dala puno podršku, kako bi te ratne odštete, na koje imamo pravo i prema domaćem i međunarodno zakonodavstvo bile isplaćene, rekao je Lipak naglašavajući da je ipak prvi cilj knjige bio kakao bi potomci imali saznanja o tome što, kada i zašto se događalo.
Pozdravljajući ovu promociju u ime domaćina predsjednici gradskih vijeća Lipika i Pakraca Željko Dolić i Miroslav Ivančić istaknuli su njeno svjedočansku vrijednost što joj daje dodatnu snagu i značaj pri čemu Ivančić je istaknuo da knjigu vrijedi pročitati bez obzira što nije lako štivo.
Logor Glina o kojem je u knjizi najviše riječi je bio sabirni logor pod nadzorom i upravom pobunjenih hrvatskih Srba i JNA. Službeno je formiran 6. listopada 1991. godine. Postojao je sve do početka provedbe VRO Oluja, 4. kolovoza 1995. godine, tada su četnički čuvari pokupili dio logoraša i odveli, te uz put ubili ili ubili odmah na licu mjesta. Malo je onih koji su tada preživjeli. Tijekom Domovinskog rata u logoru Glina je bilo zatočeno oko 2000 ljudi (branitelja i civila bez obzira na dob ili spol), a 13 ih je ubijeno.
- PIŠE: Pakrački List
- 842
Na inicijativu Grada Pakraca i Koordinacije udruga proisteklih iz domovinskog rata Pakrac - Lipik, u pakračkoj gradskoj vijećnici će 15. siječnja (ponedjeljak) s početkom u 10 sati biti održan radni sastanak između tvrtke Podravka d.d. iz Koprivnice i Ministarstva hrvatskih branitelja sa hrvatskim braniteljima i drugim zainteresiranima. Na sastanku će biti predstavljen Sporazum o suradnji koji je sklopljen između Podravke d.d. i Ministarstva hrvatskih branitelja o ugovaranju proizvodnje i otkupa voća, povrća i žitarica koje proizvode zadruge hrvatskih branitelja, obiteljska poljoprivredna gospodarstva čiji su nositelji ili članovi hrvatski branitelji, kao i svi drugi zainteresirani, kako bi se povećala zaposlenost i proizvodnja.
- PIŠE: Pakrački List
- 1067
U skladu sa zakonskim odredbama od 1. veljače i pakrački Komunalac promijenit će način zbrinjavanja i naplate odvoza kućnog otpada na području gradova Pakraca i Lipika. Mada je rok vrlo blizu još uvijek postoji puno nejasnoća koje će se rješavati u hodu pa će se sustav tijekom proljeća dorađivati. Tim više što Zdravko Vostri, direktor Komunalca, očekuje na proljeće uporabnu dozvolu za sanirano odlagalište otpada Crkvište na Krndiji unutar kojeg će početi s radom i reciklažno dvorište.
Posebno zbrinjavanje bio otpada
U načinu rada najveća novost će biti kod bio otpada (sve vrste ostataka hrane, osim kostiju, razne oguline, trulo voće i povrće, pokošena trava, otpali list, sitnije granje, pepel, piljevina..) gdje domaćinstva dobivaju obvezu njegovog odvojenog sakupljanja, a Komunalac zbrinjavanja. Što to konkretno znači ovisi da li je riječ o stanarima obiteljskih kuća (oko 5.500 korisnika) ili više etažnih stambenih zgrada (oko tisuću korisnika).
Kod stambenih zgrada sadašnji smeđi kontejneri zapremine 660 litara, namijenjeni sakupljanju papira prenamjenjuju se u posude za sakupljanje bio otpada kojeg će Komunalac prazniti jednom tjedno. Naplata će se obavljati prema litraži preuzetog otpada proporcionalno broju članova pojedinog domaćinstva unutar jedne stambene zgrade.
Svaka zgrada dobit će novi (plavi) kontejner zapremine 1100 litara u kojem će stanari odlagati papir koji će se kao i do sada besplatno prazniti jednom mjesečno. Komunalcu je potrebno 50 novih kontejnera i 10 posuda od 360 litara za manje zgrade. Kako u Fondu za zaštitu okoliša već dugo nema poticajnih sredstava za nabavu ovih kontejnera trošak od oko 150.000 kuna njihove nabave će Komunalca preuzeti na sebe, odnosno financirati iz redovnih sredstava.
Kod obitelji koje stanuju u obiteljskim kućama postoji više varijanti za sakupljanje bio otpada. Lani i preklani je Komunalac podijeli besplatno 800 kompostera za naselja Pakrac i Lipik čime se smatra da su kod njih zbrinuli bio otpad. Ostala domaćinstva će se pismeno izjasniti da li će sami zbrinjavati bio otpad ili će to povjeriti Komunalcu uz dodatno plaćanje. Oni koji taj posao povjere Komunalcu će bio otpad sakupljati u smeđe kante sada namijenjene za sakupljanje papira, a dobit će dodatnu plavu kantu za papir. Njima će Komunalac, uz naplatu, jednom tjedno prazniti tu kantu. Oni koji se izjasne da će sami zbrinjavati svoj bio otpad smeđa kanta ostaje za sakupljanje papira uz dodatnu naljepnicu „papir“.
Zaposlenici Komunalca će obići narednih mjesec dana svako domaćinstvo i prikupiti izjave o načinu zbrinjavanja bio otpada. Jednako tako do kraja mjeseca bit će napravljen i kalendar tjednog pražnjena smeđih kanti što neće biti uvijek jednostavno jer sada Komunalac ima dva specijalizirana kamiona za prijevoz kućnog otpada te samo jedan kamion za prijevoz velikih kontejnera. Stoga će vjerojatno biti potrebno uvesti i poslijepodnevnu smjenu.
Tijekom proljeća, nakon što počne raditi reciklažno dvorište, novina će biti još; primjerice jednom u tromjesečju će kroz svako naselje prolaziti kamion koji će skupljati besplatno reciklažni i opasni otpad (baterijske uloške, akumulatore, svjetleća tijela, gume i slično). No o tome kada dođe vrijeme.
Prikupljeni bio otpad će Komunalac odlagati na parcelu koje je nedavno kupljena za tu namjenu uz sjevernu granicu Crkvišta, u početku improvizirano dok se ne iznađu sredstva za izgradnju adekvatnog komposišta.
Novi način naplate
Promjenom načina zbrinjavanja počet će se i s primjenom novog načina naplate koji će se odnositi na naplatu predanog otpada. Unazad dvije godine Komunalac je sve zelene kante čipirao, nabavio uređaj za čitanje čipova te će domaćinstvima ispostavljati račun samo za pražnjenje kanti u prethodnom mjesecu. Iznosi još nisu poznati, ali se sada razmišlja da svako domaćinstvo mjesečno plaća paušal od 12 kuna, te 8 dodatnih kuna za svako pražnjenje zelene kante uvećano za 13 posto PDV-a. Pražnjenje smeđe kante (kontejnera) u kojoj je biološki otpad bi se dodatno naplaćivao. Konačne cijene bit će utvrđene nakon što se vidi o kojom količinama miješanog i bio otpada je riječ i koliko košta njihovo mjesečno zbrinjavanje.
Vostri ističe da će na početku biti puno nejasnoća kako kod stanovništva kojeg će putem medija pokušati što više educirati, tako i kod samih njih koji pružaju te usluge, posebice oko pravednog izračuna cijena koje trebaju biti balans troškova zbrinjavanja otpada i razvoja sustava u pravcu sve zahtjevnijih zakonskih odredbi pa potrošače moli za strpljenje i razumijevanje.
- PIŠE: Pakrački List
- 921
Već je svakodnevna postala pojava da mladi ljudi u potrazi za poslom, ali i boljim životom, trbuhom za kruhom odlaze na brojne, ovakve ili onakve ino-destinacije napuštajući roditeljski dom, grad i državu, pritom ne birajući previše. Posao tamo negdje možda i nađu, plaća nesumnjivo bude bolja, a novčanik osjetnije teži. Nađu li i bolji život? To znaju samo oni, a možda se jedna od milijun paralela može izvući kroz crticu izvučenu iz dvotjednog posjeta našeg Pakračanina Luke Špelića Južnoj Africi, koji je tamo boravio u sklopu studentskog simpozija. Točnije posjetio je Johanessburg, pa još preciznije - Pretoriju, gradu tridesetak kilometara od južnoafričke metropole.
[caption id="attachment_14077" align="aligncenter" width="900"]
SONY DSC[/caption]
Luka je danas student 4. godine Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, u budućnosti možda i pakrački veterinar… Tako bi barem trebalo biti, odluči li se za povratak u zavičaj onog dana kad šestogodišnji studij privede svome kraju. Na pitanje hoće li prvi dan posla odraditi u Pakracu precizan odgovor nismo dobili. Uostalom i zašto bi, životne opcije pred ovim mladim čovjekom tek se otvaraju. Nakon razgovora, iz igre za budućnost pretpostavljamo da je ispala Južna Afrika. Evo i zašto…
U Južnu Afriku je došao preko međunarodne asocijacije studenata veterine IVSA (International Veterinary Students' Association) čija hrvatska podružnica broji četrdesetak članova. Njih četvero se putem motivacijskog pisma kandidiralo za studentski simpozij koji je održan od 8. do 23. prosinca u studentskom kampusu u Pretoriji. „Osim službenog dijela imali smo i onaj turistički koji me se itekako dojmio. Neobično je bilo nama koji smo došli iz Zagreba, da duž ulice vidimo kuće ograđene trometarskim zidovima i bodljikavom žicom ponegdje i strujom. Sve to, objasnili su nam, posljedica je visoke stope uličnog kriminala. Nogostupa gotovo da i nema, ljudi žive u strahu, automobilom obave što imaju i vraćaju se u sigurnost doma. Studenti u Pretoriji ne napuštaju studentski kampus veličine Pakraca koji je također okovan zidinama. Česti su i ulični prepadi, a kriminalci se ne libe orobiti automobil zaustavljene na semaforu, procjene li da bi to moglo biti isplativo…Odmah mi je kroz glavu prošlo da nam je, unatoč svemu, dobro tamo gdje živimo“.
Osim toga, Južne Afrike sjećat će se i po brojnim susretima te ponekim novim međunarodnim prijateljstvom. Tijekom druženja i tematskih večeri imali su i promociju Hrvatske, a on je tom prilikom, u ženskom društvu obučenom u sportske dresove, predstavio narodnu nošnju KUD-a Seljačke sloge iz Prekopakre. „Nošnju sam posudio od Pakračanina Marija Svjetličića, a kako da ju pravilno obučem naučila me njegova sestra Martina Svjetličić Brtan iz prekopakranske Seljačke sloge“.
Kratke rukave toplijom je odjećom zamijenio 23. prosinca kad su se avionom preko Dubaija vratili kući. Svjetski poznatu destinaciju mogli su razgledati na dva sata, a blještavilo i sparina Dubaija nisu ga se previše dojmili. „Lijepo je to za vidjeti, ali ne hvala“…
U mir Zagreba, oslobođenog barem uličnog kriminala i nasilja, vratio se lakši za desetak tisuća kuna. Većinu novca je zaradio sam „konobareći ljeto“ na moru, nešto je platio fakultet, a malo su pripomogli i roditelji. Financijska konstrukcija kao stvorena za naredni stručni posjet predviđen za ovu godinu i to stanovitoj Poliklinici za konje, smještenoj negdje na krajnjem sjeveru Njemačke.
- PIŠE: Pakrački List
- 1086
Krajem 1991. godine, 29. prosinca 127. brigada HV Virovitica sudjelovala je u akcija oslobađanja sela Brusnika koja je u večer toga dana obustavljena. Virovitički branitelji su se vratili na početne položaje osim njih dvanaest koji su ostali zarobljeni ili poginuli u četničkoj zasjedi da bi par dana kasnije dobili informaciju da su svi zarobljeni i pobijeni. Tijela su razmijenjena 9. siječnja 1992. godine, a 2006. godine je podignuto spomen obilježje kod Brusničkog mosta. gdje je danas u povodu toga održana komemorativni skup uz nazočnost suboraca, predstavnika braniteljskih udruga s područja Virovitičke i Požeške županije, izaslanstava Virovitičke županije, gradova Virovitice, Pakraca i Lipika, te HVIDR-e Hrvatske.
Prisjećajući se događaja iz tih dana Zvonko Kožnjak, jedan od zapovjednika 127. virovitičke brigade, podsjetio je da iz tadašnja općine Virovitica u obrani Hrvatske na raznim ratištima sudjelovalo oko 5500 Virovitičana ili svaki četvrti stanovnik od kojih je 136 poginulo. Njih 12-orici iz ove akcije, kao i od ove godine sedmorici pripadnika 127. brigade koji su također poginuli na pakračkom ratištu izaslanstva su danas položila vijence na dvostrukom spomen obilježju.
U ime Grada Pakraca prisutnima se obratio Miroslav Ivančić, predsjednik Gradskog vijeća koji je istaknuo da bi najbolja počast bila pomoliti se i položiti vijence zbog činjenice da su počinitelji ovog zločina ostali nekažnjeni. No ipak treba vikati jer ovdje nije bila igrana video igrica nego je riječ o krvavoj stvarnosti za koje nikada nitko nije odgovarao, naglasio je Ivančić zavalivši svima koji se u ovakvim prigodama okupljaju.
Saborski zastupnik i predsjednik HVIDR-e RH Josip Đakić podsjetio je da s ovog mjesta uvijek prozivao nekoga zbog toga što su ovi zločini ostali nekažnjeni.
On je naglasio da ovi heroji nisu poginuli u borbi već su mučki ubijeni nakon zarobljavanja i to je nešto što ne možemo progutati i prešutiti. Stoga nije samo cilj ovog okupljanja odati počast, nego podsjetiti još jednom na nekažnjena zvjerstva počinjena iz mržnje prema hrvatskom puku. O tome ću govoriti dok god sam živ, jer me na to obvezuju ove žrtve, istaknuo je Đakić te nastavio:
„Organizator pobune u zapadnoj Slavoniji sa sjedištem u Pakracu je bio Veljko Đakula. On i danas slobodno šeće Pakracem , a najodgovorniji je za ovo zvjerstva kao i ona počinjena na Bučju i sve druge koji su počinjeni na ovim prostorima zapadne Slavonije. Zato ne možemo šutjeti, ne možemo prestati govoriti i tražiti da se istina i pravda upotrebe kako bi počinitelji zvjerstava bili kažnjeni“, rekao je Đakić naglašavajući da će uvijek prilikom odavanja počasti poginulih prijateljima, kao i sada 26 godina poslije, tražiti pravdu ma koliko god to bilo prekasno.
U ime Grada Virovitice nazočne je pozdravio izrazivši zahvalnost poginulim sugrađanima Damir Marenić, zamjenik gradonačelnika kao i Darko Žužek, zamjenik župana Virovitičko-podravske županije.
Nakon komemorativnog skupa kod Brusničkog mosta virovitička izaslanstva su paljenjem svijeća odali počast i petorci poginulih virovitičkih policajaca na pakračkom ratištu kojima je pred dvije godine spomenik podignut u Ulici Kalvarija.
- PIŠE: Pakrački List
- 1399
Od početka ove godine pakračko i lipičko područje ponovo ima sudskog tumača za hrvatski i njemački jezik, ali, koliko je nama poznato, i prvi put za srpski i bosanski jezik.
Sudski tumač za pojedine jezike (na našem području koliko nam je poznato do sada smo imali najmanje za engleski, francuski i talijanski) je česta potreba kao pomoć u komunikaciji lokalnog stanovništva s državnim institucijama u drugim zemljama u slučajevima prevođenja raznih dokumenta hrvatske državne, prosvjetne, medicinske, pravosudne i druge uprave, za dokumenata kao što su izvodi iz matičnog ureda, školskih svjedodžbi i diploma, potvrda radi ostvarivanja mirovina u inozemstvu, poreznih olakšica, dokazima o vlasništva različite imovine i slično. Istovremeno sudski tumači su neophodna pomoć u rješavanju prepreka u komuniciranju stranih državljana na našem području kada su u pitanju životni problemi ili potrebe kaznene i prekršajne problematika, prebivališta ili boravište, zapošljavanje, školovanje, upuštanje u poduzetništvo i slično.
Pred nešto više od godinu dana je umro Marijan Bartolić, jedan od prvih i najdugovječnijih pakračkih sudskih tumača za njemački jezik. Sada je njegovo mjesto zauzela Daliborka Jandroković, rođena Ciganović iz Lipika. To ne bi bilo ništa neobično da ona nije, osim za još i hrvatski jezik, ovlašteni sudski tumač za bosanski i srpski jezik, dakle jezike gdje uglavnom nemamo problema u sporazumijevanju. No zakonski propisu su takvi i u kontaktima s tijelima državnih ili pravosudnih institucija neophodan je prijevod svakog dokumenta napisanog na tim jezicima (čak i ako su na latiničnom pismu) bez prijepisa ovlaštenog tumača za te jezike.
Dug put do naziva tumača
Ovlaštenje za sudskog tumača za pojedini jezik izdaje nadležni županijski sud, kod nas onaj u Bjelovaru. Da bi, prema Daliborkinom objašnjenju netko dobio pravo na taj naziv prvi uvjet je da ima visoku stručnu spremu. Drugi uvjet je certifikat o poznavanju konkretnog jezika koje izdaje ovlaštena jezična institucija, u Daliborkinom slučaju Institut za strani jezik Zagreb. Nakon toga se prolazi edukacija pri Hrvatskoj strukovnoj udruzi stranih sudskih tumača koji o tome izdaje potvrdu. Tako pripremljena dokumentacija je preduvjet da bi na županijskom sudu polagali ispit poznavanja pravnog nazivlja koji obuhvaća preispitivanje kandidatovog znanja iz poznavanja Ustava RH, te nazivlja iz kaznenog, prekršajnog, ovršnog i drugih zakona.
Za sve to treba vremena i novaca. Novaca s toga jer se svi tečajevi, ispiti, certifikati plaćaju. Vremena jer treba polaziti tečajeve, čekati na rokove za ispite, učiti. Kod Daliborke je taj put trajao oko godinu i pol dana, možda nekoliko mjeseci dulje od prosjeka jer je morala i nostrificirati i svoju diplomu VSS iz Berlina.
Zvanje je stekla rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru polovinom prosinca, a službeno radi od 3. siječnja ove godine. Već je imala i prve poslove, kao prevoditelj u jednom pravosudnom postupku, te ovjeri nekoliko dokumenta.
Za sada joj je ured u Lipiku, ali kako kaže, kada je u pitanju prevođenje i ovjera službenih dokumenta zahvaljujući sve učestalijoj praksi da pravosudna i državna tijela prihvaćaju elektronske dokumente, polove prevođenja i ovjere dokumenata moguće je odraditi i e mailom. Zahvaljujući svemu tome naši sugrađani, ali i strani državljani koji obavljaju određene administrativne i pravosudne procedure na našem području više neće morati lutati u potrazi za sudskim tumačem izvan ovog kraja.