- PIŠE: Pakrački List
- 1189
U Hrvatskoj se ponovo priča o novoj reformi u zdravstvu, a za razliku od nekih prijašnjih novi zakon bi trebao unijeti puno noviteta u primarnu zdravstvenu zaštitu koja bi se trebala nastaviti privatizirati. O tome razgovaramo s Marijanom Višatickim, koji je unazad dva mjeseca novi ravnatelj Doma Zdravlja Požeško-slavonske županije, ustanove koja u najvećoj mjeri provodi i kojom sadašnji zakon o zdravstvenoj zaštiti stavlja u zadaću primarnu zdravstvenu zaštitu.
Na tom mjestu diplomirani pravnik, Marijan Višaticki, koji je dosad godinama radio u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zamijenio je dosadašnjeg ravnatelja Darka Puljašića, sadašnjeg gradonačelnika Požege.
Reforme zdravstva u Hrvatskoj bile su brojne u posljednjih dvadesetak godina. Naši ljudi unatoč brojnim promjenama i dalje svaki odlazak svom liječniku ili zubaru pogrešno kažu da idu u Dom zdravlja. Stoga ponovimo još jednom što je danas Dom zdravlja na području naše županije i koje su njegove aktivnosti?
Dom zdravlja Požeško-slavonske županije kao ustanova je nastala spajanjem Doma zdravlja Pakrac i Doma zdravlja Požega i temeljni je nositelj primarne zdravstvene zaštite na županiji. U ovom trenutku, na području gradova Pakraca i Lipika djeluje više ordinacija i u smislu obiteljske medicine imamo dva tima na području Pakraca i jedan tim na području Lipika, pri čemu nisu ubrojene ambulante obiteljske medicine koje u su koncesiji te ambulanta dentalne medicine u Poljani. Do 16. listopada ove godine imali smo ginekološku ambulantu u Pakracu dok je pedijatrijski tim dr. Ivice Turuka još uvijek pod Domom zdravlja. Dom zdravlja je i davatelj prostora i opreme koncesionarima koji rade u našem prostoru kao zakupci. Osim toga, Dom zdravlja drži na području Pakraca i Lipika djelatnost sanitetskog prijevoza, cijele mrežu patronažne zdravstvene zaštite i mrežu njege u kući bolesnika. Ovim djelatnostima Dom zdravlja pruža cjelovitu zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini za područje Pakraca i Lipika.
Ima li u Požegi u Domu zdravlja nešto što nema u Pakracu i jesmo li u nečemu kritični?
Što se tiče primarne zdravstvene zaštite, u Pakracu je sve popunjeno. Do već spomenutog 16. listopada imali smo i ordinaciju zdravstvenu zaštitu žene doktora Alena Dumančića koji je postao koncesionar, dakle privatna ambulanta, ali je kod nas u zakupu. Neki kažu da domovi zdravlja dižu ruke od koncesionara, ali to nije točno. Za opremanje upravo spomenute ambulante mi smo kroz jedan projekt, financiran sredstvima EU, namijenili 482.000 kuna. Dakle, brinemo za cjelovitu zaštitu i kao odgovorni ljudi želimo da zdravstveni standard i nadstandard bude jednako prisutan u Pakracu kao i u Požegi.
Koliko trenutno ljudi zapošljava Dom zdravlja?
U ovom trenutku na ugovor o radu imamo 127 zaposlenih i nešto na ugovor o djelu. Riječ je uglavnom o starijim liječnicima koje koristimo najviše za pripravnosti, tako da možemo govoriti o 150-ak osoba. Na području Pakraca, a onda uvijek mislim i Lipika, to je oko 25 osoba.
Imamo li problem s ključnim kadrom, odnosno liječnicima?
Liječnici su problem koliko i u cijeloj Hrvatskoj
Imamo, kao i u cijeloj Hrvatskoj i tako se i mora rješavati, dakle na višem nivou i na tom problemu svi radimo: Dom zdravlja, osnivač Požeško-slavonska županija, Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Pokušavamo kroz euro-projekte izvući što više novca za specijalizaciju u cilju dobivanja što kvalitetnijih stručnjaka. Demografska kretanja su takva kakva jesu i u tim okvirima mi radimo sve što možemo. Dovodimo liječnike iz drugih krajeva, maksimalno izlazimo liječnicima na ruku u smislu maksimiziranja njihovih prihoda i na druge načine. Konkretno za Pakrac i Lipik kroz projekt Županije nazvanim „Dom zdravlja – centar zdravlja“ planiramo za radove na zgradama kojima upravlja Dom zdravlja uložiti 125.000 kuna samo za zgradu u Pakracu gdje bismo promijenili podove i dio vanjske stolarije; u Lipiku 220.000 kuna i 40-ak tisuća kuna u Poljani. Mislim da građani Pakraca i Lipika po pitanju Doma zdravlja mogu biti iznimno sretni, jer mnoge druge jedinice lokalne samouprave nisu uspjele dobiti tolika sredstva. Pored toga, za opremanje ordinacija obiteljske medicine predvidjeli smo 250.000 kuna za što ćemo nabaviti ultrazvuk, holtere, EKG za svaku ordinaciju. U Lipiku za istu namjenu predvidjeli smo 124.000 kuna. To planiramo riješiti u narednih šest do osam mjeseci, ovisno o tijeku natječaja.
Je li problem s liječnicima takav da ne bi mogli pokriti sve one segmente koji građani očekuju i zakon nalaže?
Problem je veliki, čak i uz pomoć rada nekih umirovljenika. Da nema puno rada naših liječnika, mi to ne bismo mogli pokriti. Ovim putem moram zahvaliti nekim našim liječnicima: dr. Tini Gadžić Husko u Lipiku, dr. Mirjani Pajić Pejčinović u Pakracu, dr. Saneli Hodak i posebno voditelju Zdravstvene stanice Pakrac dr. Ivici Turuku koji često rade i preko svake norme. Oni naprosto ne mogu dozvoliti da građani Pakraca i Lipika dođu u Dom zdravlja po zdravstvenu zaštitu, a da im nema je tko pružiti, pri čemu često izlaze iz okvira struke i žele pružiti nadstandardnu uslugu.
Vratimo se malo na početak. Vi ste na čelu Doma zdravlja oko dva mjeseca. Kako ocjenjujete stanje koje ste zatekli?
Ustanova financijski stabilna
Relativno dobro. Svi znamo da su dugovi u zdravstvu veliki i da se povećavaju. Dom zdravlja posluje financijski stabilno, solventni smo. Nemamo problema s dobavljačima, svi su podmireni. Nemamo nekih većih zaostataka u plaćanjima. Naše dospjele obveze su oko pola milijuna kuna i to nije nepremostiv problem za ustanovu koja skrbi za oko 20 zgrada, 70-ak vozila, 150 ljudi. Ustanova je financijski stabilna. Naravno da nam je cilj da ustanova bude financijski što stabilnija, da ugovaramo nove oblike zdravstvene skrbi sa Zavodom za zdravstveno osiguranje koji nam je 90-postotni financijer. Ustanova dakle nije poslovala loše. Naravno da uvijek postoji mogućnost poboljšanja. Imamo vozila sanitetskog prijevoza koje trebamo zanoviti kao i u službi patronažne skrbi i njege u kući. Ali nigdje nije stanje takvo da bi bilo alarmantno i da mi ne bismo mogli pružati zdravstvenu zaštitu koju nam zakon nalaže.
Kao problem građani ističu da subotom poslijepodne i nedjeljom, praznikom na području Pakraca i Lipika nema dežurne stomatološke ambulante i dežurne ljekarne. Zašto?
Problem su pravilnici i odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji kažu da na području Požeško-slavonske županije može u to vrijeme biti dežurna jedna ljekarna, a to je u Požegi. Riječ je o prevelikom financijskom teretu na godišnjoj razini da bi ga na sebe mogli preuzeti bilo Dom zdravlja, bilo Županija ili lokalna samouprava. U našem radu mi se moramo svrstati u ta pravila i ono što je ugovoreno s HZZO-om za plaćanje. Ostaje činjenica da županija nije ostavljena u tom vremenu bez ljekarničkog dežurstva samo što je ono u Požegi a ne u Pakracu ili Lipiku. Kada je u pitanju dentalna zaštita, na tome se radi. Traže se okviri kako bismo mogli financirati jedan takav zahtjevan projekt.
Nekada jedinstven sustav koji se na području Pakraca zvao Medicinski centar Pakrac, svim ovim reforma zdravstva je razmrvljen u pet pravnih osoba i svaka od njih ima svoje zaposlenike i liječnike. Surađuju li te institucije, razmjenjuje li se deficitaran kadar?
Apsolutno. Odnos unutar svih županijskih zdravstvenih ustanova je izvrstan i mi maksimalno pokrivamo ono što nam je zakonodavac stavio u obvezu. Izlazimo u susret jedni drugima maksimalno. Nedostatak liječnika je ogroman. Hoće li se taj problem produžavati i produbljivati? Bojim se da hoće. Pokušavamo sve da taj problem učinimo manjim ili bar podnošljivijim. Žalosno je reći, ali putujem u Zagreb, sklapam ruke i molim da dođu u ovu županiju raditi i živjeti, izlazimo im maksimalno u susret da bar privremeno problem ublažimo. U tome imamo podršku Županije. Ali mi nismo Zagreb i toga moramo biti svjesni.
U svemu tome, u toj borbi da se osigura dežurstvo liječnika 24 sata dnevno uključuju li se liječnici iz ambulanti obiteljske medicine? Je li to njihovo pravo, mogućnost ili obveza?
Obveza nije, samo mogućnost. Liječnici koncesionari u velikoj većini ne zatvaraju vrata pred našim potrebama. No to nije institucionalno uređeno i u kojem će pravcu ići daljnja zakonska regulativa opće privatizacije zdravstva, ne znam, ali sam jako skeptičan. Pravila igre određuje zakonodavac, a na nama je da se u skladu s tim organiziramo.
Udruga liječnika je upravo ovih dana iskazala suprotan interes od vašeg?
Privatizacija ne pogoduje najsiromašnijima i najugroženijima
Riječ je o financijskim interesima. Iskreno, skeptičan sam. Kada Dom zdravlja ne bude više nositelj primarne zdravstvene zaštite na jedinici lokalne ili regionalne samouprave, on više nema niti tih obveza. Sada se govori o privatizaciji četiri temeljne djelatnosti. To su zdravstvena zaštita žena, zdravstva zaštita dojenčadi i djece, obiteljska medicina i dentalna zaštita. One bi navodno prve trebale ići u sveopću privatizaciju. Sada je zakonski okvir takav da Dom zdravlja u svakoj od njih mora biti prisutan s 30 posto. Naša Županija nema u svakoj od njih 30 posto, nego u djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite 19 posto, opće obiteljske medicine 17 posto. Dio tih ordinacija posluje financijski negativno i zato one nisu niti privatizirane, jer ih nitko nije htio. Pitam se tko će skrbiti o zdravlju stanovništva u krajevima koje privatnici neće. Dom zdravlja je ostao dužan to sanirati i sada je pitanje, primjerice što će u toj sveopćoj privatizaciji biti s dentalnom ambulantom u Poljani gdje sada tamo radi naša stomatologinja Ivana Đidić, vrlo korektno i pošteno. Kada to više ne bude obveza Doma zdravlja pitam se tko će se tamo javiti da dođe raditi kao privatnik. Dom zdravlja je dužan skrbiti o takvim krajevima. Nažalost, imamo u našoj županiji još takvih mjesta gdje tržište nema interesa, naročito na rubnim dijelovima županije. Opća privatizacija ove četiri osnovne djelatnosti primarne zdravstvene zaštite neće donijeti ništa dobro dijelu stanovnika. I to najsiromašnijem i najugroženijem dijelu u ruralnom području.
Činjenica je da Udruga liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti traži smanjivanje broja pacijenata po ambulanti?
Naravno da traže. Ja se ne zanosim time da neće biti interesenata za privatne ambulante u središtu Zagreba, Osijeka ili Splita. Sigurno da će u urbanim sredinama biti puno interesenata koji će licitirati za takve ambulante. No tko će licitirati za ambulantu u Poljani, u Čaglinu i na drugim rubnim područjima kojima moramo osigurati po zakonu dostupnost zdravstvene zaštite, a ekonomske računice nema?
Može li sada koncesionar prepustiti ili prodati ambulantu?
Nositelj koncesije je privatni zdravstveni radnik, a Dom zdravlja daje prostor i opremu. Novi zakon predviđa mogućnost da koncesionar može koncesiju-ordinaciju prodati. Pravo je pitanje što će prodati; od doma zdravlja je dobio zakup prostora i zakup opreme. Pacijente?
Liječnici u ambulantama obiteljske medicine na našem području su relativno stari. Možda ne s obzirom na životnu dob, ali da s obzirom da medicinski fakultet, pa stažiranje, pa specijalizacija za obiteljskog liječnika traje ukupno nekih 12-ak godina. Što se događa kada liječnik ide u mirovinu, a njegovu ordinaciju nema tko preuzeti?
Sada je to briga Doma zdravlja. Što će reći novi zakon, ne znam.
S obzirom na vaše dugogodišnje iskustvo rada u sustavu zdravstva, možete li zamisliti sustav primarne zdravstvene zaštite bez Doma zdravlja?
U ovom trenutku apsolutno ne. Na našem području čak i bez velike i značajne uloge Doma zdravlja - ne. Kod nas je to apsolutno nemoguće. Iskustva svijeta su različita. Šveđani sada vraćaju domove zdravlja jer su uvidjeli da bez njih ne mogu riješiti primarnu zdravstvenu zaštitu. Teško je koncesionara koji prihoduje mjesečno 40 do 50 tisuća kuna nagovoriti, potaknuti da ide obaviti mrtvozorstvo koje se može dogoditi i subotom iza ponoći i srijedom poslije podne, a koje je plaćeno 150 kuna. Zato mi u Domu zdravlja imamo mrtvozornika kojemu je to posao i koji je dužan odazvati se na takav poziv. Koncesionarima je obavljanje ovih „slabo profitabilnih“ poslova dano kao mogućnost, ali ne kao obaveza. Tko će raditi ove javnozdravstvene poslove kada to ne bude „ničija“ obaveza? Minimum 30 posto ordinacija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti mora ostati u okvirima Doma zdravlja da bi se u cijelosti mogla osigurati načela sveobuhvatnosti, dostupnosti i kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite. Daljnja privatizacija ovog neprofitnog sektora pogodit će one najslabije od nas,stare, nemoćne i bolesne. Puno je pitanja vezano za potpunu privatizaciju, a u šumi odgovora teško se probijaju oni smisleni i razumni. Jedino što je do kraja razvidno jest da se radi u korist jednog uskog kruga ljudi koji pokušavaju maksimizirati svoje prihode. Bez obzira na čiju štetu.
U slučaju da dođe do privatizacije segmenata poput njege u kući, patronažna služba i sanitetskog prijevoza ima li naznaka da bi taj posao najprije bio ponuđen sadašnjim zaposlenicima da ne ostanu bez posla?
Prema nacrtu zakona koji smo mi dobili ne predviđa se privatizacija patronažne službe niti sanitetskog prijevoza, njege u kući i palijative. Kako će biti poslije ne znam i ne usudim se prognozirati.
Objekt Doma zdravlja u Pakracu je utoliko važniji jer u njemu djeluju i obiteljske i stomatološke ordinacije i Zavod za javno zdravstvo i Hitna medicinska pomoć. Je li tijesno svim tim korisnicima?
Broj pacijenata opada
Za sada su uvjeti zgrade u Pakracu zadovoljavajući. Kroz planirana skora ulaganja koja podrazumijevaju zanavljanje vanjske stolarije, podova, rješavanje dijela unutarnje stolarije i sanitarnih čvorova bit će i bolje i mi tu ne mislimo stati. Priželjkujemo i energetsku obnovu zgrada na sva tri objekta; dakle u Pakracu, Lipiku i Poljani. Ulaganja Doma zdravlja neće prestati bez obzira kakav će biti zakonski okvir. Naša je odgovornost da pokušamo pružiti što je moguće više. Znate i sami kakva su demografska kretanja. Broj pacijenata stalno je u opadanju. No mi smo dužni, makar i za jednog pružiti zdravstvenu zaštitu na tom području kao što je imaju Zagrepčani, Splićani i Osječani. U odnosu na druge županije u tom dijelu ne kasnimo nego smo u mnogočemu i korak ispred i moram tu zahvaliti Županiji i njenoj razvojnoj agenciji jer pokušavaju za nas izvući iz EU fondova što je više moguće sredstava što je naš doprinos nastojanjima da zadržimo stanovništvo i u Pakracu, Brekinskoj i svagdje drugdje.
Je li tijesno pod tim krovom?
U ovom trenutku nije. Imamo čak i nešto prostora na katu koji ćemo poslije Nove godine obnoviti za potrebe palijativne skrbi za naš mobilni palijativni tim koji je ugovoren od 1. lipnja i on radi na području Pakraca i Lipika.
Spomenuli ste nepovoljna demografska kretanja. Znači li to da na području Pakraca i Lipika pada broj zdravstvenih osiguranika?
Nažalost broj pacijenata pada i to vidimo iz mjeseca u mjesec. No ugovoreni timovi još nisu ugroženi. Svi su oni još uvijek iznad zakonom propisanog minimalnog broja osiguranika i stoga je zdravstvena zaštita na visokoj razini. Što će se događati ubuduće, zaista ne znam. Naša želja je da kroz rad Doma zdravlja i drugih zdravstvenih usluga pružimo maksimalnu zdravstvenu zaštitu cijeneći da bi i to moglo biti jedno malo sidro koje će zadržati ljude na tom području.
Za kraj razgovora što biste još htjeli istaknuti?
Razina zdravstvene zaštite koja je sada bila ne smije niti na najmanji način biti ugrožena. Mi ćemo kao ustanova, uz potporu Županije kao osnivača, dati sve od sebe da razinu zdravstvene zaštite na području Pakraca i Lipika podignemo. U tom smislu smo već imali dosta koraka. Bilo je problema sa sanitetskim prijevozom i sada pokušavamo iznjedriti još koji tim. Poslat ćemo uskoro doktoricu Sanelu Hodak koja radi u Pakracu na specijalizaciju iz obiteljske medicine. Idemo prema tome da dobijemo specijalista kojeg ćemo vezati za Dom zdravlja i taj kraj. Svi znamo kakva je situacija s liječnicima. Često odlazim u Zagreb i Osijek te osobno molim liječnike, govorim „dođite, pomozite“. Pokušavamo na razne načine animirati mlade ljude koji su izašli s medicinskog fakulteta da dođu u Pakrac ili Lipik. Za sada smo imali uspjeha i želim da ti mladi intelektualci svoju budućnost i razvoj vežu za ovaj predivni kraj naše županije. Svi timovi su popunjeni, mreža javne zdravstvene službe je potpuna. Nadam se da ćemo to i zadržati kroz ove spomenute projekte Europske unije. Onda će nam biti zadovoljan i pacijent i zdravstveni radnik. I još jednom zahvaljujem Vama osobno, kao i Pakračkom listu što ponovno dajete prostora temama vezanim za zdravstvenu zaštitu i ovu problematiku.
- PIŠE: Pakrački List
- 1016
U Republici Hrvatskoj je posljednjih godina prisutan trend porasta brutalnih zločina nad ženama. U prošloj godini ubijeno je 20 žena, od čega 15 od strane bliskih osoba.
Gotovo 10.000 žena je prošloj godini prijavilo neki oblik prekršajnog oblika nasilja u obitelji, 279 žena bilo žrtvom kaznenog djela nasilja u obitelji.
Od 2006 godine do danas ubijeno je 250 žena, a u posljednjih 15 godina čak njih 336, dok raste i broj pokušaja ubojstava žena u obitelji.
Kao nove pojavne oblike nasilja među bliskim osobama možemo izdvojiti nasilje prema starijim članovima obitelji, osobito starijim ženama. Naime, u prvih osam mjeseci ove godine od 854 naših sugrađana starijih od 65 godina koji su bili žrtve nasilja unutar svoje obitelji njih 540 su žene.
Ti podaci su još strašniji ako znamo da se samo 30% slučajeva nasilja u obitelji prijavljuje.
Zbog svih ovih podataka trebamo se zamisliti i odlučno reći NE nasilju nad ženama i NE nasilju prema bilo kome. I zato ne smijemo štititi nasilnike, nasilje smatrati privatnom, obiteljskom stvari i što je posebno opasno internom stvari određene stranke.
Nedavno je predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković izjavio novinarima vezano uz požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića, kojega supruga tereti za nasilje u obitelji da je to "naša interna stvar " Koja poruka se daje ovakvom izjavom? Ako se zalažemo za borbu protiv nasilja nad ženama tada mora biti nulta stopa tolerancije na nasilje. Za nasilje nema opravdanja. Nasilje nad ženama, nasilje u obitelji nikako nije i ne smije biti interna stvar.
Građani očekuju odgovorno ponašanje političara. Osobe koje se bave politikom moraju biti svjesne da njihovi postupci a i riječi imaju veću težinu od riječi i postupaka ostalih građana.
Protiv takvog uzurpiranja političke i društvene moći Socijaldemokratski forum žena glasno ustaje i ovoga 25. studenoga, tražeći hitnu ratifikaciju Istanbulske konvencije. Obećanje Vlade i HDZ-a je kako će se to dogoditi dokraja 2017. godine.
Pozivamo građanke i građane kojima je stalo do efikasne i jednako dostupne zaštite za žene i djevojčice žrtve fizičkog, seksualnog, psihičkog i ekonomskog nasilja, sve one koji vjeruju da se borbom protiv predrasuda i stereotipa i boljim obrazovanjem može smanjiti stopa nasilja nad ženama – da potpišu zahtjev za ratifikaciju Konvencije na:
Mihajla Pavković, predsjednica SDFŽ SDP-a PSŽ
- PIŠE: Pakrački List
- 1210
Marijan Prohaska bit će predsjednik Nogometnog kluba Hajduk i naredne četiri godine što mu je treći uzastopni mandat, odlučili su sinoć članovi Skupštine NK Hajduka na sjednici što je održana u gradskoj vijećnici.
Govoreći o radu u 2016. godini Izvršni odbor je istaknuo da svih pet mlađih kategorija u kojima je angažirano oko 110 igrača, kao i seniorski sastav, su u toj natjecateljskoj sezoni ostvarili cilj plasiravši se u rang iznad županijskog pri čemu su titule osvojili početnici (kategorija mlađa od 8 godina) i juniori (mlađi od 18 godina). „Hajduci“ se tako sada natječu u svim kategorijama s ponajboljim slavonskim klubovima. Klub ima odlične odnose s NK Osijekom u koji svake godine ode po koji najbolji pakrački mladi nogometaš. Pakrac je postao tako u regionalnom okruženju poznat po radu s mladim nogometašima.
Sve to, uz stalnu skrb za ogroman kompleks gradskog stadiona ima i svoju cijenu pa je Hajduk u 2016. godini potrošio bezmalo 400.000 kuna od čega je kroz gradski proračun osigurano 280.000, 57.000 su doprinijeli sponzori, a 55.000 su činile klupske članarine, rekao je Marijan Prohaska.
Zadržati sadašnji ligaški status u svim kategorijama i razinu rada s mladima cilj je i u 2018. godini pri čemu u Hajduku žele podići razinu standarda postojećih igrališta i popratnih prostora, poboljšati edukaciju trenerskog kadra i zdravstvenu skrb o igračima. U programu rada za 2018. godinu u odnosu na prethodne godine novost je pripreme za obilježavanje stote obljetnice osnutka kluba u 2019. godini koju su u Hajduku okarakterizirali kao priliku za marketinšku promociju, ali i značajno materijalno-tehničko i kadrovsko jačanje kluba radi čega je osnovan poseban odbor na čijem čelu bi trebala biti gradonačelnica.
Radi tih aktivnosti sinoć je usvojen i nešto ambiciozniji financijski plan koji bi u 2018. godini trebao iznositi više od 500.000 kuna.
Osim Prohaska u izbornom dijelu skupštine za njegovog zamjenika izabran je Marijan Krpan, Željko Babojelić ostaje tajnik, Darko Baronica je predsjednik Nadzornog odbora, a sastav Izvršnog odbora djelomično je promijenjen pri čemu su novi članovi postali Željko Solomun, Dalibor Horvat i Miroslav Vondra. Siniša Grubišić ostaje direktor škole nogometa, a Slavko Vuić sportski direktor pri čemu su sve dužnosti volonterske.
Dogradonačelnik Marijan Širac čestitao je na dosadašnjem radu, posebno pohvalio orijentaciju na rad s mladima. Podržao je i kadrovsku politiku ističući da ono što je dobro ne treba mijenjati. I on vidi veliki Hajdukov jubilej kao priliku za daljnje jačanje kluba te se složio da je u povodu toga potrebno poduzeti aktivnosti kako bi sadašnji gradski stadion postao sportski park, a prvi korak dogodine bi trebao biti izrada idejnog rješenja prostorne organizacije tog kompleksa na južnom ulazu u grad.
Rad Hajduka i dobru suradnju pohvalio je i Sadmir Delihodžić, predsjednik Sportske zajednice Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 1127
„20 godina konca“ naziv je izložbe koja je sinoć otvorena u Muzeju grada Pakraca, a kojom Udruga Hrvatski pleter obilježila isto toliko godina rada.
Kako je prisutne upoznala Ljubica Brkašić, na inicijativu Željke Osmak u travnju 1997. godine okupilo se desetak žena u udrugu koje su željele njegova i učiti vještinu vezenja, pletenja i kukičanja. U godinama druženja nastajali su tradicionalni ručni radovi koji su po prvi put izloženi u Pakracu u studenome iste godine. Tijekom proteklih 20 godina radovi su izlagani u skupnim ili samostalnim izložbama osim po Hrvatskoj (Požega, Korčula, Biograd, Daruvar, Bjelovar....) i u Nirnbergu.
Prva čestitarka na sinoćnjoj rođendanskoj izložbi je bila Jelena Hihlik, ravnateljica Muzeja nazvavši članice Udruge čuvaricama starog znanja i tehnika pohvalivši njihovu dugogodišnju volju i upornost da rade ručne radove i izlažu ih pri čemu su postali nezaobilazni čimbenik pakračkog društvenog života.
Izložbu je otvorio pakrački dogradonačelnik Marijan Širac koji im je izrazio zahvalu za dugogodišnje obogaćivanje kulturnog života grada.
Svečanom tonu otvorenja izložbe dali su učenici Osnovne glazbena škole Pakrac izvevši dva čardaša.
Izložba će biti otvorena u muzeju do 12. prosinca i do tog vremena će biti pokrenut i radionica, početni tečaj pletenja.
- PIŠE: Pakrački List
- 1356
Debljamo se kao nacija, kažu stručnjaci kroz medije. A debljaju nam se i djeca. Stručnjaci upozoravaju da se radi o brzo rastućem trendu. Naime, prije desetak godina statistike su pokazivale da povećanu tjelesnu masu ima 10,5 posto djece u Hrvatskoj, a 3,8 posto njih je pretilo, dakle stupanj više
Danas podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govore da čak 26,4 posto djece školske dobi ima prekomjernu težinu, a 11,2 posto ih je pretilo, što je slijedeći (teži) stupanj prekomjerne težine. U trideset godina prvašići su nam se udebljali prosječno za 2,5 kilograma, pokazuje to istraživanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Glavni su uzroci pretilosti prevelik unos hrane i nedovoljna tjelesna aktivnost, uslijed čega se višak energije unesen hranom, a neiskorišten radom i fizičkom aktivnošću skladišti se u organizmu u obliku masnog tkiva. No, u podlozi razvoja pretilosti ne leži samo ova jednostavna formula unosa i potrošnje, nego je pretilost rezultat djelovanja niza čimbenika koji uključuju genetske, nasljedne, psihološke i socijalne uzroke. Rjeđi uzroci pretilosti su bolesti nadbubrežne žlijezde, štitnjače i oštećenja središnjeg živčanog sustava.
Kakvo je stanje djece u Pakracu pokušali smo doznati u razgovoru sa za to kompetentnim osobama. Nažalost do statističkih podataka koji bi se odnosili samo na našu djecu nismo uspjeli doći i teško da tako nešto uopće postoji. Stoga smo se morali zadovoljiti iskustvima stručnih osoba kojima je to dio posla kao što su lokalni pedijatar dr. Ivan Turuk (vidi okvir) i profesori tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj i srednjoj školi. Kod nas u osnovnoj i srednjoj školi kao profesori tjelesne i zdravstvene kulture, bivši tjelesni odgoj, rade Mario Tušek, Ljerka Tomić, Anđelko Lucić i Požežanin Goran Mlakar. No ni oni nisu u mnogo čemu jedinstvenog mišljenja.
Jednako debeli kao ostatak Hrvata
Uglavnom svi se slažu da slika težine naše djece ne odudara ničime u odnosu na hrvatski prosjek. Dakle, taj problem je prisutan jednako kao i u svim ostalim hrvatskim sredinama pri čemu nije nevažan podatak stručnih istraživanja po kojima je Hrvatska sedma u Europi po stopi djece s prevelikom tjelesnom masom.
Već smo pojasnili da je uzrok prekomjerne težine nepravilnosti u prehrani i premala dnevna potrošnja unesenih kalorija.
Svi s kojima smo razgovarali se slažu da je unazad dvadesetak godina drastično promijenjen način života na obadva ova područja koja utječu na tjelesnu težinu.
Kad govorimo o prehrani, važan čimbenik je činjenica da je sve manji broj žena po zanimanju domaćica, dakle, nezaposlene kojoj je osnovni posao kuhanje. Žene uglavnom rade, često i po cijeli dan i sve je manje vremena za kuhinju pa se sve više tijekom dana hranimo vani, a takozvana brza hrana je sve dostupnija i jeftinija. Stoga je često lakše djetetu dati dvadeset ili trideset kuna za hamburger ili pizzu nego skuhati neko povrtno varivo. Pri tome nije nevažno da je upravo ta brza hrana, od stručnjaka ocijenjena kao nezdrava, djeci draža od kod kuće pripremljenog povrća.
Drugi problem je raspored dnevnog konzumiranja hrane koji je često u neskladu s preporukama struke koja, prema istraživanjima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kaže da samo 56 posto djece doručkuje tijekom tjedna, 76 posto ih ne jede dovoljno povrća, a 66 posto voća, dok se tjelesnom aktivnošću u trajanju od najmanje sat vremena svakog dana bavi samo 30 posto dječaka i 17 posto djevojčica.
Ovakvi nepovoljni način prehrane bi se trebao korigirati kroz tjelesnu aktivnost djece. No, životni stil djece se unazad 20-tak godina drastično promijenio na štetu njihovog zdravlja.
Dijete ne možeš „istjerati“ iz kuće
Djeca su nekada odlazila od kuće ujutro, dolazila na ručak i opet zbog školskih obveza ili igre odlazila do na večer kada su se vraćali na večeru i noćni odmor. Danas, kažu mnogi roditelji, dijete ne možeš u slobodno vrijeme istjerati iz kuće. Razlog je što u svojoj sobi ili stanu ima veliki broj tehničkih rješenja za njima najomiljeniju zabavu kao što su računala, mobiteli, televizor. Zahvaljujući tome imaju veliku mogućnost s kauča gotovo neograničene komunikacije s vršnjacima pri tome ne trošiti unesene kalorije.
Premalo nastave tjelesnog odgoja
Rješenje bar minimalne dnevne tjelesne aktivnosti je u nastavi tjelesnog odgoja. No njega je premalo, kažu jednoglasno sva četiri naša profesora toga predmeta.
Djeca od 1. do 3. razreda tjedno imaju u školi tri sata nastave tjelesne i zdravstvene kulture pri čemu ga provodi njihova razredna učiteljica, što samo po sebi ne znači ništa loše, ali je sigurno činjenica da je manje stručna od specijaliziranog profesora tog predmeta s kojim se djeca sreću tek u petom razredu. No, problem je što se od četvrtog do osmog razreda broj sati fizičkog odgoja smanjuje na tjedno dva sata. Daljnje smanjivanje tjedne satnice obvezne školske fizičke aktivnosti nastavlja se selektivno u srednjoj školi. Gimnazijalci tijekom sva četiri razreda ostaju tjedno na dva sata tjelesnog odgoja, učenici medicinskog usmjerenja u prva dva razreda također imaju dva sata, ali u 3. 4. i 5. razredu, dakle u životnoj dobi od 16. do 19. godine niti jednoga, kažu naši srednjoškolski profesori. Po pitanju nastave ovog predmeta stanje je još gore u trogodišnjim zanimanjima gdje polaznici imaju tek jedan sat tjedno.
Osim nedovoljne satnice problem je što su nekada kaže prof. Tušek, obvezne slobodne aktivnosti, a kojima je čest izbor učenika bio sat tjedno nekog od sportova, sada dobrovoljne pa ih djeca opterećena drugim obvezama izbjegavaju.
U dobi kada je učenik bio i ovaj novinar, sat tjelesnog odgoja se čekao kod većina učenika s nestrpljenjem. Danas djeca sve manje vole nastavu tjelesne i zdravstvene kulture i u pravilu što su stariji manje je ljubavi prema tom predmetu, jednoglasnog su mišljenja naši profesori.
U mlađoj dječjoj dobi uglavnom učenici vole igre, no ne i osnove fizičke i zdravstvene kulture kao što su atletika, gimnastika, ističe profesorica Tomić. Deblja djeca u osnovnoj školi se uglavnom kroz rast kasnije izvuku, kaže Tušek naglašavajući da kada djevojkama izgled postane važan često radi skidanja prekomjerne težine posežu za teretanom, fitnesom ili nečim sličnim, što iziskuje dodatno vrijeme i novac, a mogli bi to pravovremeno riješiti tjelesnom aktivnošću u mlađoj dobi.
Uvjeti za nastavu odlični
Uvjeti u Pakracu za nastavu tjelesnog odgoja su odlični ističu naši profesori, pri čemu treba u toj ocjeni posebno uvažavati mišljenje Požežanina Gorana Marića koji zna uvjete u svom gradu. Za razliku od Požege gdje se nastava tjelesnog odgoja zimi održava u improviziranim dvoranama, pakrački osnovci i srednjoškolci imaju odlične uvjete jer je adekvatna dvorana opremljena s nizom popratnih sadržaja i opreme, a isto tako obadvije škole imaju sve potrebne terene za vanjsku nastavu.
Problem je, osim premale satnice i u tome što je tjelesna i zdravstvena kultura odgojni predmet, kaže Tušek, pod čime se podrazumijeva da nitko iz njega neće imati jedinicu. S tim se ne slaže Anđelko Lucić koji smatra da je to i obrazovni predmet kao i svaki drugi, ali po njemu su veliki problem i roditelji koji osim što u većini slučajeva ne potiču djecu na ozbiljan pristup tom dijelu nastave, ne podnose da im dijete iz tjelesnog odgoja ima manju ocjenu od odličan, jer to smatraju kao idealnim predmetom za „bildanje“ ukupnog prosjeka. Također je kod roditelja problem, kaže Lucić, što ne daju podrške profesorima u pokušaju uvođenja reda i ozbiljnosti u toj nastavi što je vidljivo i iz šarolikosti opreme s kojom djeca dolaze na taj predmet.
Uvjerili smo se u to na satu tjelesnog odgoja na kojem su u dvorani istovremeno bila tri razreda: šesti, osmi i prvi srednje, dakle oko 60-tak učenika od kojih je većina bila u opremi primjerenoj za tu vrstu aktivnosti, no i oko četvrtine njih baš i ne - pri čemu su pojedinci sat proveli u vesti.
No, promatrajući tih 60-tak djece na satu tjelesnog odgoja, izbrojili smo tek njih pet ili šest koje bismo ubrojili u debele i možda isto toliko u one s prekomjernom težinom, što ne potvrđuje baš statistiku hrvatskog prosjeka od četvrtine mladih s prekomjernom težinom, s čim se složio i Tušek. No profesorica Tomić naglašava da, kada je u pitanju problem prekomjerne težine, nije sve u vagi i izgledu, već je važna struktura tkiva što se postiže upravo vježbom i adekvatnom tjelesnom aktivnošću.
Djeca nedovoljno voljna
Problem je i što su djeca preopterećena ostalim predmetima pa im sat tjelesnog dođe kao prilika za odmor ili pripremu narednog sata, kaže Tušek.
Školski sat traje 45 minuta i koristeći odmor od 5 minuta između satova djeca moraju doći iz škole u dvoranu i vratiti se nazad što dodatno skraćuje vrijeme za tjelovježbu. No, to nije problem, kaže Tomić. Da su djeca voljna i organizirana moglo bi se od tih 45 minuta, unatoč toj selidbi iz objekta u objekt, iskoristiti i 43 minute. No nisu baš voljna, naglašava ova profesorica koja kaže da im kroz nastavu daju i „alat“, primjerice uče ih vježbanju u četiri kvadrata bez pomoćnih sprava kako bi to mogli primjenjivati i kod kuće, ali ih ne zanima.
Bitno uključivanje u sportske klubove
Drugi bitan vid fizičke aktivnosti djece i mladeži mlađih od 18 godina, osim u školi, je bavljenje određenim sportom u sportskim klubovima. Posljednjih godina, u skladu sa sveopćim trendom, i pakrački sportski klubovi puno pažnje poklanjaju radu s mladima. Prema podacima koje smo prikupili, u Klubu borilačkih vještina Bujinkan Seishin Dojo Pakrac dolazi na vježbanje 20 djece, u Rukometnom klubu „Lipa“ oko sto, u NK „Hajduk“ 110, u NK „Croatia“ Donja Obrijež dvadesetak, u SK „Kuna“ – 15-tak te Kuglačkom klubu „Slavonski banovac“ dvadesetak , ili ukupno oko 370, pri čemu je u toj brojci i dio djece s područja Grada Lipika ili nekog od susjednih mjesta pa možemo reći da je oko 300-tinjak pakračkih osnovaca i srednjoškolaca uključeno u organizirane sportske aktivnosti.
Profesori potiču djecu na odlazak u sportske klubove. Na taj način kaže Lucić je on unazad dvije ili tri godine omasovio školu rukometa RK Lipe. On ističe da je na nastavi tjelesnog odgoja i te kako vidljivo koje dijete radi u klubu, a koje ne.
Izjednačiti vjeronauk i tjelesni
Siniša Grubišić, voditelj škole nogometa u NK Hajduku kaže da među njihovih oko 110 registriranih mladih igrača i 25 u igraonici (predškolski uzrast) ima svega nekoliko djece s prevelikom tjelesnom masom. Uglavnom se takvi pojavljuju u mlađim kategorijama te kroz odrastanje i rad dovedu tjelesnu težinu u optimalno stanje, kaže Grubišić što je potvrda toga da bi roditelji trebali više raditi na uključivanje djece u sportske klubove.
Grubišić ima još jednu interesantnu tezu. Nastavu vjeronauka u nižim razredima provodi vjeroučiteljica, a ne učiteljica razredne nastave. Tim primjerom bi se trebao sustav voditi i u nastavi tjelesnog odgoja. Isto tako mišljenja je ovaj nogometni pedagog, kako nastava vjeronauka traži od djece uključivanje u redovne crkvene aktivnosti, tako bi i nastava tjelesne i zdravstvene kulture trebala se nastaviti u sportskim klubovima kao obvezna.
Roditelji u trci za novcem i ostalim suvremenim standardima današnjeg života sve više djecu prepuštaju društvu. No, ishrana i fizička aktivnost djece ipak leži najviše na njima i zato bi trebali biti najodgovorniji za segment zdravlja svog djeteta kada je u pitanju pretilost koju, pak, danas suvremena medicina tretira kao bolest bez obzira što se pred još 30-tak godina smatralo tek životnim stilom, a u Slavoniji čak i blagodat. Danas to više nije tako i u skladu s tim bi se društvo i pojedinci trebali i odrediti i organizirati. Već od malih nogu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1068
Zbog radova na rekonstrukciji Vodospreme Pakrac, osim mogućih poteškoća u opskrbi pitkom vodom u vidu povremenih prekida u isporuci ili smanjenja tlaka, moguće je i prolazno povremeno zamućenje vode u vodoopskrbnom sustavu.
Voda se uredno dezinficira i bakteriološki je ispravna. U slučaju zamućenja, vodu nemojte koristiti za piće, a svako veće zamućenje javite u Vode Lipik d.o.o.
Potrošači se mole za strpljenje i razumijevanje.