Već je svakodnevna postala pojava da mladi ljudi u potrazi za poslom, ali i boljim životom, trbuhom za kruhom odlaze na brojne, ovakve ili onakve ino-destinacije napuštajući roditeljski dom, grad i državu, pritom ne birajući previše. Posao tamo negdje možda i nađu, plaća nesumnjivo bude bolja, a novčanik osjetnije teži. Nađu li i bolji život? To znaju samo oni, a možda se jedna od milijun paralela može izvući kroz crticu izvučenu iz dvotjednog posjeta našeg Pakračanina Luke Špelića Južnoj Africi, koji je tamo boravio u sklopu studentskog simpozija. Točnije posjetio je Johanessburg, pa još preciznije - Pretoriju, gradu tridesetak kilometara od južnoafričke metropole.

[caption id="attachment_14077" align="aligncenter" width="900"] SONY DSC[/caption]

Luka je danas student 4. godine Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, u budućnosti možda i pakrački veterinar… Tako bi barem trebalo biti, odluči li se za povratak u zavičaj onog dana kad šestogodišnji studij privede svome kraju. Na pitanje hoće li prvi dan posla odraditi u Pakracu precizan odgovor nismo dobili. Uostalom i zašto bi, životne opcije pred ovim mladim čovjekom tek se otvaraju. Nakon razgovora, iz igre za budućnost pretpostavljamo da je ispala Južna Afrika. Evo i zašto…
U Južnu Afriku je došao preko međunarodne asocijacije studenata veterine IVSA (International Veterinary Students' Association) čija hrvatska podružnica broji četrdesetak članova. Njih četvero se putem motivacijskog pisma kandidiralo za studentski simpozij koji je održan od 8. do 23. prosinca u studentskom kampusu u Pretoriji. „Osim službenog dijela imali smo i onaj turistički koji me se itekako dojmio. Neobično je bilo nama koji smo došli iz Zagreba, da duž ulice vidimo kuće ograđene trometarskim zidovima i bodljikavom žicom ponegdje i strujom. Sve to, objasnili su nam, posljedica je visoke stope uličnog kriminala. Nogostupa gotovo da i nema, ljudi žive u strahu, automobilom obave što imaju i vraćaju se u sigurnost doma. Studenti u Pretoriji ne napuštaju studentski kampus veličine Pakraca koji je također okovan zidinama. Česti su i ulični prepadi, a kriminalci se ne libe orobiti automobil zaustavljene na semaforu, procjene li da bi to moglo biti isplativo…Odmah mi je kroz glavu prošlo da nam je, unatoč svemu, dobro tamo gdje živimo“.
Osim toga, Južne Afrike sjećat će se i po brojnim susretima te ponekim novim međunarodnim prijateljstvom. Tijekom druženja i tematskih večeri imali su i promociju Hrvatske, a on je tom prilikom, u ženskom društvu obučenom u sportske dresove, predstavio narodnu nošnju KUD-a Seljačke sloge iz Prekopakre. „Nošnju sam posudio od Pakračanina Marija Svjetličića, a kako da ju pravilno obučem naučila me njegova sestra Martina Svjetličić Brtan iz prekopakranske Seljačke sloge“.


Kratke rukave toplijom je odjećom zamijenio 23. prosinca kad su se avionom preko Dubaija vratili kući. Svjetski poznatu destinaciju mogli su razgledati na dva sata, a blještavilo i sparina Dubaija nisu ga se previše dojmili. „Lijepo je to za vidjeti, ali ne hvala“…
U mir Zagreba, oslobođenog barem uličnog kriminala i nasilja, vratio se lakši za desetak tisuća kuna. Većinu novca je zaradio sam „konobareći ljeto“ na moru, nešto je platio fakultet, a malo su pripomogli i roditelji. Financijska konstrukcija kao stvorena za naredni stručni posjet predviđen za ovu godinu i to stanovitoj Poliklinici za konje, smještenoj negdje na krajnjem sjeveru Njemačke.