Knjiga „Svjedočanstva glinskih logoraša“ Ivana Lipaka predstavljena je sinoć u pakračkoj gradskoj vijećnici. Na više od 500 stranice autor u njoj objavljuje svjedočanstva ili životopise oko 400 logoraša koji su tijekom Domovinskog vrata prošli kroz srpske logore Glina, Knin, Stara Gradiška, Manjača i sektora „Sjever“ pa su se tako među njima našla i sjećanja ili životopisi naših sugrađana logoraša: dr. Ivana Šretera, dr. Vladimira Solara, Daria Šuberta, Zvonka Mancea, Tomislava Čikića, Josipa Miovca, Damira Sablića i Ivana Veingartnera.
Pakračka promocija knjige osnažena je emotivnim sjećanjima Novljana Antuna Pelivanovića koji je govorio o psihičkoj, fizičkoj i svakoj drugoj torturi koju je prošao kao zarobljenik u logoru Stara Gradiška.
Sam autor, predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora podružnice Sisačko-moslavačke županije, govorio je o nastajanju knjige i koncepciji u čijem središnjem dijelu jesu siječanja ili životopisi logoraša, ali je u uvodom dijelu krenuo kroz povijest doseljavanja Hrvata na ove prostoru smatrajući potrebnim da događanja s početka 90-tih godina stavi i povijesni kontekst i dokaže da nisu bila slučajna. Stoga je u zadnjem dijelu knjige kao dokaz toga priložio veći broj preslika dokumenta takozvane SAO Krajine koji dokazuju ciljanu agresiju na Hrvatsku, pri čemu je on to u sinoćnjem izlaganju pokušao povezati i s globalnim političkim događanjima s kraja 80-tih godina prošlog stoljeća.
I autor, i bivši logoraš A. Pelivanović, kao i svi ostali sinoćnji govornici izrazili su zgražanje što je za takve zločine počinjene u ratnim logorima pred hrvatskim sudovima odgovaralo tek nekoliko pojedinaca koji su najčešće u odsutnosti osuđivani na nekoliko godina zatvora koju stoga većinom nisu odslužili.
U jednom dijelu knjige autor, o čemu je govorio i sinoć, se dotiče i teme ratne odštete logorašima.
Mi radimo na tome, ali dosadašnji napori nisu urodili plodom dijelom i zbog naša vlasti koja nam u tome nije dala puno podršku, kako bi te ratne odštete, na koje imamo pravo i prema domaćem i međunarodno zakonodavstvo bile isplaćene, rekao je Lipak naglašavajući da je ipak prvi cilj knjige bio kakao bi potomci imali saznanja o tome što, kada i zašto se događalo.
Pozdravljajući ovu promociju u ime domaćina predsjednici gradskih vijeća Lipika i Pakraca Željko Dolić i Miroslav Ivančić istaknuli su njeno svjedočansku vrijednost što joj daje dodatnu snagu i značaj pri čemu Ivančić je istaknuo da knjigu vrijedi pročitati bez obzira što nije lako štivo.
Logor Glina o kojem je u knjizi najviše riječi je bio sabirni logor pod nadzorom i upravom pobunjenih hrvatskih Srba i JNA. Službeno je formiran 6. listopada 1991. godine. Postojao je sve do početka provedbe VRO Oluja, 4. kolovoza 1995. godine, tada su četnički čuvari pokupili dio logoraša i odveli, te uz put ubili ili ubili odmah na licu mjesta. Malo je onih koji su tada preživjeli. Tijekom Domovinskog rata u logoru Glina je bilo zatočeno oko 2000 ljudi (branitelja i civila bez obzira na dob ili spol), a 13 ih je ubijeno.
