Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 28. rujna 2017; 1003

Nakon više od sedam godina izgradnje, praćenih nizom administrativnih i drugih problema danas su na prigodnoj svečanosti uručeni ključevi stana i ugovori o korištenju za šest obitelji prvih stanara zgrade u Pilanskom putu koja je građena za potrebe korisnika nacionalnog programa stambenog zbrinjavanja kojeg provodi Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.

Riječ je o troetažnom objektu s dva ulaza s ukupno 25 stambenih jedinica. Stanovi su izvorno 2010. godine bili namijenjeni nositeljima stanarskog prava koji su ta prava ostvarili prije Domovinskog rata na području gradova Pakraca i Lipika, a nakon rata iz raznih razloga to pravo nisu konzumirali. U međuvremenu zbog prevelikog protoka vremena neki od potencijalnih korisnika su umrli, neki odustali tako da je danas priliku za useljenje u svoje nove stambene prostore dobilo šest obitelji nositelja Milorada Vraneševića, Dušana Pavkovića, Nade Ančić, Nade Šeatović, Mare Prodanović i Nade Kumer. Njima su ključeve uručili zamjenik župana za gospodarstvo Željko Jakopović, gradonačelnica Anamarija Blažević i Nikola Mažar, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Ostali stanovi, kako nam je rekao državni tajnik Mažar, bit će dodijeljeni sukladno programu Središnjeg ureda prvenstveno bivšim ili sadašnjim stanovnicima Pakraca i on se nada da će cijela zgrada biti useljena do kraja godine.

Govoreći o ovom projektu Mažar je istaknuo teškoće koje su pratile njenu izgradnju vrijednu u konačnosti 10,15 milijuna kuna, a koje su ponajprije uzrokovane stečajem prvog izvođača To se naprosto događa i za to nitko nije kriv, pojasnio je dožupan Jakopović.

Gradonačelnica Blažević je istaknula da je Grad Pakrac od početka sudjelovao i podržavao projekt što dokazuje i podatak da je poklonio zemljište na kojem je zgrada izgrađena. Ona je naglasila da će Grad uvijek podržavati projekte Središnjeg ureda koji su u interesu Pakraca, ali i poželjela da se neki od njih, poput aktualne podijele građevinskog materijala realiziraju brže. Svi govornici su poželjeli novim stanarima sretan i dug boravka u novim stambenim prostorima, uz Mažarovu ispriku što su tako dugo čekali na ostvarenje svojih zakonskih prava.

Zgrada raspolaže s 12 stanova veličine 35 četvornih metara, sedam od 55, tri od 65 i tri od 45 kvadrata. Izgradnja je počela u svibnju 2010. s ugovorenim rokom završetka u rujnu 2011. godine. Na natječaju za izvođača pobijedila je tvrtka “Kera-kamex” s vinkovačkog područja (Piškorovci) s ponudom od oko 5,5 milijuna kuna (bez PDV) što je bilo znatno niže od domaćih građevinara koji su s podsmjehom primili tu cijenu. Njihove slutnje su se obistinile i umjesto završetka zgrade koja je po nekim procjenama bila dovršena 80 posto izvođač je otišao u stečaj, a ugovor o izgradnji je raskinut. Tu počinju muke po ovu zgradu koju su narednih godina pratila stalna obećanja o nastavku izgradnje, ali i devastacije što od vremenskih utjecaja, što od kooperanata izvođača kojima nisu plaćeni obavljeni poslovi pa su oni djelomično poskidali, gdje je to bilo moguće poput sustava za grijanje, svoju ugrađenu, a neplaćenu opremu. Zgrada je uskoro obrasla u korov i postala u Pakracu simbol nemara države za svoju imovinu.

Krajem srpnja lani uveden je novi izvođač, osječka tvrtka “Ukras”. Za iznos od 2,7 milijuna kuna ona je obavila završne građevinsko-obrtničke radove (elektro, parketarske, keramičarske, vodoinstalaterske, stolarske i asfalterske) i danas je napokon predana prvim korisnicima na upotrebu.

: PIŠE: Pakrački List; 28. rujna 2017; 1002

Ministarstvo regionalnog razvitka još ove jeseni će sufinancirati sa 190.000 kuna izgradnju pješačkog nogostupa od Ulice pilanski put prema Ulici radničkih sindikata, kao i asfaltiranje 410 metara dugačku Ulicu radničkih sindikata položenu neposredno uz južnu ogradu bnekadašnjeg industrijskog dvorišta Papuka.

O tome je jučer u Ministarstvu regionalnog razvitka i fondova EU s ministricom Gabrijelom Žalac ugovor potpisala gradonačelnica Anamarija Blažević.

Gradski proračun će sudjelovati u sufinanciranju ovih radova sudjelovati s 20 posto, odnosno oko očekivanih 40-tak tisuća kuna.

Radovi će biti dovršeni do kraja ovojesenske građevinske sezone.

: PIŠE: Pakrački List; 28. rujna 2017; 989

Pučko otvoreno učilište Obris, Podružnica u Pakracu u suradnji s Poduzetničkim centrom Pakrac u utorak 3. listopada u 9,30 sati, povodom Tjedna cjeloživotnog učenja, organizira radionicu na temu „Zdrava mjesta rada za sve uzraste“. Radionica će biti održana u konferencijskoj dvorani Poduzetničkog centra u Pakracu.

Teme radionice su Predstavljanje Zavoda i EU-OSHE, Starenje i sigurnost i zdravlje na radu, Ugradnja sigurnosti i zdravlja na radu u obrazovanje te Mladi i sigurnost i zdravlje na radu

˝Zdrava mjesta rada za sve uzraste” prilika je za promicanje održivog rada i zdravog starenja od samog početka radne aktivnosti pa do završetka radnog vijeka ispunjenjem uvjeta za punu starosnu mirovinu. Radna snaga u Europi sve je starija, a dob za odlazak u mirovinu sve je viša, a duži radni vijek je izgledan. Rad je dobar za fizičko i mentalno zdravlje, a dobro upravljanje sigurnošću i zdravljem na radu povećava produktivnost i učinkovitost. Demografske promjene mogu prouzročiti probleme, no osiguranjem održivog radnog vijeka može se doskočiti tim izazovima te raditi na prevenciji“, stoji u priopćenju.

Predavačica na radionici bit će viša stručna savjetnica, Sanja Sambol, struč. spec. ing. sec, iz Službe za zaštitu na radu, ovlaštenja, nadzor i analizu.

Dolazak je potrebno potvrditi do petka 29. rujna na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. .

Sve informacije vezane uz Tjedan cjeloživotnog učenja u Republici Hrvatskoj možete pronaći na stranicama Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih ili na poveznici http://www.cjelozivotno-ucenje.hr/ .

: PIŠE: Pakrački List; 27. rujna 2017; 1293

Od 4. rujna u svim hrvatskim prosvjetnim ustanovama, školsko zvono uredno zvoni svakih 45 minuti za početak ili kraj školskoga sata. Ipak, u Pakracu ono više poprima obilježje zvona za uzbunu.

Tomu su najmanje dva razloga: treću jesen zaredom u SŠ Pakrac krenulo je 40 (ili čak i više) učenika manje nego godinu prije, odnosno prosvjetnim rječnikom rečeno - svake jeseni, dva razreda manje. Tako smo od 580 učenika u školskoj godini 2014/15. došli na ovogodišnjih 436. Od tog pada broja učenika više samo zabrinjava podatak da nitko u Pakracu ništa ne poduzima u pogledu izmjena u načinu rada i organizacije škole – svi samo konstatiraju manji broj učenika, gubitak ponekog usmjerenja (lani trogodišnjih, ove godine građevinskih tehničara) i ništa se konkretno ne poduzima kako bi se iduće godine taj trend zaustavio.

Drugi problem je što sve više mladih Pakračana i Lipičana pohađa srednje škole u Daruvaru nego školsku ustanovu u vlastitom gradu. Koliko točno, pitali smo u sve tri daruvarske srednje škole, nadležnom županijskom uredu, APP, ali odgovora do zaključivanja ovog broja Lista nismo dobili. No za ovu temu dovoljan je i podatak da svakog jutra tri zglobna autobusa sa 65 sjedećih mjesta u rasponu od samo 30 minuta puni odvoze srednjoškolce Pakraca i Lipika na nastavu u Daruvar, pri čemu za eventualnu poslijepodnevnu nastavu postoje još dvije autobusne linije u što smo se uvjerili i sami, ali su nam potvrdili i naši učenici putnici. To znači da je procjena od 200 srednjoškolaca iz ovoga kraja u trima daruvarskim srednjim školama više nego realna. Ništa to ne bi bilo toliko negativno da to ujedno ne znači da se osamdesetak učenika s područja Pakraca, Lipika i okolnih mjesta više školuje u Daruvaru nego u najbližoj školi u Pakracu.

Ovakva praksa izravno ugrožava školsku ustanovu u Pakracu. Osim toga, samim učenicima je škola time i dodatna tlaka jer umjesto šest sati iziskuje zbog putovanja osam sati dnevno, a roditeljima je (državi još i više) i dodatna financijsko opterećenje, briga zbog nekontroliranog osmosatnog izbivanja djeteta iz njegovog najbližeg okruženja (vidi okvir o Matiji Vuiću). Naravno, mogli bismo naći i dodatne negativne efekte ovog trenda poput činjenice da se zbog male konkurencije upisuju (izuzevši medicinske) skoro svi prijavljeni kandidati što dodatno smanjuje kriterije pri upisu, a tako i kvalitetu samih razreda.

Tek svaki četvrti srednjoškolac „domaći“

Prema podacima koje smo prikupili u Srednjoj Školi Pakrac, od 436 učenika SŠ Pakrac, s područja Grada Pakraca ih je 93 (21 posto). S područja Grada Lipika je njih 27 (6,2 posto) tako da je iz najbližeg okruženja u pakračkoj srednjoj školi tek 120.

Da pakračka srednja škola u premalom broju polaznika služi svojim najbližim mladim stanovnicima u srednjoškolskoj dobi još plastičnije upozoravaju ovogodišnji podaci s upisa. U lipnju je u Pakracu osnovnu školu završilo 77 osmaša, a u srpnju je nastavak školovanja u Pakracu upisalo tek njih 20 ili skoro tek svaki četvrti. Istovremeno je u lipnju u Lipiku osnovnu školu završio 31 osmaš i u Poljani 19. Od njih 50 školovanje u Pakracu je nastavilo sedmero ili tek svaki sedmi. Uz pretpostavku da neko dijete i nije nastavilo srednju školu što je danas rijetka pojava (dakle jedan ili dva), ili uz činjenicu da su neka djeca imala izrazite specifične želje za školovanje kao što je policijska ili vojna akademija, šumarska ili pomorska škola, ostaje pitanje zašto se ipak većina njih vozi pored pakračke srednje škole i odlazi na školovanje u Daruvar.

Dolaze đaci iz 12 županija

Što se tiče ostalih učenika pakračke srednje škole, od njih 316, svaki treći (njih 116) dolazi iz drugih sredina Požeško-slavonske županije, 74 s područja Bjelovarsko-bilogorske od kojih 34 iz Daruvara i okolice, 53 s područja Sisačko-moslavačke županije, 31 Brodsko-posavske, 25 iz Osječko-baranjske, 8 iz Virovitičko-podravske, troje iz Koprivničko-križevačke, dvoje iz Šibensko-kninske te po jedan iz Primorsko-goranske, Ličko-senjske, Vukovarsko-srijemske i Zagrebačke županije. Ovako geografski razvrstani porijeklom učenici skoro kroz cijelu Hrvatsku lijepo zvuči da nisu prisutna ona dva početno spomenuta problema: svake školske godine ih je sve manje i mladi Pakračani i Lipičani sve više nastavljaju školovanje u Daruvaru.

Razlog je naravno u profilima, odnosno usmjerenjima koje godinama upisuje i obrazuje naša škola bez ikakvih noviteta. Noviteti su eventualno ukidanje smjera kada nema dovoljno kandidata niti za pokrenuti zanimanje.

Ove godine u školi je ostala opća gimnazija (20 učenika), medicinski tehničari (40 učenika), fizioterapeutski tehničari (20 učenika) te po dva, odnosno tri učenika za rukovatelja samohodnim građevinskim strojevima i montere suhe gradnje. Kandidata nije bilo dovoljno za građevinske tehničare, kao niti lani za zidare i tesare.

U gimnaziju je ove godine krenulo 14 Pakračana i pet Lipičana, te jedan učenik s područja Bjelovarsko-bilogorske županije. U medicinsku školu krenule su četiri mlade Pakračanke, jedna Lipičanka i 35 ostalih, a u fizioterapeutsku tri učenika iz Pakraca i Lipika i 17 ostalih. Onih pet učenika u ostala dva zanimanja dolaze s Požeško-slavonske i Sisačko-moslavačke županije, dakle nitko ove godine od mladih Pakračana i Lipičana ne želi biti bagerist ili monter suhe gradnje, mada im mi uporno nudimo baš te programe.

Medicinsko usmjerenje je zaštitni znak pakračke škole i bez njega jasno je da ne bi bilo niti pakračke srednje škole, nekada poznate prvenstveno po građevinskim zvanjima pa smo se osamdesetih godina prošlog stoljeća čak i zvali Građevinski obrazovni centar nudeći osim tih zanimanja još obrazovanje u medicinskoj struci, gimnaziji, drvoprerađivačkoj, tekstilnoj i cvjećarskoj struci.

Medicinska usmjerenja daleko najinteresantnija

Sudeći prema rezultatima upisa u srednje škole u Hrvatskoj, medicinska usmjerenja su daleko najinteresantnija petnaestogodišnjacima i njihovim roditeljima. Prema podacima CARNET-a najveći interes za upis u sve hrvatske srednje škole je bio u Zdravstvenoj školi Split gdje je za 172 mjesta konkuriralo 1583 kandidata, u Zdravstvenom učilištu Zagreb za 191 mjesto 1706 kandidata, Medicinskoj školi Osijek za 130 mjesta 1062 kandidata, Medicinskoj školi Rijeka za 164 mjesta 1315 kandidata, a da ne nabrajamo puste brojke, slično je bilo i u Šibeniku, Zadru, Varaždinu... U Pakracu za 40 mjesta za medicinske sestre prijavilo se je više od 260 kandidata, (svaki osmaš mogao se prijaviti internetom u šest škola) od kojih je 64 to zanimanje bio prvi izbor, dakle ozbiljni kandidati. Za zvanje fizioterapeut (20 mjesta) također je bio veliki broj preliminarnih prijava od kojih je za njih 46 to bio prvi izbor. Nije problem pojasniti zašto toliki interes za medicinsku struku: stanje je takvo da se tu još uvijek relativno lako i brzo može doći do posla sa sigurnom i solidnom plaćom, ali i zbog sve prisutnije činjenice da ulaskom u EU to osoblje bez problema nalazi posao van granica Hrvatske. Posljednjih godina se razgranao sustav nastavka školovanja kroz trogodišnje i petogodišnje studije, čak i u malim sredinama poput Pakraca, Nove Gradiške i slično. Stoga je neophodno zdravstvenu struku (i bolnicu) ne samo zadržati u Pakracu nego i nadopuniti (vidi okvir „Više kandidata, bolji prosjek“)

Naravno da u potrazi za zanimanjima koje treba ponuditi mladim ljudima za školovanje u Pakracu, bez obzira na onih cca. 220 učenika koji svakodnevno s područja Pakraca i Lipika putuju u Daruvar, nije moguće samo prepisati zvanja za koje se oni školuju u tri daruvarske škole (ekonomski tehničar, prodavač, razna ugostiteljska i turistička zvanja, vozač, elektrotehničar, prometni tehničar, mehatroničar...). Potrebno je tu dodati i nešto svoga.

Razmišljanja iz Zadra

Pripremajući ovu temu upoznali smo sa statističkim podacima, ponajprije odnos završenih osmaša na području Pakraca i Lipika s brojem upisanih u prvi razred Srednje škole Pakrac, Tihomira Tomčića. Tihomir Tomčić naš je Pakračanin koji je od 1995. godine ravnatelj Strukovne škole „Vice Vlatković“ u Zadru. Za svoj je prosvjetni rad višestruko nagrađivan raznim državnim prosvjetnim nagradama i već je četiri godine jedini član bez znanstvene titule Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Podatak da se tek svaki četvrti pakrački osmaš, odnosno svaki sedmi lipički upisuje u najbližu školu on je ocijenio katastrofalnim. Kao prvi korak on predlaže da se odmah ode među sadašnje osmaše i njihove roditelje i napravi anketa o tome što bi oni htjeli idućeg srpnja upisati za nastavak školovanja te se vidi koliko ima realno kadrovskih, prostornih i tehničkih uvjeta da se udovolji njihovim željama u Pakracu. Naravno i škola sama treba ponuditi neko rješenje, a kao hit zanimanje u ovom trenutku on ističe zanimanje računalnog tehničara koji može nastaviti školovanje, ali i tražiti posao u brojnim gospodarskim i društvenim institucijama. Pored toga ističe da obrtnička zanimanja poput instalater kućnih instalacija (i slična) koje je on osmislio s kolegama iz svoje škole i Nove Gradiške može biti veoma dobro prihvaćeno, kao i sve vrste elektro zanimanja koje se baziraju na solarnu energiju. U traženju novih zanimanja treba voditi računa i o prirodnim resursima, primjerice u Pakracu i okolici su brojne šume, ali i interesantna potencijalna zanimanje poput agrotehničar. U traženju zanimanja treba iskazati i maštovitost pa uvoditi trojna zanimanja (svake godine upisivati jedno srodno poput primjerice jedne godine auto-mehaničar, druge godine mehaničar poljoprivredne mehanizacije i treće godine autolimar pa ispočetka). To su samo s njegove strane na brzinu navedeni primjeri u čemu, kako je istaknuo je neophodno podrška čelništva lokalne zajednice (Grad), koju će sigurno uvažiti osnivač (Županija) pa sve to do Nove godine argumentirano i dokumentirano poslati u Ministarstvo kada počinje izrada mreža upisnih programa za narednu školsku godinu. Ukoliko je riječ o zanimanju za koje je već izrađen program, nema razloga da Ministarstvo ne odobri raspisivanje natječaja za upis već za iduću školsku godinu nakon kojeg će, ovisno o iskazanom interesu, upis biti odobren ili ne. Naravno da se pritom ne može misliti samo na odlikaše i one koji će školovanje nastaviti nakon srednje škole već i one koji nemaju materijlanih uvjeta, predznanja ili volje da se školuju nakon mature. A upravo takvi su najčešće naši srednjoškolci putnici za Daruvar.

Novinski tekst ne može odgovoriti niti riješiti društveni problem pa to nije bio cilj niti ovome, ali može pokrenuti na razmišljanje kako bi dogodine u rujnu prestali biti kroničari stalnog trenda pada broja učenike što s obzirom na značaj srednje škole u gradu, ali i života kojih nosi ovih 300 i nešto srednjoškolaca sa strane nije malo.

ODNOS INTERESA I KVALITETE UČENIKA

Više kandidata, bolji prosjek

Više upisnih usmjerenja i njihova atraktivnost sigurno utječe na konačni broj učenika, a to znači i konačni broj nastavnika koji izvode neophodnu satnicu, ali i ukupno kvalitetniju školu. Pokazat ćemo to na primjeru statističkih pokazatelja s ovogodišnjeg upisnog roka koji je objavio CARNET.

Prije toga treba znati da se za upis u četverogodišnje škole (i petogodišnje kada su u pitanju medicinske sestre/tehničari) boduje opći uspjeh na dvije decimale od petog do osmog razreda, ocjena iz hrvatskog, matematike i stranog jezika u 7. i 8. razredu i još tri predmeta u čemu se daje malo autonomije svakoj od škola. Tako se na ocjene može skupiti najviše 80 bodova te još pojedinci poneki bod mogu ostvariti uspješnim nastupom na međunarodnim i državnim natjecanjima iz znanja i sporta te na zdravstveni hendikep. Na popisu 23 najuspješnije škole (zanimanja) u Hrvatskoj po prosjeku ostvarenih bodova upisanih učenika u srpnju nalaze se farmaceutski tehničari u školama u čak sedam sredina: u Zagrebu, Bjelovaru, Rijeci, Splitu, Varaždinu, Šibeniku, Pregradi, sa znatno većim prosjekom od 70 bodova, dakle sve odlikaši. Rezultat je to velikog interesa za upis tog zvanja kod osmaša odlikaša, ali i velika konkurencija koje ostale učenike eliminira.

Dakle interesa za zvanje farmaceutski tehničar postoji. Ne tvrdim da bi on automatski bio tako izražen i u Pakracu, ali mi je logika da nakon 25 godina razvijamo zdravstvenu prosvjetnu struku u našoj školi novim zanimanjem o čemu bismo trebali razmisliti, prvenstveno kadrovskim i tehničkim potencijalima oni koji su stručni i koji vode školu. Možda je i jedno od rješenje u daljnjem razvoju zdravstvene škole i zanimanje njegovateljica. Ili nešto treće. To je tek primjer u razmišljanju o promjeni ili dopuni sadašnjih usmjerenja/zanimanja u Pakracu.

Što analiza CARNETA pokazuje o kvaliteti ljetos upisanih srednjoškolaca u našoj županiji? Od deset analiziranih škola najveći prosjek bodova po učeniku na našoj županiji ima Prirodoslovno matematička gimnazija u Požegi (77,58 prosječan broj bodova, odnosno 70,56 najlošiji upisani kandidat). Naša usmjerenja nalaze se na posljednja tri mjesta među 10 četverogodišnjih škola-usmjerenja: fizioterapeutski tehničari (68,13 prosječno bodova – posljednji upisani kandidat 64,78), medicinske sestre (68,04 – 62,89) i na desetom mjestu naša opća gimnazija (67,24 – 50,54). Usporedimo li prosjek bodova naših gimnazijalca sa susjednim gimnazijama ponovo smo u minusu: Daruvar (72,85 prosječno, najslabiji kandidat 40,77), Garešnica (73,35 – 67,72), Grubišno Polje (73,38 – 60,54), Opća gimnazija Bjelovar (77,23 – 72,20).

Dakle, osim što nas treba zabrinjavati stalni pad broja upisanih učenika, nije baš pohvalan niti prosjek bodova primljenih kandidata što ipak nije do profesora i vodstva škole, osim u djelu privlačenja djece, jer kako su nam rekli ljudi iz struke, i ovdje je potreban tržišni marketing poput dana otvornih vrata, internetskih stranica i slično kako bi se djeca privukla baš u tu školu. Ovogodišnji dobri rezultati državne mature i upisa na fakultete naših lanjskih maturanata pokazuju da za kvalitetu škole ne mora biti presudan prosjek bodova upisanih kandidata, ali nesumnjivo je da je i on je faktor privlačenja novih učenika.

MATIJA VUIĆ, SREDNJOŠKOLAC PUTNIK

Trećina razreda iz Pakraca i Lipika

Šesnaestogodišnji Matija Vuić tek je jedan od svakodnevnih brojnih srednjoškolaca putnika na relaciji Pakrac-Daruvar i natrag.

Pohađa treći razred ekonomske škole i u njegovom razredu (20 učenika) u Daruvaru, šestero ih je s područja Pakraca ili Lipika. Ekonomska škola bila mu je na upisu drugi izbor i kada nije upisao fizioterapeutsko usmjerenje, a kako alternative koja bi ga zadovoljila u Pakracu nije bilo, valjalo se uključiti u rijeku učenika sa svakodnevnim putovanjem u Daruvar.

Ovisno o početku nastave, putuje jednim od spomenuta tri autobusa koja iz Pakraca kreću svakog radnog dana u 5,50, 6,10 i 6,20 sati (postoje i linije u slučaju poslijepodnevne nastave u 12,15 i 13,05 sati) i vraća se, ovisno o završetku u 13,40 ili nešto prije 15 sati, odnosno navečer iza 19 sati. I on nam je potvrdio da se zna dogoditi da nekada u autobusu nema dovoljno mjesta za sjesti.

I on bi radije da može ujutro sat vremena duže spavati, s obzirom da do škole u Pakracu ima pet minuta te doći poslijepodne kući s nastave bar sat vremena ranije. No sada je tako i ne žali se, jer je kroz prethodne dvije godine uhvatio takav ritam. Drugih problema što se tiče samog putovanja, ali i školovanja u Daruvaru, ne vidi.

Taj put u Daruvar za mjesečnu kartu njegove roditelje košta 92 kune mjesečno (lani 86, preklani 171), a državu još tri puta toliko jer od lani Ministarstvo učenicima putnicima subvencionira 75 posto (preklani 50 posto) od redovne cijene mjesečne karte. Naravno, s obzirom na dužinu boravak vjerojatno je potrebno izdvojiti i nešto više novca za gablec, čaj ili kavu u odnosnu na boravak kod kuće.

: PIŠE: Pakrački List; 27. rujna 2017; 993

U prigodi obilježavanja Dana policije (29. rujna), u posjet našim najmlađim sugrađanima, polaznicima Dječjeg vrtića „Maslačak“, jutros su stigli policajci Darko Major i Ivan Bosanac kako bi ih upoznali s načinom svoga rada. Policijska postaja Pakrac ovaj susret organizira već tradicionalno iz godine u godinu, a namijenjen je djeci uzrasne dobi od četiri godine do polaska u školu.

Rječnikom primjerenim dječjoj dobi te na prihvatljiv i razumljiv način, nazočni kontakt policajci djeci su pojasnili kako u plavim odorama ne trebaju vidjeti samo osobe koje će ih legitimirati i kazniti, nego nekoga tko im ulijeva osjećaj sigurnosti, pruža zaštitu te pomaže kada je potrebno. Osim toga, cilj im je približiti policiju građanima i zadobiti njihovo povjerenje.

Također, ovom su prigodom djeca imala priliku upoznati dio policijskog voznog parka te ući u policijski kombi, tzv. „maricu“, kao i sjediti na policijskom motociklu, što im je, sudeći po veselju, bio poseban doživljaj.

Pored matičnog, policajci su posjetili i dječje vrtiće u Prekopakri, Badljevini i Donjoj Obriježi, a sljedeći će tjedan isto učiniti i u vrtiću pod Kalvarijom.

: PIŠE: Pakrački List; 26. rujna 2017; 1888

Nakon mnogo godina, u pakračku je bolnicu na obvezni pripravnički staž 1. rujna stiglo troje mladih liječnika. Riječ je o 26-godišnjim mladim liječnicama iz Novske Ivani Zekić i Sandri Pagon te dvije godine starijem kolegi iz Križevaca, Matiji Rusanu. Narednih će pet mjeseci (koliko traje pripravnički staž za liječnike) raditi uz starije kolege na svim pakračkim odjelima, kao i u ambulantama. Cilj je da se u praksi što bolje upoznaju sa svojim budućim zanimanjem, ali i kako bi bili sigurni da je njihov izbor specijalizacije upravo ono što ih u medicini najviše zanima.

Sve troje diplomirali su u srpnju, Sandra i Matija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a Ivana u Osijeku. Nakon toga, javili su se u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje radi odrađivanja stručne prakse i u prijavi iskazali želju da je odrade baš u pakračkoj bolnici što im je HZZO u vrlo kratkom vremenu i omogućio.

Ivana i Sandra su poznanici iz Novske u kojoj su obje odrasle, a Sandra i Matija sa zagrebačkog studiranja tako da je skraćeno i potrebno vrijeme za međusobno upoznavanje. Stoga im je i početak u novoj sredini bio lakši i nakon nešto više od dva tjedna nemaju nikakvih zamjerki na početak u novoj sredini.

Novljanke koje nikada nisu bile u Pakracu

Mada su nam, ne računajući Lipik, iz najbližeg susjednog grada, Novljanke Ivana i Sandra ranije nisu dolazile u Pakrac i ovdje nisu nikoga poznavale. Obje se sjećaju da su radi nekog dijagnostičkog snimanja bila tek jednom u pakračkoj bolnici što im je ujedno bio jedini susret s Pakracom. Unatoč tome su se odlučile za staž u pakračkoj bolnici. Sandra, kako kaže, oduvijek je željela povratak u Novsku i pakračka bolnica kao najbliža opća bolnica joj se činila kao logičan izbor. Ivana je tijekom studija priželjkivala staž i buduće radno mjesto u nekoj velikoj bolnici u Osijeku ili Zagrebu. No tijekom fakulteta se predomislila, uvidjela da je lakše se usavršavati u manjoj bolnici gdje iskusniji liječnici imaju više vremena raditi sa stažistima i odlučila se za Pakrac.

Za razliku od djevojaka, Matija u Pakracu ima rođake, obitelj Darka i Đurđice Stokić, medicinske sestre, koja mu je tetka te je još kao student dolazio na praksu u pakračku bolnicu. Tada je izlazeći s bratićima Mislavom i Karlom upoznao društvo, stekao prijatelje te mu Pakrac nije nimalo stran. Osim toga svidjela mu se atmosfera u bolnici i ugodan odnos prema mlađim kolegama te je to bio samo dodatan razlog da se odluči ovdje odraditi staž.

Za razliku od djevojaka, on svakodnevnu obvezu dolaska na posao kombinira putovanjem i boravkom kod tetke. Obje djevojke su vozačice i kažu da nije problem svakodnevno voziti iz Novske i natrag i bar za sada nemaju namjeru to mijenjati.

Djevojke su dalje od bolnice bile u prva dva tjedna svog rada u Pakracu tek jednom na kavi, ali namjeravaju to promijeniti kako bi upoznale grad. Nitko od njih troje još nije zasnovao obitelj niti to planiraju u nekom kratkom narednom razdoblju pa na pitanje imaju li pakrački mladići i djevojke šanse zagonetno se smješkaju i odgovaraju da šansa uvijek postoji.

Možda naši budući liječnici i sugrađani

Ono što je najvažnije, ovo troje mladih liječnika nastavak stručnog usavršavanja za sada planiraju u Pakracu. Sandra i Matija su u tome, bar sada tako kažu čvrsto odlučni, dok Ivana još ima dilemu.

Naime, nakon odrađenog pripravničkog staža njima slijedi petogodišnja specijalizacija od koje približno polovinu odrađuju u ustanovi koja im osigurava plaću tijekom specijalizacije, a polovinu u kliničko-bolničkim centrima. Po završetku specijalizacije dužni su pet godina raditi u ustanovi koja ih je specijalizirala.

Matija priželjkuje specijalizaciju iz neke od grana kirurgije, Sandra iz ginekologije. Obje se specijalizacije nalaze na listi potreba pakračke bolnice i odobri li ih HZZO, rado bi u tom dijelu nastavka stručnog usavršavanja ostali u pakračkoj bolnici. Ivana još nije posve odlučila i dvoji između specijalizacije pedijatrije i liječnika obiteljske medicine. Pedijatrija je također na popisu potreba u pakračkoj bolnici pa bi u tom slučaju i ona mogla nastaviti stručno usavršavanje u Pakracu. Pakrac bi time, istina kroz dugih pet godina, bar djelomično poboljšao sadašnje brojno stanje liječnika, a pogotovo ono koje će nastati umirovljenjem dijela kadra.

Tijekom studija sve troje imali stipendije svojih gradova. Ipak, to ne predstavlja problem, tim više što je pakračka bolnica i novljanska, pa Sandru i Ivanu veseli što bi radeći u Pakracu liječili i svoje sugrađane.

Njihovim dolaskom Pakrac je nakon dugo vremena dobio, bar privremeno, tri mlada liječnika. Uz malo sreće, idućeg proljeća bi se mogli vezati za bolnicu i dugoročnije. Uz malo više sreće, i dodatnim poticajem stanom ili nečim sličnim, možda na ovaj način dobijemo i tri mlade obitelji s obrazovanim ljudima. U ovome bi se mogla vidjeti naznaka promjene negativnog migracijskog trenda. Naravno da nema smisla to zaključivati već nakon prvog takvog slučaja. No svaki početak je težak i kreće malim koracima.