- PIŠE: Pakrački List
- 1020
Grad Pakrac će u ovoj studijskoj godini kroz četiri kriterija (deficitarnost, medicina, socijalni i redovni) stipendirati 38 studenata koji imaju prebivalište na području Grada Pakraca pri čemu 26 nastavljaju stipendiranje, a 12 je novih. Novim stipendistima je Grad Pakrac danas na simboličnoj svečanosti uručio ugovore.
Po socijalnom kriteriju stipendiju od 800 kuna mjesečno u ovoj studijskoj godini primat će sedmero studenata od kojih dvoje nastavljaju stipendiranje od lani, a četvero je novih. Po kriteriju stimuliranja studenata medicine (12.000 kuna godišnje) pokrenutom prošle godine, lanjskoj sedmorici studenta ove godine pridružilo se dvoje novih.
Po kriteriju deficitarnosti (trenutno glazbena zvanja, farmaceuti, arheologija i prehrambena tehnologija) trojici lanjskih studenata s mjesečnom stipendijom od 800 kuna pridružilo se isto toliko ovogodišnjih. U redovnom programu stipendiranju od druge do pete godine sa stipendijom od 400 kuna mjesečno 14-ero stipendista od lani pridružilo se također troje novih.
Za studentske stipendije u narednoj godini u gradskom proračunu je predviđeno 300.000 kuna, kao što će to biti u ovoj.
Prilikom današnjeg uručivanja ugovora zamjenik gradonačelnice Marijan Širac pozvao je studente da se po završetku studija vrate u Pakrac, naglasivši da gradu uvijek trebaju visokoobrazovni mladi ljudi koji će biti nositelji njegovog razvoja, a na današnjim gradskim čelnicima je da im stvore uvjete za povratak, prvenstveno radno mjesto.
Dubravka Špančić, stručna suradnica u gradskoj upravi zadužena za poslove stipendiranja, podsjetila je studente na obavezu dostavljanja redovnih potvrda o studentskom statusu te ih upozorila i na moguće posljedice zbog nepoštivanja istih.
Grad Pakrac je započeo sa stipendiranjem svojih studenata 2006. godine i od onda se sustav stalno nadograđuje tako da sada postoji stipendiranje kroz četiri modela i kriterija.
- PIŠE: Pakrački List
- 1018
Donosimo raspored blagoslova obitelji u pakračkoj župi Uznesenja Blažene Djevice Marije
SRIJEDA: 2.01. od 9 sati
Strossmayerova od broja 5, Kralja Tomislava od broja 68, Braće Radića od broja 1, Kalvarija od broja 7
ČETVRTAK: 3.01. od 9 sati
Alojzija Stepinca, Kneza Domagoja, I. G. Kovačića, Vinka Rehaka, Matije Gupca (od kapele sv. Ivana neparni brojevi, u povratku od petlje parni brojevi), Petra Preradovića od br.1/1, Prilaz na mali most, Vukovarska od br. 41, Prolaz baruna Trenka, Gojka Šuška, Trg dr. Franje Tuđmana, Hrvatskih velikana, Sv. Roka, Psunjska, Jana Žiške, Aleja Kestenova od br.77, A. Cesarca od br. 28
PETAK: 4.01. od 9 sati
Obala Petra Krešimira od br. 25, Augusta Šenoe, V. Lisinskog, Trg 76. bataljuna, Bolnička od br. 1, Ante Starčevića, Kragujski put, Veberov sokak, Gavrinica: M. Krleže, Osječka, Šeovački put, Sedlar put, Bijeli put, Andrije Hebranga od zgrade br. 5, Stanka Grabrića
SUBOTA: 5.01. od 9 sati
Matice Hrvatske od br. 1, Stjepana Širca od br.128, Marina Držića od br. 1, Basaričekova, Zbora narodne garde, Tina Ujevića, Šubićeva, Teslina, Zvonimirova, Frankopanska, Marinkovac, Domobranska, I. B. Mažuranić, Leptirovo brdo, Radničko naselje, Radničkih sindikata, Kranjčevićeva, Pilanski put
PONEDJELJAK: 7.01. od 9 sati
Dalibora Duhača od br. 2, Frankopanska od br. 61, 105. brigade, 103. brigade, Pepe Polaka od br. 81, Nikole Oršanića, Kneza Branimira, Ivana Meštrovića od br. 29, Mate Lovraka, Grigora Viteza od br. 1, Krndija od br. 2 (od trgovine na raskrižju do kraja ulice lijeva strana, po povratku desna), Ruđera Boškovića, 30. svibnja (Prekopakra)
UTORAK: 8.01. od 9 sati
Filipovac – Lipička od br. 70, Tabor od br. 113, 30. svibnja, D. Cesarića, Tabor, Omanovačka, Lipička, Rudnička, Hrvatskih branitelja, Psunjska – (Japaga), Trg bana Jelačića, Vinogradska od br. 6
SRIJEDA: 9.01. od 9 sati
Stjepana Radića od br. 120, Gundulićeva od br.7, Kusonje, Stari Majur, Matkovac od br. 2, Novi Majur od br. 38
- PIŠE: Pakrački List
- 1140
Pekarski obrt Imako ima dugogodišnju tradiciju i kao takav osnovan je 1923. godine i jedan je od najstarijih pekarskih obrta u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a od 2007. godine prisutan je i u Pakracu.
Sadašnji vlasnik Josip Kolaček koji upravlja obiteljskim biznisom od 1988. kada je obrt registriran pod njegovim imenom, a dvije godine prije toga radio je u očevom obrtu koji je nastavio tradiciju svog oca, također Josipa.
Unatoč bogatstvu blagdanske ponude, kruh će se naći na svakom stolu kao nezaobilazna svakodnevna namirnica. Sve je to bio povod da porazgovaramo o pekarstvu pitajući ga mijenja li se s godinama što u pekarskoj proizvodnji, cijenama kruha, asortimanu, prehrambenim navikama….
Što je danas tvrtka Imako?
Imako je još uvijek registriran kao obrt, kako je to bilo od prvog dana. Sada zapošljavamo 27 osoba. Djelujemo u Daruvaru s bazičnom pekarom i tri prodajna mjesta te s po jednim u Pakracu i Lipiku. Svojevremeno smo imali prodajno mjesto i u Virovitici, ali zatvorili smo ga tako da možemo reći da u ovom opsegu radimo od 1995. godine.
Kada ste došli u Pakrac?
U Pakrac smo došli već 1992. godine, ali ne sa svojim prodajnim mjestom, najprije u trgovinama „Budućnost“, kasnije još i u nekim privatnim mjestima. Svojevremeno smo radili i za Billu, a vlastitu prodavaonicu u Pakracu otvorili smo 2007. godine.
U tom rastu, koliko ste uspjeli sačuvati tradiciju obiteljskog posla?
Dobro očuvana tradicija
Mislim da je dobro očuvana. Naravno da smo s povećanjem mase fizičkog opsega proizvodnje, asortimana i broja prodajnih mjesta morali povećati i broj zaposlenika. No ono što je važno jest da nismo izgubili kvalitetu i prepoznatljivost specifičnu za male proizvodnje, iako je i dalje prisutna stalna dorada. Naravno da nam je kao malima problem stalna borba s trgovačkim lancima koji uslijed količina imaju više prostora u formiranju cijena.
Što se tiče obiteljskog posla i tradicije, nije nevažno da je mlađa kćer Mateja završila Prehrambeno-tehnološki fakultet i radi u obiteljskom obrtu.
U tom sklopu kakvo je mjesto prodavaonice u Pakracu? Koliko Pakračani kupuju kruh i druge pekarske proizvode kod vas u odnosu na Daruvar?
Bitnih razlika nema, mada su pojedinačni ukusi potrošača različiti, ali u prosjeku je to sve slično, bilo da govorimo o kruhu ili kolačima, kao i u svim ostalim potrošačkim navikama u pogledu termina dnevne, tjedne ili godišnje prodaje kao i u svemu ostalom.
U Pakrac ste s prodavaonicom došli, kada su potrošači kruh, osim u marketima, mogli kupiti u još najmanje tri specijalizirane prodavaonice. Zašto ste mislili da ćete uspjeti?
Razvoj obrta bila je i potreba. Razgovarali smo s prijateljima i odlučili da probamo. Pakračani su nas dobro prihvatili pa smo nešto kasnije otišli i u Lipik i dobro je. Zadovoljni smo.
S obzirom na prihode stanovništva, kupuju li ljudi zbog cijene jeftinije vrste pekarskih proizvoda ili ipak, bez obzira na cijenu, kupuju ono što vole?
Teško je to reći. Davna su bila ta vremena kada je kruh imao zaštićenu cijenu. Realno gledajući, s onim nekada zaštićenim cijenama danas mali poduzetnici ne bi mogli opstati. Sadašnje cijene su u redu. No zabrinjavaju stalna poskupljenja ulaznih troškova, bilo da se radi o plinu ili struji tako da je prostora u cijeni sve manje.
Mi imamo u osnovi tri cijene kruha: sedam kuna nam je polubijeli, specijali su 7,40, dakle razlike u cijeni su minimalne.
Potrošači kažu vekna kruha ne poskupljuje, ali je sve manja. Je li to točno?
Nije. Ja sam u pekarstvu 32 godine i koliko se sjećam vekne su oduvijek od 700 grama, a specijali pola kilograma. Zašto je kruh smanjen s nekadašnjih vekni od kilograma na današnjih 700 grama ne znam, ali mogu nagađati. Vjerojatno je smanjena potrošnja u domaćinstvima, ljudi žele svakodnevno svježi kruh. Brojčano su manja i domaćinstva nego nekada. Nama nije problem peći kruh od kilograma, ili čak od nekadašnja dva kilograma. No to danas više nitko, uslijed navedenih razloga, ne traži. Ne prolazi.
Nutricionisti i liječnici stalno preporučuju što manje kruha u prehrani. Odražava li se i to na prodaju?
Jedno vrijeme bila je euforija s glutenom koji navodno nekome smeta. Što se tiče ostalih nutricionističkih prednosti, imamo mi i vrste za dijabetičare. Naravno, sve je to povezano i s količinama koje dnevno čovjek unosi u organizam. Točno je da se prehrambene navike mijenjaju, ali mi se tome nastojimo prilagođavati.
Vratimo se malo u povijest vašeg obiteljskog posla. Ono što prvo upada u oči je povezanost prezimena i djelatnosti. Objema je baza kolač. Kako je do toga došla?
Povezanost prezimena, nadimka i djelatnosti
Nemam pojma. Zaista nikada nisam istraživao tu povezanost. Pradjed je bio Kolaček, djed Kolaček pekar i mi smo kao početak te tradicije uzeli 1923. godinu jer je djed krajem te godine položio majstorski ispit i postao majstor pekar. No krenuo je s pekarom 1924. godine i mi se od tada u obitelji bavimo pekarstvom, čak i na istom mjestu.
Smatrate li da je potrošačima bitna ta obiteljska tradicija?
Smatram da bi im trebala biti.
Kada govorimo o prezimenu, potrebno je spomenuti i vaš nadimak Kifla po kojem ste u Daruvaru poznatiji možda nego po imenu Josip. Kako je do toga došlo, tim više jer Vi u pekarstvu niste oduvijek?
Nema to veze s mojim sadašnjim poslom nego s obitelji. Taj sam nadimak dobio još u osnovnoj školi i nisam ga naslijedio od djeda niti oca jer sam prvi Kifla u obitelji. Ne znam kako je do toga došlo, ali mogu pretpostaviti da su djeca idući u školu, ili iz nje, kupovali kod mog djeda tada popularna peciva koje smo zvali kifla pa su tako i mene prozvali, što mi nikada nije predstavljalo smetnju ili problem.
Kad govorimo o tradiciji, nije nevažno da Vaš prvi poziv nije pekarstvo nego zdravstvo gdje ste radili kao inženjer radiologije. Što je bio razlog da se krajem osamdesetih godina iz ugodnog posla u solidno plaćenoj i organiziranoj zdravstvenoj državnoj djelatnosti upustite u neizvjesno privatno poduzetništvo?
Neki konkretan razlog nemam. Ali spletom okolnosti imao sam nekih zdravstvenih problema s krvlju, možda i od zračenja i odlučio sam da to prelomim i vratim se u tatin obrt. Pritom je zanimljivo da mi je tata odmalena govorio da ako ne budem učio da ću završiti u pekari, što je na mene imalo efekta kao da mi je opalio šamar. Učio sam pa eto, opet završio u pekarstvu, mada nisam imao predznanja jer sam prije toga u pekari tek nešto malo pomagao. Sve što sam naučio o pekarstvu bilo je nakon dolaska u očev obrt 1986. godine. A radio sam sve, od pečenja da razvoženja kruha.
Kada se spomene pekar, uvijek je asocijacija na rad noću. Rade li još uvijek pekari najviše noću kako se to ranije smatrala pa čak i opjevalo?
Nažalost, to je još uvijek točno jer se dio kruha za ranojutarnju prodaju mora ispeći noću. U Pakrac odvozimo kruh već u šest sati. Škole, sve javne kuhinje žele kruh odmah ujutro. Mnogi od potrošača i dalje imaju, možda i bez stvarnih potreba, naviku kupovati kruh prije odlaska na posao. Poslijepodne se jako malo kruha proda.
S obzirom na to da supermarketi iz trgovačkih lanaca privlače sve veći broj kupaca u odnosu na male kvartovske radnje, kako se nosite s tim problemom? Osjećate li i vi taj trend u pogledu prodaje u Pakracu?
Osjeti se svakako. Manje je posla, cjenovno nas ograničavaju, osobito u sitnijim pekarskim proizvodima kao što su peciva gdje im mi cjenovno ne možemo konkurirati. Meni je jasno da je problem u količini. No problemi su, posebno posljednjih godina sve veći. Ljudi odlaze raditi van. Ako ga želiš zadržati, moraš ga platiti, a prihodi su ograničeni. I tako u krug.
Jeste li razmišljali o ulasku u trgovačke lance?
Mi smo bili u njima, u već spomenutoj Billi, ali i u Konzumu i Mercatoru. Izašli smo jer smo od njih dobivali za naš proizvod tek polovinu maloprodajne cijene. Kada je brašno cjenovno otišlo gore, više nismo imali nikakvu računicu raditi za njih.
Koliko prosječno u danu ispečete kruha?
Proizvodnja je u odnosu na prije deset godina pala za oko 60 posto. Mjesečno proizvodimo ukupno oko 20 tona. Konkretno, dnevno 700 do 800 komada kruha. Fizički pad proizvodnje nastao je izlaskom iz trgovačkih lanaca.
Mijenja li se stoga odnos asortimana u korist kolača kojih ipak nema, bar ne ispečenih na ovaj način, u trgovačkim centrima?
Prije tri godine otvorili smo slastičarnu u Daruvaru, koju krajem godine zatvaramo, i tada smo krenuli ozbiljnije u proizvodnju kolača. Tada je to bio trend i bum! U međuvremenu je opala njihova proizvodnja za oko pet posto, što i nije puno u odnosu na kruh, ali osjeti se smanjenje posla.
Je li predbožićno vrijeme onaj dio godine kada je najveća potražnja za kolačima i uspijevate li pokriti sve narudžbe i interese?
Veliki interes za kolače
Apsolutno da. Predbožićno vrijeme jetaj dio godine kada je potražnja za kolačima najveća. Zbog toga smo mi ove godine morali prestati s primanjem narudžbi 8. prosinca. Želimo li zadržati kvalitetu, moramo se pripremiti za njihovu izradu, a ne dolazi u obzir da nešto obećamo, a to ne odradimo.
U kojem dijelu godine je još takva navala? Osjeća li se, primjerice, tako što pred krizmu, pričest, Uskrs?
Ima toga i za Uskrs. No ni približno kao u predbožićno vrijeme. Za krizme su specifične narudžbe torti. Za kolače u ostalim dijelovima godine nije problem.
Raste li trend da se sve veći broj žena odlučuje kolače naručiti kod vas umjesto da ih sami peku kod kuće?
Teško mi je to potvrditi, posebno ako uzmem u obzir i rad „na crno“ koji je u proizvodnji kolača itekako prisutan.
Na vašoj mrežnoj stranici vidljivo je da ste se unazad desetak godina značajno ulagali u tehnologiju, kako po pitanju energetske učinkovitosti tako i po drugim pitanjima zaštite okoliša i higijenskih uvjeta. U toj modernizaciji koristili ste sredstva predpristupnih fondova EU. Je li to pomoglo i bi li bila moguća modernizacija bez njihove pomoći?
To je bilo u vrijeme posljednje gospodarske krize koja je bila prisutna i vani i kod nas. Mi smo s tim programom krenuli 2013. godine kada smo kupili novu peć i modernizirali rasvjetu, grijanje, dimovode, čime smo ostvarili značajnu energetsku uštedu. Kod peći je uvedena posve nova tehnologija i to je za nas veoma dobro.
Je li u pekarskoj industriji stručno problem pratiti modernizaciju proizvodnje, transporta i prodaje i je li ta grana jednako tako dinamična kao mnoge druge tehnološke struke?
Ne bih govorio o automatizaciji u malim pekarskim djelatnostima. Mi i dalje sve radimo ručno jer se ne radi o velikim količinama. Ali je ipak kvalitetnije. Kod velikih je to drugačije. Oni s jednim čovjekom na početku proizvodnog procesa i jednim na kraju naprave čuda.
Što uopće koristite kao energent?
Mi koristimo plin. Neki se prešli na drva, neki na pelete. Pelete su trenutno cjenovno izjednačene s plinom, drva su vjerojatno jeftinija. No kod nas je plin energent na koji je djed prešao još 1964. godine. Povratak bi bio jako težak. Primjera radi, moj djed je imao svoju šumu koju ja danas nemam.
Kupujete li vi plin po istoj cijeni po kojoj kupuju i proizvođači alkohola?
Ne znam za druge, ali znam da je meni plin kod kuće znatno jeftiniji nego u pekari. U uvjetima malih plaća, netko bi trebao razmisliti što sve čini konačnu cijenu kruha. I da bi se ljude zadržalo, mora ih se kvalitetno platiti.
Raspolažete li s certifikatom HACCP (hasap)? Što to konkretno znači za potrošače, a što za samu obrt?
. Neko vrijeme smo ga imali i službeno, ali licencu nismo obnovili. Pristup i sustav proizvodnje je isti. Kao i inspekcijski nadzor i zahtjevi. Suština je u stalnoj papirnatoj evidenciji onoga što je utrošeno i urađeno. Svaki ulaz robe, svaka temperatura, što podrazumijeva deset papira, deset obilazaka i tako redom.
Brašno hrvatsko, voda daruvarska
Kupuju li vaši potrošači kruh proizveden od hrvatske sirovine?
Da, brašno je hrvatsko, germa isto. E sada, proizvodi li je Pliva iz hrvatske sirovine, ili ju je odnekud uvezla, meni je teško reći. Vjerojatno ima i u njoj i uvozne sirovine. No bit svega je da je brašno hrvatsko, voda daruvarska.
Poznati ste kao izuzetno korektan poslodavac, što mi potrošači vidimo po tome da na dan državnih praznika ili blagdana ne radite. Većina građana pozdravlja takvu odluku. Imate li uslijed toga manje problema s radnicima u vidu fluktuacije i jeste li unazad godinu ili dvije imali slučajeva da su i Vaši zaposlenici odlazili na rad u Njemačku ili u druge zemlje EU?
Radnici definitivno odlaze. Nama su unazad godinu dana otišla četiri radnika. Ja sam kao poslodavac tu nemoćan jer uz ove cijene ne mogu platiti radnika koliko može poslodavac u Njemačkoj. Dvojica mojih bivših radnika otišli su raditi u Austriju u pekarsku proizvodnju, jedan na farmu, a jedan kao vozač u Njemačku.
Hoćete li isplatiti radnicima božićnicu?
Da, to je kod nas uobičajena praksa.
Kakva je daljnja sudbina obrta?
Sa mnom ili bez mene obrt će se nastaviti. Kći je završila fakultet i njezino su znanje i diploma primjenjivi u pekarstvu i to je i bio plan. Kako će biti nama poduzetnicima, teško je reći. Nadam se da će se nešto promijeniti, da će netko početi razmišljati o nama U početku je bilo dobro, bili su manji doprinosi i porezi na plaće, imali smo zaštićenu cijenu plina, gotovo 40 posto manje nego sada. Mislim da bi država o tome trebala razmisliti.
- PIŠE: Pakrački List
- 1052
U božićno vrijeme posebno nam je drag prizor jaslica. Djecu ćemo voditi da ih pogledaju. Mi sami smo mnogo puta dolazili pred jaslice da si lakše predočimo događaj božićne noći. Ono što je manje poznato da se začetnikom jaslica smatra sv. Franjo Asiški, koji ih je prvi puta uprizorio za Božić davne 1223. godine. Sv. Franjo Asiški svetac je jaslica. Uz pomoć jaslica sv. Franjo je želio pomoći svojim suvremenicima da na vidljiv i opipljiv način dožive blizinu i toplinu Božje ljubavi.
Tako je sv. Franjo dočarao tajanstvenost svete božićne noći, kad se nebo susrelo s zemljom, kada je veliki Bog postao malenim Djetetom, kad je Bog postao Božić (mali Bog). Želio je slikovito predočiti spasenjski događaj, koji se zbio prvoga Božića u Betlehemu. Od prvih, Franjinih jaslica sve do danas vjernici po svem svijetu uprizoruju Isusovo rođenje. Po Isusovom rođenju Bog je zauvijek ušao u našu, ljudsku povijest. Neuništiva snaga Božića dopire i danas do nas, da nas uvede u čarobni Božji svijet ljubavi. Gledajući jaslice dobivamo odgovor na pitanje zašto je Bog postao čovjekom? Radi nas ljudi i radi našeg spasenja. Bog se utjelovio da bi nam pokazao da nas ljubi najvećom mogućom ljubavlju.
Kakav je bio Božić sv. Franje, a kakav je naš Božić danas? Slavimo li mi uopće danas Božić? Ima li u našem Božiću Boga? Jesu li naše Božićne jaslice poput Franjinih, povod da u svoj svojoj skromnosti, jednostavnosti, poniznosti doživimo slavni Božji dolazak na Zemlju ili su nam povod za još jednu predstavu neizvornog kršćanskog života, koji Božićno vrijeme pretvara u vrijeme potrošnje, vrijeme preobilnog darivanja u vrijeme svega osim Božića?
Svim čitateljima Pakračkog lista želim sretan i blagoslovljen Božić!
- PIŠE: Pakrački List
- 972
Tradicionalno objavljujemo čestitku i obraćanje gradonačelnice Anamarije Blažević povodom božićnih blagdana.
Drage Pakračanke i Pakračani, poštovane sugrađanke i sugrađani, imam čast kao gradonačelnica obratiti Vam se u božićnom broju Pakračkog lista i zaželjeti Vam čestit Božić, obilje Božjeg blagoslova, te sretnu, veselu i uspješnu Novu 2019. godinu, kako na poslovnom, tako i u obiteljskom životu.
Tradicija je, pri kraju godine, na ovaj način, izvijesti vas ukratko o radu gradske uprave. Vjerujem kako ste pratili naš rad i želju da stvorimo za sve stanovnike bolje uvjete za život u našem gradu i svim naseljima. U skladu s tim nastojanjima trudili smo se ulagati u sve segmente i na cijelom području našega grada. Gradili smo i rekonstruirali ulice i nogostupe, nastavili izgrađivanje sustava otpadnih voda, sanacija odlagališta otpada ide zadanim tempom, a u grad smo uspjeli privući sredstva za energetsku obnovu višestambenih zgrada, te objekata dječjeg vrtića, osnovne škole i sportske dvorane.
Želja nam je i ove godine bila tijekom cijele godine više pažnje posvetiti djeci i mladima, pa smo i u ovu godinu zašli s dječjim dočekom Nove godine. Izgradili smo teniske terene, skate-park, vau-park, osnovan je Klub mladih „Aurora“, koje su upravo mladi inicirali, a u sve su se uključile i naše ustanove i udruge. Nastavili smo sa arheološkim istraživanjima, kako bi bolje upoznali svoju prošlost. Ne zaboravljamo niti starije i nemoćne osobe, za koje se brinemo kroz projekt „Ja sam žena, a ne broj“. Posebno smo zadovoljni ovogodišnjim Sajmom „Slavonski banovac“, kojega smo isto tako, prilagodili mlađim generacijama.
Želim spomenuti i nove, ali vrlo uspješne programe koje smo počeli provoditi ove godine. Radi se o programu poticanja zapošljavanja i razvoja poduzetništva, te programu „Tri plus“ za obitelji sa troje i više djece. Sa ovim programima želimo pomoći Pakračankama i Pakračanima koji marljivo rade, rađaju i odgajaju svoju djecu u našem gradu, da lakše i bolje žive.
Naravno, bilo je i negativnih stvari, ali kada stavimo u omjer sve što smo postigli, što smo željeli i što se događalo, možemo zaključiti da smo zajedničkim radom postigli puno. Hvala ustanovama i tvrtkama na pomoći i zajedničkoj realizaciji projekata, članovima/icama gradskog vijeća na suradnji, a posebna zahvala poduzetnicima i obrtnicima bez čijeg rada ne bi mogli gledati u bolju budućnost našeg grada.
Na kraju, veliko hvala svim mojim sugrađanima na podršci, prijedlozima, sugestijama i inicijativama. Hvala i na pokojoj pritužbi, jer nas one potiču na bolji rad.
Čestit Božić, obilje Božjeg blagoslova i zdravlja, te sretnu, veselu i uspješnu Novu 2019. godinu želi vam
gradonačelnica Anamarija Blažević
- PIŠE: Pakrački List
- 1766
Ovogodišnji blagdani po pitanju rada dolaze u idealne dane. Božić i Štefanje su utorkom i srijedom, a Nova Godina ponovo utorkom. Za očekivati je da će, gdje god je to moguće biti spajanje blagdanskog ponedjeljka čime će se dobiti četiri do pet neradnih dana.
Radi tog većeg broja neradnih dana u kratkom razdoblju podsjećamo vas na telefonske brojeve dežurnih službi.
POZIVI ZA ŽURNU POMOĆ
Državna uprava za zaštitu i spašavanje - tel. 112
Broj 112 je jedinstveni europski broj za hitne službe. Besplatnim pozivom na broj 112 u bilo kojoj državi članici Europske unije možete zatražiti pomoć hitnih službi (policije, vatrogasaca, hitne medicinske pomoći).
Osim hitnih službi, Sustav 112, u hitnim situacijama prema potrebi obavještava i druge nadležne sudionike civilne zaštite (kao što su tijela države uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave), operativne snage u sustavu civilne zaštite (kao što su Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatski crveni križ, ronioci, lovci i dr.) te dodatne snage od važnosti za sustav civilne zaštite kao što su Oružane snage Republike Hrvatske i policija.
Trebate li pomoć samo jedne hitne službe, operater će proslijediti vaš poziv traženoj hitnoj službi koje možete i samo besplatno izravno nazvati na slijedeće brojeve: 192 – policija, 193 –vatrogasci; 194 - hitna pomoć, 1987 - pomoć na cestama
Plin
U slučaju problema vezanih uz plinske priključke nazovite dežurnu službu Pakrac-plina. Kontakt broj je 099/344-3330.
Elektra
Besplatni info telefon: 0800 300 407
telefon Lipik: 311 811
Voda
Subotom, nedjeljom i državnim blagdanima, te u terminu izvan radnog vremena samo u slučaju hitnih intervencija na sustavu javne vodoopskrbe i javne odvodnje, poziv dežurnom u Vodama Lipik moguć je na broj 099/7327-511.
Smeće
Komunalac neće odvoziti smeće iz domaćinstava 25. i 26. prosinca te 1. siječnja. U naseljima i ulicama gdje je redovnim kalendarom predviđen odvoz smeća utorkom i srijedom, kante će biti ispražnjene prvog sljedećeg radnog dana, dakle 27. prosinca i 2. siječnja.
Na Badnjak i staru godinu odvoz je redovan.