- PIŠE: Pakrački List
- 773
Iz pakračkog Komunalca javljaju da ovaj tjedan nastavljaju s odvozom papira i kartona na području Grada Pakraca. Donosimo točan raspored:
6.2. srijeda – naselje Kraguj + Grad Pakrac i to ulice:
- Križnog puta, M.Krleže, Šeovački put, Kragujski put, Sedlar, Slavonska, Bijeli put, Veberov sokak, Vukovarska, Osječka, K.Branimira, N.Oršanića, Pepe Polaka, 103. i 105. Brigade, Vinogradska, Bljesak, 30.Svibnja, trg bana J.J.Jelačića, B.Radića, S.Grabrića, A.Hebranga, M.Hrvatske, Bolnička, Prolaz baruna Trenka, Prilaz na Mali most, Hrv.velikana, G.Šuška, Obala P.Krešimira IV,trg 76. Bataljuna, A.Cesarca, V.Lisinskog, LJ.Gaja, K.Tomislava, J.J. Strossmayera, Kalvarija (dio ulice)
7.2. četvrtak– naselje Klisa +Prekopakra + Grad Pakrac i to ulice:
- M.Gupca, V.Rehaka, I.G. Kovačića, K.Domagoja, A.Stepinca, A.Cesarca, Aleja Kestenova, Frankopanska, Z.N.G, Basaričekova, M.Držića, N.Tesle, T.Ujevića, Zvonimirova, N.Š.Zrinskog, M.Lovraka, Grigora Viteza, R.Boškovića, Krndija, Marinkovac, I.Meštrovića, Pilanski put, R.Sindikata, Kranjčevićeva, Radničko naselje, Leptirovo brdo, I.B.Mažuranić
Odvoz za naselja Omanovac, Novi i Stari Majur, Kusonje, Španovica, Dragović, Grahovljani, Šumetlica + Grad Pakrac i to ulice: - I.Gundulića, Psunjska, J.Žiške, Sv.Roka, bio prošli tjedan 01.02. (petak).
Sve po rasporedu iz kalendara iz podijeljenih letaka.
- PIŠE: Pakrački List
- 944
„Godina je, hvala Bogu, prošla mirno bez intervencija pa smo se posvetili održavanju spremišta, vozila, vatrogasnoj opremi te usavršavanju naše vatrogasne mladeži, rekao je predsjednik DVD-a Donja Obrijež Damir Nenadović na početku izlaganja Izvješća o radu DVD-a Donja Obrijež na skupštini održanoj 2. veljače u matičnom vatrogasnom domu. Iz izvješća o radu dalje je vidljivo da je društvo bilo aktivno na uobičajenim vatrogasnim vježbama i natjecanjima kao što su Vatrogasni zimski kup održan u veljači u Lipiku te svibanjska združena vatrogasna vježba Vatrogasne zajednice Pakrac – Lipik.
Obilježje obriješkog vatrogasnog društva je izuzetno kvalitetan rad s mladeži na što su posebno ponosni. S tri prijavljene ekipe sudjelovali su na natjecanju mladih VZ Pakrac – Lipik u Dobrovcu te na vatrogasnim igrama u Velikom Banovcu. Posebno ističu rujansko državno prvenstvo mladeži u Zadru gdje su osvojili 55. mjesto što je, gleda li se u kontekstu 1200 ukupno prijavljenih ekipa, ogroman uspjeh za malo društvo poput njihovog.
Zadovoljstvo 2018. godinom veće je utoliko što je na adresu obriješkog DVD stiglo i transportno vozilo iz donacije Ministarstva prometa, mora i infrastrukture zahvaljujući dugogodišnjem članu Zoranu Turuku, danas zaposleniku ovog tijela državne vlasti. Vozilo je, kako su se pohvalili novi vlasnici, stiglo u odličnom stanju, friško registrirano i punog tanka pa će uz male korekcije u budućnosti služiti za transport ljudi i opreme.
Financijsko izvješće za 2018. godinu iznio je blagajnik Željko Martinelli iz kojeg je vidljivo da su prihodi bili nešto manji od 30 tisuća kuna dok su rashodi dosegli oko 22 tisuće. Društvo je 2019. godinu dočekalo s 5 tisuća kuna na računu. Martinelli je iznio i financijski plan za 2020. godinu temeljem kojeg za to razdoblje očekuju 47.200 kuna, dok planiraju rashode u visini nešto jačih 45 tisuća kuna.
Plan rada za 2020. godinu pročitala je članica društva Helena Grlica i on se ne razlikuje previše od uobičajene radne vatrogasne godine koja podrazumijeva održavanje funkcionalnosti ljudstva,spremišta i opreme te sudjelovanje na svim vatrogasnim aktivnostima. Naglasak je tek na regrutiranju članstva i daljnjem kvalitetnom radu s mladeži.
Skupštinu su pozdravili i gosti. Dogradonačelnik Pakraca Marijan Širac pohvalio je ukupan rad DVD-a, a posebno je izdvojio uspješan rad s mladima koji garantira buduće kadroviranje Društva iz vlastitih redova. Slično je ponovio i Damir Colosetti ispred Savjeta vatrogasne mladeži Pakrac – Lipik čestitavši još jednom na uspjehu s državnog natjecanja mladeži.
Tajnik VZ Pakrac – Lipik Zlatko Zerdin je posebno pohvalio njihovu kvalitetnu vatrogasnu obuku budućih vatrogasaca i Obriježane je u tom segmentu svrstao među najbolje u županiji. 2018. godine dali su 6 članova na obuku za vatrogasca i svi oni su produkt obriješke vatrogasne mladeži. „To i je cilj natjecanja vatrogasne mladeži, da pripremimo mlade ljude da pomalo preuzimaju obaveze i odgovornosti i društvu“ rekao je Zerdin.
Skupština je iskorištena i za dodjelu vatrogasnih priznanja pa su zaslužnima dodijeljene vatrogasne spomenice, plamenice i medalje. Kako i priliči jednoj složnoj zajednici, skupštinu su aktivno popratile i vrijedne članice Udruge žena Donja Obrijež koje su brojne goste počastile ukusnim kolačima.
- PIŠE: Pakrački List
- 777
Ovih dana stupce dnevnih tiskovina i etere javnih glasila okupira vijest o aferi u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i pojavi lažnih diploma u toj ustanovi nakon čega je resorna ministrica Blaženka Divjak donijela odluku kojom će oko 90 000 osoba zaposlenih u sustavu obrazovanja i znanosti proći izvanredan postupak provjere vjerodostojnosti. Naputak Ministarstva je trebao potaknuti ravnatelje da diplome koje nisu provjerene provjere te da se jednako tako kod zapošljavanja svaki puta kad se nekoga provjeri, provjeri i njegova diploma i na taj način zaštiti sustav.
Je li tome tako, postupaju li naše obrazovne ustanove prema naputku ministrice te obrazuje li našu djecu doista visoko kvalificirani kadar ili možda i u „našem žitu ima kukolja“, provjerili smo kod ravnatelja pakračke Osnovne škole braće Radića (Sanja Delač), Osnovne glazbene škole (Alfreda Petani Grafina) te Srednje škole Pakrac (Dario Ćilić).
OGŠ Pakrac je navedenu proceduru pokrenula odmah po naputku nadležnog Ministarstva. Škola ima 13 zaposlenika te 3 vanjska suradnika, a provjera vjerodostojnosti pokrenuta je za svih 16 osoba bez iznimke, doznajemo od ravnateljice Petani Grafina.
Gotovo svi zahtjevi su obrađeni, a sve provjerene isprave o stupnju obrazovanja zaposlenika OGŠ Pakrac su vjerodostojne pa nema sumnje da će ova revizija u pakračkoj glazbenoj školi proći bezbolno. Dodajmo i to da u ovoj ustanovi nema zaposlenika s diplomom iz ostalih zemalja.
Iz osnovne škole tvrde da su također postupili po naputku pristiglom 11. siječnja te je odmah zatražena provjera za svih 88 službenika i namještenika od kojih je 6 s diplomama iz ostalih zemalja. Povratne informacije za sad nisu kompletirane pa će rezultati biti poznati naknadno.
Na upit svima kako se zaštititi od potencijalnih prevaranata te postoji li preventiva pri samom zapošljavanju rečeno je da su postupci zapošljavanja uobičajeni i ustaljeni. Kandidati na natječaju predaju kopije isprava o stupnju obrazovanja, a prilikom primanja u radni odnos donose original isprave na uvid (ili ovjereni preslik istog) koje ostaju u dosjeu radnika u školi. Isto ili vrlo sličan postupak je u OGŠ kao i u Srednjoj školi Pakrac.
Nevezano za naše škole, nemoguće je ne primijetiti da su upravo takvi dokumenti i isprave podložni falsifikatu koji će vješt grafičar bez problema ponoviti do identičnosti pa je jasno da je u budućnosti protiv mogućih sličnih neugodnosti potrebno koristiti dodatne alate provjere vjerodostojnosti.
Srednja škola Pakrac ima ukupno 100 zaposlenika (na neodređeno ili određeno vrijeme ) i 8 vanjskih suradnika. Provjera vjerodostojnosti isprava o stupnju obrazovanja zatražit će se, bez iznimke, za sve zaposlene, a zahtjev će biti poslan na više adresa znanstvenih i srednjoškolskih institucija u Hrvatskoj. Jedan upit će biti poslan i u ostale zemlje za diplomu koja je već pozitivno vrednovana od strane Vijeća za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija i Agencije za znanosti i visoko obrazovanje.
Prema dnevno ažuriranim podacima koji kolaju po dnevnim medijima samo je na Filozofskom fakultetu do sad obrađeno tristotinjak diploma i pronađene su tri krivotvorine.
Kako su radi o malom uzorku, manjim od 0,5% obrađenih (90000 ukupno), gdje su pronađene tri krivotvorine, možemo tek pretpostaviti što će se dogoditi do kraja istrage. Ono što je sigurno, barem prema izjavi ministrice Blaženke Divjak,osobe koje su varale dobit će izvanredni otkaz i prijavu upućenu DORH-u.
Hoće li i koliko ove provjere koštati naše ustanove još nije precizirano. U normalnim okolnostima provjera diplome na Filozofskom fakultetu se za javni sektor ne naplaćuje (ako se radi o privatnoj provjeri cijena je 400 kuna), dok za druge još nemamo točnu informaciju.
- PIŠE: Pakrački List
- 968
Dani između Badnjaka i Tri kralja uobičajeno prepuni su blagdana, svetkovina, obiteljskih i prijateljskih okupljanja oko uvijek prepunog stola. Takva tradicija oduvijek je bila prisutna i u brojnoj i poznatoj pakračkoj obitelji Major, već tri generacije nastanjenoj na početku istočnih pakračkih vinograda, u odvojku koji se na vrhu brda u Gundulićevoj ulici, poznatog kao Švabin brijeg, odvaja na desno. No ove godine posebno svečano bilo je u jednom od rijetkih datuma u tom razdoblju, petak 28. prosinca, koji nije bio nikakav poseban blagdan. Osim za Majore. Razlog je bio pedeseta obljetnica braka kojeg su Mira i Vinko sklopili toga dana, sada već daleke 1968. godine.
[caption id="attachment_20742" align="alignright" width="225"]
Nakon 50 godina ponovo "svadbeni" ples[/caption]
Proslava organizirana„u ilegali“
Nisu se Mira i Vinko ništa posebno spremali za proslavu te obljetnice i za taj dan. Sinovi Željko i Darko su im ranije najavili da će ih u povodu toga odvesti na večeru. No nisu se javljali cijeli dan pa je Mira, kako nam je pričala kasnije, već mislila da od toga neće biti ništa. Ipak, pojavili su se na večer i rekli da idu na večeru. Kako su krenuli prema Požegi, priča Mira, mislila je da će u neki požeški restoran. No, ubrzo su u Španovici skrenuli u Šumetlicu pa se zaustavili odmah po skretanja ispred lovačke kuće pred kojom je bilo već puno automobila. Pravo iznenađenje ih je čekalo tek unutra: u dobrano popunjenoj sali nalazili su se svi članovi šire obitelji, prijatelji, bogato postavljeni stol, glazba. Sve to u organizaciji obitelji njihova dva sina, odrađeno u, što se njih tiče, potpunoj ilegali tako da je predstavljalo veliko iznenađenje. Čak su uspjeli nezapaženo ukrasti iz spavaće sobe njihovu vjenčanu fotografiju, dobrano oštećenu u ratu. Bilo je skoro više gostiju na toj proslavi obljetnice braka, nego u svatovima 50 godina ranije odrađenih u obiteljskoj kući Mirinih roditelja na Pilani, prisjeća se Vinko, za mnoge u Pakracu poznatiji kao Vinja.
U brak ušli vrlo mladi
Mira, djevojački Jakšić, i Vinko znali su se od djetinjstva, a sudbina ih je spojila vrlo mlade, u ljetu 1968. godini kada je Miri bilo tek sedamnaest, a Vinku 22 godine. U ljeto te godine su se zaručili, ali je Vinko otišao raditi u Njemačku. To je i bio razlog što su svatove imali u te, za takvu svečanost, ipak neuobičajene blagdanske dane između Badnjaka i Tri kralja.
Vinko nije dugo bio u Njemačkoj. Vratio se na posao, gdje drugdje onda nego u Drvnu industriju „Papuk“. Najprije su neko vrijeme dijelili kuću s Mirinom roditeljima na Pilani, potom s Vinkovima na Švabinom brijegu, malo kao podstanari na Krndiji. Već povećana obitelj s starijim sinom Željkom, u Pakracu poznatijim po nadimku Žuja, rođenim 1969. godine i mlađim Darkom, pakračkim policajcem rođenim 1974. godine, dobila je od „Papuka“ stan u današnjoj Stepinčevoj ulici. No vinogradi, u koje je još prije Drugog svjetskog rata doselio Vinkov djed Mijo, potom živio u njima i Vinkov otac Štef s troje djece (osim Vinka, Vlado i Stjepan-Braja) bili su prevelik izazov, pa su Vinko i Mira tamo izgradili kuću u koju su uselili 1987. godine. Naravno, kao i svi prijeratni Pakračani mislili jednom i zauvijek. No rat i sudbina su nalagali drugačije, pa su na istom mjestu nakon što je kuća u ratu spaljena, gradili još jednom i ponovo uselili 1998. godine. Danas i od tada, ponosno kaže majka Mira, i dovršava i dograđuje sin Darko koji s obitelji živi na katu čuvavši tradiciju Majorovih u vinogradima.
Četiri godišnja značajna datuma
Iz doba rata ostalo je još jedno obilježje u obitelji Major. Baš na dan godišnjice braka, ponovo 28. prosinca, Vinko je kao pripadnik Hrvatske vojske ranjen u oslobodilačkoj akciji u Šeovici tako da taj datum, uz Božić, Uskrs i nezaobilaznu tradiciju u Majorovih, a to je 16. kolovoza proslava blagdana Svetog Roka, zbog istoimene kapelice u susjedstvu, čine posebne dane u godini.
Vinju u Pakracu poznaju po dvije stvari; kao dugogodišnjeg vozača u „Papuku“ i kao kuglača što su nastavili sinovi. Obje su bile nezaobilazna Vinkova strast i rijetko se doživi da netko s toliko ljubavi priča o svom poslu kao Vinko. Volan i vožnju je obožavao još od doba mladosti pa ne čudi da je vrlo mlad položio auto-školu u Daruvaru, a vještinu dozvolama svih kategorija nadogradio u vrijeme služenja u JNA što mu je kasnije postala dugogodišnja profesija. Vozio je, kao što je danas normalno, ali to nekada nije bilo, i izvan radnog vremena, svoje automobile, a prvi od njih je bio kao i kod većine, tada nezaobilazni „fićo“. No već dvije godine, od moždanog udara 2017. ne može voziti, ali, priča Vinko, i danas u snu sanja vožnju i nogom pritišće pedalu kočnice.
Kada pitate Miru nakon 50 godina braka, što bi mijenjala spremno odgovora da ne bi prekidala posao na Pilani u kojoj je radila osam godina, ali se ponajviše, na zahtjev Vinka, posvetila obitelji i kućanskim poslovima. Kao drugu promjenu koju bi napravila u životu ističe da bi polagala vozački ispit. Uz Vinka je naučila voziti, ali to znanje nikada nije legalizirala vozačkom dozvolom. Ostalo bi manje-više prihvatila da se ponovi, mada nije uvijek bilo niti jednostavno niti lagano. Jer živjelo se u znatno siromašnijem i skromnom okruženju nego danas, ali su i očekivanja svih bila znatno manja, realnija i skromnija, kažu Majori. Uglavnom - bilo je lijepo, suglasni su supružnici Major.
[caption id="attachment_20740" align="aligncenter" width="900"]
sjede: sin Željko, Mira, Vinko, sin Darko; stoje s slijeva: snaha Ksenija, unučad Stela, Roko i Lara te snaha Dijana[/caption]
Završnu ocjenu smo prepustili Miri. Šlag na ovih 50 godina su unučad Roko (rođen 2001.), sin Željka i Ksenije te Lara (1999.) i Stela (2003.), kćeri Darka i Dijane, a jagode na tom šlagu je lovački dom u Šumetlici i 28. prosinac 2018. godine – proslava njihove 50. obljetnice braka koju su tako dobro i u ilegali organizirali sinovi okupivši još jednom sve one njima drage ljude. A kako drugačije nego oko prebogatog stola i dobre glazbe, tek jedne od prepoznatljivosti Majorovih iz pakračkih vinograda.
Doista lijepa priča za predstojeće Valentinovo.
- PIŠE: Pakrački List
- 807
Lokalna razvojna agencija - Poduzetnički centar Pakrac d.o.o. u sklopu projekta „ Korisnička podrška PCP-a“, financiranog bespovratnim sredstvima Europske unije i Europskog fonda za regionalni razvoj organizira radionicu na temu „Pravno savjetovanje - UGOVORNI ODNOSI“ koje će biti održano 8. veljače u 9,30 sati u konferencijskoj dvorani Poduzetničkog centra Pakrac.
Predviđeno trajanje je dva školska sata, a predavanje će voditi stručnjakinja iz prakse, Melita Baričević-Prohaska, dipl. iur. Sklapanje ugovora, zastupanje, tumačenje ugovora, nevaljanost ugovora, učinci ugovora te ugovor o kupoprodaji teme su koje će biti obrađene na radionici.
Svoje sudjelovanje zainteresirani poslodavci i poduzetnici mogu prijaviti na e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. najkasnije do četvrtka, 7. veljače.
- PIŠE: Pakrački List
- 1573
Još tamo krajem 2016. godine aktualni ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić najavio je da će u državnim institucijama uvesti tzv. kratki lanac opskrbe, što znači da bi primjerice u policiju, vojsku, škole ili vrtiće hrana i piće stizali od polja do stola u roku od najviše 48 sati. Posljednih mjeseci medijski pritisak se u tom smjeru samo pojačava, a lokaliziramo li priču onda ćemo vas podsjetiti da ste nedavno na našem portalu i novinama mogli pročitati vijest kako su s takvom praksom otprilike u isto vrijeme krenuli i u pakračkom Dječjem vrtiću „Maslačak“ kada su postepeno počeli uvoditi zdravu ishranu certificiranih lokalnih proizvođača, dok se ta praksa danas intenzivirala.
Kakva je situacija danas te kakva budućnost čeka lokalne proizvođače u svijetlu ovakvog pružanja ruke nadležnih tijela koji obećavaju olakšati plasman i ozakoniti spomenuti način opskrbe „domaćim“, provjerili smo kod Brune Skalnika, voditelja Poljoprivredne zadruge Voćko koja se bavi preradom voća i proizvodnjom domaćeg 100% voćnog soka.
„Mogu reći da smo danas na zdravim nogama i zadovoljni smo kako se stvari odvijaju. Zadruga Voćko je osnovana 1999. godine voljom sedam zadrugara voćara koji su imali zasađenog voća, uglavnom jabuka, na 13 hektara zemlje. Opstanak na tržištu vidjeli su u udruživanju. Uz mog oca Dragu Skalnika, tu su bili još Zdenko Skalnik, Tihomir Čop, Katica Straga, Zdenko Sudetić, Tihomir Szabo i Boro Kobetić. Zahvaljujući međunarodnim sredstvima u vrijednosti 300 tisuća njemačkih maraka u pakračkoj poduzetničkoj zoni ubrzo je nikla i suvremena hladnjača – prvi objekt u tada novom poduzetničkom prostoru - koja je isprva služila za skladištenje voća i kao premosnica do tržišnog plasmana. Potom smo sami nabavili strojeve za preradu voća i proizvodnju soka što se pokazalo kao dobar potez“, kratko nam povijest Zadruge prepričava Bruno. Dodaje da su na još jednom natječaju ministarstva gospodarstva dobili smo 140 000 kuna koje su uložili na proširenje i nadogradnju na hladnjaču, današnju sokaru.
Danas troše već desetu godinu kako se bave preradom voća i to im je primaran način zarade koji donosi oko 70% zarade. Dobra godina podrazumijeva preradu preko 200 tona voća. Najzastupljenija je naravno jabuka, ne i najomiljenija jer joj cijena zbog prenapučenosti tržišta osjetno pada. Zato je dobra aronija, iako se i oko nje provotni bum polako stišava jer se proizvodnja drastično povećala što joj je posljedično srušilo cijenu. No i dalje je zadovoljavajuća. „Rekao bih da u spomenutih dvjestotinjak tona 40 posto otpada na preradu jabuke, isto toliko na aroniju, a preostalih 20 na ostalo voće“. A prerada voća, nećete vjerovati, nije bila u planu u vrijeme kupovine hladnjače. Dogodilo se sasvim slučajno…
„Kako smo slagali jabuke u gajbe, tako je u jednom trenutku došlo do zarušavanja nekoliko njih i jabuke su bile natučene. Da bi spasili stvar, od njih smo napravili sok… i tako je zapravo krenula priča o bistom domaćem soku koja traje i danas“, prepričava Skalnik.
Dio gotovih proizvoda na tržište plasiramo preko KTC-a, no to još uvijek nisu ozbiljne količine. Prerada je ipak primarna, a ono što je možda zanimljivo, voće u Pakrac na preradu pristiže iz svih krajeva Hrvatske pa i iz inozemstva. Iz Osijeka, Čakovca, Virovitice i isto kao i iz Metkovića, jednako kao i iz susjedne Slovenije. Što to motivira proizvođače da voće prerađuju baš u Pakracu? „Naši kapaciteti i cijena. Ovaj iz Metkovića doveze 3 ili 4 tone voća i pričeka jednodnevnu obradu koliko nam je potrebno za tu količinu i odmah poveze proizvod spreman za prodaju natrag“. Cijenu su prošle godine povisili za nekih desetak posto, no nisu osjetili nikakve posljedice što tumače kao zadovoljstvo kvalitetom i uslugom.
U Voćku nisu u cijelosti zadovoljni postignutim pa se redovito prijavljuju na natječaje financirane iz EU fondova. Upravo ovih dana stiglo je odobrenje za sljedećih 150 tisuća kuna iz ministarstva gospodarstva zatraženih za namjensko moderniziranje proizvodnje kroz novi i jači pasterizator, filtere i kiper za box palete.
Osim usluge prerade, sokove proizvedene iz vlastitih zaliha prodaju na lokalnom tržištu po izuzetno prihvatljivim cijenama, a sva gradska događanja koriste za direktnu promociju proizvoda. „Imamo sokove u staklenim pakiranjima od 3 dcl koje smo ponudili lokalnim ugostiteljima pa ih možete probati u caffe barovima Garden, Maniva, Vrata Slavonije ili na Omanovcu. Na moru dobro poslujemo sa restoranom Oliveto u Medulinu. Preko Organicofood trgovine zdrave prehrane iz Omiša pokušavamo se probiti i na Jadran, ali to je tek početak priče i količine su zasad reklamne. Isto je i s inozemstvom, gdje smo za promo količine dobili upit iz Njemačke“.
Lokalno stanovništvo ima priliku sokove nabaviti direktno u Voćku, ali i u vinariji Ćasić, gdje u ponudi osim soka od jabuke imaju i mješavine okusa jer su jabuci dodali višnju, đumbir, aroniju i bazgu… Uskoro će biti dostupan i voćni sok jabuke sa neretvanskom mandarinom. Tehnologa nemaju, sokove miješaju prema vlastitoj procjeni, a rezultati su odlični.
Bitno je za napomeniti da su sokovi proizvedeni od čistog voća te s mininimalnim dodatkom vitamina C kao antiosidansa, bez drugih dodataka kao što su voda, arome, šećeri, zaslađivači i slično.
Nisu zanemarili niti veliku ambalažu pa ćete sok s udjelom 100% voća dobiti savršeno upakovane u Bag in Box 3 i 5 litara plastično kartonskoj ambalaži. Ako poželite sok iz vlastitog voćnjaka pa dođete s najmanje 300 ili 400 kilograma ubranog voća, za to će vam se vratiti oko 200 litara domaćeg soka u ambalaži po cijeni od 4 kune za litru. Sokove u maloprodaji građani mogu kupiti ili naručiti po cijeni od 40 kn za 5 litara soka jabuke. Ostali sokovi su nešto skuplji zbog cijene dodataka drugog voća.
„Ovi sokovi su jednostavan način uvođenja zdravog i prirodnog u Vaš život, a time i u život vaše obitelji. Zato Vam i nudimo najbolje i čisto iz prirode“, stoji kao službeni slogan na web stranici PZ Voćka što je ujedno i glavni način promidžbe pakračkih zadrugara.
Što nudi budućnost? Bruno ne bi previše mijenjao, poželio bi tek da se sezona produži na cijelu godinu za razliku od sada kad traje najčešće od srpnja do prosinca te da se omjer vlastite proizvodnje i prerade sa sadašnjeg 30:70 u postotku barem ravnopravno raspodjeli. To bi otvorilo i radna mjesta što bi ih automatski učinilo konkurentnijima na raznim natječajima kojima je osnovni preduvjet zapošljavanje i održavanje radnog odnosa. PZ Voćko danas ima dvije stalno zaposlene osobe, a kroz godinu pogonom prođe dosta honoraraca jer Zadruga ima mogućnost dnevnih i višednevnih ugovora što je i normalno obzirom na prirodu posla.
Želje, priznate ćete, i nisu neostvarive. Pogotovo ako odgovorni ispune obećanja i olakšaju plasman proizvoda favorizirajući domaće proizvođače, makar to značilo i koju lipu skupljeg izvorno domaćeg. Za početak dovoljno će biti da se pojavi na stolu naše djece u vrtiću ili školi...
