- PIŠE: Pakrački List
- 1696
„Mi smo biciklisti. Bicikle koristimo na natjecanjima, rekreaciji i kao prijevozno sredstvo. Naša ideja bila je stvoriti trgovinu specijaliziranu za prodaju bicikala, biciklističke opreme i servis, a koja će biti prepoznatljiva i po specifičnom uređenju. U Pakracu, mjestu s malim brojem stanovnika i nerazvijenoj svijesti o biciklizmu nekima se ova ideja činila suluda. Malo po malo, uz neprestan trud, upornost i jasnu viziju što želimo postići razvili smo “mjesto” u gradu koje je prepoznatljivo među biciklistima u cijeloj Hrvatskoj“, poruka je to sa stranice web-shopa pakračke trgovine „Bicikli Tessari“ koja će dočekati sve one koji uz pomoć online servisa požele kupiti bolji bicikl ili neki srodan artikl iz bogatog asortimana izloženog upravo u spomenutoj trgovini, smještenoj pri kraju Šuškove ulice u strogom centru Pakraca.
Pitate se sigurno otkud malom dućanu iz malog gradića, pokrenutom još 2001. godine od strane dvojice entuzijasta, takva reputacija da se danas bez respekta „potuku“ s jačim igračima na tržištu za klijentelu koja bicikle može kupiti bilo gdje na svijetu, privuče ih u Pakrac i nagovori da novčanik rastvore upravo ovdje. Puno truda i ulaganja trebalo je do tog „levela“ i zato danas nećete pročitati klasičnu priču o osobi, već ćemo vam pokušati približiti kako su se istodobno razvijali osoba i poslovni projekt.
Kad je u pitanju Tomislav Tessari, danas četrdesetgodišnjak iz Pakraca, stvari i nisu mogle biti puno drugačije. Sin Vladimira Tessarija, pakračkog sinonima za sportove na kotačima, u djetinstvu nije naginjao kolektivnim sportovima iako je djed Jozo Tessari bio više nogometaš nego motociklist i biciklist i unuku je često dobacivao loptu, no nije se primilo... „U kolektivu se često dogode svađe, više me privlačilo probati nešto solo gdje sam mogu pomaknuti svoje granice. Nekako je prirodno bilo, valjda se i očekivalo da će to biti moto – sport i otac mi je već kao petnaestgodišnjaku nabavio motor za motocross“. Ubrzo je novopečeni gimnazijalac vozio motocross utrke, gledali smo ga tih godina kao člana MK Pakrac-Lipik i na pakračkom Matkovcu, no povrede i liječničke preporuke bile su jače od urođenog talenta i obećavajućih rezultata te su sugerirale - promjenu sporta.
Umjesto knjige ključ petnaest
Razdoblje nakon srednje škole potrošio je na studentski život - s malo više života i nešto manje knjige, pa se nakon dvije potrošene godine na požeškom Veleučilištu vratio u Pakrac. „Nakon neslavnog studiranja došao sam na određenu prekretnicu i trebalo je odlučiti što i kako dalje. Otac Vlado predložio je trgovinu biciklima i tvrdio „da će to jednom postati trend/budućnost“. Nije bilo previše osoba, točnije niti jedna, koja je rekla – „ok, to je dobra ideja“. Kao, u Pakracu ćete prodavati samo bicikle?! Ipak smo se upustili u to i 2001. godine otvorili servis i trgovinu „Bicikli Tessari“. Do tada se u Pakracu bicikl moglo kupiti samo u prizemlju Robne kuće i ponekad na INA-i. Servisnu stranu u novom obiteljskom projektu držao je ispočetka djed Jozo, od kojeg je Tomislav i naučio osnove o servisu, preuzevši popravak starijih modela, komentiravši to otprilike ovako: „Vi slažete nove „srebrene“, a ja nek prljam ruke na starom torpedu“, dok su se Tomislav i Vlado usmjerili više na prodaju.
Opasnija priča s prodajom krenula je narednih godina. Netom prije otvaranja trgovine novog je, u to vrijeme skupog Trek-a kupio Dario Bukvić što je mogao biti predznak da će još netko poželjeti kvalitetan bicikl. S otvaranjem trgovine i ja sam sebi kupio tada nebulozno skupi bicikl (cca 8000kn) te se priča o kvalitetnim biciklima zarolala. Tako smo naručili dva za prodaju i odmah ih prodali. „Vidjelo se da je to drugačija roba. Skuplja, ali i kvalitetnija. Bicikl je drugačije išao, bio je povozan, tako je Dida govorio, tražio je manje vozačke energije, a nudio dobru vožnju. To su ubrzo uvidjeli i naši budući kupci…“ Malo pomalo stvorila se kritična mase biciklista koja će se kasnije samo povećati. U reklamu nisu ulagali previše, posao je rastao inercijom, no tko od Pakračana ne pamti Tessarijev Citroen Picasso obljepljen brojnim brendovskim reklamama što su skretale pažnju svugdje gdje je došao, reklamiravši biciklističkim zaljubljenicima specijalizirani dućan baš za njih, što izrasta u malom gradiću podno Psunja.
Kupci stoga nisu bili samo Pakračani ili Lipičani. „Sve više ih je dolazilo iz Daruvara, Garešnice, Požege, Gradiške, Novske i ostvarivali smo popriličan rast iz godine u godinu. Tada nije bilo velike konkurencije skroz do Osijeka, Vinkovaca, Bjelovara, a i kupci su valjda, osim kvalitetom, bili zadovoljni namjenskim dućanom u kojem se u istom prostoru ne razgovara o televizorima ili salami“.
U Pakracu i Lipiku danas ima oko 1500 bicikala što je odlična baza za servisne, ali i prodajne usluge kroz široku paletu biciklističke opreme i raznih dodataka. „Nije ni čudo jer dobar je pokazatelj toga 2002. godina. Vožena je tada tradicionalna biciklijada s više od 400 sudionika, a tek nakon toga dolazi gotovo 20 godina našeg rada tijekom kojih su ljudi zavoljeli bicikl. A kad nešto voliš nije ti žao niti potrošiti nešto novca na to. Ima ih danas možda i više od 1500“.
Podjednako vrijede i prodaja i servis
Je li udio prodaje kvalitetnih bicikala, koji koštaju od 2 tisuće kuna pa na dalje, danas veći od servisnih prihoda ili je zadana marža koju diktira distributer ipak ograničavajući faktor u prihodovanju? „Imamo male i velike servise, 130 i 240 kuna. Ljudi imaju novca koliko imaju i nekad se cijena mora pješice formirati, da se tako izrazim. Moramo naplatiti rad, a ne želimo oštetiti klijenta pa ako se treba ugraditi kakav dio, promijeniti ili dokupiti, uvijek se odredi cijena na obostrano zadovoljstvo. Cijene samih bicikala u Hrvatskoj su svugdje iste, ako je isti distributer. Nekad se možda bolje zarađivalo, ali sad je veći promet pa se sve to nekako poravna“, priča i dodaje da godišnje prodaju oko 250 bicikala.
U trgovini uvijek ima oko 100 komada (unaprijed plaćenih dobavljaču) u trenutnoj ponudi, a ostalo se dobavi preko interneta u roku 3 do 5 dana. Mladi danas slažu bicikle poput kompjutera, po dijelovima, pa je moguće i tako složiti željeni „bajk“. Uglavnom, potražnja dirigira asortiman. Najskuplji bicikl koji je prodao u trgovini bio je vrijedan preko 40 tisuća kuna, a kupio ga je Pakračanin, a o prodajnim sposobnostima, ali i o platežnim moćima ovdašnjih biciklista svjedoči i poziv dobavljača iz Rog Jome 2008. godine, kad su u čudu upitali „znate li da ste vi iz Pakraca prodali više skupih bicikala (10 tisuća kuna i skupljih) nego mi?!“ To je značilo tada nekih petnaestak komada.
Prerasli smo Pakrac, ali…
Biciklistička branša je progresivna i zahtjevna, stoga je osim u trgovanje valjalo ulagati i u znanje. Već u prvim godinama poslovanja u vrijeme sporog interneta, o biciklističkim novitetima Tomislav se informirao putem stranih specijaliziranih magazina, a nove neophodne vještine i nepoznate trendovske alate upoznavao je kod prijatelja servisera u Zagrebu. U novije vrijeme i na višednevnim međunarodnim sajmovima, tehničkim radionicama, seminarima i prezentacijama po Sloveniji, Austriji i Njemačkoj.
„Osnove su mi pokazali otac i djed, ali kako se razvijalo tržište tako sam se i ja morao obučavati, no sve sam teže mogao novostečene vještine primijeniti i naplatiti u Pakracu. Od 2007. godine obučen sam popravljati i one najskuplje bicikle, odraditi i najsloženije servise, ali ovdje nemam tržište na kojemu to mogu primijeniti“, pomalo nesretan zbog te činjenice, ujedno odgovara i na naše pitanje koliko je lokacija u Pakracu ograničavajući faktor s obzirom na financijske moći ovdašnjeg stanovništva.
„Jasno je to sve, ali ne bih mijenjao Pakrac iako smo ga prerasli i na jedan način me ograničava da prodišem punim plućima u poslovnom smislu i ponudim još bolje od sebe. Imao sam ponuda iz biciklističkog svijeta da odem raditi u neki veći grad ili inozemstvo sličan posao, imam te ponude i danas, no nisam htio otići. Ne iz nekog velikog lokal-patriotizma, već zbog toga što je internet s online prodajom dosta pripomogao da umanji hendikep fizičke lokacije.
Bolje sutra možda će mu donijeti pojava električnih bicikala koje se već nalaze u ponudi “Bicikla Tessari”. „Prije petnaestak godina sam prvi put vidio i probao e-bike, no tada nije bilo vrijeme da ga nudimo. Sada je drugačije, a cijena je postala koliko-toliko prihvatljiva, iako opet za dobar model s npr. Bosh elektromotorom treba izdvojiti 15 tisuća kuna na više“. Posljednje tri godine i to se tržište polako otvara, kaže, a u Pakracu ih prodaju 5-8 komada godišnje.
Titanovci
Po strani smo malo ostavili onu sportsku Tomislavovu stranu, što ne znači da je nije bilo. Nakon ostavljanja motocrossa 2005. godine u Caffe baru Škorpija osnovan je Biciklistički klub Titan. „Odlučili smo osnovati klub s kojim smo išli na razna natjecanja širom Hrvatske. Pomoglo je to i u poslovnom smislu jer smo upoznali ljude iz branše, ostvarili dugoročne kontakte, upoznali s trgovinom i uslugama što se kasnije pokazalo iznimno važno.“ Rezultatski je kao „Titanovac“ vozio brdske XC kružne i marathon utrke, u Downhillu bio prvak Hrvatske, kao i njegov bratić i današnji djelatnik u trgovini Santo Tessari koji se triput okitio istim naslovom. S Titanima je nastupao i u Pakracu, na Omanovcu, gdje su godinama organizirali Downhill natjecanja, uredili za to stazu i tako biciklističku karavanu navikli na dolazak na brdo ponad našeg grada“. Zasnovano na volonterizmu, sve to trajalo je desetak godina, a iza toga Titanovci, danas bez Tomislava, opstaju na pojedincima i čekaju neku novu generaciju biciklista koja će nastaviti priču.
Uz još pregršt medalja i priznanja natjecateljsku je karijeru, opet zbog ozljede, prekinuo 2014. godine. Od sportskog natjecanja je pauzirao sve do 2017. godine kad je uz rekreacijsko bicikliranje uveo i plivanje što je na nagovor prijatelja Darka Škevina objedinio u triatlon. Rođeni sportaš, tjelesno iznad prosječno kapacitiran, i u toj je zahtjevnoj disciplini postizao zavidne rezultate.
„Osvojio sam amatersku utrku u Boroviku pokraj Đakova među 150 natjecatelja, kao i jedan olimpijski triatlon u Zagrebu u kategoriji 35-40 godina u konkurenciji njih 30. Velikim uspjehom smatram i završen srednje-dugi triatlon što znači 1900 metara plivanja, vožnje 90 kilometara bicikla i 21 km trčanja. Spustio sam to sve ispod 5 sati“.
I to bi bilo sve što je Tomislav dao sportu koji ga je ozljedama uporno gurao od sebe. „Ostao je samo jedan neostvareni cilj i veliki izazov za odraditi, a to je Ironman - dugi triatlon, koji uključuje 3800 metara plivanja, 180 km vožnje bicikla i 42 km trčanja“.
Danas se sportom ne bavi aktivno, ako se to uopće može tvrditi za nekoga tko rekreacijom drži višesatno bicikliranje od 50, 100 ili više kilometara, a jedino Omanovac smatra ozbiljnijim brdom. Slobodno vrijeme provodi s djevojkom Sarom.
A dućan? Dućan radi odlično. Razloge vidi u tome što radi posao koji voli i u većini slučajeva mu pristupa s velikim zadovoljstvom. Ovogodišnja „okupacija“ dućana tijekom proljeća i prvih ljetnih mjeseci te 60% prednarudžbi za 2021. godinu najbolje potvrđuje da je otac Vlado pogodio s prognozom o „trendu“ te zajedno sa sinom oko male obiteljske ideje izgradio ozbiljnu priču, a od „Bicikla Tessari“ je stvoren gotovo pa brend spomenut u svakoj boljoj biciklističkoj priči.
- PIŠE: Pakrački List
- 1212
Kako doznajemo iz policijskog izvješća pristiglog u našu redakciju jučerašnji dan u Pakracu bio je obilježen incidentima uzrokovanim čašicom previše, odnosno povećanom konzumacijom alkohola. Tek 1 promil istog u organizmu, navodi se u izvješću, bio je dovoljan 60-godišnjoj gospođi da otvorenim plamenom uzrokuje požar u obiteljskoj kući 24-godišnjakinje prilikom kojeg je izgorio dio pokućstva i odjeće. Srećom, pravodobnom intervencijom pakračkih vatrogasaca izbjegnute su veće posljedice.
S druge strane, alkoholizirani 34-godišnjak (2,2 promila) je u pakračkoj bolnici zatražio liječničku pomoć, što i ne bi bilo ništa neobično da se 51-godišnjoj liječnici nije obratio s nožem u ruci. Više detalja iz izvješća nismo doznali, osim da protiv muškarca slijedi optužni prijedlog zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.
- PIŠE: Pakrački List
- 1809
Iza nas je još jedna školska godina. Svjedodžbe su podijeljene, fakulteti upisani, a pred maturantima je jedno od najdužih ljeta u kojem su oslobođeni stresa, obaveza i učenja. Dvoje maturanata pakračke gimnazije upitali smo stoga po čemu će pamtiti srednjoškolsko obrazovanje, gdje će nastaviti školovanje i da li svoju budućnost vide ovdje ili negdje drugdje?
Martina Tomić iz Pakraca i Nikša Grubišić iz Lipika, donedavno kolege iz školskih klupa, a uskoro brucoši na zagrebačkom Sveučilištu, rekli su da će svoju generaciju pamtiti po dobroj ekipi i složnosti, a cjelokupno školovanje ocjenjuju zadovoljavajućim, bez obzira što su ga dovršili u nešto drugačijim okolnostima od uobičajenih. Zadnje mjesece nastave su odradili na daljinu i ne smatraju da su bili nečim uskraćeni jer se materija za državnu maturu obrađivala i prije toga, a Martina je odlazila i na dodatne tečajeve kako bi se bolje pripremila za maturu i upis na fakultet. Iako su zbog koronavirusa morali otkazati već dogovorenu maturalnu zabavu, a nisu imali niti „ludi dan“, svi pakrački maturanti su ipak organizirali završno druženje i oproštaj od svoje generacije veselom zabavom na jezeru Raminac, rekli su naši sugovornici.
Kineziologija kao prirodan put
Nikša je na nedavnoj dodijeli svjedodžbi maturantima proglašen najsportašem generacije, uspješan je nogometaš pakračkog Hajduka, a osvojio je i titulu najboljeg mladog sportaša u 2018. godini u izboru našeg Lista. „Logičan slijed bilo je upisivanje Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, gdje sam zauzeo 34. mjesto na rang listi od ukupno 230 i nisam imao rezervnih fakulteta, jer je ovo jedino što me je zanimalo. Nakon tri godine općih predmeta, želja mi je opredijeliti se za smjer „Kondicijska priprema sportaša“ jer smatram da ću bez problema naći posao nakon završetka studija, bilo u nogometu ili u drugim sportovima“.
Socijalna pedagogija studijski je program na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu koji je upisala Martina, a za njega se opredijelila početkom trećeg razreda srednje škole. „Kako me nikad nisu zanimali prirodni predmeti, odlučila sam se za program koji objedinjuje sociologiju, psihologiju, pedagogiju, a mogućnost zapošljavanja je također velika jer mogu raditi u centrima za socijalnu skrb, domovima za djecu, školama, i slično.“
Unatoč želji, džeparac neće zaraditi na Jadranu
Oboje su podnijeli zahtjev za smještaj u studentske domove, no rezultate tek očekuju. S obzirom da predavanja na fakultetima počinju u listopadu, pred našim je sugovornicima još dva mjeseca odmora. Martina je imala u planu otići raditi na Jadran kao sezonac, kako bi si zaradila džeparac za studij, no zbog ove epidemiološke situacije ipak je odlučila ostati u Pakracu. Nikša će također ljeto provesti kod kuće u Lipiku, odlazeći na klupske treninge i utakmice te družeći se sa prijateljima.
Na pitanje o planovima za budućnost, oboje su zaključili kako ne žele otići iz Hrvatske, ali se isto tako niti ne vide u rodnom kraju. S obzirom na ono čime se žele baviti u životu kad jednom završe fakultete, povratak kući zasad nije njihov odabir, no ostavljaju mogućnost da možda i promijene mišljenje.
- PIŠE: Pakrački List
- 1223
Izletom do Tromeđe u organizaciji članova Planinarskog društva Psunj 9. kolovoza (nedjelja) bit će obilježena 15. godišnjica izrade ovog poznatog odmorišta smještenog uz asfaltnu cestu iznad sela Kraguj. Okupljanje svih zainteresiranih je ispred glazbene škole u Pakracu u 8,45, a sam polazak je predviđen za 9 sati. Kako najavljuju planinari, na Tromeđi će izletnike „dočekati logistika s vatrom pa se mogu ispeći kobasice, slanina ili pripremiti sličan brzinski gablec nakon čega će biti nastavljena hodnja do Omanovca.
Za one koji ne znaju, ponovimo da je odmorište Tromeđa dobilo naziv zbog toga što spaja nekoliko planinarskih staza, a izrađena je na današnji dan prije petnaest godina zahvaljujući angažmanu pakračkih planinara potaknutih inicijatorima ovog malog projekta Žarkom Ročekom te Zvonkom Pavlenjakom, danas nažalost pokojnim članom pakračkog planinarskog društva.
“Stari pakrački planinari zaustavljali su se upravo ovdje na Tromeđi, na šumskoj zaravni, kako bi se okrijepili i dogovorili daljnju trasu. Taj stari planinarski običaj vezan za prvu stanicu uspona održao se i do današnjih dana”, istaknuo je Roček 2015. godine na obilježavanju 10. godišnjice Tromeđe, podsjetivši tada da je za dovršetak odmorišta kakvog danas poznajemo bilo potrebno 16 radnih akcija održanih u razdoblju od 9. travnja do 10. kolovoza 2005. godine.
- PIŠE: Pakrački List
- 3329
Desetak polaznika ove radionice moglo se danas upoznati sa grafičkom tehnikom koja je nastala početkom 20. stoljeća kao svojevrsni nastavak drvoreza. Kako je pojasnio Hrvoje Šebić, voditelj radionice koja je održana u Gradskoj vijećnici kompleksa Janković, za razliku od drvoreza, linorez je lakši način rada zbog mekše i jeftinije podloge, tj. linoleuma, koji ne zahtijeva poseban alat za obradu drveta. U početku ta tehnika nije imala široku primjenu, jer su umjetnici smatrali da to nije „pravi“ materijal, sve dok ju nije počeo koristiti slavni Pablo Picasso.
Za izradu linoreza potrebno je imati linoleum (nešto tvrđi od onog koji se koristi kao podna obloga), nožiće za linorez, papir i grafičku boju. Na pločici linoleuma se izrezuje negativ, odnosno ono što ne želimo da se vidi, jer se prilikom otiskivanja dobije suprotna slika, rekao je Šebić i dodao da je za ovu priliku nabavio stogodišnju grafičku prešu, no grafika se može otiskivati i ručno (npr. pomoću žlice). Za tisak se najčešće koristi grafička boja, ali može se upotrijebiti i tempera ili neka boja koja se može nanijeti u debljem sloju i tako otisnuti. Zahvaljujući jednostavnosti i brzini izrade, linorez je pogodan za izradu plakata, ilustracija i slično.
Radionicom linoreza završeno je ovogodišnje Coolturno ljeto, u kojem su i ove godine Muzej grada Pakraca i Gradska knjižnica priredili mnoštvo edukativnih i zabavnih aktivnosti za djecu i mlade.
- PIŠE: Pakrački List
- 1691
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je 26. lipnja objavio javni poziv za energetske obnove obiteljskih kuća za koji je osigurano 203 milijuna kuna. Javni poziv sa svim uvjetima sufinanciranja, kao i obveznim pripadajućim prijavnim obrascima, objavljen je na stranicama Fonda (http://www.fzoeu.hr/hr/nacionalni_javni_pozivi_i_natjecaji), a službeno zaprimanje natječajne dokumentacije započinje 1. rujna 2020. godine.
Cilj programa je potaknuti primjenu mjera energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u obiteljskim kućama.
Sufinanciranje do 60 posto prihvatljivih troškova
Građanima će se tako, neovisno o lokaciji, do 60 posto sredstava sufinancirati povećanje toplinske zaštite vanjskih zidova, stropa, poda, krova, zamjena stolarije energetski učinkovitijom te ugradnja sustava za korištenje obnovljivih izvora energije, uključujući i fotonaponske sustave za proizvodnju električne energije.
Maksimalni iznosi sufinanciranja određeni su za svaku pojedinačnu mjeru, a kombinacijom različitih mjera kućanstvo može dobiti i do 204 tisuće kuna bespovratnih sredstava (vidi tablicu).
Izvor: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Na javni poziv Fonda mogu se prijaviti građani čije kuće imaju više od 50 posto površine namijenjene stanovanju, do tri stambene jedinice ili kvadraturu do 600 četvornih metara. Prijavitelji u toj kući moraju imati prebivalište, uredno vlasništvo i dokaz da je kuća u potpunosti legalna. Mogućnost prijave ovisi i o energetskom razredu pa se tako mogu prijaviti građani kontinentalne Hrvatske za obnovu kuća energetskog razreda D ili niže.
Za prijavu je potrebno pripremiti elektronske verzije (scanove) dokaza o prebivalištu, vlasništvu i zakonitosti građevine, ponudu izvođača, kao i ostalu dokumentaciju koja se navodi u tekstu Javnog poziva.
Uz ovaj, Fond je istoga dana objavio i Javni poziv za financiranje energetske obnove kuća socijalno ugroženih građana, vrijedan dodatnih 32 milijuna kuna, o čemu smo nedavno pisali (http://pakrackilist.hr/energetska-obnova-po-socijalnom-programu-bit-ce-odabrana-dva-kucanstva/). Prema socijalnim kriterijima, centri za socijalnu skrb će koordinirati energetske certifikatore kako bi najugroženijim građanima pomogli u prijavi. Usluge certifikatora i trošak energetske obnove će ovim građanima biti u potpunosti podmireni od strane Fonda.
Treći ciklus obnove kuća
Najnoviji ciklus dio je Programa energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s ciljem povećanja energetske učinkovitosti postojećih kuća. Prve godine ova vrsta obnove provedena je posredstvom gradskih uprava koje su zaprimale prijavnu dokumentaciju i rangirale građane temeljem kojih je s područja Grada Pakraca obnovljeno četrnaest objekata. Naredne godine su gradske uprave izostavljene iz procedure, a građani su prijave slali odmah na adresu Fonda. Kroz dvogodišnje poticanje energetske učinkovitosti na pakračkom području ukupno je obnovljeno šezdeset obiteljskih objekata.
Pakračka tvrtka koja se nalazi na službenom popisu ovlaštenih certifikatora, odnosno njihov direktor, se prisjeća da je u tom prvom i drugom valu prije šest i sedam godina na području Pakraca i Lipika interes za energetsku obnovu iskazalo oko 900 domaćinstava, ali uz tadašnjih 80 postotno sufinanciranje. Prema njegovoj procjeni za prikupljanja obvezne natječajne dokumentacije neophodna je suradnja vlasnika, tvrtke (obrtnika) izvođača radova i ovlaštenog certifikatora te bi to moglo koštati oko 2500 do 3000 kuna. No njegova tvrtka više nije zainteresirana za takve poslove jer su se u međuvremenu posvetili većim projektima.
Certifikator prvi korak
Zainteresirani građani, kažu upućeni iz ranijih Fondovih sličnih natječaja, s prikupljanjem dokumentacije ne bi trebali čekati 1. rujan nego krenuti ranije, najprije oko rješavanja papirnatih dijelova poput vlasničkih listova, legalnosti objekta, prebivališta koje treba digitalizirati, ali i prikupljati ponude potencijalnih izvođača. U tome im je neophodna pomoć ovlaštenih certifikatora koji trebaju izračunati koji radovi će omogućiti prelazak iz sadašnjeg nižeg razreda energetske vrijednosti u najmanje D razred. Fond za energetsku učinkovitost je na svojim mrežnim stranicama objavio popis ovlaštenih certifikatora razvrstanih u pet hrvatskih regija. Naš kraj je u takozvanoj regiji 2, od Bjelovara do istočnih hrvatskih granica i na popisu je 115 ovlaštenih energetskih certifikatora, ali na njemu nismo prepoznali nikoga (tvrtka ili pojedinac) s područja Pakraca i Lipika jer popis sadrži osim imena kontakt telefon i mail adresu, ali ne i fizičku adresu. To su nam potvrdili i upućeni, dakle morat će se zvati certifikatora iz primjerice Daruvara ili Požege koji će vjerojatno takvih poslova imati i u svojim gradovima pa može biti gužve.
Tri pakračka izvođača, nitko strojar
Upućeni u Pakracu navode četiri potencijalna izvođača radova u građevinskom dijelu: tvrtke „Arhiz“, „Trimprojekt“ te obrte Visković i Altus. No Mario Savi, vlasnik „Arhiza“ nam je u startu rekao da nije zainteresiran da kao izvođač sudjeluje u ovom ciklusu energetske obnove, osim u dijelu gdje će to morati temeljem rodbinskih i prijateljskih veza. Razlog je to što ima loša iskustva s ciklusom iz 2016. godine, ali i što se u međuvremenu specijalizirao za neke veće i zahtjevnije poslove. Preostala trojica potencijalnih izvođača su iskazala interes i njih bi vlasnik trebao kontaktirati radi izrade troškovnika što osim iskazivanja samih cijena podrazumijeva upoznavanje s neophodnim radovima na koje je ukazao certifikator kao i ukupan obim poslova. No muke za vlasnike u pogledu izvođača radova tu ne prestaju. Naime, spomenuta tri potencijalna pakračka izvođača nisu zainteresirana za izvođenje radova na krovnoj konstrukciji tamo gdje je ona nužna već će vlasnik objekta morati naći drugog izvođača.
Još veći problem, kažu upućeni, će imati Pakračani i Lipičani koji se odluče za strojarski dio energetske obnove koji podrazumijeva toplinske sustave, kotlove, fotonapone i dizalice topline. Takvih izvođača kod nas nema i ponovo će se morati posegnuti za njima u druge sredine.
Fondove cijene u redu
Fond je odredio gornje cijene svake od vrsta radova koje priznaje kao neophodni trošak. Sva tri naša građevinska izvođača zainteresirana za sudjelovanje u ovom projektu kažu da su one u redu, na nekima ima i prostora za uštedu.
Obrtnik Zlatko Visković koji je sudjelovao izvođenjem radova u prethodne dvije akcije energetske obnove obiteljskih kuća je zainteresiran i za izvođenje radova na fasadi, kao i na izolaciji tavanske ili podrumske ploče. Cijene koje je fond ponudio kao maksimalne su mu odgovarajuće. Kako se je specijalizirao za fasade, ima dobru suradnju s pakračkim izrađivačem PVC stolarije Trim projektom i vjeruje da u suradnji s njim može odraditi energetsku obnovu na objektu u cijelosti, osim spomenute krovne konstrukcije.
Za izradu fasade na obiteljskoj kući prosječne veličine s dosadašnjih 11 zaposlenih, ali i četiri praktikanta, potrebno mu je oko dva tjedna tako da godišnje može izraditi 30-tak fasada.
Sam izrađuje ponudu i troškovnik i to naplaćuje ovisno o veličini objekta od 200 do 500 kuna koje će vratiti vlasniku ako dobije posao.
Pakrački obrtnik Damir Altus također energetsku obnovu obiteljskih kuća vidi kao mogućnost nastavka rada svog obrta. Tim više jer do početka izvođenja radova će biti gotov sadašnji posao na pakračkoj bolnici i s 15 zaposlenih moći će sudjelovati u tim radovima. Procjenjuje da može odraditi mjesečno najmanje dvije obiteljske kuće prosječne veličine, ili oko 30 godišnje. Cijene koje je Fond postavio kao gornja granica su mu prihvatljive, mada, kao i Visković smatra da izolacija stropa prema negrijanom tavanu s cijenom od 140 kuna po četvornom metru je jako tijesna.
Također će sam raditi ponudu što neće naplaćivati potencijalnim investitorima, ali upozorava da za kompletiranje dokumentacije prema Fondu će trebati i certifikator.
Stolariju ne radi, ali kao Visković ima dobru suradnju s tvrtkom Trim projekt i nada se zajedničkom nastupu.
Slično govori i Marijan Hihlik, vlasnik tvrtke Trim projekt koji za razliku od prethodne dvojice izrađuje i ugrađuje certificiranu stolariju i u tom dijelu je spreman na suradnju s njih dvojicom. S 12 zaposlenih u građevinskom dijelu tvrtke i 6 na izradi i ugradnji stolarije može mjesečno odraditi tri kuće tako da i on ima kapaciteta za više od 30 kuća godišnje. Do idućeg proljeća kada svi naši izvođači smatraju da je realan rok za početak izvođenja radova završiti će sadašnje poslove tako da će imati kapaciteta za ovaj projekt. Izradu troškovnika za objekte koje izvodi ne naplaćuje.
Ova tri izvođača dakle mogu u godinu dana odraditi stotinjak obiteljskih kuća. Upućeni ukazuju da s 230 milijuna kuna koje je Fond namijenio za ovaj ciklus za cijelu Hrvatsku je dostatan za 2000 do 2500 tisuće kuća što znači da u naš kraj ne bi trebalo doći odobrenje za više od tog broja.
Postoje i neočekivani troškovi
Iz iskustva vlasnika objekta koji su sudjelovali u ranije dvije akcije energetske obnove posredstvom Fonda proizlaze još neke dodatne prepreke o kojima bi oni koji se odluče za tu investiciju trebali razmisliti ili bar biti upućeni. Radove koji iziskuju na jednom takvom zahvatu su često znatno širi od onih koje priznaje Fond i dijeli ih na neophodne ili priznate, odnosno nepriznate. Primjerice fasade na temelju nestambenog dijela kuće (podrum, garaža, razne alatnice ili drvarnice) Fond neće priznati, odnosno oni postaju teret investitora. Jednako tako ostat će nepriznati i troškovi koji su nužni, a koje uzrokuje činjenica da se vanjska ovojnica kuće po svakoj strani povećava za 15 centimetara. To nužno zahtjeva izmještanje ulazne plinske instalacije uključujući i brojila što Pakrac-Plin, jedini ovlašteni za takve radove, uz obvezo novo ispitivanje naplaćuje između 1500 i 2500 kuna, ovisno o zahtjevnosti. Jednako tako „pretijesne“ postaju i žljebne krovne instalacije koje se moraju produžavati i izmiještati, kao i dio električnih fasadnih instalacija za ulaznu rasvjetu, zvono i slično. Sve su to radovi i troškovi koje su u prijašnja dva ciklusa „iznenadili“ vlasnike, a za koje su uključujući i fasadu za spomenute nestambene objekte morali dodatno izdvojiti 20 do 30 tisuća kuna. Naravno u prijašnjim ciklusima energetske obnove, investitori su se uvijek žalili da su izvođači iskoristili priliku i shodno potražnji napumpali cijene koje su pojeli jedan dio subvencioniranih sredstava, a ovi pak iz istog razloga na proizvođača materijala. U ovom ciklusu ta subvencija je pala s 80 na 60 posto što bi moglo značiti i manji interes. No izvođači i stručnjaci očekuju svejedno daleko veći interes u Hrvatskoj od ukupno predviđenog novčanog fonda. Ostvare li se ta predviđanja, svi koji se kandidiraju trebaju biti svjesni da neće nužno proći. Pakrački izvođači kažu da već sada imaju najavu pojedinih investitora kućevlasnika da će u energetsku obnovu svakako ići, prošli na natječaju Fonda ili ne. To znači da dogodine možemo ponovo očekivati na pakračkim ulicama veći broj fasadnih skela, a nakon toga i više kuća bez ratnih ožiljaka i s manjom energetskom potrošnjom .