- PIŠE: Pakrački List
- 1026
Danas se završava obilježavanje Dječjeg tjedna u OŠ Braće Radića Pakrac, a glavni sadržaj je obilježavanje Svjetskog dana tablice množenja koji je prije osam godina pokrenut iz Poljske, a ove godine se je u projekt uključilo 4 579 škola širom svijeta, od kojih je licencu dobilo 59 hrvatskih. Kako je rekla učiteljica matematike Manuela Paragi u sklopu sata matematike djeca će rješavati testove iz tablice množenja, a oni koji zadatke riješe sto posto dobit će certifikat i poznavanju tablice množenja. Pored toga škola je oblijepljena velikim prikazima tablica množenja, plakatima s brojnim primjerima rješavanja matematičkih zadataka i drugim edukativnim porukama.
Druga velika današnja aktivnost u školi u sklopu obilježavanja Dječjeg tjedna je zamjena uloga učitelja i učenika pa većinu današnje nastave umjesto učitelja predaju učenici. Kroz ovaj tjedan u školi je, pored ostalih prigodnih aktivnosti, proveden likovni natječaj na temu prava djeteta, a najuspjeliji radovi su izloženi u školskom holu.
Cijelog ovog tjedna učenici su slagali jelovnik u školskoj kuhinji pa ne čudi, kaže ravnateljica Sanja Delač, da su dominirala jela poput pizze i hot-doga. Učenici su ovog tjedna također birali i glazbu koja se pod odmorima puštala sa školskog razglasa.
U subotu "Tragom Jankovića"
Program se nastavlja u subotu kad je na rasporedu manifestacija “Tragom Jankovića” u sklopu koje će za posjetitelje biti organizirani brojni, zabavni i zanimljivi sadržaji, s ciljem povjesnog približavanja razdoblja između 1760. i 1861., tijekom kojeg su ovim područjem vladali članovi obitelji Janković.
Organizatori Muzej Grada Pakraca, Gradska knjižnica Pakrac i Osnovna glazbena škola Pakrac će kroz povijesnu priču posjetiteljima nastojat približiti dio zanimljive pakračke povijesti te na taj način očuvati važan dio baštine ovog prostora. Glavnina događanja će biti održana u Kompleksu Janković. Program počinje u 11 sati radionicom krasopisa „Učimo krasno pisati“, već od 12 sati je na rasporedu radionica izrade damskih torbica te ukrašavanja zastavica i uređenje dvorišta sadnjom cvijeća. Objed za pučanstvo je predviđen u 13 sati, na meniju je mađarski perkelt, a poslije objeda će biti upriličen pivski banket kao i „Barokni frizeraj“.
Od 14 sati počinju nagradne igre koje su bile omiljena zabava obitelji Janković. Organizator je pripremio dvije igre; „Osvoji pakrački dekret“ i grofičinu tombolu „Lov na sreću“.
Od 16 sati će posjetitelji moći krenuti u kostimiranu šetnju gdje će se pobliže upoznati s povješću vlastelinskog kompleksa, ali i pakračke župne crkve, Spahijskog podruma, te Hotela Pakrac na čijem mjestu je nekada bila gostionica u vlasništvu obitelji Janković. A od 17 sati za sve posjetitelje će u dvorištu kompleksa Janković biti upriličen barokna zabava, uz koncert i ples.
Dječji tjedan prema rasporedu završava u nedjelju (6. listopad) u 15 sati kad je predviđena "šetnja sličnih, a različitih" pakračkom Kalvarijom pod nazivom "Živim zdravo".
- PIŠE: Pakrački List
- 899
Veseli je bio završetak ljeta u pakračkim obiteljima Štor. Najprije se (24. kolovoza) oženio 37-godišnji Marko, trenutno treća živuća generacija pakračkih Štorovih, za izabranicu Valentinu Karlović. Dva tjedna poslije njegova baka Ivanka i djed Tonči, pravim imenom Antun, proslavili su 60 godina braka. Tako nas ova priča vraća u pedesete godine prošlog stoljeća kada su dvije mlade osobe započele rad u pakračkoj bolnici.
Tada djevojka Ivanka Ajman iz Prekopakre, rođena 1940. godine, 1958. godine dobila je posao kao medicinska sestra u pakračkoj bolnici iako nije završila medicinsku školu. Potreba za medicinskim osobljem je bila u to vrijeme velika pa su u bolnici zapošljavali i one koji su se tek namjeravali uz rad školovati za to zanimanje. Istim putem je u nekako isto vrijeme krenuo i dvije godine stariji Antun Tonči Štor iz Pakraca, iz Cesarčeve ulice, koji je po zanimanju bio krojač, ali kako u Pakracu nije bilo krojačkih obrtnika zainteresiranih za zapošljavanje mladih krojača, put ga je 1956. godine odveo u bolnicu i dodatno školovanje. Oboje, ne samo da su radili na odjelu psihijatrije pakračke bolnice nego su tamo proveli, što je danas nezamislivo, cijeli radni vijek; Ivanka do 1991., Tonči do 1994. godine. No za poznanstvo i kasniju vezu presudno je bilo dodatno školovanje gdje su se upoznali i počeli „hodati“. Godinu dana kasnije, ili točno 5. rujna, imali su svatove. Datum baš i nije slučajan jer je već četiri dana kasnije Tonči morao u tada obvezno dvogodišnje služenje vojnog roka. Devet mjeseci kasnije rodio se sin Davor, danas jedan od najboljih pakračkih kuglača, zaposlen u pakračkoj Šumariji.
Posao-kuća-djeca
Ostatak životne priče, osim po dužini trajanja, jer rijetki su brakovi koji dočekaju 60. obljetnicu, sličan je brojnim pakračkim obiteljima iz tog vremena koji u najkraćim crtama može stati u tri riječi: posao - kuća - djeca.
Štorovi su izvorno Nijemci i koliko je Tončiju poznato, jer nije previše istraživao, u Hrvatsku i Pakrac je doselio njegov djed koji se izvorno prezivao i pisao Stohr. No Hrvatima je to bilo prekomplicirano pa su „po Vuku“ pojednostavili prezime u današnju verziju Štor, a stari Pakračani sve Štorove još zovu i Mife. Za to je zaslužan upravo Tonči jer je u školi na pitanje o hranidbenim nitima gljive umjesto hife, odgovorio mife na što mu je učitelj rekao „pravi si ti Mifa“ i tako stekao nadimak, ne samo za sebe, nego i za ostatak muških članova obitelji te generacije.
Kao u svi mladi bračni parovi 60-tih godina po povratku Tončija iz vojske život su počeli u podstanarstvu, neko vrijeme kod Tončijevih roditelja, preko puta današnjeg hotela, neko vrijeme u iznajmljenoj sobi u „Rusiji“ (ulica prema Gavrinici) u kojoj su živjela sva tri člana obitelji što je bila i prepreka za sljedeće dijete.
Kao i brojni drugi mladi bračni parovi godine 1963. su kupili od Şanta (starijeg) Tessarija gradilište, koje je uz to već bilo nacionalizirano, u Ulici Matije Gupca, na strani do Pakre, danas na kućnom broju 121, u kojoj su se u to vrijeme počele graditi obiteljske kuće, gotovo sve jednake s dvije sobe do ulice, te u „ključu“ u dubinu dvorišta ostale nužne prostorije koje su u pravilu godinama dograđivane kako se povećavao broj ukućana, ali i kako su dozvoljavale materijalne prilike što je u to vrijeme se uglavnom poklapalo s otplatom prethodnog kredita i podizanja novog. Ono što je bilo pomalo specifično u to doba za Pakrac, izbor lokacije kod kupnje gradilišta je ovisio o mjestu rada, bar jednog supružnika. Tako su Pilansku ulicu naseljavali uglavnom zaposlenici pilane, kao i Gundulićevu koju su dopunjavali mlinari iz obližnjeg mlina. Po toj logici, Ulicu Matije Gupca su naseljavali uglavnom zaposlenici bolnice, mada u to vrijeme nisu imali most preko Pakre koji bi im bolničke zgrade doveo u susjedstvo. „No imali smo čizme“, sjećaju se Štorovi, a uvijek bi netko preko korita rijeke prebacio kakvu gredu ili fosnu kojom se moglo prijeći dok ju nabujala Pakra ne bi odnijela. I tako godinama iznova sve do poslije rata kada je konačno napravljen korektan pješački most.
Gradnja bez „izvođača radova“ i roka završetka
Kuće su se tada gradile bitno drugačije nego danas. Nije bilo „izvođača radova“ i roka završetka, gradilo se pomalo radnim akcijama prijatelja i rodbine. I tako u krug, jedni drugima. Za Štorove je sretna okolnost bila što je Tončijev otac Đuro bio zidar pa je on najviše povukao. U novu kuću su uselili 1966. godine, što naravno nije značilo da je ona završena. Godinama kasnije se nastavila uređivati unutrašnjost i dograđivati razne popratne prostorije, kao što su garaža i tada neophodna pušnica. Radilo se i prošle jeseni kada su zamijenili vanjsku stolariju.
Novi stambeni prostor omogućio je i novog ukućana pa je iste godine rođena kćer Branka, danas liječnica u Zadru udana za Tihomira Tomčića, još jednog našeg bivšeg sugrađana kojeg nekoliko puta godišnje možemo vidjeti u Pakracu kada ova zadarska obitelj dođe obići Brankine roditelje i brata.
Godine poslije uglavnom su prolazile u radu, najvećim dijelom na psihijatriji na kojoj su sve do Brankinih 13-14 godina Ivanka i Tonči, izmjenjujući se u tri smjene, pazili da im se smjene ne poklope kako malo dijete ne bi ostalo samo kod kuće, što je tada bila praksa kod svih poslodavaca i nije bilo problema da se takav način rada uskladi. Uz dvije bolničke plaće, materijalno poboljšanje života se tražilo, ne kao danas u dodatnom radu na tržištu, već u vlastitom dvorištu kroz obradu vrta, hranjenje kokoši i svinja što tada, ne samo da u gradu nije bilo zabranjeno nego se smatralo normalnim. U osiguranju hrane za uzgoj životinja bilo je značajno i malo obiteljske zemlje u Prekopakri, što je značilo i dodatni rad, van one bolničke smjene. No bilo je vremena i za zadovoljstva. Kod Tončija je to bio nogomet koji je igrao od 1952. do 1957. godine u Hajduku radi čega Ivanka niti danas ne voli ovu igru jer je za odlazak nedjeljom u kino morala čekati završetak utakmice na Uroševcu, tadašnjem nogometnom igralištu na kojem je danas KTC.
Kredit po kredit i kuća se dovršavala, kao i namještala uređajima koji su se tih godina počeli masovno useljavati u kuće tadašnjih Pakračana kao što je televizor, usisavač, stroj za pranje rublja i slično.
Kao kod svih - „fićo“ prvi auto
Godine 1974. tako je došao i red na kredit za prvi automobil, a koji drugi nego „fićo“. Od tada Štorovi, mada Ivanka ne vozi, nisu bili nikada bez automobila. Promijenili su ih pet, a i danas Tonči vozi Punto. S automobilom je bio dokučiv i Jadran, pa su Štorovi koristili pogodnost za ljetovanja u sindikalnim odmaralištima koje su nudile tadašnje pakračke i lipičke tvrtke i ustanove promijenivši na taj način desetak jadranskih lokacija.
Uhodani životni ritam, koji je skoro narušen početkom 70-tih godina kada su Štorovi pravili papire za odlazak u Australiju, ali se Tonči predomislio, počeo se mijenjati 1983. godine kada je iz kuće otišao sin Davor koji je prethodne godine oženio sugrađanku Dubravku, rođenu Biljan, kasniju dugogodišnju bankarsku službenicu. Dvije godine kasnije iz kuće na studij medicine u Zagreb je otišla i kćer Branka i od tada Štorovi, izuzevši prvo vrijeme vikende kada studenti dolaze kući, žive sami. Majka Ivanka nije bila sretna izborom studija svoje kćeri. No moglo je i gore jer je Branka najprije htjela upisati srednju medicinsku školu što nikako nije bilo prihvatljivo majci, jer kao dugogodišnja medicinska sestra na odjelu, znala je da sestre najviše rade i da su za sve krive upravo one. No nije se suprotstavila izboru kćeri, kao što se niti pet godina ranije nije miješala u sinovljev izbor automehaničarske škole u Daruvaru i njegovog kasnije odustajanja od studija strojarstva. Godine 1988. udala se Branka za Tihomira što je bio definitivno znak da će godinama građena kuća u Gupčevoj ostati dom samo za Ivanku i Tončija, jer je Davor već gradio kuću na Praulji.
Nove generacije Štorovih
Tih osamdesetih godina počela je stizati i sljedeća generacija Štorovih. Prvi od unuka se rodio Davorov sin Marko (1982.) i Igor (1989.), a potom i Brankini sinovi Ivan i Matija. U ovoj jubilarnoj bračnoj godini dodatno veselje je u travnju rođenje prvog praunuka i trenutno četvrte živuće generacije Karla, sina nedavno vjenčanih Marka i Valentine. Kao što je danas sve češća praksa, mali Karlo je bio u svatovima svojih roditelja održanim u kolovozu.
No onaj ustaljeni životni ritam, kao i svim Pakračanima, narušen je ratne 1991. godine. Oboje Štorovih se 27. rujna vratilo sa svoje, kako se kasnije ispostavilo, zadnje smjene u pakračkoj psihijatriji. Zbog siline minobacačke i mitralješke pucnjave preko Pakre se više nije moglo, pa su nakon što je evakuirana pakračka psihijatrija i oni napustili Pakrac. Vratili su se u lipnju 1992. godine u svoju oštećenu kuću u kojoj su živjeli prvih mjesec dana bez struje i vode, a kasnije još neko vrijeme bez plina i telefona. Ali su bili kod kuće.
Ivanka je odbila da se zajedno sa suprugom odu slikati pred pakračku psihijatriju u kojoj su zajedno imali 71 godinu radnog staža, kako ona kaže, ipak ugodnog. Jer preteška joj je i sama pomisao da ta zgrada sada u ruševnom stanju zjapi prazna mada i to ima jednu svoju prednost. Da su u njoj još pacijenti i osoblje iz vremena kada je ona radila, boji se da bi ih, iako sada zbog oštećenja kukova teško hoda uz pomoć štapa, povremeno obilazila.
Najveća radost djeca i unučad
I kada bi se moglo, u životu ništa bitno ne bih mijenjala, kaže Ivanka ističući da su najveća radost uvijek bila, najprije djeca, a potom unučad. A upravo ove godine joj se ispunila jedna od većih želja posljednjih godina, oženio se najstariji unuk Marko što mu je baka, kako sama kaže, već godinama predbacivala. Stoga je i proslava 60. obljetnice braka koju je 8. rujna u svojoj kući pripremio sin Davor bila veselija.
Vjerojatno su mnogi koji su pročitali ovu životnu priču Štorovih u njoj prepoznali i život svojih roditelja ili nekih od bližih obitelji. Naravno jer je riječ o „posve pakračkoj obiteljskoj priči“. Samo što ova traje ipak duže nego što smo to navikli. I neka tako ostane još godinama.
- PIŠE: Pakrački List
- 892
Ritual posjeta pakračkoj tržnici četvrtkom građani Pakraca i Lipika mogu iskoristiti i za besplatnu zdravstvenu blic-kontrolu koju povodom obilježavanja Svjetskog dana srca provodi Zavod za javno zdravstvo sa studentima zagrebačkog Medicinskog fakulteta, Domom zdravlja, udrugama Zdravi život i LiPa te učenicima 5. razreda medicinskog usmjerenja Srednje škole Pakrac.
Od 10 do 11,30 moguće je prekontrolirati krvni tlak, odrediti vrijednosti šećera u krvi, doznati relativni indeks tjelesne masnoće i indeks tjelesne mase ili se samo posavjetovati uz stručne promotivne materijale.
Ove se godine Svjetski dan srca obilježava pod sloganom „Budi heroj srca…Obećaj“, kojim se svi pozivaju da prigodom obilježavanja ovog dana obećaju sebi i svima oko sebe da će živjeti zdravijim načinom života. Bolesti srca i krvnih žila su najčešći uzrok smrti u svijetu. U našoj županiji svake godine više od polovice umrlih, umire zbog bolesti kardiovaskularnog sustava. Mnoge kardiovaskularne bolesti mogu spriječiti uvođenjem samo nekoliko jednostavnih dnevnih promjena.
- PIŠE: Pakrački List
- 851
Sudeći po dosadašnjem tijeku prijava ove godine sajam „Slavonski banovac“, koji se održava po 11. put, bit će ponovo masovniji po broju izlagača, broju učesnika u „Grahfestu“ i uopće po broju drugih sudionika u odnosu na prethodne.
Kako nam je rekla Gabrijela Seleši Sabo, tajnica Turističke zajednice Pakrac, do sada se prijavilo više od 50 izlagača, što je više od polovine broja lani kada ih je bilo oko stotinu. To pokazuje veliki interes, jer kako je rekla, dosadašnje iskustvo je da većina prijava dođe posljednjih nekoliko dana roka koji je ove godine 11. listopada. Dosadašnje prijave dolaze iz kontinentalnih hrvatskih županija, ali iz Istarske te Primorsko-goranske. Uglavnom je riječ o standardnom sajamskom asortimanu, ponajviše gastro-etno ponuda.
Turistička zajednica organizira i već uobičajeni srednjevjekovni dio u kojem će ove godine osim domaćih vitezova Slavonskog banovca sudjelovati ponovo i vitezovi Grada Ružica iz Orahovice, Koprivnički mušketiri i haramije te po prvi put i iz inozemstva, Bosne i Hercegovine, odakle dolazi Red vitezova kraljevskog grada Jajca. Međunarodni karakter sajmu će davati i izlagači na prodajnim štandovima iz BiH te ponovo naši prijatelji Slovaci.
Za Grahfest, rekao je Davor Lepka, 15 dana prije održavanja sajma je stiglo 44 prijave, što organizator, Udruženje obrtnika Pakraca i Lipika, ocjenjuje dobrim te očekuju da će do posljednjeg dana prijava (mob. 098 869 286) 16. listopada biti premašen lanjski broj kada se natjecalo 82 ekipe.
Kotizacija za sajam je 50 kuna za što ekipa dobiva 1,5 kg graha, 1 kg dimljenog mesa, 20 zdjelica s priborom, pregaču i kruh. Osim kotlića prva nagrada je i dvodnevni boravak za 6 osoba u apartmanu u Novom Zvečevu.
Osim Grahfesta obrtnici za sajam najavljuju i dolazak 15- tak njihovih strukovnih gradskih udruženja od Vukovara do Trogira od kojih će se većina predstaviti svojom gastro ponudom.
Kao što smo već pisali radi radova na glavnom gradskom trgu sajam ove godine seli na novu lokaciju u Ulici Matice hrvatske i na prostor oko tržnice.
Kotlići za Grahfest će biti smješteni na južnom dijelu kolnika duž cijele Ulice Matice hrvatske, preko puta njih, kao i na prometnicima zapadno i sjeverno uz zgradu tržnice nalazit će se prodajni štandovi. Dječji kutak (lunapark, dječji prodajni asortiman, slatkiši) nalazit će se na sjevernom parkiralištu tržnice. Na glavnom parkiralištu tržnice će se nalaziti glavni šator gdje će se u 13 sati održati svečanost otvaranja uz kulturno-umjetnički program te navečer koncert Zlatka Pejakovića.
Viteške igre i cjelokupni srednjovjekovni program će biti održan na livadi između parkirališta tržnice i „projektnog biroa“, a na rubu tog prostora nalazit će se gastro ponuda, ponovo „Veprova glava“, štandovi pakračkih udruga i obrtničkih udruženja.
- PIŠE: Pakrački List
- 884
Početkom ovog tjedna pakrački obrtnik Autoprijevoznik Vlado Amić je kao izvođač radova otvorio dva nova gradilišta na pakračkim prometnicama.
U bivšem industrijskom dvorištu „Papuka“, budućoj novoj poduzetničkoj zoni, gradi se cesta, počevši od prijelaza preko pruge kod bivše porte pa 350 metara u unutrašnjost prema sjeveru. Riječ je o asfaltnom kolniku širine pet metara. Vrijednost ovih radova koji bi trebali biti gotovi do kraja godine je sa stručnim nadzorom 657.000 kuna od čega 340 tisuća financira Ministarstvo regionalnog razvoja i europskih fondova, a 317.000 gradski proračun.
U tijeku je priprema izgradnje slične prometnice od „Papukove“ porte na jug prema bivšem skladištu stolica čija izgradnja bi također trebala početi ove jeseni, reko je Saša Lapaš, stručni referent u Odsjeku za graditeljstvo i stambeno-komunalnu djelatnost.
U Prekopakri u Ulici Stjepana Širca isti izvođač započeo je izgradnju pješačkog nogostupa. Riječ je nastavku istoga počevši od kućnog broja 32 do kućnog broja 64, dužine 285 metara i širine 1,4 metara namijenjenog isključivo pješacima. Paralelno s nogostupom rješavat će se i odvodnja oborinskih voda te izmještanje stupova električne mreže koji se nalaze u pojasu nogostupa. Vrijednost radova koji bi trebali biti gotovi do kraja godine i koje financira gradski proračun je 292.000 kuna.
- PIŠE: Pakrački List
- 1621
Prigodnom svečanošću jučer je u prostoru „Poduzetničkog inkubatora 2“ obilježena godišnjica rada pakračke tvrtke „Linteo“, koja se od listopada prošle godine bavi proizvodnjom svih vrsta promotivnih materijala tekstilne kategorije. Filijala je to zagrebačke tvrtke „Umbra design“, poznatog hrvatskog „igrača“ u svijetu promo-programa koja svojim proizvodima opskrbljuje važnije hrvatske klijente.
Letimičnim pogledom na jučerašnjem izložbenom panou pakračkog „Lintea“ moglo se vidjeti reklamnih majica, platnenih vrećica, sportskih torbi kao i ostalih tekstilnih proizvoda s natpisima poznatih hrvatskih, ali i svjetskih brendova što podrazumijeva visoku kvalitetu izrade u koju je prste umiješala i ova mala pakračka tvrtka.
„U Pakracu vršimo kompletnu uslugu krojenja i šivanja širokog asortimana sve do dotiska koji prepuštamo stalnim partnerima u Zagrebu, iako za manje količine postupno uključujemo i pakračke obrtnike koji se bave srodnom djelatnosti. Posla ima, od početnih pet zaposlenih kroz godinu smo stigli do sedam. Od početnih pet strojeva danas imamo osamnaest, a ukupno gledajući radimo na nekih 80-90% kapaciteta. Rad se zasad odvija samo u prvoj smjeni i eventualno prve subote u mjesecu, ako to posao zahtjeva. Raduje me da narudžbe rastu, kao i to da smo postigli željenu kvalitetu izrade i držim da je pred nama sjajna perspektiva“ rekao nam je Srećko Žulj, direktor pakračke tvrtke.
Potvrdila nam je to i Ivana Žulj Knežević, vlasnica zagrebačkog Umbra design, tvrtke koja zaprima poslove i prosljeđuje ih u Pakrac, te konačnici vrši plasman finalnog proizvoda po zemlji i inozemstvu. „Gledamo sve više prema van, redovni smo na europskim sajmovima gdje sklapamo nove poslove, privlačimo nove poslovne partnere i produžujemo suradnju s postojećim, a konačan cilj nam je internacionalizacija poslovanja u što većem postotku. Naš proizvod vani sve više prepoznaju pa iako smo u ovom segmentu poslovanja skuplji od Turaka ili Kineza, nemjerljivo smo kvalitetniji te brži u isporukama. Kvaliteta je ono na čemu inzistiram, pa zato i Pakračani dolaze na česte blic-obuke da bi mogli pratiti visoke standarde. Plan nam je u budućnosti sve velike poslove raditi u Pakracu. Kroz nekoliko godina ovdje vidim rad u tri smjene uz nove strojeve i dodatna zapošljavanja. Temelji su postavljeni i nema razloga da se to ne dogodi“, najavila je Žulj Knežević i posebnu zahvalu uputila djelatnicima PCP-a na čelu s direktorom Vladimirom Gazićem na inzistiranju da se proizvodnja pokrene baš u Pakracu, gradu s poznatom tekstilnom tradicijom…
