Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 03. prosinca 2019; 936

Festival duhovne glazbe “Hodočašće u došašće” koji se održava 22. godinu za redom, bit će upriličen 7. prosinca u Hrvatskom domu "Dr. Franjo Tuđman" na kojem će, uz domaćine članove pakračkog župnog zbora Vita Nova, nastupiti još šest vokalno-instrumentalnih skupina.

Ovaj glazbeno-duhovni susret započet će svetom misom u 17,30 sati u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koju će predvoditi požeški biskup mons. dr. Antun Škvorčević, a vjernici će prije mise u 17 sati imati prilike i za svetu ispovijed. Koncert je zakazan u 18,30 sati na kojem će vjernici moći uživati u duhovnoj glazbi, a koja je ujedno priprema za nadolazeći blagdan Božića.

Kao i ranijih godina, medijski pokrovitelj festivala “Hodočašće u došašće” je Hrvatski katolički radio, a organizator ovog duhovnog događaja je pakračka župa i glazbena skupina “Vita Nova” uz pokroviteljstvo Grada Pakraca.

I danas je ovaj glazbeno-duhovni susret dio pastoralnog programa za mlade Požeške biskupije, a prvi festival organiziran je 1998. godine.

: PIŠE: Pakrački List; 30. studenog 2019; 1204

Paljenjem prve adventske svijeće večeras na Trgu dr. Franje Tuđmana započeo je program božićnih događanja koji narednih mjesec dana organizira Grad Pakrac, Turistička zajednica i druge kulturne institucije.

Događaj pod nazivom „Svjećice u došašću“, uz 80-tak nazočnih građana otvorio je prigodnom molitvom pakrački župnik Jozo Zorić, a u nastavku skromne i dostojanstvene svečanosti božićnom ugođaju doprinijeli su članovi KUD-a „Seljačka sloga“ iz Prekopakre otpjevavši narodne božićne pjesme dok su članice udruge Hrvatska žena Prekopakra prisutne počastile kolačima i kiflicama, poslužene uz kuhano vino i čaj. Već ranije prostor oko spomenika dr. Franji Tuđmanu uredile su za ovu svečanost i pripremile članice Zajednice žena „Katarina Zrinski“ Pakrac.

Preostale tri adventske svijeće bit će zapaljene na istom mjestu subotama 7. prosinca u 17 sati, 14. prosinca u 17,30 sati, a paljenje 4. adventske svijeće je predviđeno za 21. prosinca u 17,30 sati pri čemu je svaka od njih istoga dana, prije ili poslije, popraćena prigodnim programom kako smo to objavili nedavno u adventskom programu Grada Pakraca.

: PIŠE: Pakrački List; 29. studenog 2019; 1472

Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana posljednjeg tjedna studenog uručene su u Ministarstvu zdravstva dvije službene potvrde i priznanja o zadovoljavanju kriterija kvalitete.

Najprije 21. studenoga su u Ministarstvu zdravstva objavljeni rezultati vanjske procjene pokazatelja DLI6 koji se provodi u sklopu Programa poboljšanja kvalitete i djelotvornosti pružanja zdravstvenih usluga vezano uz zajam Svjetske banke. Vrednovanje je obavljeno, osim u pakračkoj bolnici, još u 32 akutne bolničke zdravstvene ustanove u razdoblju od 29. svibnja do 19. srpnja 2019. godine. Na svečanosti u Ministarstvu predstavnicima bolnica (na stranicama Ministarstva ne kaže se koliko) uručena je potvrda o zadovoljavanju potrebnih kriterija uspostavljenosti sustava kvalitete zdravstvene zaštite, a primila je je i Ivana Žili, pomoćnica ravnateljice za kvalitetu.

Nadalje, 27. studenog Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana uručeno je priznanje za uspješno provedenu reocjenu u programu „Rodilište-prijatelj djece“.

Program „Rodilište-prijatelj djece“ je globalna inicijativa Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a, u koju se Republika Hrvatska uključila 1993. godine s ciljem zaštite, promicanja i podrške dojenju, a pakračka bolnica je taj status prvi put dobila u studenom 2011. godine. Od tada ove godine je prvi put Ministarstvo obavilo ponovno utvrđivanje ocjene ispunjava li rodilište pakračke bolnice uvjete (10 stručnih i etičkih kriterija). Od 31 rodilišta u Hrvatskoj status i priznanje je dobilo deset, dok su ostala ili u postupku ili se nisu niti kandidirala.

Svečanoj dodjeli priznanja za obnovljen naziv „Rodilište-prijatelj djece“ u srijedu u Ministarstvu uz nazočnost državnog tajnika prim. Željka Plazonića, predstojnice Ureda UNICEF-a za Hrvatsku Regine M. Castillo, prim. Anite Pavičić Bošnjak, voditeljice Odjela za podršku dojenju Banke Humanoga mlijeka KBC Zagreb i dr. Sanje Predavec, voditeljice Službe za organizaciju primarne zdravstvene zaštite, predstavnicima deset rodilišta su uručena priznanja o obnovi naziva „Rodilište-prijatelj djece“: OŽB Vukovar i bolnice hrvatskih veterana, OB Zabok i bolnice hrvatskih veterana, OŽB Našice, OŽB Požega, OŽB Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, OB Pula, OB „Dr. Ivo Pedišić“ Sisak, DZ Metković, OB Dubrovnik i OB i bolnice branitelja Domovinskog rata Ogulin.

: PIŠE: Pakrački List; 28. studenog 2019; 1419

Prije osam dana na portalu, a dan kasnije i u novinama, objavili smo tekst „GLASNA RAZMIŠLJANJA: Trgu ime Slavonski banovac“ koji se odnosio na još neslužbenu inicijativu da se sadašnji Trg bana Josipa Jelačića nakon preuređenja preimenuje u naziv novca koji je u 13. stoljeću kao prva hrvatska kovanica kovan u Pakracu. Tada smo vas, nudeći neke od argumenta „za“ i „protiv“ pozvali da ideju komentirate na društvenim mrežama. Do danas se odazvalo 25 čitatelja pri čemu su samo dva negativna, jedan neutralan, a 22 pozitivna. Neki čitatelji iznijeli su i velike pohvale.

Što se tiče onog jednog, kojeg smo ocijenili kao neutralnog, čitatelj u njemu raspravu usmjerava na potrebu prikupljanja mišljenja od samih stanara koji bi time bili izloženi trošku promjene osobnih dokumenta. Dosadašnja praksa prilikom promjena imena ulica ili trga (primjer Trg Ivana Pavla II) u gradskoj upravi je bila takva da taj trošak snosi gradski proračun, a to se izrijekom kaže i u odluci sa zadnje sjednice vijeća prilikom imenovanja Ulice Alojzije Janković. Dakle ta dilema je otklonjena.

Kako ne bismo samo gradskim vijećnicima prepustili pravo da odlučuju o imenu glavnog gradskog urbanog prostora, ili kako bismo im u tome pomogli, zatražili smo mišljenje i struke te zamolili Jelenu Hihlik, ravnateljicu Muzeja grada Pakraca, Stjepana Benkovića, predsjednika Povijesnog društva Pakrac-Lipik, Danelu Vujanić, višu stručnu savjetnicu konzervatoricu za nepokretna kulturna dobra pakračkog ureda Konzervatorskog odjela u Požegi, Duška Kličeka, autora brojnih knjiga o pakračkoj povijesti, i dr. sc. Vijoletu Herman Kaurić, višu znanstvenu suradnicu u Hrvatskom institutu za povijest, bivšu pakračku srednjoškolku i autoricu knjige „Krhotine povijesti Pakraca“, najstudioznijeg istraživanja pakračke povijesti, da se uključe u raspravu. Ukratko, struka se izjasnila pozitivno, pri čemu posebno skrećemo pažnju na tekst dr. Herman Kaurić (oprema redakcijska) koja si je dala truda da i šire od samog naziva elaborira izgled tog, nazovimo ga, spomenika banovcu i samog budućeg izgleda trga. Vaše daljnje rasprave na društvenim mrežama su dobrodošle.

JELENA HIHLIK: Asocijacija na važan dio povijesti

Pozdravljam inicijativu da se novouređeni glavni gradski trg prozove Trg slavonski banovac. Trg kao najznačajnije, središnje mjesto grada trebao bi nositi upečatljivo ime koje bi sada mogli povezati uz vrlo značajnu činjenicu iz pakračke povijesti. Naime, Pakrac je grad u kojem se još u 13. Stoljeću kovao slavonski banovac, srebrni novac koji predstavlja vrh europskog kovničarstva i to u prvoj hrvatskoj kovnici novca. Upravo po ugledu banovca današnja moneta, uvedena u novoj hrvatskoj državi, nosi naziv kuna. Znači, Pakrac je grad u kojem se još u 13. stoljeću iskovala prva hrvatska kuna. Kako srednjovjekovne utvrde više nema bilo bi zaista zgodno zadržati u imenu trga, naziv slavonskog banovca koji upravo asocira na ovaj važan dio pakračke povijesti. Na taj način bismo mogli dodatno promovirati ovu značajnu povijesnu činjenicu i kroz nju dodatno prezentirati svoj grad. Osim toga, kroz povijest je ovaj trg, inače nastao ispred zidina srednjovjekovne utvrde, bio stotinama godina važno mjesto trgovanja i sajmovanja što predstavlja dodatni argument za imenovanje trga po novcu. Kada bi se ostvarili i planovi o budućem arheološkom parku na mjestu nekadašnje utvrde bilo bi zaista prigodno da i trg ispred ovog parka, koji će prezentirati razvoj Pakraca, dobije ime po novčiću kovanom upravo u toj utvrdi u jednom od najznačajnijih razdoblja razvoja grada.

DANELA VUJANIĆ: Dodatni značaj kovnici novca

Mišljenja sam da bi bilo dobro da se Trg bana Josipa Jelačića preimenuje u Trg slavonskog banovca. Budući da je u Pakracu bila prva kovnica novca, bilo bi dobro tome dati veći značaj, a tome bi pridonijelo preimenovanje glavnog trga u Trg slavonskog banovca. Baš zbog toga što će se na trgu nalaziti svojevrsna skulptura slavonskom banovcu, dobro je da baš ovaj trg nosi to ime. Gotovo svaki grad u Hrvatskoj ima trg ili ulicu bana Josipa Jelačića, tako da bi bilo dobro da Pakrac ima autentično ime glavnog trga.

STJEPAN BENKOVIĆ: Promjena bez političkih konotacija

Smatram da promjena naziva trga ne bi trebala predstavljati neki veći problem ako postoji konsenzus gradske vlasti i nema nekog većeg protivljenja građana. U prilog joj ide i sama činjenica da promjena nema političkih konotacija. Poznato mi je da grad već desetak godina brendira slavonski banovac kao svoju najveću prepoznatljivost, pa ovo shvaćam samo kao nastavak tog procesa. Osim toga, ako se ime uklapa u novi izgled trga onda je to još jedan argument za promjene. Imena ulica i trgova su se često mijenjala kroz povijest. Smatram da se pogriješilo prilikom prijašnjih izmjena imena ulica i trgova kada su, u nedostatku inspiracije i stručnosti, brojne ulice i trgovi nazvani ustaljenim hrvatskim povijesnim imenima koje nose i ulice brojnih hrvatskih gradova. Smatram da ovaj grad zaslužuje da se mnogo više ulica i trgova naziva originalnim, važnim osobama i događajima iz stvarno bogate pakračke povijesti. Nažalost, problem je što će promjena adrese ići na teret pojedinih građana, a tu bi na određeni način trebao pomoći sam grad. Ako se mene pita: za ili protiv, u nekom povijesnom i promidžbenom kontekstu odgovaram sa za.

DUŠKO KLIČEK: Jedinstveno i prepoznatljivo

Razmišljanje da se glavnom gradskom trgu dade novo ime - „Slavonski banovac“, mi se čini vrlo zanimljivim i po mnogo čemu opravdanim. Naime, to bi bilo jedinstveno i prepoznatljivo ime najljepšem gradskom trgu i posebno samo za Pakrac.

Time bi se, vjerojatno konačno, dio bogate pakračke povijesti nastavio vraćati na ulice ovog našeg lijepog grada. Povezano mi je to i sa arheološkim nalazima upravo na tom mjestu koji otkrivaju i potvrđuju našu prošlost.

Osim toga, vjerujem da takva imena neće biti podložna bilo čijim idejama ili uvjerenjima, kao što je sve to prolazila naša glavna ulica koja je bila nekako rezervirana za sve pakračke vlasti i velikane iz ideologizirane naše prošlosti.

Vjerujem da će i naši sugrađani prihvatiti ovu promjenu i da će u narednom vremenu u svakodnevnom životu i sami nadograđivati ovaj brend s kojim se trebamo ponositi.

DR. SC. VIJOLETA HERMAN KAURIĆ: Ideja dobra, sporna realizacija

Pomalo sam iznenađena što ste me se sjetili obzirom da je od promocije moje knjige o Pakracu prošlo 15-ak godina, nakon koje su prestali gotovo svi kontakti s mojim bivšim gradom, naravno izuzev onih osobnih, obiteljskih. Kako je Pakrac i dalje sporedna tema mojih istraživanja, moje mišljenje o preimenovanju Trga bana Jelačića u Trg slavonskog banovca manje je stručno, a više je osobno stajalište izgrađeno tijekom dugogodišnjeg bavljenja istraživanjem prošlosti i pokušaja implementiranja povijesnih saznanja u svakodnevni život.

Jedan od primjera pozitivne prakse u Hrvatskoj je i pokušaj povezivanja imena grada Pakraca s kovnicom slavonskih banovaca i samim banovcem, iako je postojanje same kovnice novca na prilično klimavim znanstvenim nogama. Fizički nalaz banovca na području grada nije sporan, tako da temelj priče o novčiću nije upitan. Dodatna znanstvena istraživanja bi osnažila ili opovrgla tvrdnju o kovnici, što bi se u oba slučaja dalo uklopiti u postojeći narativ o povijesti grada, dok će arheološka iskapanja koja se provode zadnjih nekoliko godina sigurno donijeti nove, zanimljive spoznaje o srednjovjekovnom Pakracu koji će cijelu priču učiniti još zanimljivijom. Zbog svega navedenoga, a i onoga što je do sada učinjeno na promociji Pakraca i banovca, smatram da ne bi bilo loše promijeniti ime gradskoga trga. Doduše, ako me sjećanje ne vara, tu adresu uglavnom imaju poslovni subjekti i gradske institucije, što bi njima znatno zakompliciralo život jer moraju mijenjati sve službene memorandume, dok bi utjecaj na život običnih gradana bio neznatan. Privremeno brisanje bana Jelačića iz registra pakračkih trgova, koliko god ono potrajalo, ne smatram tolikom preprekom jer je ban Josip Jelačić jedan od hrvatskih uglednika s najvećim brojem ulica i trgova prozvanih po njemu, ne samo u Požesko-slavonskoj županiji nego u Hrvatskoj općenito. Trg slavonskog banovca imao bi samo Pakrac, što bi bilo jedinstveno u Hrvatskoj, a vjerojatno i u svijetu.

Medutim, nekoliko drugih stvari smatram spornim u ovom cijelom projektu preuređenja trga na koje bih vam skrenula pažnju iako me niste pitali.

Prije svega, smatram da je beton posve neprimjeren odabir materijala za izradu replike banovca. Njegova cijena jest njegova najveća kvaliteta, ali obzirom da živim u Novom Zagrebu svakodnevno se susrećem s betonom i vidim njegovu promjenu izgleda nakon nekoliko godina, da ne kažem desetljeća, boravka na otvorenom. Ne razumijem zašto se išlo na tako megalomansku veličinu replike od skoro 3 metara, što je izuzetno skupo, umjesto da je planiran i napravljen manji odljev u kvalitetnom materijalu otpornom na atmosferilije. Kvalitetu materijala smatram važnom i zbog činjenice da će se banovac nalaziti u neposrednoj blizini kipa Vanje Radauša ,,Ranjeni borac‘‘, koji je vrhunsko umjetničko djelo, što god tko mislio o njegovoj simbolici.

I za kraj, nisam sigurna da razumijem viziju arhitekata prema kojoj su sva tri spomenika (Radaušev kip, banovac i spomenik braniteljima) zgurana na južnu stranu trga. Prema njima, sjeverna strana trga ostaje bez ikakvog spomenika, što mi se ne čini primjerenim, osim ako nije u planu postavljanje još spomenika. Moje (ne)stručno mišljenje je da je cjelokupni prostor dovoljno prostran i prozračan što daje izvrsnu podlogu da svaki od tri spomenika stoji zasebno, dovoljno daleko jedan od drugoga i tako blistaju u punom sjaju. Ali kao što rekoh na početku, to je samo moje mišljenje.

: PIŠE: Pakrački List; 27. studenog 2019; 1049

„Biti in“ je elektronska brošura za osobe s invaliditetom nastala u suradnji KPD „Sloge“ i Grada Pakraca uz poticaj Zaklade „Slagalica“ iz Osijeka, a Dubravka Špančić, tajnica Sloge“ ju je predstavila sinoć u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđman uz nazočnost pakračke gradonačelnice Anamarije Blažević te predstavnika „Slagalice“ i Udruge slijepih i slabovidnih osoba Pakrac- Lipik.

Riječ je o, za sada, samo digitalnom izdanju u kojem se na 18 stranica objašnjavaju osnovni pojmovi vezani uz status invalidnih osoba, te institucije i način ostvarivanja raznih prava vezanih uz taj status koji se odnosi na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, poticaje za zapošljavanje, ali i povlastice u javnom prijevozu i niz drugih prava za koje mnogi niti ne znaju. Takvim pristupom sigurno će, osim osnovnih saznanja o njihovim pravima, invalidnim osobama i njihovim obiteljima uštedjeti znatno truda i vremena u ostvarivanju prava i to je zapravo najveća vrijednost ovog vrlo korisnog vodiča kojeg građani od danas mogu pronaći na internetskim stranica KPD „Sloge“ i Grada Pakraca. Osim truda, ponajviše Dubravke Špančić, ali suradnika, zaposlenika pakračkih institucija koje se bave pravima invalidnih osoba i udruga s tog područja, brošura nije koštala nikoga ništa.

Dubravka Živanović iz Zaklade „Slagalica“, koja je podržala ovaj projekt, sinoć je na predstavljanju istaknula da oni i materijalno često pomažu projekte koji za cilj imaju pomoć u svakodnevnom životu osobama s invaliditetom, ali ih najviše veseli kada se s tim problemom bavi sama zajednica, a Pakrac je u tome dobar primjer.

Anamarija Blažević je zahvalila Zakladi na podršci, KPD „Slogi“ na uloženom trudu koji je rezultirao jednostavnom, prepoznatljivom i lokalno veoma upotrebljivom brošurom. Ona je podsjetila da smo u proteklih 25 godina od rata rješavali uglavnom njegove negativne posljedice, ali da je sada došlo vrijeme i da se bavimo raznim stvarima koje predstavljaju nadogradnju pri čemu je razbijanje raznih administrativnih barijera dio toga što pokazuje i slučaj iz njene prakse jer još uvijek u gradskoj upravi nisu došli do odgovora kako prioritetno, a zakonski regularno, zaposliti osobu s invaliditetom. Stanko Kovačić, predsjednik Udruge slijepih, ponovo je podsjetio na loš materijalni položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj gdje postoje uglavnom samo papirnate odredbe koje se u praksi ne mogu pronaći naglasivši da je Slovenija nedavno o trošku proračuna zaposlila 90 asistenata za slijepe osobe.

Promocija brošure popraćena je projekcijom filma za djecu “Nevjerojatna priča o divovskoj kruški“.

: PIŠE: Pakrački List; 27. studenog 2019; 1574

Oko dva mjeseca nas dijeli od još jedne visoke godišnjice vezane uz bogatu prošlost Pakraca, kakvom se ne mogu podičiti, ma koliko to htjeli, mnogi nam slični gradovi. Prošle su, naime, 123 godine od prvog spominjanja organiziranog čuvanja djece, odnosno, 120 od druge dozvole za privatno čuvalište djece u Trgovištu Pakrac. Prvu dozvolu dala je 15. siječnja 1896. godine Kraljevska zemaljska vlada, odjel za bogoštovlje i nastavu, udovi Hedvigi Tuškan da u Trgovištu Pakrac može otvoriti privatno čuvalište za malu djecu. Druga je izdana 31. 12. 1899. godine Elizi Schrenger, rođenoj Wallach. Ako ostavimo daleku prošlost tijekom koje je vjerojatno bilo još sličnih privatnih „čuvališta za malu djecu“, novija povijest, neprekinuta sve do današnjih dana, počinje 1952. godine kada je, na inicijativu „Društva naša djeca“, s radom počeo dječji vrtić u zgradi pod Kalvarijom.
Povod je to da vam kroz razgovor približimo Višnju Klobučar, ravnateljicu Dječjeg vrtića Maslačak iz Pakraca, osobu koja je na čelu pakračke odgojno-obrazovne ustanove još od osamostaljenja Republike Hrvatske 1991. godine. Iako Višnju poznajemo kao javnu osobu iz društveno - političkog gradskog života, priča o ranim danima naovamo poslužit će da doznate još ponešto iz njezine riznice sjećanja ili ćete barem povući paralelu između vremena unutar dva stoljeća koja su mnogi od nas spojili.

[caption id="attachment_25534" align="aligncenter" width="391"] S bratom Damirom[/caption]

Višnja je rođena u Pakracu u obitelji Vjekoslava i Rozalije Mance koja je kompletirana dvije godine kasnije rođenjem sina Damira. Kako to već ide, redovno obrazovanje Višnja je odradila u Pakracu, s tim da se već nakon osnovne škole bavila mišlju da upiše srednjoškolski odgojiteljski smjer u Zagrebu. Obitelj je, međutim, imala zadnju procijenivši da je prerano za osamostaljivanje pa su zajednički dogovorili pohađanje pakračke gimnazije što je ionako, četiri godine kasnije, omogućilo ispunjenje djevojačkih snova kroz upis zagrebačke Pedagoške akademije – smjer predškola. Diplomiravši u roku stekla je zvanje – nastavnik predškolskog odgoja. Suprotno očekivanju, međutim, posao u struci čekala je razočaravajuće dugo.

Pričekala prvi posao

„Popriličan broj godina“, tvrdi i objašnjava: „Išla sam od 1982. godine po tzv. malim školama kojih je bilo na pakračko- lipičkom području, sve dok u lipičkom vrtiću nisam dobila posao na neodređeno na pola radnog vremena.” Skrasila se koju godinu kasnije u pakračkom vrtiću Ćirinović gdje je od kolegica zatekla Mariju Vitez s kojom je vodila skupinu od tridesetak djece različitih uzrasta. Tada su na pakračko-lipičkom području vrtićku uslugu osim onog matičnog nudili i vrtić u Ćirinoviću, na Kalvariji u vili Nemet te u Prekopakri, a pod pakrački vrtić pripadali su i vrtići u Lipiku i Poljani.

[caption id="attachment_25536" align="aligncenter" width="760"] S kolegicama: (s lijeva) Anka Ivošević, Vera Majlinger - Brnadić, Ana Papić te Mirjana Šubert[/caption]

„Sjećam se, direktorica vrtića tada je bila Milica Đurić, a od kolegica dobro pamtim gospođe Anu Pigl, Branku Barčan, Biserku Radanović, Dubravku Kelemen koja je tada bila na zamjeni, zatim Miru Kalvi i Ivanku Kordiš. Bile su tu i Vera Majlinger, Mirjana Šubert te Ana Papić.“Radna iskustva pamti vrlo dobro. „Bilo je to drugačije vrijeme. Vrtić su pohađala djeca većinom radničkih obitelji. Dolazili su poprilično dobro odgojena jer se nekada unutar četiri zida puno pažnje pridavalo tzv. kućnom odgoju pa je vrtić kao ustanova služio kao svojevrsna nadogradnja“, prisjeća se Višnja i kaže da su u takvim uvjetima i stručne vještine odgojitelja dolazile lakše do izražaja. Naročito se to odnosi na tada popularne poludnevne vrtiće koji su služili socijalizaciji djeteta. „Roditelji i vrtić bili su ravnopravni partneri, s vrlo jasno postavljenim granicama što tko radi. Nisu se roditelji, što se danas zna dogoditi, usudili miješati u stručni dio odgojitelja, a opet su pokazivali dovoljno interesa što im dijete jede, što radi u vrtiću, kako se ponaša kao i za ostale servisne informacije koje su im bile redovito prezentirane. Ostalo su prepustili stručnjacima. S druge strane vrtić se nije morao baviti onim temeljnim odgojem ili neprimjerenim ponašanjem jer je to odrađivala kuća“.

Crtić u 19,15 pa u krpe

Razliku tada i sada Višnja najbolje oslikava kroz maštovitost i kreativnost djeteta koja je tada bila poticana iz nužde, odnosno neimaštine. Ne klasične financijske, jer su svi imali podjednako, nego iz dostupnosti raznih sadržaja, gdje su ondašnji multimedijalni tadašnjoj djeci počinjali i završavali crtanim filmom u 19.15 sati prije večernjeg Dnevnika uz još poneku emisiju dječje tematike.
„I odgojitelji i djeca bili su upravo iz takvih razloga usmjereni na varijantu „sam svoj majstor“, pa su oslonjeni na vlastite kreacije prionuli izrađivanju raznih pedagoških pomagala. Radili smo razne kutijice, od njih dalje vlakove, kupili smo kestenje ili žireve, sricali brojalice ili pjesmice i tako poticali maštu i razvijali kreativnost djeteta. Danas je teško razveseliti ili zainteresirati dijete. Ono na neki način ima sve, od običnih igračaka do tehnoloških novotarija i teško je kod njega izazvati radost, želju ili ushićenje. Zato smatram da je posao odgojitelja danas zahtjevniji i teži, samim time i puno stresniji.“

Ratno imenovanje

Kraj osamdesetih godina i početak devedesetih Višnji budi dvojake osjećaje. „1988. godine sam se udala za Tomislava Klobučara, a godinu dana kasnije dobili smo i kćerku Tomislavu. Osim idiličnog obiteljskog života - jer živjeli smo uz obalu Pakre, tek pedesetak metara od mog radnog mjesta u Ćirinoviću - i na profesionalnom planu imala sam ambiciju. Prepuna energije, željela sam vlastite kapacitete ponuditi odgovornima i kandidirala sam se za direktoricu vrtića. Odbijena sam, naravno, odnosno nisam dobla tadašnju općinsku suglasnost…

[caption id="attachment_25535" align="aligncenter" width="438"] Obiteljska: uz supruga Tomislava i kćerku Tomislavu[/caption]

Uložila sam vrlo argumentirani prigovor, međutim, kako se sve to događalo u vrijeme početka oružanih sukoba u Pakracu, konačno sam rješenje i imenovanje dočekala u svibnju 1991. iz Ministarstva znanosti Republike Hrvatske. Dok je suprug Tomislav boravio na pakračkom ratištu, ja sam ratne dane pod radnom obvezom provodila u Kutini sve po naputku Ministarstva znanosti okupljajući raspoložive kolege odgajatelje. Okupila sam ih 19 i oni su pod radnom obvezom bili dužni popunjavati upražnjena stručna mjesta širom područja Republike Hrvatske. Ja sam istovremeno koordinirala rad te o tome podnosila izvješća Ministarstvu znanosti i Kriznom štabu i tadašnjem povjereniku za društvene djelatnosti Darku Kelemenu“, prisjeća se ratnih dana.

[caption id="attachment_25537" align="aligncenter" width="725"] Poslijeratni kolektiv: (stoje s lijeva) Mirko Faktor, Branka Poliganović, Ivanka Kordiš, Mira Kalvi, Dušanka Pjerabon i Višnja; (red dolje) Renata Opić i Žaklina Tutić[/caption]

Prve ravnateljske dane provedene u ratu i iskustvo prikupljeno u hodu bilo je dovoljno, čim je situacija u ratom razorenom gradu to dopustila, da se angažira na pokretanju rada vrtića na pakračko-lipičkom području. Najprije je zbog sigurnosnih razloga organiziran rad u područnom vrtiću u Badljevini.
„Povukli smo djelatnike, osim klasičnih vrtićkih usluga, radili smo i na nužnoj obnovi i uređenju stradalih vrtića na gradskim adresama Lipika i Pakraca. Vrlo brzo osposobljen je vrtić u zgradi Ćirinović za pakračku djecu. Kao ravnateljica vrlo sam ponosna i na činjenicu da smo osigurali značajnu financijsku pomoć za obnovu lipičkog vrtića od francuske humanitarne asocijacije „Partage“ u iznosu od 380 tisuća francuskih franaka. Bilo je to u svibnju 1992., a obnovljeni vrtić svečano je otvoren 21. prosinca iste godine. U to vrijeme rade vrtići Poljana, Lipik, Badljevina, Ćirinović i Prekopakra“.

Obnova, izgradnja, kadroviranje

Vidljivi pomaci u organizaciji rada te osposobljavanju ustanove nisu ostali nezamijećeni kod vladajućih gradskih struktura pa je uskoro Višnja nagrađena novim mandatom ravnateljice dječjeg vrtića. Teška vremena ne zaboravlja i ističe ponos što je dobila priliku raditi za boljitak i dobrobit djeteta.
„Nismo mi krivi što nam se dogodio rat, međutim krivi bismo bili da nismo uspjeli adekvatno zbrinuti djecu i kroz rekordno brzo obnovljene ustanove zbrinuti ih i odvojiti od turobne vanjštine i kolektivne depresije koje je tada vladala gradom“, kaže i tvrdi da je upravo tome poslužio njezin prvi i jedini mandat vijećnice u Gradskom vijeću Pakraca.

[caption id="attachment_25539" align="aligncenter" width="771"] Maskenbal polaznika vrtića u razorenom gradu[/caption]

„Baš to sam kroz rad u Vijeću nastojala prišapnuti odgovornima, ukazati na važnost postojanja ovakvih institucija na području grada – zbog djece. Nismo imali posebne psihološke centre niti stručnjake da rade s djecom koja su proživjela svašta, no možemo imati mali vrtićki svijet u kojem ćemo ih štititi i omogućiti im isto kao i ostalim vršnjacima širom Hrvatske – kvalitetan smještaj, program i kadar. Mislim da sam to svojim angažmanom na gradnji, izgradnji te kadroviranju i osigurala i to je moja najvažnija pobjeda svih ovih godina“, ponosna je i dodaje da je današnji posao ravnateljice ipak puno komotniji i komforniji, ali da je zato zadovoljština u teškim vremenima bila veća.
Danas je doba društvenih mreža, životni tempo je u višoj brzini, godine nose svoje. Roditelji imaju alate za uputiti kritiku na svakom koraku, bilo da su u pravu ili ne. Kako gleda na ovaj demokratski pomak u komunikaciji?
„Naravno da je komunikacija s roditeljima česta i određeni pritisak postoji. Međutim, valja shvatiti i odgojitelje jer su od njih danas daleko veća očekivanja. Djeca dobivaju u vrtić s godinu dana starosti i budu ovdje do škole. Neki borave i po 10 sati dnevno u vrtiću, jeste li svjesni koja je onda naša odgovornost u odgoju tog djeteta?“, kaže i poručuje da je uvijek otvorena za konstruktivnu kritiku, prijedlog, mišljenje ili inicijativu jer ponavlja da vrtić i roditelji moraju biti partneri koji se međusobno uvažavaju, sve u interesu djeteta.

Vrtić danas - rezultat poslijeratnog rada

Pakrački vrtić danas ima preko 200 djece raspoređenih na pet lokacija. Maslačak ima ukupno 13 odgojnih skupina, 45 zaposlenika i radno vrijeme od 5,30 do 21 sat.
„Samo sam netko tko je bio privilegiran dobiti priliku napraviti nešto za djecu. Cijelo vrijeme težim tome da iskoristim svaki moment da se predškola u Pakracu, vodeći se propisanim smjernicama, kvalitetom rada, uključenjem raznih stručnjaka u radu s djecom i roditeljima, pozicionira na nivo koji ima ona u Zagrebu. Jer naš grad to zaslužuje. Do tad ćemo takve nedostatke kompenzirati i amortizirati zajedno s roditeljima nastojeći da jedni drugima budemo partneri“, kaže Višnja koja danas u stolici ravnateljice Dječjeg vrtića Maslačak troši svoj sedmi četverogodišnji mandat čime je uvjerljivo najdugovječnija čelna osoba neke ustanove u Pakracu. Na upit sprema li se u mirovinu i fotelju prepustiti nekom drugom, samo se nasmijala. „Znate, meni je svih ovih godina u fokusu uvijek i jedino – dijete! I boljitak djeteta. Kad je tako onda niti jedan zadatak nije težak, koliko god energije on zahtijevao. A ja energije imam napretek…“