„Cijeli svoj radni vijek govorila sam učenicima da uče jezike jer ih oni obogaćuju, a biti prevoditelj odnosno sudski tumač je jako dobro zanimanje koje bi uvijek preporučila iako ponekad zna biti i naporno“, rekla je Davorka Lokner, umirovljena profesorica njemačkog i engleskog jezika, i jedna od više ovlaštenih sudskih tumača na našem području, koja ovaj posao u Pakracu obavlja od 1994. godine. Za razliku od prevoditelja, sudski tumač prevodi i ovjerava isprave koje će se koristiti u službene svrhe, s tim da treba prevesti vrlo vjerno ili približno najtočnije originalu. Pri tome mora poštivati tajnost podataka i ne smije nikome govoriti o onome što je prilikom prevođenja saznao, a podrazumijeva se i dobro poznavanje pravne terminologije i snalaženje u tom području, objašnjava profesorica Lokner.

Prijevodi mogu biti jednostavni, ali i vrlo komplicirani. Potrebno je poznavati zakonodavstvo i pravila države na čiji jezik se prevodi. Zanimljivo je recimo da su u Njemačkoj ocjene 5 i 6 negativne, tako da kad se prevodi naša svjedodžba, ne smiju se mijenjati ocjene, nego ostaju kakve jesu, a na dnu dokumenta se one obrazlažu, odnosno pojašnjava se da je odličan (5) u Hrvatskoj najveća ocjena. Također, postoji razlika i u nekim predmetima koji postoje u Njemačkoj a u Hrvatskoj ne, kao na primjer zemljopis i povijest koji su tamo jedan predmet, a kod nas dva, govori profesorica.

Nije više dovoljan samo rječnik

Posao sudskog tumača nekada i danas se dosta razlikuju. Suvremena tehnologija, pogotovo internet puno pomaže jer se lakše dođe do informacija, naročito kad se prevode stručni termini primjerice iz područja tehnike ili medicine. „To su područja koja su za mene kao profesoricu neistražena i nepoznata, tako da sam se nekad konzultirala sa jednim liječnikom oko medicinskih pojmova, a danas odem na internet i tamo pronađem prijevod riječi koje ne poznajem.“ Nije više dovoljno imati rječnik, iako su oni i dalje jako važni i još uvijek se upotrebljavaju. Sudski tumači moraju posjedovati jako puno rječnika i stručnih rječnika pa po potrebi riječi pronađene na internetu valja dodatno u njima kontrolirati i razjasniti.

Trenutno najviše prevodi diplome i svjedodžbe, vjerojatno iz razloga što sve više mladih ljudi odlazi raditi u inozemstvo, no često prevodi i razne potvrde, uvjerenja, rješenja, povremeno presude o razvodu braka, medicinsku dokumentaciju i slično. U komunikaciji s klijentima, profesorica kombinira mail i osoban kontakt. Najčešće joj dokumente šalju putem maila, a po gotovi prijevod dolaze osobno. Nužno je, objašnjava, da dokument bude originalan, a on se potom spaja sa prijevodom i ovjerava pečatom plave boje. Iako ne ulazi u istinitost dokumenata, sudski tumač je ovlašten u slučaju da je u dokumentu nešto obrisano ili križano staviti svoju napomenu.

Do prijevoda za dan ili dva

Na prijevod dokumenata se ne čeka puno, dan ili dva. „Ako mogu, dokument koji dobijem na prijevod odradim odmah, jer nikad ne znam što će mi u međuvremenu doći, no sve to se u dugom radnom stažu ponavlja, puno toga je već viđeno“, kaže profesorica Lokner i dodaje da prevoditelji rade vikendom i blagdanom ako to žele, s tim da to mogu i više naplatiti. No, ona takav rad ne naplaćuje, jer radi brzo i rado izlazi ljudima u susret te smatra da nije u situaciji da bi rad vikendom nekome dodatno naplaćivala. Ista stvar je i s cijenama. Cjenik je određen prema Pravilniku o sudskim tumačima, na koji prevoditelji dalje imaju pravo nadogradnje na uvjete prevođenja, kao što su noćni rad, vikendom, hitni prijevod…, ali i na težinu teksta pa tako one kompliciranije i stručnije mogu više naplatiti, no i u ovom slučaju profesorica naglašava da nastoji biti povoljnija od drugih jer joj je bitno da su klijenti zadovoljni.

Osim prevođenja službenih dokumenata, profesorica Lokner se bavi i prevođenjem raznih drugih stvari kao što su promidžbeni materijali, recenzije pa i knjige. Kod knjiga se prevoditelje uvijek pita da li im leži taj tip teksta, jer takvu materiju treba znati adekvatno prenijeti. Najveći izazov bilo joj je prevođenje 130 stranica Zakona o zaštiti podataka s njemačkog jezika, koje je morala odraditi u četiri tjedna, što je za nju bilo izuzetno iscrpljujuće, pogotovo što se radilo o materiji koja je tražila određena predznanja.

No, iako ponekad naporan, posao prevoditelja i sudskog tumača ima i puno lijepih trenutaka pa tako profesorica naglašava da ju posebno vesele vjenčanja, kojih je „odradila“ jako puno prevodeći i na njemačkom i na engleskom. Naime, ako su nevjesta ili ženik stranci, zadatak je sudskih tumača da prevode sve ono što govori matičar, a prisustvovati tako svečanom i veselom činu je uvijek poseban doživljaj.

Škola u lijepom sjećanju

Iako je tijekom svog života živjela i radila i u Bosanskoj Gradišci i u Zagrebu, profesorica objašnjava da joj najviše odgovara život u Pakracu, koji je mirniji, laganiji i nije preplavljena dokumentacijom pa si ritam prevođenja sama regulira. Nakon 25 godina rada u pakračkoj srednjoj školi, koja joj je ostala u lijepom sjećanju i gdje je imala priliku raditi sa jako puno dobrih učenika, od početka prošle godine je u mirovini iako umirovljeničke dane i dalje provodi aktivno. Puno čita, kako na hrvatskom, tako i na stranim jezicima, odlazi na kratke izlete po Hrvatskoj, a posao prevođenja radi četiri sata dnevno. „Jako volim svoj posao, koji me ispunjava i daje mi osjećaj zadovoljstva, a komunikacija s ljudima i daljnje svakodnevno usavršavanje ne dozvoljava mi da se u mirovini osjećam beskorisno“, kaže profesorica Lokner i dodaje da u svojoj mlađoj kćeri, pravnici po struci, ima nasljednicu koja se bavi prevođenjem i to uglavnom pravnih tekstova.