- PIŠE: Pakrački List
- 2402
Ove jeseni (rujan) je prošlo šest godina od kada je Jovan Ćulibrk ustoličen za Pakračko-slavonskog vladiku. Bio je to povod da ga upitamo za njegovo viđenje tog razdoblja, što smatra bitnim za to razdoblje i što se u tom vremenu promijenilo u lokalnoj pravoslavnoj crkvi.
Promijenilo se, hvala Bogu, mnogo toga. Ne samo u životu pravoslavnih vjernika koji ovdje žive i pravoslavne Pakračke eparhije, nego se promijenio značaj i mjesto Pakračko-slavonske Eparhije u pravoslavnoj crkvi i uopće. Recimo, na našem ustoličenju je bio i anglikanski londonski biskup – duhovnik kraljevske porodice Richard Chartres; dvije godine poslije toga obnovljeno južno krilo Vladičanskog dvora je posvetio Carigradski Patrijarh Vartolomej, druga ličnost hrišćanstva; veliki broj episkopa iz cijelog svijeta dolaze u Pakrac i Zapadnu Slavoniju. Naročito su prisutni episkopi Jerusalimske patrijaršije gdje smo dugo živjeli i koja je nama lično druga majka crkva. Ukratko, našoj Eparhiji je vraćen onaj značaj koji je ona kroz povijest imala po svom kulturnom i duhovnom blagu i nasljeđu.
Žive li pripadnici srpske nacionalne manjine bolje nego tada?
Oni žive onoliko bolje koliko su kretanja ka boljem u Hrvatskoj. Ne mogu živjeti ni mnogo bolje ni mnogo gore neovisno od države i društva u kojima žive. No, ima ih više u crkvi; više su prisutni na bogosluženju i u životu Crkve. Sigurno je da se raduju obnovi hramova i drugih drevnih ustanova koji postoje u Pakracu i drugdje u Zapadnoj Slavoniji. U tome se trude, prisutni su na radnim akcijama uređivanja hramova, manastira. Za ovih šest godina, četiri manastira su dobila svoja bratstva i sestrinstva, obnovljeni su brojni hramovi i to kod naroda nije ostalo neprimjećeno.
Sami ste započeli temu obnove objekata pravoslavne crkve. Gledajući izvana došlo je do velikih promjena u izgledu objekata pravoslavne crkve u Pakracu, počevši od Saborne crkve, Vladikinog dvora, do crkve na groblju na Gavrinici, ali i crkve u Grahovljanima, Dragoviću, itd. Što je u toj obnovi sada na redu i u kojoj dinamici i s čijim sredstvima će se odvijati daljnja obnova?
U obnovi na redu pročelja
Sljedeće je na redu obnova sjevernog pročelja Saborne crkve; upravo se postavljaju skele i ja sam beskrajno radostan zbog toga jer je vrijeme da se i mi uključimo u vizualnu obnovu centra grada. Poslije toga iduće godine ide uređenje glavnog, zapadnog, pročelja. Unutrašnjost je manje-više gotova i za najviše dvije godine očekujem posvećenje obnovljenog hrama. To je za nas velika i radosna stvar, posebice ako se sjećate kako je taj hram izgledao u vrijeme našeg ustoličenja, ali i zato što time doprinosimo i obnovi grada.
Naravno, tu je i Vladičanski dvor kao objekt od velike kulturne vrijednosti. Mi smo najprije radili na obnovi njegove unutrašnjosti i da nije ova godina bila ovakva s pandemijom, radovi na unutrašnjosti istočnog i dijela sjevernog krila namijenjenih našoj Knjižnici već bi bili gotovi. Ovako ćemo naredne godine morati završavati Knjižnicu a istočno pročelje, ono koje gleda na Saborni hram i na središnji gradski trg, trebalo bi se početi raditi u proljeće 2022. godine. Vladičanski dvor je svakako dugotrajan projekat obnove, ali je on i građen skoro dva stoljeća, od druge četvrtine XVIII. do posljednje četvrtine XIX. stoljeća.
Dio sredstava je svake godine osigurano i iz Ministarstva kulture RH. Je li to razlog što su Vam pomalo neuobičajeno u posjetu unazad nekoliko godina došla zadnja dva hrvatska ministra kulture: dr. Zlatko Hasanbegović i Nina Obuljen Koržinek?
Ako je britanski princ Charles prilikom posjeta Hrvatskoj pitao za pakračku biblioteku, pa se i sada redovno upućuje u stanje njene obnove, to znači da je ona svjetski poznato kulturno blago. Stoga je sasvim normalno i da ministri kulture Hrvatske ne samo posjete pakračku Knjižnicu nego se i potrude da se nađu sredstva da se Knjižnica, Dvor i Saborni hram vrate u stanje kakvo im priliči i u status kakav zaslužuju. Biskup požeški Škvorčević i ja se često šalimo da smo nas dvojica najveći pobornici de-zagrebizacije kulture i napose duhovnosti, i u tom smislu je jako važno da se naša Knjižnica vratila iz Zagreba u Pakrac jer će Pakracu, u svjetskim razmjerima, dati veliku težinu.
Naša biblioteka ima jako dobre odnose s nizom čuvenih knjižnica – od Jerusalimske patrijaršije koja nam je darovala niz veoma rijetkih izdanja, preko londonske Lambeth Palace Library, središnje biblioteke anglikanske Crkve do Bibliotheque Orientale u Bejrutu i ruskih državnih knjižnica u Petrogradu i Moskvi. Najplodnija nam je saradnja s Hill Museum & Manuscrip Library iz Sjedinjenih Država, najznačajnijom ustanovom za digitalizaciju hrišćanskih rukopisa; uz njihovu pomoć digitalizovali smo našu rukopisnu zbirku, ali i još nekoliko značajnih crkvenih rukopisnih kolekcija u Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Svojevremeno je bio i predsjednik Ivo Josipović. Može li se iz toga zaključiti da imate dobre odnose s hrvatskim vlastima i kakvi su odnosi s lokalnim?
Ovo je Crkva koja živi u Hrvatskoj i svaki dan se moli Bogu za sav narod koji u njoj živi. Razina odnosa se svakako razlikuje od općine do općine, od županije do županije, od jednog ministarstva do drugog i od jedne ličnosti na vlasti do druge. No, zaista se možemo pohvaliti s dobrim odnosima s vlastima bez obzira na to kojeg profila one bile.
Spominjali ste povratak vaše čuvene biblioteke u Pakrac. Hoće li nastavak obnove Vladikinog dvora značiti i njen stvarni funkcionalni povratak i kome će ona biti dostupna?
Biblioteka buduće kulturno blago RH
Skloni smo da govorimo o našoj, pakračkoj, biblioteci, kao što je i naša gradska knjižnica; Episkopska knjižnica predstavlja znamenitost grada Pakraca, i pripada cijelom gradu. Ona se sastoji od depoa, u kome se čuvaju rukopisi, stare tiskane knjige i drugo umjetničko blago Eparhije, bibliotečkog dijela u Dvoru koji obuhvata našu staru zbirku kao i novonabavljene knjige, te od muzejskog dijela, koji će uglavnom biti u holu Knjižnice, a kojem će biti izloženo najznačajnije likovno i historijsko blago Eparhije, poput restauriranog trona Episkopa Pakračkog Kirila Živkovića iz 1787. godine. Taj dio će biti otvoren za javnost, za razliku od depoa.
S druge strane, naša Knjižnica se profilira kao istraživačka knjižnica, i ona je prvenstveno namijenjena istraživačima koji se bave rukopisima i ranim štampanim knjigama. Nama već dolaze brojni istraživači koji istražuju našu građu; za njihove potrebe postoji izuzetno bogata zbirka referentne literature, koja uključuje faksimilna izdanja, rijetke kataloge kao i knjige i časopise koji se bave rukopisima i paleoslavistikom.
Pretpostavljam da brojni Pakračani nisu nikada vidjeli knjigu iz recimo XVII. stoljeća. Znači li da će oni moći doći vidjeti to bogatstvo?
Kao što rekosmo, velika većina knjiga i umjetnina će biti dostupna javnosti, kako lokalnoj, tako i turistima i istraživačima. Knjižnica ima svoj poseban ulaz u sjevernom krilu Vladičanskog dvora, koji je namijenjen za sve one koji će da je posjećuju, dok je južno krilo Dvora namijenjeno službenoj upotrebi. Polako se približava dan otvaranja Knjižnice i to će svakako biti veliki trenutak za Pakrac; posebno je važno to što će Pakračani imati priliku da vide do sada nedostupno blago svoga grada.
Kada govorimo o knjižnici, spomenimo i to da ste lani posjetili Sveučilišnu i nacionalnu knjižnicu u Zagrebu. Što je bio cilj te posjete?
Ne samo da smo posjetili Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, nego smo posjetili i Staroslavenski institut u Zagrebu koji je jednako važna institucija kada govorimo o paleoslavistici. Poslije toga su delegacije obje te institucije bile u Pakracu, pogledale naše knjižno blago i vidjele u kakvim uvjetima se ono čuva. Naša Knjižnica je sada stavljena pod preventivnu zaštitu, čime je već postala zaštićeno kulturno blago Republike Hrvatske; do njenog punog statusa predstoji svakako određeni put.
Vratimo se na vjerski život. Što sada od svećenstva i ostalog osoblja čini kadrovsku strukturu SPC u Pakracu, a što u Eparhiji?
Kao i drugdje u našoj Crkvi, svaku eparhiju čini mješavina domaćih ljudi i ljudi koji dolaze sa strane. Postoji tradicija naše Eparhije da dio sveštenstva u nju dolazi iz Bosanske Posavine i iz sjeverozapadne Bosne, manje iz središnje Bosne, tako da je u ovom trenutku to pola-pola, što je i najbolje. Pri tom, nije kriterij porijeklo nego kvaliteta. Kod monaštva vrijede druga pravila, gdje se uvijek gleda da monah ne bude u svom rodnom kraju, nego se ide u druge krajeve i udaljene manastire da bi se zamonašio, tako da su naši monasi i monahinje sa svih meridijana.
Možete li taj broj usporediti sa stanjem od prije rata, kao i s brojem vjernika?
Monaštva je svakako više, što je veoma značajno, dok je sveštenika mnogo manje kako u odnosu na broj prije ovog rata, tako posebno u odnosu na broj prije Drugog svjetskog rata. Broj sveštenika i broj parohija, župa, uvijek prati broj naroda.
Kako je pravoslavna crkva u Pakracu funkcionirala u doba epidemioloških mjera?
Kako u Pakracu tako i uopšte u Eparhiji, na zapadu Slavonije, mi smo držali redovno bogosluženje, a narod je sam odlučivao o primjeni epidemioloških mjera. Niti smo koga tjerali niti smo koga zvali, ali je svakako bilo primjetno odsustvo jednog broja ljudi, i to još traje i trajat će dok vlada pandemija.
Relativno često ste u kontaktu s požeškim biskupom msgr. Antunom Škvorčevićem, za što mediji često ističu da ste u dobrim odnosima. Mogu li ti dobri odnosi i suradnja dviju crkvi i njihovih čelnika utjecati na poboljšanje odnosa među njihovim vjernicima.
Dobri odnosi s biskupom Škvorčevićem
Po prirodi stvari najviše sam u kontaktu s preuzvišenim biskupom požeškim, ali sam i u jako dobrim odnosima i s drugim biskupima, samo se s njima nešto manje viđam, najviše zbog velikih zahtjeva Eparhije koja je u velikoj obnovi. Veliki korak naprijed u našim odnosima je napravljen kroz komisiju koju je ustanovio papa Franja povodom Alojza Stepinca. Tom koraku su sljedovali susreti episkopa i biskupa koje organizira preuzvišeni biskup Škvorčević. Također dolazak Carigradskog patrijarha Vartolomeja i nedavni dolazak apostolskog nuncija u Jasenovac, veliko okupljanje u Kućancima prošle godine u hramu u kome je kršten Patrijarh Pavle – sve su to veoma značajni događaji koji imaju velikog uticaja na ozračje u kojem svi zajedno živimo.
Na ovogodišnjem obilježavanju Oluje pojavili su se i dužnosnici iz redova srpske nacionalne manjine, a nakon toga su i hrvatski dužnosnici obišli stratišta srpskog naroda. Može li se u dogledno vrijeme pojaviti i neki zajednički sadržaj ova dva naroda u obilježavanju „Bljeska“?
Mislim da je to bio prvenstveno događaj koji ima političku težinu i nije pitanje izravno za nas: ne bih mehanički povezivao političke s duhovnim i crkvenim događajima. Kao što sam rekao, na svim većim događajima u Eparhiji redovito su prisutni katolički biskupi i katolički kler, to polako postaje i lokalna praksa; mislim da jako dobro surađujemo u tom pogledu i nadam se da će stvaranje duhovnog ozračja povjerenja pomoći naći zajednički jezik i kada je u pitanju taj posljednji nesretni rat. No, kao što rekoh, duhovno i političko jesu u međuodnosu ali nisu mehanički vezani.
Osim dužnosničkih obveza, čitanja i slušanja glazbe kako vladika još provodi vrijeme u Pakracu?
Radeći u svom dvorištu. Uređujemo pomalo okolinu, a ovih dana počinjemo i rad na vinogradu iznad hrama. Ova bagremova šuma iznad Sabornog hrama koju sada vidite nastala tokom i nakon rata, a izvorno je tu mjesto vinogradu koji sada počinjemo obnavljati. Prvo ćemo iskrčiti šumu, pa polako dalje.
Što bi ste istakli za kraj ovog razgovora, a da Vas nisam pitao?
Smatram važnim ponoviti za naš, pakrački, medij da mi učestvujemo u obnovi grada koliko god možemo. Zato sam u ovom razgovoru i stavio naglasak na Saborni hram, na Vladičanski dvor i na pakračku Knjižnicu i uvijek se trudim da svaki posjetitelj naše Eparhije dođe obavezno u Pakrac, mada je u Zapadnoj Slavoniji mnogo mjesta kuda ih možemo povesti; ponekad to činimo nauštrb nekih prirodnih ljepota, ali je Pakrac drevna prestonica duhovnosti koja zaslužuje da se vidi. O tome svjedoči dakako naš Saborni hram, Dvor i Knjižnica, ali posebno i templarska crkva na glavnom trgu grada, čiji će značaj za identitet Pakraca tek da se otkriva.
Vladika mogući kandidat za čelo SPC
Razgovor s vladikom napravljen je još početkom listopada no zbog njegovih obveza čekalo se na autorizaciju.
Kako je pisao „Magazin“, subotnji prilog Jutarnjeg lista 14. studenog „sredinom listopada apostolski nuncij u Hrvatskoj, monsignor Giorgio Lingua posjetio je, u povodu blagdana Svete Terezije, požeškoga biskupa Antuna Škvorčevića, da bi zatim, za javnost pomalo nenadano, zajedno s njim i pakračko-slavonskim episkopom Jovanom Ćulibrkom posjetio Jasenovac te u tamošnjoj mjesnoj crkvi Sv. Nikole predvodio ekumensku molitvu. No, slučajno ili ne, istodobno je u posjetu Zagrebu, odnosno nunciju u Hrvatskoj, bio i apostolski nuncij u Beogradu Luciano Suriani. Isto tako početkom studenoga i sam papa Franjo je dao intervju beogradskoj Politici, što mnogi vide kao najavu njegova posjeta.“
U međuvremenu je umro poglavar Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) patrijarh Irinej. U istom tekst Jutarnji list, piše: “Irinejevo zdravlje je narušeno (zbog bolesti je jedva uspio sudjelovati na proslavi osam stoljeća SPC-a, a sada ima koronavirus), i već mjesecima se spekulira o njegovom nasljedniku. Po Statutu SPC-a još uvijek je na snazi odredba o ždrijebu pri izboru novog patrijarha, što znači da postoji neka razina neizvjesnosti, ali sada se tu pojavljuju tri nezaobilazna kandidata: episkop bački Irinej Bulović, vladika pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk i zagrebački mitropolit Porfirije Perić“.
Naknadno smo zamolili vladiku za komentar ovog teksta, ali ga, vjerojatno zbog njegovih obveza, nismo uspjeli dobiti.
- PIŠE: Pakrački List
- 1949
„Nakon što sam polovno vozilo T-coma, kupljeno preko oglasnika, preuredio u kamper te ga ubrzo zatim prodao u inozemstvo činilo mi se zgodnim to ponoviti. Uz to, učinilo mi se i privlačnim, nakon godina rada u raznim servisima, raditi malo za sebe i biti svoj gazda“, priča nam Željko Lipušić, vlasnik mlade tvrtke Panonia Camper iz Pakraca, specijalizirane za preradu vozila, smještene na gradskoj periferiji u prostoru pakračkog inkubatora.
Pakračanima i Lipičanima Željko je poznat kao vrhunski stručnjak iz majstorskih radionica lokalnih auto-servisera. Ovaj inženjer elektrotehnike u početku je radio kod brata Marija u privatnom servisu, nešto kratko u Stragatransu na poslovima servisera, potom osam godina kao voditelj Opelovog servisa u Kutini. Posljednjih godina kruh je zarađivao u Trim projektu, najmlađem pakračkom auto-servisu.
„Zasitio sam se stranaka i ljudi. Svi oni koji rade s ljudima znaju o čemu pričam. Danas radim sam, bez presinga i imam mir“, odgovara Željko na pitanje žali li na bilo koji način što je zajamčena prava koje je imao kao zaposlenik, zamijenio nečim pomalo riskantnim. „Niti malo. Na kraju krajeva, donio sam odluku koja je dugo sazrijevala i zahvalan sam pritom svojoj obitelji i prijateljima na podršci i pomoći kad je najviše trebala. Prvi kombi sam preuređivao kod kuće gotovo godinu i pol dana, a prodao sam ga brzo, nakon čega su počeli stizati novi konkretni upiti, pa i prednarudžbe koje nažalost nisam mogao tada preuzeti. Bio je to signal da treba ući u potencijalni rizik pa sam iskoristio mogućnost samozapošljavanja uz 70 tisuća kuna potpore za koje sam kupio nužne strojeve. I eto nas danas ovdje.“
Jedini u HR radim male kampere
Vjeruje da je zakoračio u dobru vodu, pogotovo stoga što u Hrvatskoj ne postoji nitko sličan, osim jedne tvrtke na istoku Slavonije koja takav posao radi na kamionima i autobusima. Nitko, međutim, ne uređuje tzv. male kampere koje većinom čine vozila do 5,5 metara dužine.
Pri dolasku na ovaj razgovor, ispred ulaza u radionicu dočekao nas je jedan upravo takav, svježe lakirani VW transporter T5 bez šajbi, s kompletno izrezanim krovom spremnim za montažu podiznog montažnog krova te bočnim rupama za nova, zatamnjena stakla koja trebaju pristići iz Engleske. To je samo djelić onog što će polovni „fauveov“ transporter star 8 godina pretvoriti u mali moderni kamper, pogodan za krstarenje Europom onih koji preferiraju taj, pomalo hipijevski način života.
„Kombi tih godina i neke normalne potrošenosti (do 100 tisuća prijeđenih kilometara) stoji od 12 do 15 tisuća eura. Odmah ide na puni servis, stavljam nove gume, akumulator i sve ono ranije rečeno… Nakon kompletnog vanjskog slijedi uređivanje interijera. Dio opreme se kupuje, dok namještaj, instalacije i sve unutarnje oplate izrađujem sam. Izrezujem ih po mjeri formatnom pilom za pločaste materijale te ostalim pomagalima pomoću kojih, barem zasad, glumimo CNC stroj. Pravilnom namjenom svakog centimetra unutrašnjosti kamper će biti opremljen za boravak četiri plus četiri osobe istovremeno“, objašnjava proces preobrazbe teretnog vozila u kamper.
„Zgotovljen Panonia kamper ima u velikoj mjeri sve kao onaj tvornički. Osim pomičnog podiznog krova (košta 2700 eura u nabavi), ležaja na rasklapanje i kuhinje u njemu je stacionarno grijanje na benzin, rezervoari za pitku i sivu vodu, kemijski wc, kompresorski frižider od 50 l na 12V (košta oko 700 eura), vanjsku tendu (500 eura), rasvjetu, punjače, pretvarače za 220 V, pripremu za TV, navigaciju i sl. Moguće je prema želji ugraditi i pomične ili fiksne solarne panele“, navodi Željko.
Navedene cijene samo su primjer kako je sva nabrojana oprema otprilike dvostruko skuplja nego standardna za kućanstvo. Lipušićeva zarada u ovakvom projektu uglavnom su „ruke“. Cijena kompletno uređenog Panonia Campera je oko 30 tisuća eura. Cifra je to bliskija njemačkom nego hrvatskom novčaniku pa ih Željko zato i prodaje upravo Nijemcima. Treba napomenuti da novac nikako nije prevelik, jer za ovakve primjerke imućni Europljani, sudeći prema tamošnjim oglasnicima, plaćaju i do 50 posto više.
Željko je do danas prodao tri takva kampera, a dva su u izradi. Dovoljno da vidi što radi dobro, a gdje su moguća poboljšanja u proizvodnom procesu.
Utrošak vremena „usko grlo“
Za opremanje i prenamjenu jednog kombija Željko utroši i do 800 radnih sati!
Pritom nije pretjerao, jer puno vremena odlazi na pripremu vozila pred fazu unutarnjeg uređenja i upravo je to ocijenio „uskim grlom“ aktualnog poslovanja. Vremenski gubitak pri „saniranju“ ograničava ga u proizvodnji pa se sljedeće pitanje samo nameće: zašto nekog ne zaposli? „Ne usudim se još. Trenutno, zbog svega što se događa sve i kasni. Kasne dijelovi koje nabavljam 80% izvana, pa onda kasnim ja s poslom, kasni isporuka, na kraju kasni i plaćanje. Jer njemački kupac ne plaća unaprijed. Sve dakle kasni, a radnik treba plaću. A i ja sam tu malo izbirljiv, jer želim radnika koji zna raditi, koji može brzo biti samostalan, a takvih je malo na burzi rada“, jasan je oko pitanja (ne)zapošljavanja.
Završen kombi, dakle, izvozi u Njemačku pri čemu ga je potrebno tamo atestirati i registrirati. Stoga i iz još pokojeg razloga Željko je ušao u kompaniju s jednim tamošnjim kolegom.
Skepsa spram Balkana
„Nijemci su skeptični kod većih uplata u Hrvatsku i da bi pojednostavio stvar odlučio sam ući u partnerstvo s jednim njemačkim poduzećem koje tamo prodaje moja vozila. Uplate i transakcije se vrše u Njemačkoj s tim da svi znaju da je proizvod Made in Croatia. No, taj moment uplate im je očito vrlo važan“, priča o tome kako početniku i one naočigled jednostavne stvari u trenu postanu komplicirane i zagorčaju život.
„Kad si novi, mukotrpno stječeš reference koje će te kasnije pogurati. Meni je već prvi prodani kombi tamo, poprilično otvorio vrata, jer sam se s kupcem toliko zbližio da me svako malo zivka za pojedine savjete, dorade i slično. Bio je i ovdje, zadovoljan je, a kako se kreće u društvu sličnih afiniteta, to je fina preporuka za dalje“. Da je Željkova budućnost vezana uglavnom za izvoz svjedoči i misao koja mu se zadnje vrijeme vrzma po glavi… „U perspektivi bi u kooperaciji s njemačkim partnerom valjalo raditi samo opremanje, na već kupljena, gotovo nova vozila. To bi bilo idealno, ali polako“.
Naručuju i Pakračani
Međutim, stvari se polako popravljaju i u vlastitom dvorištu. Osim „švaba“ Lipušićevi kamperi zanimaju pomalo i Hrvate. I to ne neke opasne parajlije, već naše Pakračane. „Trenutačno mi je na lageru jedan VW Crafter, najveća inačica kombija od 7 metara. Uređujem ga jednom lokalnom motocross entuzijastu i bit će svjetski. Upravo takvim, nešto većim modelima se planiram posvetiti u budućnosti, nude veću komociju pri opremanju, na kraju i veću zaradu. Osim njega imam i lokalni upit za izradu mini kampera s modularnim elementima koji bi služio i kao gradski auto. Sve bi bilo na klizačima i tako…izvedivo svakako!“.
Početniku nemoguće do kredita
Kao i svaki mikropoduzetnik i Željko nije pošteđen maćehinskog odnosa države prema onima od kojih treba živjeti. „U ovo sam uložio znatna privatna sredstva. Kako smatram da je ideja odlična i potencijalno plodna, podnio sam zahtjev za kredit kako bih se dodatno opremio i imao nužna obrtna sredstva. Međutim, zahtjevi i danas, bez odgovora, stoje u PBZ i HABOR-u. Očito je da u mene kao početnika nemaju povjerenja i da ih ne zanimam. Međutim, onda to treba reći pa ću osigurati kredit vlastitom imovinom, a ne šutjeti i čekati. Tako ću se ja, ali i mikropoduzetništvo općenito, vrlo teško razvijati. Trebao bih danas barem 50 tisuća eura slobodnih novaca za investiranje, pri čemu kasnija dobit nije upitna. Ovako sam osuđen stalno raditi po jedan kombi - jednog završiti, isporučiti, a onda drugog započet. Da me „poprate“ kakvim sredstvima, mogao bih nekoga zaposliti i tako ga skinuti toj istoj državi s leđa. Jer ideja je tu, tržište je tu, samo je problem ograničen obrtni kapital i smatram da banke moraju preuzeti više rizika ili nas država treba prepoznati pa garantirati za nas“, završava svoju, većinom poticajnu priču Pakračanin Željko Lipušić.
Ne treba naglašavati, čovjek je to zlatnih ruku, koji nije otišao u Europu znanjem zaraditi, već joj s pakračke periferije plasira proizvode za koje će se uskoro čekati u redu.
Panonia Camper - Made in Croatia.
- PIŠE: Pakrački List
- 1302
Nakon puno godina Hrvatske vode čiste korito Pakre u središtu grada. U sklopu redovitog programa održavanja u tijeku je čišćenje korita u dužini od oko dva kilometra, od vatrogasnog doma do mosta ispod bolnice. Radove vrijedne oko 500 tisuća kuna izvodi daruvarska Vodoprivreda, saznajemo od Kristijana Hroha, koji je početkom godine nakon puno godina na mjestu voditelja Hrvatskih voda, ispostave Daruvar zamijenio umirovljenog Davora Novinca.
Tako će se građani Pakraca nakon dužeg razdoblja imati priliku sjetiti da u središu grada Pakra ima veliko i malo betonsko korito.
[caption id="attachment_30998" align="aligncenter" width="900"]
SONY DSC[/caption]
- PIŠE: Pakrački List
- 1237
Zbog epidemioloških mjera 60. Festival hrvatskih kazališnih amatera koji je trebao biti održan u Vodicama, i na kojem su trebali nastupiti članovi KPD Sloge sa svojom predstavom „Tko pjeva, zlo ne misli“, bit će održan u online izdanju od 4. do 19. prosinca. U festivalskom programu bit će prikazano 16 predstava različitih žanrova u izvedbi amaterskih kazališnih skupina iz svih krajeva Hrvatske, doznajemo od Dubravke Špančić, tajnice Sloge.
Festival, u organizaciji Hrvatskog sabora kulture, moći će se pratiti putem njihove službene stranice, YouTube kanala i Facebook-a, a Slogin mjuzikl na rasporedu je 7. prosinca u 20 sati.
O najboljim predstavama odlučivat će festivalsko Povjerenstvo u sastavu: dramaturginja, redateljica i teatrologinja Mira Muhoberac, redatelj i glumac Jasmin Novljaković i glumac Vjekoslav Janković, koji će posljednjeg dana Festivala u programu uživo proglasiti nominacije i nagrade u devet kategorija.
- PIŠE: Pakrački List
- 1222
Grad Pakrac će isplatiti božićnicu u iznosu od 150 kuna umirovljenicima koji imaju prebivalište i borave na području Grada Pakraca, a čija mjesečna mirovina ne prelazi 1500 kuna, odlučila je gradonačelnica Anamarija Blažević.
Umirovljenici će to pravo moći ostvariti popunjavanjem obrasca u uredu 128 gradske uprave i to ponedjeljkom, srijedom i petkom od 8 do 12 sati, a utorkom i četvrtkom od 14 do 16 sati.
Umirovljenici su dužni sa sobom ponijeti osobnu iskaznicu i odrezak/potvrdu o mirovini isplaćenoj za mjesec rujan 2020. godine te u obrascu, koji je moguće isprintati na gradskoj internet stranici, navesti IBAN broj računa radi isplate. Ulazak u zgradu gradske uprave moguć je samo uz obvezno korištenje zaštitnih maski, a osobe s invaliditetom trebaju se javiti na informacije u prizemlju.
Umirovljenici svoje pravo mogu iskoristiti do 16. prosinca.
- PIŠE: Pakrački List
- 1282
Ovog prosinca pakračke ulice nažalost neće obilovati raznim adventskim događanjima koje su ranijih godina u ovo predblagdansko vrijeme svojim sugrađanima osmišljavali članovi i predstavnici udruga i ustanova s područja Grada Pakraca. No, u želji da se održi običaj Adventa i „Svjećica u došašću“, ovogodišnji program preselit će se online, na službenu stranicu Grada Pakraca, doznajemo od Marije Martinelli, stručne suradnice za društvene djelatnosti u pakračkoj gradskoj upravi.
Na stranici https://pakrac.hr/adventski-kalendar-2020/ svakog će se dana, u suradnji s udrugama i ustanovama, objavljivati kratki video sadržaji, prigodni za vrijeme došašća. U prve dvije objave možete pogledati kratko obraćanje velečasnog Joze Zorića, župnika pakračke župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, u povodu paljenja prve adventske svijeće (uz sudjelovanje učenika Osnovne glazbene škole Pakrac), kao i video u kojem članice Udruge hrvatska žena i KUD-a Seljačka sloga iz Prekopakre pripremaju božićne kolačiće.
Iako će ove godine izostati jednodnevni božićni sajmovi u Pakracu i Prekopakri, festival duhovne glazbe „Hodočašće u došašće“, različite kreativne radionice za djecu u gradskoj knjižnici, kao i dječji doček Nove godine, Marijan Širac, pakrački dogradonačelnik je najavio da će Pakračani ovu, po svemu neobičnu 2020. godinu, u ponoć 31. prosinca ispratiti uz vatromet.