- PIŠE: Pakrački List
- 1274
„Nakon što sam polovno vozilo T-coma, kupljeno preko oglasnika, preuredio u kamper te ga ubrzo zatim prodao u inozemstvo činilo mi se zgodnim to ponoviti. Uz to, učinilo mi se i privlačnim, nakon godina rada u raznim servisima, raditi malo za sebe i biti svoj gazda“, priča nam Željko Lipušić, vlasnik mlade tvrtke Panonia Camper iz Pakraca, specijalizirane za preradu vozila, smještene na gradskoj periferiji u prostoru pakračkog inkubatora.
Pakračanima i Lipičanima Željko je poznat kao vrhunski stručnjak iz majstorskih radionica lokalnih auto-servisera. Ovaj inženjer elektrotehnike u početku je radio kod brata Marija u privatnom servisu, nešto kratko u Stragatransu na poslovima servisera, potom osam godina kao voditelj Opelovog servisa u Kutini. Posljednjih godina kruh je zarađivao u Trim projektu, najmlađem pakračkom auto-servisu.
„Zasitio sam se stranaka i ljudi. Svi oni koji rade s ljudima znaju o čemu pričam. Danas radim sam, bez presinga i imam mir“, odgovara Željko na pitanje žali li na bilo koji način što je zajamčena prava koje je imao kao zaposlenik, zamijenio nečim pomalo riskantnim. „Niti malo. Na kraju krajeva, donio sam odluku koja je dugo sazrijevala i zahvalan sam pritom svojoj obitelji i prijateljima na podršci i pomoći kad je najviše trebala. Prvi kombi sam preuređivao kod kuće gotovo godinu i pol dana, a prodao sam ga brzo, nakon čega su počeli stizati novi konkretni upiti, pa i prednarudžbe koje nažalost nisam mogao tada preuzeti. Bio je to signal da treba ući u potencijalni rizik pa sam iskoristio mogućnost samozapošljavanja uz 70 tisuća kuna potpore za koje sam kupio nužne strojeve. I eto nas danas ovdje.“
Jedini u HR radim male kampere
Vjeruje da je zakoračio u dobru vodu, pogotovo stoga što u Hrvatskoj ne postoji nitko sličan, osim jedne tvrtke na istoku Slavonije koja takav posao radi na kamionima i autobusima. Nitko, međutim, ne uređuje tzv. male kampere koje većinom čine vozila do 5,5 metara dužine.
Pri dolasku na ovaj razgovor, ispred ulaza u radionicu dočekao nas je jedan upravo takav, svježe lakirani VW transporter T5 bez šajbi, s kompletno izrezanim krovom spremnim za montažu podiznog montažnog krova te bočnim rupama za nova, zatamnjena stakla koja trebaju pristići iz Engleske. To je samo djelić onog što će polovni „fauveov“ transporter star 8 godina pretvoriti u mali moderni kamper, pogodan za krstarenje Europom onih koji preferiraju taj, pomalo hipijevski način života.
„Kombi tih godina i neke normalne potrošenosti (do 100 tisuća prijeđenih kilometara) stoji od 12 do 15 tisuća eura. Odmah ide na puni servis, stavljam nove gume, akumulator i sve ono ranije rečeno… Nakon kompletnog vanjskog slijedi uređivanje interijera. Dio opreme se kupuje, dok namještaj, instalacije i sve unutarnje oplate izrađujem sam. Izrezujem ih po mjeri formatnom pilom za pločaste materijale te ostalim pomagalima pomoću kojih, barem zasad, glumimo CNC stroj. Pravilnom namjenom svakog centimetra unutrašnjosti kamper će biti opremljen za boravak četiri plus četiri osobe istovremeno“, objašnjava proces preobrazbe teretnog vozila u kamper.
„Zgotovljen Panonia kamper ima u velikoj mjeri sve kao onaj tvornički. Osim pomičnog podiznog krova (košta 2700 eura u nabavi), ležaja na rasklapanje i kuhinje u njemu je stacionarno grijanje na benzin, rezervoari za pitku i sivu vodu, kemijski wc, kompresorski frižider od 50 l na 12V (košta oko 700 eura), vanjsku tendu (500 eura), rasvjetu, punjače, pretvarače za 220 V, pripremu za TV, navigaciju i sl. Moguće je prema želji ugraditi i pomične ili fiksne solarne panele“, navodi Željko.
Navedene cijene samo su primjer kako je sva nabrojana oprema otprilike dvostruko skuplja nego standardna za kućanstvo. Lipušićeva zarada u ovakvom projektu uglavnom su „ruke“. Cijena kompletno uređenog Panonia Campera je oko 30 tisuća eura. Cifra je to bliskija njemačkom nego hrvatskom novčaniku pa ih Željko zato i prodaje upravo Nijemcima. Treba napomenuti da novac nikako nije prevelik, jer za ovakve primjerke imućni Europljani, sudeći prema tamošnjim oglasnicima, plaćaju i do 50 posto više.
Željko je do danas prodao tri takva kampera, a dva su u izradi. Dovoljno da vidi što radi dobro, a gdje su moguća poboljšanja u proizvodnom procesu.
Utrošak vremena „usko grlo“
Za opremanje i prenamjenu jednog kombija Željko utroši i do 800 radnih sati!
Pritom nije pretjerao, jer puno vremena odlazi na pripremu vozila pred fazu unutarnjeg uređenja i upravo je to ocijenio „uskim grlom“ aktualnog poslovanja. Vremenski gubitak pri „saniranju“ ograničava ga u proizvodnji pa se sljedeće pitanje samo nameće: zašto nekog ne zaposli? „Ne usudim se još. Trenutno, zbog svega što se događa sve i kasni. Kasne dijelovi koje nabavljam 80% izvana, pa onda kasnim ja s poslom, kasni isporuka, na kraju kasni i plaćanje. Jer njemački kupac ne plaća unaprijed. Sve dakle kasni, a radnik treba plaću. A i ja sam tu malo izbirljiv, jer želim radnika koji zna raditi, koji može brzo biti samostalan, a takvih je malo na burzi rada“, jasan je oko pitanja (ne)zapošljavanja.
Završen kombi, dakle, izvozi u Njemačku pri čemu ga je potrebno tamo atestirati i registrirati. Stoga i iz još pokojeg razloga Željko je ušao u kompaniju s jednim tamošnjim kolegom.
Skepsa spram Balkana
„Nijemci su skeptični kod većih uplata u Hrvatsku i da bi pojednostavio stvar odlučio sam ući u partnerstvo s jednim njemačkim poduzećem koje tamo prodaje moja vozila. Uplate i transakcije se vrše u Njemačkoj s tim da svi znaju da je proizvod Made in Croatia. No, taj moment uplate im je očito vrlo važan“, priča o tome kako početniku i one naočigled jednostavne stvari u trenu postanu komplicirane i zagorčaju život.
„Kad si novi, mukotrpno stječeš reference koje će te kasnije pogurati. Meni je već prvi prodani kombi tamo, poprilično otvorio vrata, jer sam se s kupcem toliko zbližio da me svako malo zivka za pojedine savjete, dorade i slično. Bio je i ovdje, zadovoljan je, a kako se kreće u društvu sličnih afiniteta, to je fina preporuka za dalje“. Da je Željkova budućnost vezana uglavnom za izvoz svjedoči i misao koja mu se zadnje vrijeme vrzma po glavi… „U perspektivi bi u kooperaciji s njemačkim partnerom valjalo raditi samo opremanje, na već kupljena, gotovo nova vozila. To bi bilo idealno, ali polako“.
Naručuju i Pakračani
Međutim, stvari se polako popravljaju i u vlastitom dvorištu. Osim „švaba“ Lipušićevi kamperi zanimaju pomalo i Hrvate. I to ne neke opasne parajlije, već naše Pakračane. „Trenutačno mi je na lageru jedan VW Crafter, najveća inačica kombija od 7 metara. Uređujem ga jednom lokalnom motocross entuzijastu i bit će svjetski. Upravo takvim, nešto većim modelima se planiram posvetiti u budućnosti, nude veću komociju pri opremanju, na kraju i veću zaradu. Osim njega imam i lokalni upit za izradu mini kampera s modularnim elementima koji bi služio i kao gradski auto. Sve bi bilo na klizačima i tako…izvedivo svakako!“.
Početniku nemoguće do kredita
Kao i svaki mikropoduzetnik i Željko nije pošteđen maćehinskog odnosa države prema onima od kojih treba živjeti. „U ovo sam uložio znatna privatna sredstva. Kako smatram da je ideja odlična i potencijalno plodna, podnio sam zahtjev za kredit kako bih se dodatno opremio i imao nužna obrtna sredstva. Međutim, zahtjevi i danas, bez odgovora, stoje u PBZ i HABOR-u. Očito je da u mene kao početnika nemaju povjerenja i da ih ne zanimam. Međutim, onda to treba reći pa ću osigurati kredit vlastitom imovinom, a ne šutjeti i čekati. Tako ću se ja, ali i mikropoduzetništvo općenito, vrlo teško razvijati. Trebao bih danas barem 50 tisuća eura slobodnih novaca za investiranje, pri čemu kasnija dobit nije upitna. Ovako sam osuđen stalno raditi po jedan kombi - jednog završiti, isporučiti, a onda drugog započet. Da me „poprate“ kakvim sredstvima, mogao bih nekoga zaposliti i tako ga skinuti toj istoj državi s leđa. Jer ideja je tu, tržište je tu, samo je problem ograničen obrtni kapital i smatram da banke moraju preuzeti više rizika ili nas država treba prepoznati pa garantirati za nas“, završava svoju, većinom poticajnu priču Pakračanin Željko Lipušić.
Ne treba naglašavati, čovjek je to zlatnih ruku, koji nije otišao u Europu znanjem zaraditi, već joj s pakračke periferije plasira proizvode za koje će se uskoro čekati u redu.
Panonia Camper - Made in Croatia.
- PIŠE: Pakrački List
- 921
Nakon puno godina Hrvatske vode čiste korito Pakre u središtu grada. U sklopu redovitog programa održavanja u tijeku je čišćenje korita u dužini od oko dva kilometra, od vatrogasnog doma do mosta ispod bolnice. Radove vrijedne oko 500 tisuća kuna izvodi daruvarska Vodoprivreda, saznajemo od Kristijana Hroha, koji je početkom godine nakon puno godina na mjestu voditelja Hrvatskih voda, ispostave Daruvar zamijenio umirovljenog Davora Novinca.
Tako će se građani Pakraca nakon dužeg razdoblja imati priliku sjetiti da u središu grada Pakra ima veliko i malo betonsko korito.
[caption id="attachment_30998" align="aligncenter" width="900"]
SONY DSC[/caption]
- PIŠE: Pakrački List
- 874
Zbog epidemioloških mjera 60. Festival hrvatskih kazališnih amatera koji je trebao biti održan u Vodicama, i na kojem su trebali nastupiti članovi KPD Sloge sa svojom predstavom „Tko pjeva, zlo ne misli“, bit će održan u online izdanju od 4. do 19. prosinca. U festivalskom programu bit će prikazano 16 predstava različitih žanrova u izvedbi amaterskih kazališnih skupina iz svih krajeva Hrvatske, doznajemo od Dubravke Špančić, tajnice Sloge.
Festival, u organizaciji Hrvatskog sabora kulture, moći će se pratiti putem njihove službene stranice, YouTube kanala i Facebook-a, a Slogin mjuzikl na rasporedu je 7. prosinca u 20 sati.
O najboljim predstavama odlučivat će festivalsko Povjerenstvo u sastavu: dramaturginja, redateljica i teatrologinja Mira Muhoberac, redatelj i glumac Jasmin Novljaković i glumac Vjekoslav Janković, koji će posljednjeg dana Festivala u programu uživo proglasiti nominacije i nagrade u devet kategorija.
- PIŠE: Pakrački List
- 853
Grad Pakrac će isplatiti božićnicu u iznosu od 150 kuna umirovljenicima koji imaju prebivalište i borave na području Grada Pakraca, a čija mjesečna mirovina ne prelazi 1500 kuna, odlučila je gradonačelnica Anamarija Blažević.
Umirovljenici će to pravo moći ostvariti popunjavanjem obrasca u uredu 128 gradske uprave i to ponedjeljkom, srijedom i petkom od 8 do 12 sati, a utorkom i četvrtkom od 14 do 16 sati.
Umirovljenici su dužni sa sobom ponijeti osobnu iskaznicu i odrezak/potvrdu o mirovini isplaćenoj za mjesec rujan 2020. godine te u obrascu, koji je moguće isprintati na gradskoj internet stranici, navesti IBAN broj računa radi isplate. Ulazak u zgradu gradske uprave moguć je samo uz obvezno korištenje zaštitnih maski, a osobe s invaliditetom trebaju se javiti na informacije u prizemlju.
Umirovljenici svoje pravo mogu iskoristiti do 16. prosinca.
- PIŠE: Pakrački List
- 882
Ovog prosinca pakračke ulice nažalost neće obilovati raznim adventskim događanjima koje su ranijih godina u ovo predblagdansko vrijeme svojim sugrađanima osmišljavali članovi i predstavnici udruga i ustanova s područja Grada Pakraca. No, u želji da se održi običaj Adventa i „Svjećica u došašću“, ovogodišnji program preselit će se online, na službenu stranicu Grada Pakraca, doznajemo od Marije Martinelli, stručne suradnice za društvene djelatnosti u pakračkoj gradskoj upravi.
Na stranici https://pakrac.hr/adventski-kalendar-2020/ svakog će se dana, u suradnji s udrugama i ustanovama, objavljivati kratki video sadržaji, prigodni za vrijeme došašća. U prve dvije objave možete pogledati kratko obraćanje velečasnog Joze Zorića, župnika pakračke župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, u povodu paljenja prve adventske svijeće (uz sudjelovanje učenika Osnovne glazbene škole Pakrac), kao i video u kojem članice Udruge hrvatska žena i KUD-a Seljačka sloga iz Prekopakre pripremaju božićne kolačiće.
Iako će ove godine izostati jednodnevni božićni sajmovi u Pakracu i Prekopakri, festival duhovne glazbe „Hodočašće u došašće“, različite kreativne radionice za djecu u gradskoj knjižnici, kao i dječji doček Nove godine, Marijan Širac, pakrački dogradonačelnik je najavio da će Pakračani ovu, po svemu neobičnu 2020. godinu, u ponoć 31. prosinca ispratiti uz vatromet.
- PIŠE: Pakrački List
- 1176
Nakon debitantskog albuma „Moj svijet“ pakrački glazbenik Matej Plavček priprema svoj drugi album koji bi se na tržištu trebao pojaviti početkom sljedeće godine. O razdoblju na estradi koje je iza njega, ali i o onome koje slijedi porazgovarali smo s Matejom.
Danas živi i radi u Rijeci gdje nakon diplomiranja te stjecanja zvanja magistra primarnog obrazovanja radi u školi kao učitelj razredne nastave. Škola je posao, no ljubav je muzika, pozornica, mikrofon i pjesma…
"Sretan sam što uskoro pred svoje obožavatelje izlazim s novim materijalom i nadam se da će on ispuniti njihova očekivanja. Isto kao i debitantski album „Moj svijet“ koji je izašao 2017. godine. Imao je sedam pjesama, dva izdanja diskografske kuće, a najvećim uspješnicama tada se pokazala naslovna pjesma albuma te pjesma „Živim da te volim“. S prvom sam osvojio nagradu za najbolju vokalnu izvedbu na festivalu „Zlatne note“ u Križevcima. Veliku podršku pružile su mi mnoge lokalne radio i tv postaje, od Slavonije, Istre pa sve do Dalmacije, ali ponajveću medijsku promociju dobio sam kroz gostovanje na državnim tv postajama, od kojih bi izdvojio HRT. Ne smijem pritom zanemariti ni susjedne zemlje i regionalne tv postaje, kao što je Prva Tv u Srbiji, Kanal 5 u Makedoniji i NovaBH u Bosni i Hercegovini koje su prenosile moj spot „Bježiš mi kao nikada“, prisjeća se Matej razdoblja mukotrpnog promicanja vlastitog imena, sposobnosti, ali i pobjede nad onima koji su sumnjičavo vrtjeli glavom nad ambicijom tada neafirmiranog mladića s pakračke Krndije.
https://www.youtube.com/watch?v=PG4BqQNeIdQ
Danas, kad je dobrano prokrčio put prema estradnom statusu pred njim je novi album pomalo neobičnog naziva. O čemu se zapravo radi?
„Naziv albuma je „27“. Broj predstavlja dvostruku simboliku jer sam nedavno napunio 27 godina, a ujedno donosi posvetu „Klubu 27“ u kojem se nalaze svi veliki svjetski glazbenici (Brian Jones, Jimi Hendrix, Amy Winehouse) koji su nažalost upravo s 27 godina napustili ovaj svijet. Na albumu će se naći jedanaest pjesama. Publika je do sada imala priliku poslušati pet, dok će ostatak čuti tek kada album izađe, početkom iduće godine. Najnovija pjesma nedavno je predstavljena mojoj publici i zove se „Slaži mi“. Uz autore te pjesme, Giovannija Jakovca i Dalibora Hercega, na albumu se kao suradnici nalaze Nenad Škundrić, Robert Grubišić, Stefan Miletić, Nikola Tasić i naravno ja kao kantautor dvije pjesme, „Mogli smo“ i „Ti si moj dom“. Veliku ulogu u cijelom albumu upravo je imao, nažalost prerano preminuli glazbenik Dalibor Herceg, koji je iza sebe ostavio veliku glazbenu baštinu, sve ove divne pjesme i želju da one zažive punim sjajem. Iskreno, svim srcem vjerujem u svaku pjesmu s albuma te nikako ne bih mogao reći za koju pjesmu mislim da bi možda najbolje uspjela. Vrijeme će to najbolje pokazati“.
Vrata novog albuma odškrinuo je najnovijom pjesmom „Slaži mi“ nakon koje slijede već ugovorena brojna radijska gostovanja te najava albuma, novog zvuka, zrelijih promišljanja i istinskih emocija. Podršku u napadu na višlje skale hrvatske estrade uvijek mu pružaju najbliži, koji za svog Mateja navijaju iz rodnog Pakraca. „Njihova podrška nikad nije izostajala, neće ni ovaj put. Volim Pakračane, volim svoj grad i uvijek o njemu rado govorim“, poručio je za kraj razgovora Matej Plavček.