Sjećate li se filma snimljenog po istinitoj priči iz 2009. godine o lojalnom psu imena Hachiko? Režiran je od izvjesnog Šveđanina, a u glavnoj ulozi pojavljuje se jedan od najboljih američkih glumaca Richard Gere. Film je priča iz 1923. o japanskom psu Hachiko iz pasmine Akita, koji je svakog jutra pratio svog ljudskog prijatelja do željezničke stanice odakle je ovaj putovao na posao i uvijek ga u isto vrijeme čekao da se vrati. Sve do jednog dana kad je čovjek na poslu preminuo. Iako se više nikada nije vratio na stanicu, vjerni pas ga je tamo uporno čekao punih 10 godina. Njegova odanost fascinirala je svijet, pogotovo nakon što su lokalne novine, poslije i svi svjetski mediji objavili priču o Hachiku.

Ova je priča bila okidač u rastu svjetske popularnosti pasmine koja u osnovi potiče iz Japana. Snažan je, visoko cijenjen zbog filmski dočarane odanosti i velike sposobnosti učenja. Zahtjevan je i izazovan pri odgoju pa ga treba socijalizirati od najranije dobi, no poštujete li pravila, možete dobiti vjernog prijatelja, čuvara, ljepotana i zaštitinika koji će plijeniti pažnju gdje god se pojavi.

Upravo takvog psa odnedavno možete nabaviti u Pakracu kod Darija Čakarića, mladića koji se zajedno s partnericom Andrijanom Prebeg odnedavno bavi uzgojom japanskih Akita u registrinom uzgoju Neo Kensha.

„Nakon dvije godine ispunjavanja uvjeta i prikupljanja neophodnih dozvola formalizirali smo uzgajivačnicu Akita pasmine i danas kod nas možete kupiti takvog psa sa svim pripadajućim papirima. U dogovoru s djevojkom Andrijanom, za početak smo kupili u BiH ženku s papirima i rodovnikom. Uzeli smo je kod provjernog uzgajivača za 1000 eura, što je osjetno ispod cijene u ostatku Europe koja ide iznad 1500 eura“, objašnjava Darijo koji je proučio sve prednosti i neodstatke ovog psa.

„Najveća mu je odlika vjernost, odani su maksimalno, a kako su vučjeg tipa, Akita je lijep, miran pas, nije agaresivan te je izuzetno pametan“, neke su od prednosti Akite.

O nedostatcima se nema što puno reći kad ih gotovo i nema. Tu se u razgovor uključuje Andrijana i ipak savjetuje o načinu na koji se gazda ponašanjem mora nametnuti ovom psu, te objašnjava kako to oni čine prema njihovoj ženki nazvanoj Kyoko.

„Vlasnik o ovom odnosu mora biti 'gazda' i to pas mora prepoznati. Naša Kyoko zna biti ljubomorna, međutim pas mora biti ispod vas u svim postavkama i on će to vremenom prepoznati. Nema penjanja na krevet, na stol, nema maltretirati, ne znam mačku ili nešto, već mora slušati zapovijedi. Kad oštro povučete crtu među vama, on to prepozna i poštuje. Inače je jako pametan pas i zna se početi nadmetati s čovjekom, čak manipulirati njime, ako osjeti slabost jer iskonski teži biti alfa“, opisuje Andrijana suživot s Akita psom.

Za održavanje Akita nije posebno zahtjevna. Čak i manje od ostalih pasa. Linja se dvaput godišnje, a na dnevnoj bazi se to svodi otprilike na jedno češljanje. Puni su energije pa traže aktivnosti. U odnosu s drugim psima, koje susreće prilikom izlazaka, vrlo je zahvalan.

„Neće reagirati na ostale pse, ali to mu nije urođeno, nego vrlo važnu ulogu kod takvih situacija ima priprema izlazaka i sam odgoj. Na kraju svaki je pas ogledalo vlasnika“, tvrdi vlasnica.

Ono što je važno za spomenuti, Akita je vrlo zdrava pasmina i davanja vlasnika po tom pitanju svode se uglavnom na obvezna cijepljenja. Kako je konačni cilj prodaja štenaca, prodavači prije toga moraju ispuniti obvezne zdravstvene kriterije.

„Cijepljenje i čipiranje je 250 kn, jedna doza cjepiva protiv zaraznih bolesti 105 kn (puta dva), 120 kn izrada rodovnika po štenetu ako pas ostaje u Hrvatskoj (ako ide u drugu zemlju onda se eksportna rodovnica plaća 250 kn). Nekih stotinjak eura plus hrana po štenetu i to ukupno ide do 1000 kn. Urednost održavanja potkrepljena je raznim potvrdama, što u konačnosti uvjetuje tržišnu cijenu od 1500 eura po štencu“, objašnjava Darijo.

Ove japanske pse nije teško prodati. Potražnja postoji, javljaju se razne vrste kupaca, od obitelji do pojedinaca. Preporučuju ih svima uz primjenu navedenih pravila odgoja. Prodaju oglašavaju klasično, preko javnih oglasnika ili vlastite Facebook stranice Nao Kensha Akita Kennel

Postupak prodaje izvodi se u suradnji s vođom uzgoja iz Hrvatskog kinološkog saveza čiji su i oni članovi, a štenci Akite smiju se novom vlasniku predati tek nakon 8 tjedana starosti, kad smiju u kontak s ostalim ljudima.

Jedini na širem području

Sličnih uzgoja ove vrste pasa nema na bližem području. Mlade, uzgojene Akite možete nabaviti najbliže u Vukovaru, Zagrebu ili dolje na Jadranu, pa ako ste odavde, najbliža vam je pakračka Neo Kensha. Brinuti ne morate, sve se radi po pravilima s puno brige i ljubavi, a određena garancija je registracija u međunarodnoj evidenciji uzgajivača ove pasmine.

Sa strane gledajući, možda izgleda komplicirano, no kad je uzgoj registiran, sve je propisano i pod nadzorom pa je zanimljivo bilo doznati što se sve prati i što čini jednog psa, narodski rečeno, pravim – zdravim.

„Pas mora imati rodovnik. Ako je vani kupljen, mora se nostrificirati u Hrvatskoj. Nakon toga treba biti barem na jednoj izložbi gdje se ocjenjuje. Fizički mora odgovrati standardnim proporcijama pasmine. Gledaju se pritom zubi, rep, uši, građa tijela… Ako pokaže agresivnost to je diskvalificirajuća ocjena i ne može se uzgajati. Dalje, pas mora imati snimku zdravih kukova i laktova - to je izuzetno važno i sve zajedno čini tzv. ocjenu eksterijera. Potom se ide na uzgojni pregled koji se organizira nekoliko puta godišnje pri HKS-u. Tad se dobivaju ključni dokumenti i tek onda možeš uzgajati pse“, pojašnjavaju domaćini.

Prema zakonu HKS, Akita smije biti skotna samo jednom godišnje.

„Tjera se dvaput, ali za uzgoj vrijedi pravilo - jedna kuja može dati jedno leglo godišnje. Okotiti može jedno ili više štenaca, što ovisi o nizu faktora, a realan broj je četiri ili pet. Cijena štenaca za prodaju je ista, neovisno o spolu“, objašnjava Andrijana.

Hotel za pse u Psunjskoj?

Uzgajivačnica Neo Kensha u Pakracu zasad ima jednu ženku i tri mala štenca. U bližoj budućnosti planiraju nabaviti još jednu ženku i mužjaka kako bi pojačali ponudu. O svemu tome zasad najviše skrbi Andrijana, jer je Darijo na poslu u Njemačkoj. No, kako najavljuje ovaj izučeni elektrotehničar, uskoro planira trajni povratak u Pakrac jer su pred useljenjem u vlastiti dom u Psunjskoj ulici.

Posla u Pakracu ima, barem u struci, a osim toga budućnost vidi u širenju posla s psima.

„Mislimo da Pakracu nedostaje jedan dobar hotel za pse, sa svim pripadajućim uslugama, a tu prvenstveno mislim na one kozmetičkog tipa poput šišanja i kompletnog uređivanja. Ima na ovom području dosta kućnih ljubimaca i takva bi usluga zasigurno imala prođu“, suglasan je u željama i planovima ovaj mladi par kojem sada preostaje da mladalački entuzijazam polako pretvaraju u stvarnost.