Danas poslijepodne u prodaji će biti novi 599. broj „Pakračkog lista“ u kojem možete pročitati:

Nepostojeći praznik

U nedjelju je 1. maj, Međunarodni praznik rada kojeg će se, naročito ove godine, malo tko sjetiti već stoga jer pada u nedjelju, za većinu i inače neradni dan. Stariji čitatelji će se možda sjetiti vremena kada se Praznik rada očekivao s veseljem. Ne zbog onih fraza o dostojanstvu rada i prava radnika kojima su nas bombardirali u medijima danima uoči tog datuma, nego zbog privatnih ili javnih okupljanja, najčešće u formi sindikalnih izleta na okolne roštiljnice, gdje smo se okupljali uz kotao, roštilj ili janjeći ražanj.

Nekada, dok su jelovnik i ostale aktivnosti imali svoj prirodni godišnji kalendar, Praznik rada je bio ujedno i početak sezone janjetina. Niti to danas više ne vrijedi jer nam je tehnološki napredak omogućio da su nam sve namirnice u svježem obliku dostupne cijele godine. Jednako tako je razvodnjena i borba za radnička prava, uglavnom veličine plaća i drugih novčanih naknada. Bitku koju su nekada, istina ne baš previše žestoko, vodili sindikati i radnički savjeti, danas je preuzelo tržište. Osim za javne službe čiji su se sindikati upravo uoči Praznika rada kod svog poslodavca, države, izborili za povišicu od 4 posto (bar netko). Većinom ne zato jer je država naročito milostivi poslodavac, nego stoga jer taj poslodavac ne isplaćuje plaću iz svoje zarade, nego novcima poreznih obveznika i stoga jer će takvim proporcionalnim povećanjem, zbog najveće osnovice, najveću povišicu dobiti oni koji su o njoj odlučivali.  Kod ostalih tko želi radnika, naročito dobrog po pitanju stručnosti, marljivosti i ostalih kvaliteta koje poslodavci očekuju, mora ga i platiti u skladu s obostranim očekivanjima. Nažalost i to pošteno pravilo vrijedi tek za manjinu koji imaju sreće da rade kod uspješnog i sposobnog poslodavca. Većina ostalih svoj rad moraju prodavati po cijeni koju je odredio njegov kupac, dakle poslodavac i nadati se po pitanju povišice njegovoj svijesti i milosti što se najčešće događa nakon što Vlada poveća zakonom propisanu zajamčenu plaću. No od jedne do druge takve povišice, što je itekako naročito primjetljivo ovog proljeća, poskupilo je sve što je poskupjeti moglo pa najveći dio onih koji žive od radničke plaće nemaju neke vajde od toga da sezona mlade janjetine, krumpira i luka traje cijele godine. Njima je po pitanju debljine novčanika za to previše i onih nekadašnjih sezonskih nekoliko tjedana. Rad, bar onaj pošten više nitko ne praznikuje. Stoga je i pošteno da ove godine Praznik rada pada u nedjelju kada će ga malo tko uočiti, a još manje slaviti.

U tom pogledu Pakrac je u specifičnoj situaciji. Već godinama je Praznik rada zamijenjen praznikovanjem „Bljeska“. Nakon dvogodišnje koronapauze ove godine se u povodu toga vraćamo javnim okupljanjima na sportskim i obilježavajućim aktivnostima. Bit će ponovo i besplatnog ili bar povoljnog čobanca, roštilja ili janjetine.   

POČETAK GRAĐEVINSKIH RADOVA NA SPAHIJSKOM PODRUMU U pet godina cijena skoro udvostručena

Potpisivanjem ugovora 17. ožujka, odnosno uvođenjem u gradilište deset dana kasnije požeškog „Presoflexa“ započela je sanacija i adaptacija Spahijskog podruma, vjerojatno sada najstarije građevine u Pakracu, ogromnog kompleksa u Strossmayerovoj ulici, velike spomeničke vrijednosti i prostornih mogućnosti koji već skoro pedeset godina propada i stoji neiskorišten. Drugi konkretan administrativno bitan korak u provođenju konkretnih aktivnosti u privođenju ovog dugogodišnjeg projektu kraju gradske uprava provodi također od ožujka i odnosi se na raspisivanje natječaja za javnu nabavu  za opremu prostora koji je završen 12. travnja. Piše Darko Baronica

INTERVJU

MARIJAN ŠIRAC, NAČELNIK STOŽERA CZ PAKRAC Nažalost, civilna zaštita više nije samo vježba

Prošlo je nešto više od dvije godine proglašenja epidemije u Hrvatskoj. Stvari su se od tada razvijale nevjerojatnom brzinom, a riječi „civilna zaštita“ postale su, uz maske, distanciranje i dezinfekciju, svakodnevica.

Većina građana sustav civilne zaštite do prije par godina nije niti primjećivala u ustroju državne i regionalne, a kamoli lokalne samouprave, a da bi se danas, uz još uvijek aktualnu epidemiju, civilna zaštita bavila i pomaganjem nesretnim ljudima ratom poharane Ukrajine. Imamo dojam da sustav civilne zaštite, od Domovinskog rata, nikada nije bio aktivniji. O svemu tome, ali i o nepopularnim odlukama, korona-krizi, politici i odgovornosti te samoj operativnosti i sredstvima koje koriste razgovarali smo s Marijanom Šircem, načelnikom Stožera civilne zaštite grada Pakraca kojeg je ta funkcija zadesila dok je još obavljao dužnost zamjenika gradonačelnice, a 2021. godine ponovno je imenovan načelnikom lokalnog Stožera.

SUGRAĐANI

GORAN ARBANAS, CERTIFICIRANI CIKLOVODIČ Trebat će još staza i infrastrukture, ali imamo potencijal za cikloturizam

MARIJANA VERČEJ, TRENERICA PLESNOG KLUBA DOLCE PAKRAC-LIPIK Djeca su moji najdraži suradnici

Čime se bave, što rade neki od naših sugrađana kada nisu na poslu ili u krugu obitelji pišu Iva Širac i Dinko Kliček.

U novom broju još pišemo:

GRADSKO VIJEĆE PAKRAC Pakrac plin prodan za 3 milijuna kuna

PETNAESTAK AKTIVNIH GRADILIŠTA NA GRADSKOM PODRUČJU Prva faza značajnih ulaganja u asfaltiranja, sanaciju i rasvjetu

PRIHVATNI CENTAR HCK PAKRAC Pristiglo dvadeset ukrajinskih izbjeglica

PREDSTAVLJEN URBANISTIČKI PLAN Definirani sadržaji sportskog centra

KORONAVIRUS U mjesec dana broj oboljelih udvostručen

ZAVIRILI SMO U CJENIKE  KAFIĆ: Uskoro svi na pivo „pred trgovinu“? TRŽNICA: Nekoć sirotinjska hrana skuplja od mesa…

NAKON NEVREMENA Patologija radi nesmetano

PODUZETNIČKA ZONA U INDUSTRIJSKOM DVORIŠTU Počeli prvi građevinski radovi

KUĆNI LJUBIMCI Za njihovo ponašanje nisu odgovorne životinje nego vlasnici

ZAVRŠENA KUGLAČKA PRVENSTVA Banovac na kraju 5., Pakrac-Papuk 8

Sve to pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas na sljedećim lokacijama: MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Strossmayerova, Prekopakra), KTC, TO KRNDIJA.