- PIŠE: Iva Širac
- 1766
U pakračkom rodilištu 2. siječnja u 8,30 sati rođena je prva ovogodišnja beba u našoj županiji. Majka Antonela Bokonja iz Uljanika rodila je dječaka Marcela teškog 3720 grama i dugačkog 50 centimetara, treće dijete u obitelji Bokonja. Malenog Marcela dočekali su liječnici pakračke bolnice dr. Igor Šket i dr. Alen Dumančić.
U povodu toga već tradicionalno je danas majku i novorođenče posjetio dožupan Ferdinand Troha koji je uz čestitke i dobre želje dijete i majku darivao cvijećem i uobičajenom novčanom pomoći Županije u iznosu 300 eura. Istom prigodom Marina Major, ravnateljica pakračke bolnice, dožupana je upoznala s radom pakračkog rodilišta i ginekologije rekavši kako se u novoj godini rodilo troje novorođenčadi, a očekuje se uskoro još dvoje.
Dožupan Troha istaknuo je kako mu je drago što u pakračko rodilište dolaze rodilje i iz drugih županija što govori kako je pakračka bolnica značajna ne samo za ovaj dio naše županije nego i šire.
- PIŠE: Darko Baronica
- 2587
Brigita Ražov je naša sugrađanka sa šestogodišnjim umirovljeničkim stažem. U mirovinu je otišla nakon 35 godine radnog staža u bivšem Ugostiteljskom poduzeću Pakrac, banci i privatnoj tvrci „Maniva“. Članica je Izvršnog odbora Udruženja umirovljenika Pakraca i Lipika, a bila je i koordinatorica nedavno završenog dvogodišnjeg vrlo uspješnog projekta „Zajedno u drugu mladost“ koji je na različitim edukativnim i zabavnim aktivnostima okupljao pakračko-lipičke umirovljenike s ciljem da se umirovljenici aktiviraju, socijaliziraju i potaknu na druženje te da im na taj način treća životna dob bude zanimljivija, sadržajnija i lakša. Stoga vrlo dobro pozna život i potrebe naših umirovljenika što je bio razlog da s njom popričamo o njihovim umirovljeničkim danima, životnim radostima, teškoćama i onoga što im donosi ovo blagdansko ozračje.
Što je po vama najveći problem pakračkih umirovljenika?
Najveći problem, ne samo pakračkih nego općenito umirovljenika u Hrvatskoj, su izuzetno male mirovine. Ja to mogu reći jer sam do toga podatka došla kao koordinatorica projekta „Zajedno u drugu mladost“. Iz administrativnih razloga smo trebali iz Mirovinskog zavoda popis umirovljenika s njihovim OIB-ovima na kojem su ujedno bili i iznosi mirovina što je svaki od umirovljenika mogao prekrižiti, odnosno učiniti nevidljivim. No 90 posto njih to nije učinilo tako da dobro poznajem te veličine. Ima u Pakracu i velikih mirovina. No njih je malo i velika većina ima zaista male mirovine. Oni su posebno problem kod umirovljenika koji žive sami, u takozvanim jednočlanim domaćinstvima. Prihod i to mali je jedan, a režijski troškovi, ali i neki drugi, su isti. Nažalost na tom planu stanje se i pogoršava i svježi umirovljenici, dakle ovi koji su otišli u mirovinu unazad nekoliko godina, u startu prema tom izračunu imaju sve manje mirovine u odnosu na plaće koje su ostvarivali dok su bili radno aktivni.
Sjećam se sredine i kraja 90-tih godina kada je značajan broj pakračkih tvrtki bio u stečaju ili su neredovito isplaćivali plaće. Tada su život financirale mirovine s kojima su brojni umirovljenici pomagali svoju djecu. Moraju li danas djeca pomagati svoje roditelje umirovljenike?
Umirovljenicima je potrebna financijska pomoć djece
Moraju. Ja sam, dok mi je majka bila živa morala nju pomagati. Danas da ja moram ići u starački dom, moja mirovina pokriva malo više od pola cijene doma u Lipiku i moja kćer bi morala plaćati ostatak. To je nažalost umirovljenička stvarnost za brojne umirovljenike, ponovo naglašavam naročito samce. Iz iskustva znam da si brojni umirovljenici ne mogu priuštiti neki lijek koji nije na recept besplatan, a kamoli neke druge životne radosti. Imam jednu ekipu umirovljenica s kojima idem jednom tjedno u kafić na kavu da porazgovaramo i osjetimo malo slast tog društvenog života u javnom ugostiteljskom prostoru. No za neke je i taj tjedni izlazak izdatak.
Živimo u doba ponovo visoke inflacije. Pogađa li ona najviše umirovljenike?
Pogađa sve one s malim primanjima, a to su u najvećem dijelu stanovništva umirovljenici. Poskupljenja su naravno zlo po kućni budžet, ali izazivaju strah. Prije dvije godine strah je općenito kod ljudi, a naročito kod starije populacije, izazivala korona. To se sada malo smirilo, ali strah je ostao prisutan, sada od poskupljenja. Ljudi ne znaju gdje je tome kraj, kada će poskupljenja prestati i što će od iduće mirovine, nakon podmirenja režija, moći kupiti od neophodnih namirnica. Stoga se stariji ljudi jako boje što jer razumljivo jer velika većina njih nema ni mogućnosti ni snage ostvariti neku dodatnu zaradu. Uostalom za što bi jer stanje u mirovini podrazumijeva da su u životu puno radili i zaradili za starost u kojoj bi trebali uživati.
U svemu tome je, vjerojatno zbog grijanja, zima najgori dio godine?
Apsolutno i ponovo naglašavam te samačke obitelji. No iz ponosa puno njih o tim teškoćama niti ne želi pričati. Na jednoj strani plin je skup, s druge strane grijanje na drva iziskuje nabavu, rezanje, cijepanje i druge svakodnevne aktivnosti koje su za starije i bolesnije umirovljenike zahtjevne ili nedostupne. Naravno zimi je slabija ponuda povrća, kako onog što smo možda sami uzgojili u vrtu ili kupili na tržnici ili trgovačkim centrima koje je uz to i skuplje što se može odražavati na kvalitetu prehrane. Za izaći van je zbog hladnoće i vlage potrebna drugačija, bogatija i skuplja odjeća i obuća. Ljudi starije dobi se teže kreću. Sve su to razlozi zbog kojeg bi najveći broj umirovljenika najradije preskočio zimu.
U tim teškoćama o kojima govorite upravo nedavno je krenuo treći ciklus programa „Zaželi“ koji za cilj ima upravo pomoći tim starijim ljudima. Predstavlja li njima to veliko olakšanje svakodnevice?
Velika korist od projekata
Da, i za to dobivam potvrdu u svakom razgovoru s tim umirovljenicima koji su u tom projektu, a imala sam tih iskustava i u krugu šire obitelji. Svi su oni izuzetno zadovoljni ne samo kroz pomoć koju dobivaju u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova za koji mnogi nisu više sposobni nego i zbog, za umirovljenike, one famozne riječi „obilazak“. Mnogi umirovljenici žive sami, pitanje je imaju li koga u gradu ili bližoj okolini da ih obilazi na dnevnoj ili tjednoj razini. Stoga dolazak te žene iz projekta „Zaželi“ osim pomoći znači i društvo za kavu ili neku drugu prigodu. Kroz takve razgovore dolaze i uvijek zanimljive informacije iz neposredne okoline što netko tko izlazi rijetko nema prilike čuti negdje drugdje. U svakom slučaju za umirovljenike rijetko koristan projekt.
Za umirovljenike je bio koristan i dobro prihvaćen nedavno završen projekt „Zajedno u drugu mladost“. Što su kroz njega dobili umirovljenici?
Kroz dvije godine projekta njegove sadržaje je koristilo oko 300 umirovljenika. Neke od njih je projekt doslovno podigao na način da je umirovljenicima stvorio potrebu i naviku da izađu iz kuće, a onda da se međusobno i druže. Ja imam 63 godine, rođena sam Pakračanka, a kroz projekt sam shvatila da sam neke sugrađane znala tek usput. Puno ljudi koji su bili tek poznanici sada su prijatelji i što se projekt više bližio kraju, zadovoljstvo njegovih korisnika je bilo veće. Stoga se svi slažu da je projekt bio krasan bez obzira radilo se o izletima, plesu, kulinarskim radionicama, predavanju liječnika, nastupu na Grahfestu, vježbama s našim fizioterapeutom Robertom... Doista, ponuđeni sadržaji su bili jako raznoliki i svatko je mogao pronaći nešto za sebe. Rekla bih da smo kroz taj projekt prodisali.
Ima li šanse da se neki takav projekt ponudi ponovo, ima li nekih natječaja na koji bi se kao udruga mogli natjecati sa sličnim sadržajima?
Stručnjaci za EU fondove nam kažu da smo sada u prijelaznoj fazi između dva sedmogodišnja financijska razdoblja EU što je razlog da takvih natječaja trenutno nema. Nadam se da će ih u budućnosti biti i da će se na njima netko natjecati. Udruga umirovljenika Pakrac-Lipik jedini prihod ima od svojih članarina, a to nije dovoljno niti za pokrivanje tromjesečnih režija tako da za nešto slično nemamo prvenstveno financijske snage nego možemo jedino kao i na prethodnom projektu sudjelovati kao partner.
Ruža Vulinović, predsjednica vaše Udruge, nam je proljetos rekla da Udruga ima 106 članova s plaćenom članarinom, a da se oko nje okuplja oko 200 umirovljenika. Na području Pakraca i Lipika ih je puno više. Zašto ostali nisu u Udruzi?
Stari umiru, novi se baš ne učlanjuju. Puno njih pita što će dobiti u Udruzi, koja im je korist. Nažalost Udruga je jako siromašna i nema što dati svojim članovima osim mogućnosti da si organiziraju i zajedničkim radom stvore neke nove sadržaje. Imali smo prije kasu uzajamne pomoći za koji je bio veliki interes. Nažalost zakonodavac nas je natjerao da i to ukinemo. Nadamo se da ćemo na proljeće iznajmiti prizemlje naše zgrade što bi nam olakšalo financijski život, a nadamo se i ponovo nekom natječaju kroz koji bismo kao partner provodili onakav projekt.
Je li teže biti umirovljenik na selu ili u gradu?
Teže biti umirovljenik na selu
Po meni na selu. U nizu stvari smo mi umirovljenici u gradu povlašteni. To se odnosi na blizinu liječnika, ljekarne, trgovina i raznih drugih institucija koje su potrebne umirovljenicima. Mi u gradu samo izađemo iz svog doma i sve nam je na dohvat ruke. Radi toga se i lakše družimo, pronalazimo društvo. Sve to još više dolazi do izražaja kod samaca, kod umirovljenika koji nemaju automobil i koji su osuđeni za svako kretanje tražiti tuđu pomoć. Uvjerila sam se u to radeći kao koordinatorica spomenutog projekta kada mi je došla žena iz Badljevine interesirati se o uključivanju, a otišla je plačući jer nema prijevoza i nikoga da ju doveze na sadržaje programa, a platiti nekome za prijevoz nije u mogućnosti. Osobno sam sretna što umirovljeničke dane živim u gradu i srećem se s ljudima.
Digitalizacija društva je sve prisutnija. Sve manje je kod plaćanja u upotrebi gotov novac, a sve više kartice i internetska plaćanja. Liječničke uputnice i recepti više nisu papirnati već digitalni. Otežava li to život umirovljenicima?
Meni osobno ne, ali većini svakako da. Umirovljeničke godine sigurno nisu najbolje za učenje, a dio njih je otišlo u mirovinu kada ta tehnologija nije bila toliko rasprostranjena ili nije bila bitna za njihovo radno mjesto pa nisu imali potrebe za savladavanje tog znanja. Mi smo kroz spomenuti projekt imali i informatičke radionice. No dio umirovljenika je i dalje ostao izvan toga i problem im je komunikacija s liječnikom preko SMS ili maila. Problem je nekima i s novcima. Poštar više ne nosi mirovinu, ona sjeda na račun. No neki ne znaju, ili nemaju povjerenje u bankomate, nisu sigurni da im je na račun sjela mirovina i koliko na njemu imaju novca. To je najbolje vidljivo svakog 8. u mjesecu kada sjedaju mirovine. Već sat vremena prije otvaranja banke počinje se stvarati gužva umirovljenika koji idu na šalter uvjeriti se da je mirovina sjela i dignuti gotovinu s kojom onda podmiruju troškove. Dodatno zlo u tome je što banke naplaćuju veću proviziju za rad s gotovinom od one na internetu što znači da takvim plaćanjem zapravo ostaje i manje novaca za ostale životne troškove.
Od 1. siječnja mijenjamo kune za eure. Hoće li to biti problem?
Ne bi bilo samo da ih ima.
Migracije koje su u Pakracu počele s ratom i poraćem, pa novi val s otvaranjem tržišta rada na razinu Europske unije odvele su iz Pakraca brojne mlade stanovnike. To je automatski značilo da su brojni roditelji, stariji ljudi ostali bez blizine svoje djece, unučadi. Pričaju li o tome umirovljenici?
Naravno da pričaju i naravno da je to veliki problem, nekima u svakodnevnom življenju, a svima kao tuga. Znam to jako dobro jer je to prisutno i u mojoj obitelji. Brojni umirovljenici su ostali sami, nema ih tko obići, odvesti liječniku i slično. No najveći problem je što bake i djedovi ne mogu gledati svakodnevno odrastanje njihove unučadi. Mobiteli omogućuju svakodnevnu komunikaciju. No nije to isto kao i kontakt u živo. Ako se i ima novaca put na tako velike udaljenosti je starim ljudima problem. Mladi pak nemaju od posla vremena te se posjete svode na godišnji odmor ili eventualno neke blagdanske dane. Premalo za starije ljude.
Svi ti problemi o kojima pričamo nisu lokalni. Oni pogađaju i umirovljenika u drugim, naročito većim gradovima. Imate li informacija da radi toga u Pakrac dolaze živjeti umirovljenici iz tih gradova?
Da, konkretno kroz projekt sam srela umirovljenika iz Zagreba koji je nakon smrti supruge prodao stan u Zagrebu i radi jeftine nekretnine došao živjeti u Pakrac. Uključio se u projektne aktivnosti, stvorio prijateljstva te je sad jako zadovoljan. Vjerujem da nije jedini.
Pred nama su božićni blagdani. Raduju im se umirovljenici?
U jednu ruku da, u jednu ne i za neke su to tužni dani. Svaki blagdani su kod nas povezani s narodnim običajima u pogledu ishrane, kolača… Takav meni je znatno skuplji od onog svakodnevnog, ali i zahtjevniji u pogledu organizacije i pripremi što kod teže pokretnih ili bolesnijih umirovljenika izaziva dodatni problem. Sigurno je da ovih dana mnogi umirovljenici razmišljaju kako to organizirati i kako podmiriti taj dodatni trošak. Posebno su problematični potencijalni darovi za unučad. Poznata je povezanost bake i djeda s unučadi. Oni bi za njih samo sve najbolje. No odakle kupiti poklon, posebice onaj koji će razveseliti unučad koja je u godinama kada su dovoljno stari da znaju što žele, a dovoljno mladi da ne shvaćaju financijsku i drugu težinu umirovljeničkog života. U takvim situacijama blagdani izazivaju tugu i jad. Iz osobnog iskustva znam da mnogi umirovljenici iz ponosa to neće reći, ali znam kako se osjećaju.
Hoće li pakrački i lipički umirovljenici imati tih blagdanskih dana kakvo zajedničko druženje, proslavu?
Bit će, u jednom od nekoliko zadnjih dana ove godine okupit ćemo se poslijepodne uz glazbu, piće, hranu i kolače u vatrogasnom domu u Filipovcu. Dio kolača ćemo donijeti sami, a ostalo ćemo platiti sami, solidarno neko više, netko manje, ovisno koliko tko ima jer je cilj da dođe što više naših članova. Običaj je da to radimo uoči Nove godine, pa za Valentinovo i Dan žena.
Za kraj što bi poručili građanima koji su pri kraju radnog staža i pred skorim umirovljenjem?
Želim im puno zdravlja i da izdrže na radnom mjestu što duže jer ostane li sve ovako, od mirovine neće moći kvalitetno živjeti.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1027
Pakračka povijest po ničemu posebnom na društvenom planu neće zapamtiti 2022. godinu. Dani, tjedni i mjeseci prolazili su jedan za drugim u uobičajenim i očekivanim aktivnostima započetim u prethodnoj ili prethodnim godinama kao što je kraj covid restrikcija i dovršetka projekta aglomeracije ili pak u svim onim aktivnostima koje se ponavljaju iz godine u godinu, nekada bolje, nekada lošije nego prethodne. Zbog toga teško je reći da je godina koju upravo završavamo bila dobra ili loša. Ili da ćemo ju zapamtiti po ovom ili onome. Pamtit ćemo ju i suditi o njoj ovisno o tome što nam se događalo u privatnim životima. U društvenom, pakračkom, to je, u usporedbi s nekim drugim godinama koje smo upamtili po ratu, izgradnji značajnih objekata, gospodarskom zamahu, obogaćivanju društvene infrastrukture, lokalnim izborima… tek razdoblje nakon kojeg smo stariji godinu dana. Nažalost, privatno vjerojatno i siromašniji bar za onaj postotak za koji su cijele godine bila prisutna lagana poskupljenja ispred povećanja naših plaća kojih za neke uopće nije bilo.
Prije 12 mjeseci obrađujući istu ovu temu smo izrazili želju da se u 2022. godini riješimo dvije pojave koje su nam obilježile dvije prethodne godine: koronavirus i aglomeraciju. U potpunosti nismo to uspjeli niti s jednom.
Covid preseljen među gripu i prehladu
Mada su epidemiološke mjere prisutne tek u najmanjim tragovima u zdravstvenim ustanovama oboljelih od covida još uvijek ima, a i dalje je u ponudi mogućnost cijepljenja: prvom, drugom, trećom ili četvrtom dozom, ovisno gdje je tko u tom procesu zastao. Uglavnom u veljači smo na području Grada Pakraca imali 68,3 posto procijepljenog punoljetnog stanovništva prvom dozom (najbolji u županiji), a u rujnu tek za 0,3 posto više čime je potvrđena izjava epidemiologa dr. Ante Vitalije da je interes za prvu ili drugu dozu cijepljenje više nije nikakav pa su 15. travnja obustavljeni i punktovi za masovno cijepljenje. Razlog može biti i u statistici oboljenja. Dok smo 21. siječnja imali na županiji aktivnih 1055 slučajeva zaraze korona virusom pri čemu je 26 osoba hospitalizirano, 1. rujna je na županiji bilo 149 slučajeva zaraze korona virusom pri čemu je šest osoba hospitalizirano, a krajem studenog taj broj se kreće oko dvadeset oboljelih i petero hospitaliziranih. Struka dozvoljava da je broj oboljenja i veći od ovog službeno registriranog, ali neki građani uslijed malih simptoma više se ni ne testiraju niti odlaze liječniku pa je covid nakon više od dvije godine ozbiljne društvene borbe preseljen tamo gdje je to i najavljivano - u oboljenja poput gripe ili prehlade.
Aglomeracija promijenila izgled prometnica
Kraj druge društvene pojave koje su nam dominirale u lokalnim medijima i razgovorima među građanima u dvije prethodne kalendarske godine – projekta aglomeracije, nismo u ovoj godini dočekali u onoj mjeri u kojoj je on najavljivan, ali se ipak uvelike prorijedio bar u proljetos u onoj mjeri u kojoj se prorijedila prisutnost njihovih bagera na našim prometnicama. Mada se nije obistinila najava da je 28. lipnja projekt završen, možemo biti zadovoljni jer su se u pet preostalih mjeseci odvijali uglavnom manji radovi na dovršetku započetog, popravljanju i sličnim aktivnostima te raznim administrativnim poslovima koje prethode primopredaji gradilišta na ukupno 14 građevinskih dozvola koje čine cjelinu projekta. Koliki će u budućnosti biti njegov značaj može ilustrirati samo nekoliko statističkih podataka: projekt vrijedan 147 milijuna kuna bez PDV-a sadržava oko 92 kilometra infrastrukture, od toga je 56 kilometara na sustavu odvodnje i 36 kilometara na sustavu vodoopskrbe s 18 crpnih stranica gdje je usput obnovljeno, modernizirano ili prvi put ustanovljeno više od 1300 vodoopskrbnih priključaka i oko 2000 kanalizacijskih priključaka s ciljem da se 48 posto gubitka vode smanji na 35 posto uz stabilnost sustava, manje kvarova, veću kontrolu i ispravnost vode. Projekt se nastavlja daleko od očiju građana na pročišćivaču u Dobrovcu.
Osim po svemu nabrojanom projekt aglomeracije je uvelike poboljšao izgled grada jer su nakon svih tih kopanja prometnice, naročito one u užem gradskom središtu, trebale biti sanirane. Dijelom je to učinjeno kroz sredstva aglomeracije, a dijelom novcima gradskog proračuna. Tako su u potpunosti novi asfalt, u dva sloja kroz lanjsku i ovu godinu dobile gotovo sve ulice u središtu grada: Šuškova, Braće Radića, Lisinskog, Laučanova, Prolaz baruna Trenka, Trg 76. bataljuna, Trg bana Jelačića, Trg dr. Franje Tuđmana, Rehakova, dio Branimirove i Bolničke, posve nova Ulica Alojzije Janković…, ali i neke na periferiji koje do sada i nisu bile u potpunosti asfaltirane poput Sv. Roka, Psunjske, 105. brigade. Osim u ovim ulicama i trgovima u potpunosti su ili većim djelom zanovljene pješačke staze u Gupčevoj, Cesarčevoj, Strossmayerovoj. U središtu grada je modernizirana i javna rasvjeta, a u tijeku je sadnja ili dosađivanje više od 300 stabala raznog drveća i grmlja na tri prometnice u istočnom dijelu garda, kao i na pakračkom jugu. S obzirom da je u svim ovim radovima korišteno više izvora sredstava (aglomeracija, gradski proračun, nacionalni fondovi, EU fondovi) i s obzirom da su se neki radovi protegli na lanjsku, ovu i iduću godinu) njihovu novčanu vrijednost je teško izraziti u nekom točnom iznosu, ali zasigurno je riječ o većoj vrijednosti od 5 milijuna kuna, čime, osim po korisnosti i dugoročnosti ih možemo uvrstiti u jednu od karakteristika ove godine.
Od ostalih većih građevinskih zahvata koje bi pamtili i narednih godina u tijeku su radovi na temeljitoj obnovi Spahijskog podruma koji se godinama pripremaju. Radovi vrijedno skoro 27 milijuna kuna započeli su u ožujku i trebali bi biti gotovi do kraja lipnja iduće godine. S obzirom na stanje u graditeljstvu teško je danas očekivati da bilo što bude završeno u roku. A kakvo je stanje kada su u pitanju izvođači radova pokazatelj je i energetska obnova sa zanavljanjem opreme u pakračkom vatrogasnom domu planirana, bar s početkom, u ovoj godini. Natječaj projektantski vrijedan 4,5 milijuna kuna je propao jer su izvođači koje se javili bili skuplji od tog iznosa te će se on ponoviti. Građevinski materijali su jako poskupjeli, izvođači nemaju dovoljno radnika. Sve to dovodi do toga da su cijene otišli u nebo, a rokovi tek okvirni, žale se investitori i voditelji različitih građevinskih projekata. S te strane je možda i dobro da su izostali veliki projekti energetske obnove, bilo na javnim objektima, bilo na privatnim stambenim, koji su prethodnih godina bili nositelji građevinske aktivnosti na području Pakraca.
Nedostatak radne snage
Mirnom možemo ocijeniti ovu godinu i na području gospodarstva već i zbog činjenice da niti jedan naš veći gospodarski čimbenik nije doživio neki ozbiljniji potres, ali niti se netko pohvalio nekim većim zamahom. Takvoj ocijeni značajno doprinosi činjenica da i dalje u strukturi gospodarstva dominiraju manje tvrtke ili obrti iz kojih informacije u javnost izlaze na kapaljku. One su se odnosile uglavnom na nestašicu radne snage ponajviše u graditeljstvu, drvoprerađivačkoj industriji, ali i onima atraktivnijim u pakračkim kafićima ili trgovinama. Statistički to potvrđuju i podaci lokalnog Zavoda za zapošljavanje. Posljednjeg dana ovogodišnjeg siječnja na pakračkom Zavodu za zapošljavanje bile su evidentirane 438 nezaposlene osobe što je u odnosu na mjesec dana ranije porast za 30 osoba ili 7,4 posto. Posljednjeg dana ožujka je bilo 402 prijavljene nezaposlene osobe što je za 65 manje (14,2 posto) nego istoga dana lani. Posljednjeg dana listopada evidentirano jer 397 osoba i unatoč kraju sezonskih poslova u turizmu i dalje je na tržištu rada dinamika živa pa je tako tijekom tog mjeseca iz evidencije Zavoda posao dobilo 53 osoba što je za šest manje nego u rujnu. Istovremeno je u evidenciji zavoda 86 novoprijavljenih.
U gospodarstvu je više aktivnosti bilo očekivano u poduzetničkoj zoni bivšeg industrijskog „Papukovog“ dvorišta. No od pet vlasnika parcela koji su to postali lani, više graditeljske aktivnosti je bilo tek na jednoj, a poduzetnici se „vade“ na problem s opskrbom električne energije što Grad rješava upravo ovih dana pa se značajnija poduzetnička aktivnost na tom prostoru očekuje dogodine.
Što se tiče vlasničkih udjela svakako je najvažnija transakcija obavljena u tvrci „Pakrac-Plin“ koji su njezini vlasnici, gradovi Pakrac i Lipik, slijedom obvezne transformacije bili dužni prodati. Za najboljeg ponuditelja odabrana je tvrtka HEP Plin d.o.o. Osijek koja je ponudila za potpuni vlasnički udio tri milijuna kuna uz preuzimanje obveze zadržavanja poslovanja na području gradova Pakraca i Lipika, ispunjavanju dugoročnih planova te zadržavanje zaposlenika najmanje narednih pet godina. Novac od prodaje je još uvijek na računu Komunalca koji će ga utrošiti za jačanje svog operativnog potencijala. Iz Komunalca je značajna ovogodišnja informacija da se od ovogodišnjeg siječnja provodi sakupljanje plastičnog otpada sortiranog na kućnom pragu pa se očekuje da će 2022. godina napokon biti prva u kojoj će količina miješanog komunalnog otpada deponiranog na Crkvište biti manja od prethodne.
Od gospodarskih tema potrebno je istaknuti da se nakon dvije korona godine sajam „Slavonski banovac“, ove godine 13., vratio u punom sadržaju i svojoj ranijoj posjećenosti što je primijećeno i u Udruzi hrvatskih putničkih agencija koja mu je dodijelila nagradu u kategoriji manifestacija. Više od stotinu štandova izlagača i preko osamdeset natjecateljskih kotlića popunilo je 15. listopada pakračku prometnicu i okoliš gradske tržnice čineći tako kompaktnu kružnu cjelinu, nakrcanu sadržajima i pogodnu za cjelodnevni boravak, što su brojni građani pošteno i koristili.
Od 11. studenog Požeško-slavonska županije je i službeno županija bez minsko sumnjivih područja. Dopredsjednik Vlade i ministar MUP-a Davor Božinović je o tome uručio županici Antoniji Jozić certifikat, a gradonačelnici Pakraca Anamariji Blažević i „posljednju minu“ koja simbolizira posljednju pronađenu i uništenu minu na pakračkom području prije mjesec dana na teško dostupnim područjima obronaka Papuka kada je razminirano zadnjih 680 četvornih metara sumnjivog područja s kojeg je pokupljeno 16 različitih eksplozivnih naprava. Od 1998. godine i prve izrade karti minsko-sumnjivog područja na takvog područja županiji je bilo ukupno 391,5 četvornih kilometara, godine 2005. još 70,6 kilometara, a danas je ona u potpunosti bez njih pri čemu je prikupljena 1741 različita minsko-eksplozivna naprava. Za to vrijeme na županiji je stradalo od minsko-eksplozivnih naprava 16 osoba od čega četiri smrtno, posljednje 2005. godine.
Europski novci povećali proračun
Proračun Grada Pakraca za ovu godinu vijećnici Gradskog vijeća na sjednici u studenom su povećali na 77,5 milijuna kuna što je u odnosu na početni plan povećanje za bezmalo 8 milijuna ili 11 posto. Najveći razlog povećanja plana je povećanje prihoda sredstava Europske unije koje su rebalansiranim proračunom planirani u iznosu od 38,2 milijuna kuna, a povećanje se odnosi na sredstva odobrena za projekte Zaželi – faza III, Sretno djetinjstvo u Maslačku i Spahijski podrum te kapitalne pomoći iz državnog proračuna temeljem prijenosa EU sredstva planirane za projekte izvođenja radova na natkrivanju teniskog terena, Medicinski centar za edukaciju, istraživanje i zdravstveni turizam u Pakracu i na sredstva za sufinanciranja provedbe EU projekata.
Nažalost, njih je za udruge i poduzetnike bilo znatno manje nego prethodnih što stručnjaci objašnjavaju činjenicom da je natječaja bilo znatno manje nego prethodnih godina jer se nalazimo na prijelaznom razdoblju sedmogodišnje financijske europske omotnice.
Migracije ljudi uvijek prisutne
Zgrada Gradskog društva Crvenog križa Pakrac određena je u ožujku kao gradski prihvatni centar za izbjeglice iz ruskom agresijom poharane Ukrajine. Prvi kat tog objekta s dva sanitarna čvora s WC-om i tuševima omogućuje da se u prostorije koje sada koriste razne udruge smjesti 32 ležaja. Pored toga na četiri dodatne lokacije predviđeno je još 20 ležaja; dio u jednom praznom gradskom stanu, dio u dva stana koje su privatni vlasnici stavili za tu namjenu na raspolaganje lokalnom Stožeru, te devet mjesta u dva apartmana u vlasništvu KPD „Sloge“ u sklopu Hrvatskog doma. Organizirana skupina od 20 izbjeglica je stigla u Pakrac 11. travnja te je u tim prostorima boravilo najviše 50-tak izbjeglica, neke samo nekoliko dana, a neke su još uvijek u pakračkim privatnim kućama ili stanovima.
Migracije Pakračana u strane zemlje EU je bila osjetno manje prisutna tema u ovoj godini nego prijašnjih. No nakon lanjskog popisa stanovništva Državni zavod za statistiku u ovoj godini je objavio detaljnije analitičke rezultate. Potvrđeno je da je Grad Pakrac na tom popisu imao 7086 stanovnika, što je usporedno s popisom iz 2011. godine kada smo imali 8460 stanovnika za 1374 manje ili 16,2 posto. Naravno da je naselje Pakrac i dalje najveće u administrativnoj jedinici koji je u vrijeme prošlogodišnjeg popisa imao 4.147 stanovnika ili za 695 manje (14,4 posto) nego prije deset godina kada je u njemu živjelo 4842 osobe.
Baš kao i ostatak Hrvatske, Grad Pakrac u 10 godina osim manjeg broja stanovnika bilježi manji udio stanovništva srpske nacionalne manjine, manji udio vjernika te porast starijeg stanovništva. U životnim razdoblju između 20 i 65 godina u Pakracu je lani u proljeće živio 3951 stanovnik ili 55,76 posto ukupnog broja žitelja. Deset godina ranije u tim kategorijama i dobi je živjelo 4875 stanovnika ili 57,41 posto. Ono što nadalje nije dobro u toj populaciji je činjenica da je najbrojnija bila najstarija kategorija, 60-65 godina kojih je bilo 573, a druga po brojnosti je kategorija 55-60 godina kojih je bilo 476, dok su najmanje brojne tri najmlađe kategorije. No od statističke slike veći je problem život sam jer nastavi li se ovakav trend za koju godinu će nam više od polovine stanovnika biti u godinama kada nisu radno aktivni što može biti veliki problem na funkcionalnost zajednice, ali i na njen ukupni financijski potencijal.
No taj pad stanovnika se nakon nekoliko godina nije odrazio na broj učenika. U rujnu je na nastavu u tri prosvjetne ustanove u Pakracu krenulo 1143 učenika približno isto koliko i lani.
Bogatiji za mjuzikl i monografiju
Na kulturnom planu od ove godine Pakrac je bogatiji za još jedan mjuzikl. Nakon vrlo uspješnog mjuzikla KPD „Sloga“ iz svibnja 2019. godine “Tko pjeva zlo ne misli“, ista ekipa se ponovo uhvatila jednog tako velikog i zahtjevnog projekta mjuzikla „Dobri jarani“, dvočinke u trajanju većem od 90 minuta. Kako kaže njena režiserka Dubravka Špančić, mjuzikl je nastao suradnjom „velikih i malih“, profesionalaca (rock sastava Zabranjeno pušenje) i amatera - glumačke sekcije „Sloge. Libreto je pripremila također Dubravka Špančić inspirirana scenarijem dugometražnog filma "Balada o Pišonji i Žugi", sadržajem odabranih songova koristeći pri tom 22 uspješnice Zabranjenog pušenja.
Na bibliografskom planu bogatiji smo za još jedan naslov iz lokalne biblioteke. Društvo Mađara Pakraca je objavilo knjigu Duška Kličeka „Mađari u pakračkom kraju“.
U sportu naši klubovi su naizmjenično pobjeđivali ili gubili igrajući u istim ligama kao i lani pri čemu su samo šahisti osvojili prvo mjesto i osigurali dogodine nastup u rangu višem – drugoj ligi. Po treći put poslije rata rad je obnovio Nogometni klub Slavonija Prekopakra, a malonogometni ljetni turnir je po prvi put u povijesti odigran izvan „Partizana“ – na srednjoškolskog igralištu kraj dvorane što se pokazalo kao dobrom promjenom. Niti ove godine nije dovršeno u sportskom centru nogometno igralište s umjetnom travom čija izgradnja je započela 2019., ali je sportski centar bar dobio idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje.
Dogodine – pobijediti inflaciju
Kada se svi ovi događaji i pojave, koje smo ocijenili kao bitnijim za život u našem gradu u ovoj godini stave pod jedan naslov, ne izgleda malo. No teško je izdvojiti jedan kojim bi okarakterizirali godinu, odnosno kada bismo to baš htjeli, morali bi ga posuditi iz europskih događanja. To je borba s inflacijom i poskupljenjima, prvenstveno energetskim. Odjavljujući prošloga prosinca u Listu lanjsku godinu poželjeli smo da narednu obilježi kraj borbe s virusom i bagerima. Te dvije bitke smo uglavnom dobili. Bili bismo zadovoljni da u idućoj godini u istoj mjeri dobijemo ovu borbu s inflacijom. Kao što virusna oboljenja i kopanja po ulicama nikada neće prestati, tako niti nikada neće doći kraj poskupljenjima. No važno je da njihov intenzitet i veličina ostanu u za to podnošljivim okvirima, bar nekoliko postotaka ispod povećanja plaća. Tada će biti i više radova, i događaja, i radosti.
- PIŠE: Iva Širac
- 1999
Najmlađi sugrađani već su odbrojali ponoć koja je za mališane otkucala u 18 sati na pakračkoj gradskoj šetnici koji su u pratnji roditelja došli na novogodišnji program koji je organizirao Grad Pakrac i Turistička zajednica Grada Pakraca.
Mališani su mogli uživati uz pomoć animatora u plesu, pjesmi, dobroj zabavi i igrama, a mogli su se počastiti slatkim i slanim slasticama i toplim čajem. Najmanjima i njihovim roditeljima uspješnu i sretnu nadolazeću godinu zaželjela je i gradonačelnica Anamarija Blažević, a ulazak u novu 2023. godinu obilježen je šampanjcem i vatrometom, što je ujedno i najava za onaj pravi koji Pakračane očekuje u ponoć.
- PIŠE: Pakrački List
- 2502
Po čemu ćete pamtiti 2022. godinu je bilo pitanje s kojim smo „presreli“ slučajno odabrane naše sugrađane. Očekivano najviše pamtljivih događaja potječu iz najuže obitelji gdje su se slavila ženidbe i udaje, rađanja djece, unučadi, završetak školovanja i diplome, umirovljenja. No većina anketiranih se osvrnula i na povratak života u normalu narušenog prethodne dvije godine koronavirusom uslijed čega je bilo ponovo odlazaka na more, raznih privatnih i društvenih okupljanja koja, sudeći po odgovorima naših sugrađana, ipak čini značajan dio naših životnih radosti.
TATJANA BOGOVIĆ Vesele me male stvari
Interesantan odgovor na naše pitanje dobili smo od Tatjane Bogović. Ova spremačica iz Srednje škole Pakrac, gdje je provela cjelokupan dosadašnji radni vijek, tekuću je godinu doživjela kao godinu opće normalizacije stanja nakon koronakrize te povratka u poznatu životnu kolotečinu. Iako joj se ništa posebno nije dogodilo, godinu će ipak pamtiti...
„Danas me vesele male, normalne stvari. Imam uređen život, radim već 25 godina kod istog poslodavca i nadam se da ću tamo dočekati mirovinu. S obitelji živim u pakračkim vinogradima u obiteljskoj kući, djeca su odrasla i polako kreću svojim putem. Zdravlje služi i sve to skupa čini me sretnom. Zato ću ovu godinu zapamtiti kao mirnu, normalnu, rekla bih čak i poželjnu. Ljudi su nakon silnih ograničenja uslijed epidemiološke krize, uz koju je došlo i niz ostalih nepoznatih, stresnih situacija, željni jedne ovakve - prazne, obične, lagane godine kakvih je u prošlosti znalo biti napretek. Danas znamo cijeniti mir i nemam ništa protiv da i sljedeća bude takva“, zaključila je Tatjana i iskoristila priliku poželjeti sugrađanima sve najbolje povodom nadolazećih blagdana.
SLAVKO VUIĆ Zaboravit ću budilicu
Nasuprot Tatjani u 2022. godini su se dogodile značajne stvari za budućnost Slavka Vuića. Sugrađanima poznati sportaš i sportski djelatnik u pakračkom NK Hajduk, donedavno je bio zaposlen kao djelatnik Hrvatske vojske u Petrinji. Nakon 30 godina služenja Domovini Slavko je od listopada 2022. godine u mirovini.
„Tako je. Bližu budućnost ću iskoristiti da polako spustim gas i priviknem se na penzionerski život. Najlakše će biti zaboraviti budilicu koja ja godinama zvonila u 4 ujutro, nešto teže će biti iskoristiti višak slobodnog vremena. Očito ću se morati ću malo više pozabaviti Hajdukom“, pola će u šali Slavko. Kaže i da će 2022. godinu pamtiti i po tome što su sinovi 21-godišnji Matija i 20 - godišnji Filip ostvarili zacrtane planove. Obojica su već nekoliko godina u Koprivnici gdje su završili srednju školu. Mlađi Filip nedavno je upisao fakultet menadžmenta u Koprivnici, dok je Matija nogometaš prvoligaša Slaven Belupa gdje se nakon komplicirane ozljede priprema se za novu sezonu. „Nadam se da će sljedeća godina biti bolja nego ova i da će mog Matu zaobići ozljede da napokon zdrav odigra sezonu i pokaže što zna. A zna puno!“, priželjkuje Slavko. Kad smo već ugasili diktafon, dodao je: „De napiši, da je Hajduk ove godine napokon dovršio igralište s umjetnom travom i napiši da je Hrvatska reprezentacija uzela broncu – nemoj mi to zaboraviti..“, u svom je stilu Slavko prokomntirao godinu na zalazu.
MARIJAN PROHASKA Dva iznimna obiteljska događaja
Ovu godinu ću zasigurno pamtiti po dva iznimna obiteljska događaja koja su nas obradovali u samo nekoliko tjedna polovinom godine. Sredinom svibnja smo imali svatove mlađeg sina Dine i njegove supruge, nove članice naše obitelji Ivane. Četiri tjedna kasnije stariji sin Boris i supruga Maja postali su roditelji malog Lukasa, našeg prvog unuka koji je odmah postao veselje za cijelu obitelj. S ta dva događaja u ovoj godini ništa nije usporedivo.
KRUNOSLAV OTOPAL Veselja nadjačale obveze
Godinu na izmaku mogu okarakterizirati kao vrlo uspješnu iz više razloga. Odradili smo energetsku obnovu na obiteljskoj kući. U svibnju sam bio vjenčani kum najboljem prijatelju i svom vjenčanom kumu Dini. Dočekali smo i veselili se rođenjima djece bliskih prijatelja, postao sam i tetak. No šlag na tortu došao je krajem studenog kada sam i sam postao otac malenoj curici. Naravno osim veselja, svim tim događanjima prethodile su i određene brige zbog obveza. No važno je da su sva ona na kraju imala savršen završetak koji je upotpunjen veseljem zbog uspjeha nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu u Katru.
ZRNA GARAČA Povratak u normalu
Ovu godinu koju privodimo kraju pamtit ću, između ostalog, po konačnom povratku ''staronormalnom'' životu bez maski, većim mogućnostima za održavanje i sudjelovanje u raznim društvenim događanjima kojih smo bili lišeni u prethodnoj, 2021.godini. Samim time, više smo ove godine bili s ljudima, više smo putovali, više se družili, što je važno ako uzmete u obzir da imam šestogodišnjaka Leona kojem je važna samo akcija i ''muving''. Jedno od većih događaja u ovoj godini bilo je kada je Leonu ispao prvi zub, što je njemu bilo važno zbog zubić vile i jer je sad i, ''zubima'' gledano, spreman za školu iduće godine, a meni kao podsjetnik na to kako te stranice u kalendaru i sami kalendari prebrzo prolaze...
Gledajući poslovno, ovu godinu obilježili su mnogi izazovi, razne nove situacije, koje kako bi se reklo: sve idu u radni staž. I u ovoj godini sam imala dosta prilika za sudjelovanje na raznim edukacijama i radionicama koje uvijek donesu neka nova znanja i iskustva, što mi puno znači radi dinamičnosti posla. Pored redovnog posla, ove sam godina postigla i jedno dodatno postignuće; u studenom sam stekla naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje ekonomija, što me osobno raduje i otvara mogućnosti i za razvijanje na tom području. Sudjelovala sam sa jednim znanstvenim radom i na znanstveno-stručnoj konferenciji ''International Conference on Renewable Economics ReECON'' koja se u Biogradu održala u listopadu, a najviše mi znači što sam i u tom znanstvenom djelu uspjela obuhvatiti teme iz projekata kojima se bavim, te pred auditorijem iz raznih dijelova Europske Unije govoriti upravo o Pakracu.
Jedna od dražih mi stvari u ovoj godini, koju bih izdvojila, je definitivno cijela priča oko projekta Ježeva kućica 2. Iako se radi o financijski najmanjem projektu koji smo proveli u 2022. godini, u vrijednosti od tek 25.900 kuna, meni osobno je bio ''najveći''. Toliko ljudi, ideja, mašte i djece je bilo uključeno u ovu priču, tolika se dobra ''vibra'' stvorila oko cijele te priče, toliko je djece naučilo korisnih stvari, toliko osmijeha smo izmamili na lica i djece i odraslih, i moja želja svima nama u 2023. je, pored zdravlja, puno više upravo ovakvih radosnih stvari i malo više zajedništva.
KATARINA PLAVČEK Ne loša godina
Što reći za 2022. godinu? Bila je ne loša. Kćer Erika imala je pričest, sestra mi se udala, dva puta sam postala teta, a muž je postao kum jednoj prekrasnoj djevojčici. Nakon dvije godine pauze i organizacije oko godišnjeg odmora uspjeli smo kao obitelj zajedno otići na more. Godinu su mi obilježili i odlični koncerti i druženja. Bilo je i manje lijepih stvari, ali ću godinu pamtiti po dobrom. Želim bezbolni prelazak na euro za koji dan u poslovnom smislu. Svi smo zdravi, što je i najvažnije. Svojoj obitelji i svim čitateljima PL želim puno zdravlja, bolje plaće, poslovnog uspjeha, puno dobrih koncerata i pokoje putovanje.
ŽAKLINA TUTIĆ Dinamična obiteljska godina
U mome životu sve godine su obilježile nešto dobro i lijepo, no ovu 2022. mogu istaknuti jer ću je najviše pamtiti po lijepim događanjima u obitelji. Kćer Lorena je u veljači diplomirala i upisala još dvije godine fakulteta. U svibnju mi se oženio sin Gabrijel, a u rujnu smo suprug i ja proslavili 30 godina braka. Nakon ovih prekrasnih događanja, smatram da je u životu obiteljska sreća najvažnija, a sve ostalo dođe kako si sami posložimo ili što nam život donese. Također se nadam lijepim stvarima i sljedeće godine pa neka nam onda svima bude sretna 2023. godina.
- PIŠE: Darko Baronica
- 2212
Novih 11 ugovora, od kojih je jedan potpisan sa studenticom medicine, dodijelila je danas Ivana Šušnjić, pročelnica u gradskoj upravi, novim pakračkim studentima stipendistima koji studiraju na različitim fakultetima u razdoblju od druge do četvrte godine studija.
Time u akademskoj 2022/23. godini Grad Pakrac će stipendirati 29 studenata s mjesečnom stipendijom u iznosu od 400 kuna te 9 studenata studija medicine iznosom od 1.200 kuna za što će Grad u idućoj godini iz proračuna potrošiti 225.000 kuna. Po preostala dva kriterija, socijalnom i deficitarnosti u ovoj godini nema stipendista.
Na današnjoj skromnoj svečanosti uz uobičajene dobre želje u pogledu uspješnosti studija i pronalaska posla u struci u Pakracu, Dubravka Špančić, stručna suradnica u gradskoj upravi je nove stipendiste upoznala sa svim tehničkim detaljima ove suradnje, a Ivana Šušnjić izrazila nadu da će novac dobro iskoristiti te da će na taj način Grad pomoći njihovim roditeljima u sufinanciranju njihovog školovanja.
Grad Pakrac je započeo sa stipendiranjem svojih studenata 2006. godine i od onda se sustav stalno nadograđuje.
